Percepcija; kako biti sretan;

[radical change]

tabanšaban kaže:

ako si svjestan da je premisa sreće bazirana na nesreći?

Imam osjećaj da sam ostario. Da sam prošao previše. Ne vidim se u budućnosti. Imam neki loš osjećaj da ću uskoro umrijeti.

Volio bi biti sretan, ali svijet kakvog sam upoznao nimalo mi se ne sviđa. Toliko bi ga volio gledati malo drukčije, tek toliko da vidim njegovu ljepotu, ali ne mogu. Percepcija, taložena godinama, formirana je prema osobnim iskustvima koja su bila neizbježna.

Jednostavno nisam sretan, volio bi znati da je nekome do mene ipak stalo, a da to nisu moji roditelji.

Ne, nije ovo tema o suicidu, ali, jednostavno ne vidim izlaz. Zidovi su previsoki, a ja se osjećam izolirano.

Izoliralo me društvo, izolirao sam se radi društva. Riječ je o dvostrukoj izolaciji.

tabanšaban kaže:

Ne radi se o mojoj bivšoj, radi se o jednoj drugoj osobi koja mi je svjesno nanijela zlo.

Prebacujem se na transcendentalno; jeste li ikada osjetili nešto u sebi, kako da to objasnim, nešto..neki osjećaj, ali nije osjećaj već, ma kako da to kažem - jednostavno - svijest - da ovo nije mjesto za vas? Od malih nogu se osjećam tako.

Smijete mislit da sam lud.

Sjećam se tog, jednog, specifičnog dana u drugom razredu osnovne, svaki put kad ga se sjetim, obuzme me isti osjećaj; taj neki osjećaj nepripadnosti. Bio je sunčan, proljetni dan i dok su se prijatelji igrali iza mene, pod odmorom, ja sam stajao i šutke gledao kroz prozor u drveće i zrake sunca kako se probijaju kroz granje i čine travu drukčije zelenom. Meni su iz nekog razloga potekle suze, samo su potekle i nisam tada znao zašto, niti danas znam zašto.

Eto, rekao sam vam nešto šta nikome dosad nisam.

E moj šabane...
U depri si zato se tako loše osjećaš.
Ali to će proći, jednog dana ćeš se probuditi i uhvatiti se za nešto i i to će te tjerati naprijed i tako ćeš se izvući iz depre..
A ovo što osjećaš nepripadnost, ma svi smo to prošli, ja mnogo puta.. Možda je to onaj trenutak kada skužiš da si individua, da si sam i isključivo ovisiš o sebi, da nitko umjesto tebe ne može ništa osjetiti niti proživjeti, da jednostavno postojiš potpuno sam u svojoj koži.. Taj trenutak zna biti gadan, jer uvijek tražimo nekoga da nas iz tog groznog osjećaja "užasne samoće" izbavi.. Ako se mnogo koncentriraš na njega u negativnom smislu onda se otuđuješ, mozak smišlja strahove i padaš u depru, anksioznost i besmisao.. Zbog toga se trebaš nečim baviti da skreneš misli u nešto pozitivno.
Da sami smo, potpuno sami... sa drugim ljudima se dodirujemo sa dva-tri pipka (tjelesno i emotivno) ali se ne prožimamo cijelim tijelima.. Takva je priroda, takav je život i što ćeš.. sami smo na ovom svijetu, drugi su prolazna pojava... No baza je da ne smiješ misliti tako jer ćeš puknuti na živce, trebaš tražiti razlog zašto je život lijep, a ne zašto je gadan.. ako misliš da je lijep i osjećat ćeš ga lijepim...

[bijelatama]

radical change kaže:

E moj šabane...
U depri si zato se tako loše osjećaš.
Ali to će proći, jednog dana ćeš se probuditi i uhvatiti se za nešto i i to će te tjerati naprijed i tako ćeš se izvući iz depre..
A ovo što osjećaš nepripadnost, ma svi smo to prošli, ja mnogo puta.. Možda je to onaj trenutak kada skužiš da si individua, da si sam i isključivo ovisiš o sebi, da nitko umjesto tebe ne može ništa osjetiti niti proživjeti, da jednostavno postojiš potpuno sam u svojoj koži.. Taj trenutak zna biti gadan, jer uvijek tražimo nekoga da nas iz tog groznog osjećaja "užasne samoće" izbavi.. Ako se mnogo koncentriraš na njega u negativnom smislu onda se otuđuješ, mozak smišlja strahove i padaš u depru, anksioznost i besmisao.. Zbog toga se trebaš nečim baviti da skreneš misli u nešto pozitivno.
Da sami smo, potpuno sami... sa drugim ljudima se dodirujemo sa dva-tri pipka (tjelesno i emotivno) ali se ne prožimamo cijelim tijelima.. Takva je priroda, takav je život i što ćeš.. sami smo na ovom svijetu, drugi su prolazna pojava... No baza je da ne smiješ misliti tako jer ćeš puknuti na živce, trebaš tražiti razlog zašto je život lijep, a ne zašto je gadan.. ako misliš da je lijep i osjećat ćeš ga lijepim...

Radical change, zaista dobro govoriš, i meni je tvoj tekst podržavsjuć.
Hvala ti

[tabanšaban]

Jesam li ikada bio sretan? Znam li uopće što je sreća? Što je sreća?

Moželi mi netko opisati svoju sreću?

Ovo Sunce(pogledaj lijevo), zašto ne isijava iz mene?

Molim Vas friške sreće.

[Azz]

tabanšaban kaže:

Molim Vas friške sreće.

ok, evo "friške sreće" - kad ih zagrlim, mazim, ljubim, mirišem i samo stojim pored njih...gledam ih i sretna sam, srce mi je ispunjeno i shvaćam da je to to što sam željela od života

[descender]

Azzura kaže:

ok, evo "friške sreće" - kad ih zagrlim, mazim, ljubim, mirišem i samo stojim pored njih...gledam ih i sretna sam, srce mi je ispunjeno i shvaćam da je to to što sam željela od života

Friško pečene kolače?

[Azz]

descender kaže:

Friško pečene kolače?

gotovo sve što čovjeku treba

[Vordas]

Azzura kaže:

gotovo sve što čovjeku treba

Ti govoriš o djeci i to je lijepo, ispunjena si ali evo ja baš neću bit sretan, evo baš neću, baš oću bit tužan. Jel ima neko neš protiv?

[afos]

Takve su mi zadnje 2 godine, kad kažem takve mislim na otuđene. Spadam u mlađu populaciju, stoga i nije čudno da se ni nemogu pohvalit, priznat sam sebi u krajnjoj liniji da sam ipak okusio,omirisao, opipao, osjetio na bilo koji način mrvicu od onog lijepog što mi svijet pruža, pa da mi to bude indikator koji će mi ukazati da je trenutna percepcija prouzrokovana samo lošom trenutnom pozicijom iz koje od žbunja nevidim suncem okupani proplanak.

Jedino dobro šta mi je došlo dijagnozom je činjenica da sam se počeo upoznavati, promatrati sebe i okolinu, odnos između ta 2 svijeta, uzroke i posljedice tog odnosa.

Misliš li da izostanak nesreće znači automatsko postojanje sreće?
Da bi razumjeli sreću, mislim da bi trebali za početak naučiti razlikovati trenutnu od trajne sreće. Ovu potonju suvremena civilizacija vješto je skrila, dok nam prvonavedenu servira na pladnju u neograničenim količinama.

"Da bi čovjek bio sretan mora imati nešto od čega će živjeti, nešto za što će živjeti i nešto za što će umrijeti. Nedostatak jedne od ovih stvari dovodi do drame. Nedostatak dvije stvari dovodi do tragedije"


Sreća nije kratkotrajna euforija, sreća bi bila duboki i trajni osjećaj da je bez obzira na trenutnu nesreću koja nas zadesi ipak sve dobro.
Opći osjećaj osobe da je njen život ispunjavajuć i smislen, to bi bila sreća ako bi tražio neku definiciju i ako bi se ona uopće mogla naći.

Moja previranja idu u smjeru ostvarivosti iste u svijetu u kojem živimo.
U nedostatku sposobnosti za pronalaskom iste i sam posežem za kratkotrajnim euforičnim doživljajima nebili nadomjestio nenadomjestivo.

[kikakm]

afos kaže:

Da bi razumjeli sreću, mislim da bi trebali za početak naučiti razlikovati trenutnu od trajne sreće. Ovu potonju suvremena civilizacija vješto je skrila, dok nam prvonavedenu servira na pladnju u neograničenim količinama.

Što bi sačinjavalo trenutnu, a što trajnu sreću tj. postoji li neko univerzalno slaganje ili definicija?

[Azz]

Vordas kaže:

Ti govoriš o djeci i to je lijepo, ispunjena si ali evo ja baš neću bit sretan, evo baš neću, baš oću bit tužan. Jel ima neko neš protiv?

ne, ja konkretno nisam govorila samo o djeci, ali sam govorila o ljudima.

nećeš biti sretan? pa dobro, to je apsolutno i legitimno pravo svakog čovjeka, ne vidim zašto bi netko imao nešto protiv tvog odabira.

[descender]

Beštija ta suvremena civilizacija, sklona skrivanju, manipulaciji, iskorištavanju....
Da se (sa)zna tko stoji iza urote (osim potrošača) moglo bi ga se smaknuti. S upravljačke pozicije, ne doslovno, naravno.
Azzura kao primjer jednostavnosti percepcije, neskrivenosti.. može biti pokazatelj kako ili koliko je poimanje sreće stvar percepcije unutar trena; ne konstante. U slučaju da se nešto desi "kolačima", reciprocitet poimanja sreće, biti će.. odnosno bio bi; pardon.. metamorfoziran u poimanje nesreće.... Druga strana (tren), osobne, trenutne percepcije; bez nekoj većeg utjecaja od točke poimanja. Onaj koji nije peoples person, može osobnu srećicu, kratkotrajnu ili dugotrajnu, tražiti "u sebi".. ili se može pokušati preispitati, bez modeliranosti percipirati i odrediti, zašto točno nije peoples person. Možda destruktora pronađe na identično istome mjestu gdje boravi i konstruktor. Benignijev La vita e bella "prikazuje" daleko više od mehanike, krute eksterne uvjetovanosti. Slobodna volja kao odgovor na ponekad ušice igle usku uvjetovanost. Slobodna volja ponekad ili češće, samo kao; unutar zadanog, doslovno, trena; da-ne odgovor, na jednu ponuđenost.. ne dvije.. deset ili pedeset.. "dostupnih" u "brzog tempa, suvremenom bivanju.. usmjerenog u individualističku potragu za (svetim grotlom.. jami žrtvovanja.. se..) mističnim konceptom, osobne, trajne sreće.".

[afos]

kikakm kaže:

Što bi sačinjavalo trenutnu, a što trajnu sreću tj. postoji li neko univerzalno slaganje ili definicija?

Trenutna bi mogla biti sačinjena od puno toga, može je se dobiti, može je se i kupiti. Nemoguće je dati univerzalan odgovor na nju, ali moguće je konstatirati da je trenutna. Može biti više ili manje intenzivna. Neželim da ispadne kako mislim da je nebitna, bitna je, ali samo kao nadogradnja trajnoj, nikako kao zamjena za istu.
Trajna bi se mogla poistovjetiti sa životnim zadovoljstvom, osjećajem ispunjenosti. I na nju je nažalost nemoguće dati univerzalan odgovor, što bi ju sačinjavalo ovisno je o individui. Individua mora otkriti za čime čezne i krenuti u potragu za tim. Sama potraga može biti opet podvrsta, tj. neka vrsta te sreće.

descender kaže:

Azzura kao primjer jednostavnosti percepcije, neskrivenosti.. može biti pokazatelj kako ili koliko je poimanje sreće stvar percepcije unutar trena; ne konstante. U slučaju da se nešto desi "kolačima", reciprocitet poimanja sreće, biti će.. odnosno bio bi; pardon.. metamorfoziran u poimanje nesreće....

Mogu se složiti sa većinom. No može li sreća biti stvarno samo stvar percepcije u trenu?! Može li ona biti permanentna unatoč trenutnoj nesreći, ne nužno jačeg intenziteta od nesreće u datom trenutku, ali ipak postojana

[descender]

afos kaže:

TMogu se složiti sa većinom. No može li sreća biti stvarno samo stvar percepcije u trenu?! Može li ona biti permanentna unatoč trenutnoj nesreći, ne nužno jačeg intenziteta od nesreće u datom trenutku, ali ipak postojana

Sreća i nesreća su koncept (poimanja). Bauljanje, oscilacija između dvije krajnosti poimanja, između dvije različite podražajnosti kao percepcija, definicija sebstva, života.... Usmjeravati se, tragati, organizirati, reorganizirati.. također je dio inercije ili oscilacije. Netko tko nema (ili vice versa.. ima) xyz potrebu, jednostavno je nema. Razne predodređenosti, sklop istih, kao karakter koji se ne traži.. već je.. samo se potvrđuje ili negira unutar uvjetovanosti. "Hitler i Gandhi", možda su fragmenti istog "entiteta" ("život, bog, duh, duša..") "utočeni" u dvije različite kapsule, ne vremena i prostora, ne tjela, ne.... već uvjetovanja. Uvjetovanje kao definicija.

[Vigo]

Sreca je prema Franklu i budizmu sastavni dio materijalizma.
Cilj zivota ne bi trebao biti stalno trazenje srece, jer to dovodi do razocaranja,
trebali bismo ciljati ucenju i odgovornoj slobodi.

[tabanšaban]

Imate jako lijepe i pametne i prijateljske upise i ja ću vam odgovoriti na njih, uskoro, no, vjerojatno ne danas, sigurno, ne danas.

Moj Ujak je 58-godišnjak, čovjek koji mi je, kao klincu puštao Vivaldija, Beethovena, Bacha, Mozarta!,...i koji mi je pričao o 70-tima i 80-tima, životu tada i danas, upoznao me i s Floydima, Zeppelinima, Doorsima, Cohenom, novim valom biše Yuge, radi njega, zavolio sam kazalište, i radi njega upoznao sam (ne fizički) Julija Knifera, Borisa Bućana, Slavu Striegela... On je samac, mislim, ima on djevojku, ali, on je samac i nekada priča nerazumljivim, ali razumljivim jezikom, frustriran je i arogantan, bahat i ciničan, pesimističan, ali ja ga volim, jer znam da je duša od čovjeka, ne zato jer je moj Ujak.

Danas sam došao kod njega i kako ima mnoštvo knjiga, a ja volim Orwella, ima čitav njegov opus i izvučem knjigu, nisam je uopće otvarao pred njim, samo sam je spustio na stol i rekao mu da ću posuditi ovo, on ju je otvorio i kaže on odjednom; "Jebote! Gle..nešto,nešto.." Čuo sam nešto u pozadini, da nešto priča, jer uhvatio sam neki papir i pisao nešto, nije bitno što, i on drži tu knigu i veli mi "majmune ti mene uopće ne slušaš", i ja mu odgovorim "nisam stvoren za multitasking, čekaj", i prođe tu oko minute, on više ne priča, zamišljen je i ja uzmem knjigu, sasvim slučajno i kažem; "kolika je mogućnost da se ovo dogodi!?", on me gleda i kaže; "Slone jedan, što sam ti ja rekao!?". Nastao je muk, neko njegovo nevezano pitanje, zbuljeno, i opet muk.

http://i.imgur.com/RWC1S0r.jpg

Bio je s njom 11 godina.

Ovo piše u prvom paragrafu, nisam komentirao s njim: http://i.imgur.com/0eVBLy2.jpg

Moj Ujak, tada je imao 28 godina, danas, ja imam 28 godina.

kikakm, jedna među prvim mislima što su prošle kroz moj um u tom trenutku, su i tvoje riječi.

Danas je njegovoj curi rođendan.
________

Kolika je mogućnost za ovako nešto?

[bijelatama]

nije loše opustiti se i sve stavit na stranu. značenja pridajemo sami, lako je stvoriti priču i događaj od sastojaka nađenih i pokupljenih na putu.
nije loše opustiti se i pustiti da sve oko nas bude i teče kako teče.
odmoriti se od uvida, analiza i pitanja.
zašto sreća? bog zna što to je osim pojma svakom oslikanog na drugačiji način. i stalna težnja njoj do nje neće dovesti.
možda je tu, možda nije.
ali, mi jesmo.