Znam da ništa ne znam

[dada79]

Originally posted by Uranus
Ako misliš da sve znaš, da li ti išta uopće možeš naučiti?

Da. Možeš naučiti da je sve to što znaš pogrešno. I onda sve ispočetka. Nije li u tome čar života i postojanja?

[dada79]

Originally posted by VelmaX
[B

Razlučiti znanje od neznanja nije baš lako, neznanje se voli prerušiti u znanje i odvesti na krivi put, a moguće je i da potpuno zaustavi proces spoznavanja.
[/B]

Istina da je teško razlučiti jedno od drugoga, ali se ne bih složila da je moguće potpuno zaustaviti proces spoznavanja. Takve sustave je nemoguće kontrolirati. Mislim da je ČISTA percepcija jako bitan faktor i utoliko utječe na proces stvaranja spoznaja. A budući da ne možemo upravljati čistom percepcijom, ne možemo si ni zaustaviti spoznaju/govorimo o indirektnom,preko miješanja znanja s neznanjem/, makar se ograničili visokim zidovima i uopće ne razmišljali o određenim stvarima.

[banderas]

Konfucije:
Tko ne zna a zna da ne zna, naucite ga.
Tko ne zna a ne zna da ne zna, opasan je, izbjegavajte ga.
Tko zna a ne zna da zna, probudite ga.
Tko zna a zna da zna, slijedite ga.

[mantra]

Da bi znao moraš naučiti; da bi naučio moraš razumjeti; da bi razumio moraš željeti.

"We must know where we came from to know where we are going"

[Essenca]

ja mislim da se Sokratu , koji se sad nalazi negdje zavucen u djidji-jevoj podsvijesti, sad stuca

A cemu balansirati ko cirkusant na zici u igri rijeci...time sto zna da nista ne zna, naravno da posjeduje znanje o svom neznanju...i da sada mozda najvise zna. No sto je poruka izreke? Zbog cega je sokratic rekao to sto je rekao? Sto je tu bitno?

-moram osvijestiti neznanje..i tu je pocetak mog znanja..ali samo zdravi pocetak, koji je kao takav oslobodjen beskorisnim i inhibitorskim predrasudama kojih smo tako ocajno puni.....
To bi bio pocetak Sokratove porodiljske vjestine>poradjanje onog sto covjek u sebi vec nosi. Osvijestavanje je dakle.....kljucna rijec, a ostalo su makinacije na temu....

[djidjimidji]

VelmaX, čuj, toga tko kao iznimku od svega što ne zna izdvoji da zna da ništa od toga ne zna - valjalo bi upitati - kako to da onda zna da ne zna! Zar nikad ne posumnja u to znanje o svom neznanju ili tom izjavom nastoji pritajiti svoje beskrajne aspiracije na bogatsvo svoga "znanja" proglašavajući ga neznanjem. Nije li on samo demagog i varalica u slučaju da se ispostavi da je nešto ipak znao! U mojim očima "ne znam da li išta znam" je samo logičnija i manje ohola, skrušenija forma za izreći istu stvar. To je jedna puno manje egoistična i nerazmetljiva izjava, a osim toga i puno bliža stvarnom smislu onoga što bi ta izjava trebala značiti. "Znam da ništa ne znam" nije početak učenja, nego pokušaj da se završi postupak učenja, pokušaj da se jedno krnje ljudsko znanje (kakvo je svako ljudsko znanje) zamota u neku višu sferu, upakira u zlatni celofan i da mu se udahne nova kvaliteta. U suštini, to je obična napuhana egocentrična izjava kao i svaka koja uključuje pojmove: "sve" i "ništa"! Citirati takve izjave je običan kič, a oko njih ispredati filozofiju je sušti neukus.
I baš smo se lijepo našli na ovom sijelu kačkati oko takve neumotvorine.

[VelmaX]

djidjimidji, čini mi se da si pretjerao.
Skrušenost, oholost, egoističnost, razmetljivost... kakve to uopće ima veze sa znanjem i neznanjem?

Samo sam napisala da mi se čini bolja formulacija u kojoj postoji barem trag znanja, jer mi se ova tvoja učinila previše beznadna.

[djidjimidji]

Pa naravno da sam pretjerao. Polušaljivo i poluozbiljno...
Kak Essenca kaže - makinacija na temu! Tj. uzalud nam kačkanje oko raznih izjava, kad ni pedlja nismo odmakli od početka!

[Gospon Pes]

Originally posted by djidjimidji
Pa naravno da sam pretjerao. Polušaljivo i poluozbiljno...

Cekaj malo, ne moze to tako! Ja se s tobom slozim, a onda ispadne da takvu istinitu stvar nisi ozbiljno mislio???
Cime bismo naravno bili kod toga je li ona istinita ili je istinita samo za mene sto joj i nije neka istina ili uopce nije istina, samo ja mislim da je istina i postoji li istina uopce...uf...to je drugi topic...

Tj. uzalud nam kačkanje oko raznih izjava, kad ni pedlja nismo odmakli od početka!

No, pa lijepo ja kazem da je filozofija mlacenje prazne slame, a jos si pri tome i svoje dvije sive celije moram zaposliti, iako jedna inace sluzi samo za rezervu.

[Uranus]

Topik nije o mlaćenju prazne slame

Vidim lijepo svi sve znate.... pa jel ima nešto što ne znate?

Bit ovog topika bila je u tome da skužimo koliko moramo biti otvoreni za nova znanja, a ne se držati svoga kao pijan plota i misliti da smo najpametniji.

Kao što u punu čašu vode ne stane više vode, tako i u "sveznajućeg" ne stane više nikakvog znanja. Možeš ti takvom izreći i najveće mudrosti svijeta, on to ne može prihvatiti jer je jednostavno pun. Da bi u čašu stalo još vode, treba je najprije barem malo isprazniti

[Gospon Pes]

Originally posted by Uranus
Da bi u čašu stalo još vode, treba je najprije barem malo isprazniti

Joj, Uranus, pa dost je ego iz nje izliti i skoro pa je prazna.

[djidjimidji]

Originally posted by Gospon Pes
Joj, Uranus, pa dost je ego iz nje izliti i skoro pa je prazna.

YES! That's the point! Good doggy!

[FannyB]

Originally posted by nika
sto vise spoznajem to vise uvidjam koliko toga ne znam

Mislim da je ovo zapravo prava konotacija o kojoj je tu trebalo biti rijeći.
BTW, istu rečenicu sam čula od nekoliko ljudi pred čijim znanjem i skromnošću ostajem speechless. A njih je ta spoznaja uvijek tjerala samo dalje.

Uranus kaže:
Topik nije o mlaćenju prazne slame

Vidim lijepo svi sve znate.... pa jel ima nešto što ne znate?

Bit ovog topika bila je u tome da skužimo koliko moramo biti otvoreni za nova znanja, a ne se držati svoga kao pijan plota i misliti da smo najpametniji.

Kao što u punu čašu vode ne stane više vode, tako i u "sveznajućeg" ne stane više nikakvog znanja. Možeš ti takvom izreći i najveće mudrosti svijeta, on to ne može prihvatiti jer je jednostavno pun. Da bi u čašu stalo još vode, treba je najprije barem malo isprazniti

Nijedan covjek nije sveznajuc i nece nikad ni biti.

A da li si i ti otvorena za nove spoznaje ili se drzis svojih kao pijan plota?

[Nimrod]

Sa svim stovanjem prema znanju (iako, "ah" ... "krhko je znanje"):

Meni uzasno ide na zivce kad ljudi, koji znaju vise od ostalih, tretiraju te "ostale" s arogancijom.
Vrijedi li doista vise onaj koji zna od onoga koji ne zna?

Jasno mi je da neznanje ljudi ne pridonosi nicemu, ali cemu pridonosi znanje koje nema mudrosti?

[magic_tree]

Upitno je to "znanje" oholih...

Nimrod kaže:


Jasno mi je da neznanje ljudi ne pridonosi nicemu, ali cemu pridonosi znanje koje nema mudrosti?

Samo ograničenosti.

[Princeza]

Vec dugo se spremam pokrenuti ovakvu temu, a bozicno i novogodisnje darivanje dalo mi je odlucujucu motivaciju. Ovo nije topic na kojemu cete nabrojati sto ste sve dobili ili kupili svojim bliznjima (ili ne tako bliskima) za blagdane. Ovo je topic na kojemu cete izraziti svoj stav o darivanju ~ i primanju i davanju.

Evo, ja cu vam ispricati zbog cega sam vec dugo razmisljala o ovoj temi... Za mene je darivanje prvenstveno znak paznje. Znam da zvuci kao floskula, ali meni zaista vise vrijedi jedan cvijetak, jeftina cokolada ili neka sitnica nego najskuplji parfem, komad dizajnerskog nakita ili avionske karte za Havaje (dobro, njih nisam nikad dobila ), ako su te 'jeftine' sitnice dane s ljubavlju i paznjom, a ove skupe onako, reda radi, da se odrade praznici, rodjendani, vjencanja i sve druge sline prigode kada se ocekuje da dar bude poklonjen. I vise mi vrijedi da mi netko izradi neki mozda i (materijalno) bezvrijedan predmet, da mi sprzi CD, da napravi komad nakita ili bilo sto sto ne kosta puno, ali da vidim da je u taj poklon stavljeno necije vrijeme, ljubav i paznja, nego svi skupi pokloni ovog svijeta, ako iza njih ne stoji 'ono nesto'. (Ako zelite, mozete reci da serem, to je vase pravo, ali zaista mislim ovo sto sam napisala.)

Eto, meni pokloni u tom emotivom smislu jako puno znace, stoga volim i davati i primati. Mozda cak i vise davati, tj. birati, razmisljati kome cu sto pokloniti, sto ce koga vise razveseliti... I zato me prilicno povrijedi kad vidim da mi netko da nekakvu glupost koja vristi 'ja sam poklon koji kola gradom vec pet godina i nitko me ne zeli imati kod kuce duze od dva mjeseca', kad mi dobre frendice poklone nesto za sto znaju da se totalno protivi mom smislu za estetiku, prakticnost i stil, kad vidim da je poklon 'odradjen' na brzinu, reda radi i ofrlje... Bas sam prije par sati dobila jedan uzasan, so-not-me poklon od tzv. dobrih i bliskih frendica i to me jako, jako razalostilo i povrijedilo... Ne radi se o vrijendosti tog poklona (zato ju ni ne zelim ovdje navesti), radi se o tome sto se vec po iksti put iste osobe nisu potrudile. A to se vec ponavlja godinama, za svaku prigodu u kojoj se daju pokloni.

Procitala sam negdje da su pokloni simptomaticni za medjuljudske odnose, tj. da se iz njih da iscitati koliko nas ljudi poznaju, cijene i koliko im je stalo do nas. Imate li vi osjecaj kad vam isti frendovi iz godine u godinu, iz rodjendana u rodjendan, iz Bozica u Bozic daju nesto sto je ful preko volje nabavljeno, proslijedjeno i lose upakirano, da tim frendovima nije stalo do vas kao osobe ni do njihovog odnosa s vama? Pridajete li ikakvu paznju poklonima?

[Essenca]

ti tražiš od njih nešto više od poklona...pa što ih to ne pitaš...uhvatiš ih za kolete jakne ..uneseš im se divljački u facu..razrogačiš oči i prosiktaš kroz zube...ja neću ovo glupačo, ja hoću..
Teško da bih ti kroz penkalu mogla reći koliko mi je stalo do tebe..ako ti to sama ne osjećaš.
Ja mislim da te frendice zapravo ne vole..
definitivno

[Gospon Pes]

I ja mislim da je ne vole.

Ja rijetko dobijem poklone, ali ako, onda su upravo onakvi kakve si Princeza zeli: jasno je iz njih da je osobi do mene stalo i da se potrudila pokloniti nesto sto ce me razveseliti.
Osobno vise volim pokloniti drugome i to u neko lijevo vrijeme kad se uopce ne ocekuje. No ponekad je to gnjavaza jer se doticni onda osjeca obaveznim, a nikako mi ne uspijeva uvjeriti da je meni vec uzvraceno time sto sam ga razveselila.
Kad se sjetim kazalista jednog od mojih frendova kome sam samo tako poklonila DVD. Na kraju sam skoro rekla da mi ga vrati jer vise ne mogu slusati da mi zahvaljuje kao da sam ne znam sto ucinila. Cak sam mu rekla da je bio na snizenju... Nije pomoglo.
Nis vise ne bu dobil kad je takav.
Uglavnom, poklon bi ipak trebao biti darivan od srca, ne iz osjecaja duznosti ili obicaja.
Za sebe se toga drzim. Ako nije u znak paznje i osjecaja, ne poklanjam nista jer je npr. Bozic. I smatraju me groznom...