Pitajte pravoslavnog teologa

[Anonimni xy]

Rade Kumitkata kaže:

Bolje se raspitaj što se jelo i pilo na pashalnoj večeri (posljednoj večeri) Krista i njegovih učenika: pečeno jagnje, vino i obredni kruh. Toliko o tome.

Raspitao sam se: kruh i bezalkoholno vino. Ljudi su bili vegetarijanci. Jedino se izdajnik bunio zašto nema mesa.

[PIPBoy 2000]

Rade Kumitkata kaže:

Dakle, niti Krist niti kršćani nemaju ništa slično sa veganstvom ili vegetarijanstvom.

Sveti prepodobni Antonije Veliki, otac kršćanskog monaštva, u svom Ustavu otšelničkog života za monahe i svakom onom koji kreće putem duhovnosti je rekao: "Meso uopšte nemoj jesti."

Izvor - link.

Zašto je ovo rekao?

[Anonimni xy]

Rade Kumitkata kaže:

Jeli? Malo znam?

Marko 14; 12 - 16: "12 A prvoga dana beskvasnih hlebova, kada su klali pashalno jagnje, rekoše mu njegovi učenici: kuda hoćeš da idemo i spremimo da jedeš pashu? 13 I posla dvojicu od svojih učenika i reče im: idite u grad i srešće vas čovek koji nosi krčag vode; idite za njim, 14 i gde uđe recite domaćinu: Učitelj pita: gde je moja dvorana gde ću jesti Pashu sa svojim učenicima? 15 I on će vam pokazati veliku sobu na spratu, zastrtu, spremnu; onde nam pripremite. 16 I iziđoše njegovi učenici, te odoše u grad i nađoše kao što im reče, pa spremiše pashu."

Dakle, niti Krist niti kršćani nemaju ništa slično sa veganstvom ili vegetarijanstvom.

Vidiš koliko malo znaš o Isusu i apostolima

TKO TE PREVARI TUŽNA LI TI MAJKA? NO IMAM JA LIJEKA ZA TVOJE OBMANE.



Sudeći po sinoptičarima (Mt 26,17; Mk 14,12; Lk 22,7-8) izgleda da je Posljednja večera bila u četvrtak navečer istodobno s blagdanom Pashe. Kako se priča nastavlja razvijati, bit će potpuno jasno da Posljednja večera nije bila na isti dan s Pashom nego dan ranije, budući da se Pasha slavila u petak navečer te godine.

Moramo imati na umu da se po židovskom običaju smatra da dan počinje zalaskom sunca dan ranije i završava zalaskom sunca tog dana. Stoga Sabat zapravo počinje u petak po zalasku sunca i završava po zalasku sunca u subotu. Kako je spomenuto ranije, (Mt 26,3-4; Mk 14,1-2; Lk. 22,1-2) hramski su svećenici gorljivo željeli da Isus bude ubijen prije nego što će sveti tjedan početi, jer se već mnoštvo naroda skupilo u Jeruzalemu kako bi prisustvovali svečanosti, a mnogo od njih je već vjerovalo da je Isus Mesija. Kako bi izbjegli pobunu, trebali bi ukloniti Isusa potajno. Svatko, pa čak i oni koji nisu bili njegovi sljedbenici, uzeli bi kao veliko svetogrđe da se čovjek smakne u tijeku svetkovine i sigurno bi se digli protiv svećenika što skrnave blagdan.
Nakon Posljednje večere, Isus i apostoli odlaze u Gatsemanski vrt, gdje provode nekoliko sati u molitvi. Tada dolaze sluge velikog svećenika da uhvate Isusa zbog Judine izdaje. Slijedeće jutro Isusu kratko sude te ga oko podneva razapinju. Ako su svećenici bili toliko tjeskobni kako da pogube Isusa prije početka blagdana da bi izbjegli pobunu, očigledno su išli protiv samih sebe. Jer, ako je Posljednja večera bila na Pashu, onda je Isus razapet tijekom svetog tjedna, a kao što smo rekli to bi potaklo osudu naroda.
Jedna od karakteristika Pashalnog slavlja je, da poslije obroka svi sudionici ostaju unutar domova čitavu noć. To se čini na spomen kada su Židovi ostali unutar svojih kuća tijekom pomora prvorođenaca u domovima Egipćana iz vremena kada se Mojsije borio da dobiju svoju slobodu. U Iv 13,21-30 na iznenađenje nailazimo na Judu koji napušta društvo na Posljednjoj večeri. U to je vrijeme već poprilično bio mrak. Spomenuto je, budući da je Juda bio zadužen za financije zajednice neki od apostola su pomislili da ga Isus šalje u kupovinu nekih potrepština za Pashalni objed. Šta nam govore ove indikacije? Kao prvo, ako je uistinu bila Pashalna noć, Juda ne bi izlazio ; drugo, pretpostavljamo budući da su upravo završili s gozbom, kakva bi im još hrana bila potrebna? Treće, ako je bila Pashalna noć, ne bi bilo nikakvih prodavača od kojih bi Juda mogao nešto kupiti. Ali ako je zapravo bila noć prije Pashe, tada su učenici mogli pomisliti da je Isus poslao Judu da nabavi neke potrepštine za nadolazeću gozbu. Ako je bila Pashalna noć, zasigurno bi se spomenula zamjerka učenika zbog oskrvnuća svete noći. Nadalje, da je doista bila Pashalna noć, hramski svećenici ne bi tako drsko prekršili tradicionalnu zabranu kretanja navečer idući u Gatsemanski vrt s divljom gomilom, uhvatiti Isusa.
Nakon što je uhvaćen, Isusa drže preko noći u kući visokog svećenika Kaife. Petak u zoru, svećenici su odveli Isusa u Pilatov dvor. Sva se četiri Evanđelja slažu u tome. Ali u Ivanu nalazimo još neke vrlo važne detalje: “Ali ne uđoše u dvor, da se ne bi onečistili i da bi mogli jesti Pashalnu večeru” (Iv 18,28). Ako je Pasha bila u četvrtak navečer, zašto vidimo da su se svećenici bojali ući u dvor kako se ne bi ritualno onečistili, te tako ne bi mogli jesti Pashalni objed, osim ako su očekivali da će jesti u petak navečer? Svakako, kao svećenici hrama, sigurno su znali kada pada blagdan Pashe.
To isto jutro, u petak, Isus je odveden pred Pilata koji ga proglašava nevinim. Pilat je mogao razumjeti da su optužbe svećenika protiv Isusa bile zbog njihovog religijskog slijepog vjerovanja i zbog toga se nije želio miješati. Stoga je tražio izliku da se izvuče: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje. A kod vas je običaj da vam nekog pustim o Pashi. Hoćete li da vam pustim Kralja židovskoga?” (Iv 18,38-39) To je također potvrđeno u Mt 27,15 i Mk 15,9. Općenito kada se otpuštaju zatvorenici u čast nekog događaja, to se ne čini poslije već prije, kako bi se podigao duh za te prigode. Izgleda potpuno nelogičnim da Pilat otpusti zatvorenika poslije Pashe umjesto prije. Stoga također i iz Pilatove tvrdnje čini se da Pasha nije bila u četvrtak već u petak navečer.
Datumi židovskog kalendara se računaju po mjesecu. Stoga datumi padaju na različite dane tjedna svake godine. Ako je Pasha bila na Šabat, to znači da bi se Pashalni objed jeo u petak poslije zalaska sunca. U Talmudu se spominje da kad Pasha pada na Šabat, to se smatra posebno svetim blagdanskim danom. Sva Evanđelja govore da je Isus bio raspet na Dan Priprava (Mt 27,62; Mk 15,42; Lk .23,54; Iv 19,31). Dan Priprava je ime dana prije Šabata kao i dan ranije od Pashe. Na kraju, o kojem danu govore Evanđelja? Još jednom Ivan nam daje rješenje:
“Budući da je bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u subotu - jer bijaše veliki dan ona subota.” (Iv 19,31)
Ta subota je bila sveti blagdanski dan, ne samo jedna obična subota, zato jer je također bila i Pasha. Stoga bi bilo veoma nepovoljno da leševi ostanu visjeti na križevima tijekom subote, jer dok ona traje, ne bi mogli skinuti tijela dolje a da ne prekrše subotu.

[Anonimni xy]

Rade Kumitkata kaže:

Dakle, niti Krist niti kršćani nemaju ništa slično sa veganstvom ili vegetarijanstvom.

Jakov,Isusov brat bio je veliki "izrod" pravoslavlja:


Hegesip je najraniji poznati kršćanski historik, porjeklom iz ebionitstva, rođen početkom II stoljeća. Hegesipovo svjedočenje o Jakovu kao nazireju, esenu i prvosvećeniku je od prvoklasnog značaja. Imamo citiran i preveden kraći pasus kod Jeronima, i naveden nešto duži pasus kod Eusebija. Ovaj drugi, inače, naznačuje da je Hegesipovo svedočenje u skladu sa onim što o Jakovu govori i Klement Aleksandrijski, te da je i podrobnije ('Historija Crkve', II, 23, 19).

(Hegesippus: Commentariorum, lib. V - Hieronymus: De viris illustribus, cap. 2):
Nakon Apostolâ, Jakov – brat Gospodnji, prozvan Pravednik, postao je glava Crkve u Jeruzalemu. Mnogi su se odista zvali Jakovom. Ovaj je jedini bio svet od majčine utrobe. On nikada nije pio vina niti žestokog pića, nije jeo mesa, nije strigao kosu, nikada se nije mazao sa uljem ili banjao. On jedini je imao privilegiju da ulazi u Svetinju nad Svetinjom, jer odista nije nosio vunene haljine već samo /bijele/ lanene; on je sam ulazio u Hram i molio u korist naroda, tako da za njegova kolena bijaše smatrano da su stekla tvrdoću kamilinih koljena.



Zašto je Jakov od rođenja bio svet? Zato što je se rodio u svetoj porodici, zato što ga je sveta Djevica od njegovog rođenja odgajala i pripremala za sveti život, baš kao i Isusa, svoga prvorođenca. Jakov je se rodio u Egiptu (gdje je se sveta Porodica pred Herodovim gnjevom sklonila), među tamošnjim prakršćanskim isposnicima, terapeutima, koji su kao posvećenici (redovnici nazireji) živjeli sveto i čisto. Jakov nikada nije strigao svoju (dugu) kosu, baš kao i pravi doživotni nazir, posvećenik Svjetla.



Kako su nazirejima mogle da postanu i žene, to su i one služile posvećenički u Hramu. Tako u vrijeme Isusovog rođenja tu nalazimo proročicu Anu: »Bila je i proročica Ana, Fanuelova kći iz plemena Aserova; ona bješe vrlo stara, od svoga djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a kao udovica do osamdeset i četiri godine, nije napuštala Hram služeći Bogu postom i molitvom noću i danju.« ('Luka', 2:36-37) – Po 'Jakovljevom Protoevanđelju' i mlada Isusova majka je bila posvećenica u Hramu: »Marija nastavi da živi u Hramu kao naučena golubica, primajući hranu svoju iz ruke anđela.« (8:2)

Ako je Isusov brat Jakov još od začeća i rođenja bio Božiji posvećenik, nazir, koliko prije je to bio i sam Isus. Zapravo cjela Isusova porodica bila je nazirejski orijentisana. U samom Nazaretu, koji je bio u blizini nazarenskog manastira na Gori Karmel, bilo je mnogo nazira. Zato su i Isusovi rođaci poslije Gospodnjeg Uznesenja vodili Crkvu u Jeruzalemu; najprije Jakov Pravednik, a potom Simeon, sin Kleope, brata Isusovog oca Josipa: »Oni staju na čelo Crkve ili kao rođaci Gospoda ili zbog toga što se ne ustežu ispovjedati svoju vjeru.« (Eusebije: ‘Historija Crkve', III, 32, v.: III, 11; III, 20)

[teodor francic]

Pravi Život kaže:

nije simbolika nego doslovnost

a ako ti kroz Bibliju ne možeš shvatiti objavu Boga, ako ne možeš prihvatiti da je stvarna osoba... a tada se tu nema što puno dalje objašnjavati jer
svaki čovjek mora doživjeti spoznaju sam po sebi, doživjeti i razumjeti tko je Stvoritelj uopće... a onaj koji to ne može, kojem je 'zakinuto', takav se još kako mora zapitati u stilu 'zašto razumiju drugi a ja ne?'

tko zna, možda ćeš jednom shvatiti i ti, nikad se ne zna

Po Bibliji Bog nije ni tri osobe niti jedna, to su samo špekulacije teologa.

[Rade Kumitkata]

PIPBoy 2000 kaže:

Sveti prepodobni Antonije Veliki, otac kršćanskog monaštva, u svom Ustavu otšelničkog života za monahe i svakom onom koji kreće putem duhovnosti je rekao: "Meso uopšte nemoj jesti."

Izvor - link.

Zašto je ovo rekao?

Pa sam naziv ti govori. To se odnosi na otšelnike, usamljene monahe koji su se uspeli na najveći stupalj duhovne ljestvice, te se oni rukovode striktnim pravilima u duhovnom životu.

[Rade Kumitkata]

Anonimni xy kaže:

Raspitao sam se: kruh i bezalkoholno vino. Ljudi su bili vegetarijanci. Jedino se izdajnik bunio zašto nema mesa.

Sudeći po sinoptičarima (Mt 26,17; Mk 14,12; Lk 22,7-8) izgleda da je Posljednja večera bila u četvrtak navečer istodobno s blagdanom Pashe. Kako se priča nastavlja razvijati, bit će potpuno jasno...

Marko 14; 12 - 16: "12 A prvoga dana beskvasnih hlebova, kada su klali pashalno jagnje, rekoše mu njegovi učenici: kuda hoćeš da idemo i spremimo da jedeš pashu? 13 I posla dvojicu od svojih učenika i reče im: idite u grad i srešće vas čovek koji nosi krčag vode; idite za njim, 14 i gde uđe recite domaćinu: Učitelj pita: gde je moja dvorana gde ću jesti Pashu sa svojim učenicima? 15 I on će vam pokazati veliku sobu na spratu, zastrtu, spremnu; onde nam pripremite. 16 I iziđoše njegovi učenici, te odoše u grad i nađoše kao što im reče, pa spremiše pashu."

Sve ostalo mje najobičnija konstrukcija.

[Anonimni xy]

Rade Kumitkata kaže:

Pa sam naziv ti govori. To se odnosi na otšelnike, usamljene monahe koji su se uspeli na najveći stupalj duhovne ljestvice, te se oni rukovode striktnim pravilima u duhovnom životu.

Pavao za "monahe" : "Dobro je ne jesti meso i ne piti vino..."

[Anonimni xy]

Rade Kumitkata kaže:

Sve ostalo mje najobičnija konstrukcija.

evanđelja su u mnogo čemu jasno vidljiva redakcijska neuspješna konstrukcijska namještanja

[PIPBoy 2000]

Rade Kumitkata kaže:

Pa sam naziv ti govori. To se odnosi na otšelnike, usamljene monahe koji su se uspeli na najveći stupalj duhovne ljestvice, te se oni rukovode striktnim pravilima u duhovnom životu.

Dobro Rade pa nismo djeca da mi daješ takvo plitke odgovore kojima se vrtiš u krug na početak. Shvaćaš li ti srž stvari? Gdje su razlozi, obrazloženja?

Evo, da budem krajnje dosljedan u pitanju - zašto se na najvećem stupanju duhovne ljestvice ne jede meso?

[Rade Kumitkata]

Anonimni xy kaže:

evanđelja su u mnogo čemu jasno vidljiva redakcijska neuspješna konstrukcijska namještanja

To je veoma površna konstrukcija. da je netko htio promjeniti tekst Evanđelja i namjestiti ga, on bi to uradio tako da se svi tekstovi usaglase, no oni, na prvi pogled ostavljaju mjesta različitim tumačenjima, što je samo dokaz da je tekst autentičan, tako da je tvoja teorija neodrživa i nelogična.

[Rade Kumitkata]

Anonimni xy kaže:

Raspitao sam se: kruh i bezalkoholno vino. Ljudi su bili vegetarijanci. Jedino se izdajnik bunio zašto nema mesa.

Od koga si se za ovo raspitao, svega ti? Od sljedbenika Hare Krisne? Nisi, oni su pošteni momci i ne bi lagali, poput nekih

[Rade Kumitkata]

Anonimni xy kaže:

Pavao za "monahe" : "Dobro je ne jesti meso i ne piti vino..."

Jasno je da je formulacija "Dobro je ne jesti..." u formi savjeta, a ne zapovijedi, naredbe. U tom je stvar.

[Rade Kumitkata]

PIPBoy 2000 kaže:

Dobro Rade pa nismo djeca da mi daješ takvo plitke odgovore kojima se vrtiš u krug na početak. Shvaćaš li ti srž stvari? Gdje su razlozi, obrazloženja?

Evo, da budem krajnje dosljedan u pitanju - zašto se na najvećem stupanju duhovne ljestvice ne jede meso?

Pa veći stupanj u duhovnoj ljestvici zahtjeva veći stupanj uzdržanja, veći stupanj posta. To ide jedno uz drugo.

[Rade Kumitkata]

Anonimni xy kaže:

TKO TE PREVARI TUŽNA LI TI MAJKA? NO IMAM JA LIJEKA ZA TVOJE OBMANE.



Sudeći po sinoptičarima (Mt 26,17; Mk 14,12; Lk 22,7-8) izgleda da je Posljednja večera bila u četvrtak navečer istodobno s blagdanom Pashe. Kako se priča nastavlja razvijati, bit će potpuno jasno da Posljednja večera nije bila na isti dan s Pashom nego dan ranije, budući da se Pasha slavila u petak navečer te godine...

Jasno je da je Krist obavio pashalnu večeru dan ranije, ali to je samo stoga što je znao da je u petak navečer neće moći obaviti (znao je da će njegovo stradanje biti tijekom petka), pa ju je obavio u četvrtak uveče. Zato svi evanđelisti kažu da je u pitanju bila ipak pashalna večera, na kojoj se jelo pečeno jagnje (da, Pravi život, upravo sa ražnja za tvoju informaciju ). Znači, niti je Krist bio, a niti su apostoli bili, vegani ili vegetarijanci. Ako je apostol Jakov, koji se na neki način smatrao kao rođak Kristov po Josipovoj liniji, odlučio ne jesti meso i ne piti vina, to je njegova osobna odluka, ali ne stoga što se zalagao za veganske gluposti, već stoga što je to bio izraz kršćanskog posta i uzdržanja radi duhovnog rasta "u Kristu". Tako da, to je momci to

[Rade Kumitkata]

danijel12 kaže:

Ovo nije odgovor na moje pitanje. Nisam pitao odakle dogmat (tko ga je od teologa prvi formulirao), već imamo li uopće dogmat. Odnosno, u kojem dokumentu KC se nalazi dogmatski definirano da je Otac sjećanje? Tu nisu bitni Toma Akvinski i Augustin (ne pitam za njihova teološka djela), već dokument Crkva.

Takve stvari kao da je Otac od katoličkih teologa definiran kao sjećanje Božje i ne stavlja se u zvanične dokumente, več se stavlja rezultat teološkog saznanja. Kao što se u dokumente Ekumenskih Koncila nije unosilo to da se Sveta Trojica mogu usporediti sa trojicom ljudi, osoba. No, budući da se znalo tko je definirao istiniti nauk Crkve, i mi sami dolazimo do podatka da su Oci polazili od takve usporedbe nekada. To isto važi i za nauk Katoličke Crkve koji zovemo filioque, kojeg su definirali Toma Akvinski, Aurelije Augustin i drugi katolički teolozi, polazeći od navedenih usporedbi.

Ne mijenjam ja ništa, a retorikom se ne služim. Vrlo sam dosljedan onome što tvrdim.

Prvo sam rekao da koncile u Lyonu i Firenzi ne prihvaćam stoga što osim predstavnika Katoličke Crkve nije bilo drugih. Da, ovo je istina da sam ja rekao, no, kao što sam se poslije ispravio, napravio sam grešku, mada, i zbog nekorektnog odnosa Zapadne Crkve prema pravoslavnima, njihovo prisustvo tamo se ne mora smatrati za validno. No, čak i da uvažimo da su oni bili na tom Koncilu, opet postoji taj problem da jedna odluka Koncila ne može biti uzeta kao valjana ako je definitivno i de facto ne porihvati većina pomjesnih Crkava (tako je, primjerice, Ekumenski Koncil prihvaćen za ekumenski tek u 9. stoljeću - kada su odluke tog Koncila bile definitivno prihvaćene i iskustveno opravdane od velike većine episkopa, pa i vjernog naroda).

To se svodi na isto. Odluke Prvog Ekumenskog Koncila prihvatili su većina episkopa, a oni koji je nisu prihvatili, nisu se više smatrali za dio Crkve (pa su i ekskomunicirani).

To nije dosljedno, i tako, ako se svako malo (kako nam trenutno odgovara) mijenjaju stavovi, ne može se voditi smislena rasprava.

Ajde sada pročitaj sve što sam napisao gore, pa ćeš vidjeti da nigdje nema nedosljednosti niti mjenjanja stavova. Ti si već potrčao reći mi kako mijenjam stavove, a nisi me pitao ni za moje obrazloženje.

Ovo zadnje (da se usko terminološki samo Otac naziva "Bog") je definirano u Niceji?

To nam je otkrio Sveti Bazilije Veliki, čije je djelo najviše utjecalo na definiranje dogmatike Drugog Ekumenskog Koncila u Carigradu, dok je na prvom dominirao Sveti Atanazije Veliki i njegovo bogoslovlje.

Ako ove navedene svece shvatiš ispravno (u skladu s učenjem Crkve), onda nema ničeg spornog. Naime, i ja kažem da Duh Sveti ne izlazi od Sina, u smislu da bi izlazio samo od Njega, odnosno da bi tu karakteristiku (izlaženja Duha) Sin imao po sebi.

oni su decidirani, kao što sam ti i rekao. Ne vidim kako se njihova decidiranost može drugačije shvatiti osim decidirano? Ako su oni isticali da tu ne može biti kompromisa, kako sada najednom kažeš da se to može i drugačije shvatiti. Decidirane izjave su jasne i nedvosmislene. Ako ni to za nas nije sveto i ako i to možemo relativizirati, onda stvarno možemo učiniti i da so obljutavi.

Koliko ja znam, Krist je samo Petru (a ne i drugim apostolima) rekao:

Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. (Mt 16,18)

Nadalje, samo je Petru Gospodin, nakon uskrsnuća, tri puta rekao "Pasi ovce (jaganjce) moje" (Iv 21,15-17)

Ja držim da ako čovjek nepristrano pogleda sve novozavjetne spise u kojima se govori o Petru i drugim apostolima, može jasno vidjeti Petrovo prvenstvo. No možda bismo otišli predaleko kada bismo se uhvatili i ove teme.

To apostoli nisu tumačili kao što ti tumačiš. Pročitaj ovo što kaže Pavao Petru:

"1 Zatim, nakon četrnaest godina, opet uziđoh u Jerusalem s Barnabom, uzevši sa sobom i Tita,

2 A uziđoh, po otkrivenju, i predložih im evanđelje, koje propovijedam među neznabošcima, a osobito onima, koji su bili ugledni, da ne bih možda, ili da nijesam trčao uzalud.

3 Ali ni Tito, koji je bio s menom, premda je bio neznabožac, nije bio primoran da se obreže.

4 A to zbog lažne braće, koja se nametnuše i ušuljaše, da uhode slobodu našu, koju imamo u Kristu Isusu, da nas zarobe,

5 Ovima ne popustismo nimalo, ni za čas, da istina evanđelja ostane kod vas.

6 Oni nasuprot, koji su bili ugledni, tko su inače oni bili, ne marim ništa, jer Bog ne gleda, tko je tko, i ovi, koji su bili ugledni, ništa me novo ne naučiše,

7 Nego nasuprot, kad vidješe, da je meni povjereno evanđelje među neobrezanima, kao Petru među obrezanima;

8 Jer onaj, koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima, pomože i meni među neznabošcima;

9 I jer upoznaše milost, koja je meni dana, dadoše Jakov i Kefa i Ivan, koji su se brojili kao stupovi, meni i Barnabi ruku u znak zajednice, da mi idemo k neznabošcima, a oni k obrezanima;

10 Samo da bismo se spominjali siromaha, a to sam doista i revno nastojao činiti.

11 A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor.

12 Jer prije, dok ne dođoše neki od Jakova, jeo je s neznabošcima; a kad dođoše, povukao se i odvajao bojeći se onih, koji su bili iz obrezanja.

13 I pretvaranju njegovu priključili se ostali Židovi, tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje.

14 A kad vidjeh, da ne idu pravo prema istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Kad ti, koji si Židov, živiš neznabožački, a ne židovski, zašto neznabošce siliš, da drže običaje židovske? "

Vidiš kako mu se suprotstavljao po pitanjima vjere? Dakle nije ga smatrao za takvu stijenu o kojoj govoriš. Stijena o kojoj je govorio Krist je Petrovo ispovijedanje, njegova vjera u Krista kao Bogočovjeka, a ne njegova osoba.

To za jaganjce govori o tome da se Petar bio tri puta odrekao Krista, pa je potrebno tri puta da potvrdi svoje ponovno vraćanje njemu i svoju ljubav. Nema tu neke takvog značenja kakvog mu pridaješ.

Ili sjećaš li se kada Pavao za sebe kaže da ni po čemu nije manji od ostalih Apostola (ravan njima)? Govori li ti to nešto? I da, Ekumenski Koncil, Drugi baš, kaže da je Rim bio prvi od svih patrijaršija u to vrijeme, jer je bio centar carstva, a ne stoga što je Petar bio po nečemu značajniji od ostalih Apostola. Ima još dokaza, koji jasno i nedvosmisleno pobijaju tvoju tezu o Petru kao nekome tko ima prvenstvo, što Pismo ničim ne potvrđuje. Ako želiš još, ja ću ti ih izvesti.

Vjerujem da znaš moje mišljenje (ili da ga jako lako možeš izvesti iz mojih riječi na ovoj temi).

Da, tvoje riječi i stavovi su potpuno neutemeljeni u djelima Svetih Otaca (prve Crkve), Svetih Koncila, a i Pisma kao takvog, tako da nemaju vrijednosti ako ih sagledavamo u kontekstu Crkve Kristove. Što više, zaslužuju osudu.

Ali zar se nismo složili da taj odnos donosi razliku između osoba? Ako je to tako, onda u tom odnosu ne mogu obje strane biti na jednakoj poziciji, odnosno taj odnos na svakoj strani je drukčiji. Tako npr. u odnosu Oca i Sina, Otac rađa, a Sin biva rođen (obratno ne vrijedi), a u odnosu Oca i Duha, Duh ishodi od Oca (ali ne i obratno). Ako je ljubav između Sina i Duha taj odnos po kojem se ove dvije osobe razlikuju, onda taj odnos ne može biti "isti" na oba svoja kraja, tj. Sin bi morao ljubiti Duha drukčije nego što Duh ljubi Sina (jer u suprotnom "obrat vrijedi").

Sin se rađa od Oca, a Duh ishodi, i po tome ih razlikujemo mi no dali se oni međusobno po nečemu razlikuju, to mi ne znamo, a izvjesno je da se ne razlikuju, pošto imaju istu bit kao i Otac (što de facto znači da su sva Trojica jedno te isto: onakav kakav je Otac, isti takav je Sin, a i Sveti Duh. jednaki su po svemu, osim po načinu postanka - po počelu. Mislim da bi se ovako formulirano moglo naći gotovo u istom obliku i kod Svetih Otaca). Dakle, oni se međusobno i ne razlikuju po karakteristikama, osim počela. To je nauk Crkve, a ne da se razlikuju, kao što kažeš.

Ali Otac je počelo bez počela. Zato ne shvaćam u kojem smislu za vječnosnost Oca rabiš izraz izlaženje kao način na koji Otac kao osoba u Trojici postaje.

Ja to nigdje nisam rekao da Otac izlazi od nekoga. Ne daj Bože takvu herezu.

[Rade Kumitkata]

lost shadow kaže:

Lijep pozdrav!

Imam dva pitanja. Prvo se odnosi na kvalitetnu i pouzdanu literaturu iz duhovnosti pravoslavlja. Dakle, tražim nešto iz čega bih mogla dobro i kvalitetno upoznati temelje pravoslavne duhovnosti. Voljela bih dublje i detaljnije upoznati upravo duhovni aspekt, onaj koji (možda) nosi osebujniju nadopunu i obogaćenje zapadnjačkoj duhovnosti pa bih bila zahvalna na pomoći pri odabiru najboljih djela za to.

Lijep pozdrav i tebi! Oprosti za malo kašnjenje odgovora.

Pravoslavnu duhovnost možeš upoznati kroz djela suvremenih podvižnika (podvig = trud u samopreobraženju osobe).

Preporučao bih ti grčki pravoslavni bestseler "Život i pouke Starca Porfirija Kavsokalivita", potom

Starac Pajsije - "Duhovno buđenje",

Starac Tadej - "Kakve su ti misli takav ti je život" ili "Radost i mir u Duhu Svetome",

"Izreke pustinjskih otaca" (ili Starečnik)

Sveti Nikola Kavasila "Život u Kristu"

Sveti Ivan/Jovan Kronštatski "Moj život u Kristu".

Ovo su neki moji predlozi. Garantiram da su knjige koje svjedoče najkvalitetniju pravoslavnu duhovnost. No, možda ti tražiš neku studiozniju knjigu na tu temu? Ovo su više svjedočanstva i pouke o duhovnom životu.

Drugo pitanje se odnosi na obred vjenčanja u pravoslavnoj liturgiji. Zanima me kako izgleda i od kojih elemenata se sastoji te u čemu se razlikuje od katoličkog obreda. Naime, poznat je onaj općenit i pomalo šabloniziran obred u katoličkoj liturgiji, pa me zanima kako je taj obred uređen u pravoslavnoj liturgiji. Koliko mi je poznato, a možda griješim u pravoslavlju danas postoji drugačiji pristup zarukama nego što je to u katolicizmu, odnosno zaruke izravno prethode obredu vjenčanja?

Hvala na pomoći! [/QUOTE]Što se tiče vjenčanja, ono se danas veoma često vrši tijekom Svete Liturgije, no još uvijek preovlađuje praksa vjenčanja mimo nje, kao odvojen obred.

Zaruke ili obručenje, da, one se vrše tijekom obreda vjenčanja (točnije, neposredno prije njega). Konkretno, evo ovdje je link koji dosta lijepo i pregledno prikazuje tijek vjenčanja u Pravoslavnoj Crkvi (liturgijsko vjenčanje, koje preferiram, malo se razlikuje od ovog prikaza ovdje, no dobro, ovo je ipak najprisutnije): http://www.spcoluzern.ch/index.php?pg=1116&lang=srl

Eto, ako želiš pitati nešto, slobodno pitaj Nadam se da sam ti makar malo pomogao.

[Anonimni xy]

Rade Kumitkata kaže:

Jasno je da je formulacija "Dobro je ne jesti..." u formi savjeta, a ne zapovijedi, naredbe. U tom je stvar.

Što je dobro to je i Zakon inače bi Zakon bio sranye. Ljudske promjenjive odredbe nisu dio Božije volje. Na Nebu se ne jede meso a ti koji svaki daš mantraš "...neka bude volja Tvoja kako na Nebu tako i na zemlji..." zapravo ne znaš što pričaš i ne znaš što moliš jer u biti samo papagajski moliš za vegetarijanstvo i neubijanje životinja a misliš kako brke da omrstiš. Zna se kao su vidjeli proroci SZ Novu Zemlju Božije Volje gdje će se lav u miru pokraj jagnjeta živjeti jer će svi biti vegetarijanci kao u Rajskom Vrtu. Ja znam da bi ti u raju više volio jagnjetiu na ražnju isto kako to vide u Kuranu tvoja braća po djelima-muslimani koji u nebu vide uživanje u "20 vrsta prepeličjeg mesa" i 72 djevice.

Drugo...jasno je da se u NZ prikriva velika debata oko vegetarijanstva i da se ovdje kod Pavla to naslućuje, jasno je da su svi ukazi o Isusu koji je tobože jeo ribu i meso bili lažni i da u izvornom prijevdu na grčkom riječ o"hrani" a ne "meso".

Naučna je činjenica da je ljudsko tijelo programirano na biljnu nekuhanu hranu (fenomen probavne leukocitoze).

Masni brkovi i brada,veliki stomaci....nemaju razumijevanja za volju Neba a ti si takav,sa takvima si i takvima si učitelj budući. Kakav si u milosti prema životinjama to se vidi i iz tvog avatara.

[dominik01]

Rade Kumitkata kaže:

Za Makedonce postoje šanse za formiranje autokefalne pomjesne Crkve, ali će tomu prethoditi pregovori, dok Crnogorci samo nemaju niti jedan preduvjet da imaju nekakvu crnogorsku Crkvu (niti u Crnoj Gori postoji dovoljno velika želja za tim).

Svjesno ili nesvjesno, za Crnogorsk crkvu si tesku neistinu rekao.

[dominik01]

Rade Kumitkata kaže:

Ovo za blagovanje si savim u pravu, no ne možeš očekivati od čovjeka koji je 50 godina učen kako je religija opijum za narod da krene ići u Crkvu. U Pravoslavnih postoji 50 godina prekinutog na silu kontinuiteta liturgijskog života, a posljedice toga su frapantne. Formirale su se čitave zajednice sa takvim razmišljanjem, a odgojene su čitave generacije ljudi. Trebat će vremena da se to sve ispravi i popravi. To je jednostavno realnost.

Rade moj sad ću ja tebi bez uvijanja. Najveći pritisak u sfrj je bio na KC. SPC nije imala politički interes duhovnog rada s vjernicima. Naime, KPJ je bila ulaznica za povlastice, politički napredak. Tako su srbi i c.gorci 50 g polagali učiteljske tečajeve i podučavali do zagorja i istre. Uz put gdje mogla srbizirala jezik, kulturu. Vojska, policija, diplomacija,rukovodeća mjesta...to je srbima milo bilo. Stevan Vukmanović - Tempo? Povjerenik za unuparnje razgraničenje. Oteo Hrvatskoj Zemun, Petrovaradin, H. Novi, B. Kotorsku, odvojio Dubrovnik od matice. Opravdanje mu za to da je Baranju uzeo mađarima, dao hrvatima... I danas sumnjam u duhovnost SPC. Mada, ipak je krenula prema Bogu