People pleaser

[stars around]

ne znam kako ali često se nađem u odnosima s ljudima s kojima se bojim ući u konfrontaciju jer znam da imaju živčane i agresivne ispade i onda trpim i na poslu i u privatnom životu (prijatelji poznanici) jer me strah zauzeti se za sebe zbog njihove reakcije. uvijek mislim da će moja reakcija pogoršati stvari. mislim da me ti ljudi uopče ne poštuju i ne znam zašto rađe ignoriram njihovo ponašanje koje nije u redu. kada mi prekipi jednostavno ih isključim iz života što je krivo jer ne rješavam problem ne iskomuniciram ga od straha. kako da se drugačije postavim?

[Kymatica]

stars around kaže:

ne znam kako ali često se nađem u odnosima s ljudima s kojima se bojim ući u konfrontaciju jer znam da imaju živčane i agresivne ispade i onda trpim i na poslu i u privatnom životu (prijatelji poznanici) jer me strah zauzeti se za sebe zbog njihove reakcije. uvijek mislim da će moja reakcija pogoršati stvari. mislim da me ti ljudi uopče ne poštuju i ne znam zašto rađe ignoriram njihovo ponašanje koje nije u redu. kada mi prekipi jednostavno ih isključim iz života što je krivo jer ne rješavam problem ne iskomuniciram ga od straha. kako da se drugačije postavim?

story of my life.
Ima tu svega. Vjerovatno su ljudi ko voda, idu gdje je najakše. A na tebi i meni nanjuše da nema otpora, nikakvog. Znači prvo se krene sa sitnicama, isprobava, i kad osjete da pređeš preko nekih sitnih zajebancija, sranja, krenu otovoreno, sve jače. Nije osobno, ljudi se spašavaju kako znaju. Najlakše je izbaciti tamo gdje im se ne stvara problem. Zato se puno ljudi iskaljuje na djeci, ili inferiornijem partneru, ili bilo kome..
Problem je u nama.
Nismo naučili se postavljati, doma. I takav si poslan u svijet.
Manjak samopouzdanja, kupuješ ljude tako da im predješ preko nekih sranja, odradiš za njih nešto da bi te kasnije kao voljeli, ali samo te manje poštuju..
užasno je teško promjeniti sebe. Ja sve znam razumom, što i kako to nije dobro, ali kad dodjem na posao, vrlo lako samu sebe postavim u inferioran položaj pred histeričnim ljudima, agresivnim, slabićima, samo da me puste na miru a to tako ne funkcionira. i stvara mi velike probleme u životu. Pogotovo na poslu, jer se moraš družiti sa tim ljudima. užas.

[Great Shape]

Počni ih tretirati kao da su retardirani. Znači oni po svome, a ti po svome, ali mirno i staloženo.

[Muškica]

stars around kaže:

ne znam kako ali često se nađem u odnosima s ljudima s kojima se bojim ući u konfrontaciju jer znam da imaju živčane i agresivne ispade i onda trpim i na poslu i u privatnom životu (prijatelji poznanici) jer me strah zauzeti se za sebe zbog njihove reakcije. uvijek mislim da će moja reakcija pogoršati stvari. mislim da me ti ljudi uopče ne poštuju i ne znam zašto rađe ignoriram njihovo ponašanje koje nije u redu. kada mi prekipi jednostavno ih isključim iz života što je krivo jer ne rješavam problem ne iskomuniciram ga od straha. kako da se drugačije postavim?

Bojiš se konflikta. Očekuješ napad na sebe ako zauzmeš stav, i vrtiš film u glavi unaprijed što će se u tom slučaju dogoditi. Sabotiraš samu sebe. Bojiš se unaprijed jer "znaš" što će se dogoditi. Ajd probaj.
Uvijek imaš više opcija, možeš odlučiti zauzeti stav i reći svoje mišljenje, možeš ih ignorirati ali za fakat (bez grižnje savjesti) i furati svoj film.
Očekivati da te drugi poštuju kako bi onda ti mogla poštovati sebe je suludo, jer ćeš kad tad u životu naletiti na one kojima se nećeš svidjeti.
Baci se u vatru

Great Shape kaže:

Počni ih tretirati kao da su retardirani. Znači oni po svome, a ti po svome, ali mirno i staloženo.

[stars around]

Kymatica kaže:

story of my life.
Ima tu svega. Vjerovatno su ljudi ko voda, idu gdje je najakše. A na tebi i meni nanjuše da nema otpora, nikakvog. Znači prvo se krene sa sitnicama, isprobava, i kad osjete da pređeš preko nekih sitnih zajebancija, sranja, krenu otovoreno, sve jače. Nije osobno, ljudi se spašavaju kako znaju. Najlakše je izbaciti tamo gdje im se ne stvara problem. Zato se puno ljudi iskaljuje na djeci, ili inferiornijem partneru, ili bilo kome..
Problem je u nama.
Nismo naučili se postavljati, doma. I takav si poslan u svijet.
Manjak samopouzdanja, kupuješ ljude tako da im predješ preko nekih sranja, odradiš za njih nešto da bi te kasnije kao voljeli, ali samo te manje poštuju..
užasno je teško promjeniti sebe. Ja sve znam razumom, što i kako to nije dobro, ali kad dodjem na posao, vrlo lako samu sebe postavim u inferioran položaj pred histeričnim ljudima, agresivnim, slabićima, samo da me puste na miru a to tako ne funkcionira. i stvara mi velike probleme u životu. Pogotovo na poslu, jer se moraš družiti sa tim ljudima. užas.

točno to....mislis ako si ok da ce i drugi biti ok prema tebi a zapravo neki iskoristavaju tvoju pristojnost za svoje frustracije...najgore sto takvo posansanje primjetim kada je vec prekasno jer u pocetku svi se cine ok tek s vremenom pravo ponasanje izađe na povrsinu a u tom trenutku ja se ne znam postaviti uvijek pokusavam biti fer prema drugoj osobi ali ocito nisam fer prema samoj sebi

zelim popraviti to ponasanje jer nije fer prema samoj sebi da se uskracujem i stavljam u inferioran polozaj prema ljudima koji to rade sam da me kontroliraju samo sto ne znam kako se drugacije postaviti nazalost

[stars around]

Miškica kaže:

Bojiš se konflikta. Očekuješ napad na sebe ako zauzmeš stav, i vrtiš film u glavi unaprijed što će se u tom slučaju dogoditi. Sabotiraš samu sebe. Bojiš se unaprijed jer "znaš" što će se dogoditi. Ajd probaj.
Uvijek imaš više opcija, možeš odlučiti zauzeti stav i reći svoje mišljenje, možeš ih ignorirati ali za fakat (bez grižnje savjesti) i furati svoj film.
Očekivati da te drugi poštuju kako bi onda ti mogla poštovati sebe je suludo, jer ćeš kad tad u životu naletiti na one kojima se nećeš svidjeti.
Baci se u vatru

istina strah od konflikta i vec unaprijed znam kako ce se sve odigrati i onda mislim da ce moj stav samo pogorsati stavri zato ignoriram ali onda i njihovo ponasanje ne prestaje

nekako vise mislim a njih i njihove reakcije nego na mene i to mi sve stvara stres i strah jer sam ih vec nekako oznacila kao teske osobe u glavi

najgore mi je u situacijama s "prijateljima" koji su navikli da me omalozavaju na trenutke ili sa nadredenim osobama na poslu ili suradnicima jer mislim da ce se situacija jos pogorsati a ja moram i dalje provoditi vrijeme s njima

ali to sada pokusavam promjeniti jer ovakvo moje ponasanje ne donosi nista dobroga samo se stvari u meni nakupljaju i osjecam da stagniram u odnosima

znam sve sto radim krivo samo ne znam kako se postaviti drugacije uvijek u sebi mislim da mozda preuvelicavam stvari i pokusavam ignorirati problem ali vrijeme je da se postavim drugacije samo sto ne znam kako

[tina789]

Ja sam to nekako riješila s "prijateljima" jer takve odmah otkačim jer imam kratak fitilj da me ljudi u privatnim odnosima kritiziraju...ako zbog neke situacije ne mogu odmah reagirati tipa neki skupovi, proslave takvom prijatelju il članu obitelji se i za toga više ne javljam, al često se desilo i da na licu mjesta dreknem na njih i izbije svađa, to je isto dobro koji put uspit napravit..

.na poslu mi je jako teško jer sam zbirčkana, konfuzna i ljudi to kruže pa prebacuju odgovornost i se*u da bi sebe izvukli...često se ne uspijevam obraniti od agresivnih energija posebno ženskih na poslu, a češće je i greška moja jer mi je loša koncentracija pa šta ću se branit....pokušavam se s psihičkom spojiti sama sa sobom da bolje odradim neke stvari....

...poanta koju sam htjela reći je da nema potrebe ako je netko siguran u svoj posao i da je točno odradio da dopusti da mu drugi side na glavi, a privatna prijateljstva na poslu i tako ne postoje pa se tu ne treba trudit bit druželjubljiv....tim ljudima se ti vjerojato ne sviđaš niti ćeš im se ikad sviđati bez obzira koliko im se podredila jer je posa sredina di se svak bori za sebe i ljudi vole gazit... tako da treba načit samo igrat tu igru...a sa prijateljima otkači što prije te kritičare...to ti je moj savjet....

Apropo ovih šta na poslu imaju živčane ispade...kužim i to kako je grozno jer naprave scenu, uvijek izigravaj žrtve, sa tima se može uhvatit u koštac tek kad čovjek malo ojača...ne bi bilo loše da probaš počet s manjim "konfilktima" možda sa nekim u kafiću (vratit krivu narudžbu), na šalteru i sl. il vježbat s nekom normalnom prijateljicom, članom obitelji, u ogledalu...smislit dvije tri rečenice mirnim glasom što reći.. te konfrontacije su isto vještinakoja se može uvježbati...eto to je nekako moje, malo zbrčkano, mišljenje.....

[Kymatica]

stars around kaže:

točno to....mislis ako si ok da ce i drugi biti ok prema tebi a zapravo neki iskoristavaju tvoju pristojnost za svoje frustracije...najgore sto takvo posansanje primjetim kada je vec prekasno jer u pocetku svi se cine ok tek s vremenom pravo ponasanje izađe na povrsinu a u tom trenutku ja se ne znam postaviti uvijek pokusavam biti fer prema drugoj osobi ali ocito nisam fer prema samoj sebi





zelim popraviti to ponasanje jer nije fer prema samoj sebi da se uskracujem i stavljam u inferioran polozaj prema ljudima koji to rade sam da me kontroliraju samo sto ne znam kako se drugacije postaviti nazalost

jedan jedini nacin, moras poceti govoriti, sve sta ti smeta. nitko drugi to ne moze odraditi umjesto tebe.

[bijelatama]

kod mene isto.
a kad mi pukne film i velim i zderem se sve kaj mi smeta, dva dana se odmaram od svoje pretjerane reakcije
treba vjezbati samosvihest il kaj to vec je

ti si ko i mnogi, ugrožena vrsta
ne znam recept za bolje osim da skuzis da si vazna samoj sebi

[Ninon]

stars around kaže:

istina strah od konflikta i vec unaprijed znam kako ce se sve odigrati i onda mislim da ce moj stav samo pogorsati stavri zato ignoriram ali onda i njihovo ponasanje ne prestaje

nekako vise mislim a njih i njihove reakcije nego na mene i to mi sve stvara stres i strah jer sam ih vec nekako oznacila kao teske osobe u glavi

najgore mi je u situacijama s "prijateljima" koji su navikli da me omalozavaju na trenutke ili sa nadredenim osobama na poslu ili suradnicima jer mislim da ce se situacija jos pogorsati a ja moram i dalje provoditi vrijeme s njima

ali to sada pokusavam promjeniti jer ovakvo moje ponasanje ne donosi nista dobroga samo se stvari u meni nakupljaju i osjecam da stagniram u odnosima

znam sve sto radim krivo samo ne znam kako se postaviti drugacije uvijek u sebi mislim da mozda preuvelicavam stvari i pokusavam ignorirati problem ali vrijeme je da se postavim drugacije samo sto ne znam kako

To kako, ce ti doci spontano kad razvijes ljubav prema sebi. Umjesto people pleaser postani self-pleaser. To je proces, budi iskren prema sebi, odvoji vrijeme za sebe, zagrli se, potapsi, pohvali, pocasti se necim, poslusaj svoje misljenje, budi vazan sebi.
Inace, ako si ok s engleskim preporucujem https://www.youtube.com/watch?v=wuMbPp8rf2M na pocetku se zablokira al nastavi nakon par min, inace naslov moze zavarati, nije ono sta mnogi na prvu pomisle

[josip-presvetli]

stars around kaže:

ne znam kako ali često se nađem u odnosima s ljudima s kojima se bojim ući u konfrontaciju jer znam da imaju živčane i agresivne ispade i onda trpim i na poslu i u privatnom životu (prijatelji poznanici) jer me strah zauzeti se za sebe zbog njihove reakcije. uvijek mislim da će moja reakcija pogoršati stvari. mislim da me ti ljudi uopče ne poštuju i ne znam zašto rađe ignoriram njihovo ponašanje koje nije u redu. kada mi prekipi jednostavno ih isključim iz života što je krivo jer ne rješavam problem ne iskomuniciram ga od straha. kako da se drugačije postavim?

strah je največi čovjekov neprijatelj. On normalnog čovjeka čini invalidom.

Riješi se straha i riješila si 95% svojih životnih problema.

[stars around]

hvala na savjetima. probat cu razbit taj strah i pocet govorit sto me smeta bez da me bude strah tude reakcije

[Kymatica]

stars around kaže:

hvala na savjetima. probat cu razbit taj strah i pocet govorit sto me smeta bez da me bude strah tude reakcije

biti ce te strah, al ipak to ucini. citaj malo o asertivnosti.

[josip-presvetli]

stars around kaže:

hvala na savjetima. probat cu razbit taj strah i pocet govorit sto me smeta bez da me bude strah tude reakcije

ne samo stah tuđe reakcije, trebaš odagnati strah općenito. svaki strah.

Ja svoje pacijente učim da vizualiziraju strah kao neko ružno, zloćom prožeto biće koje živi u njima. I onda ga tjeraju van iz organizma.

Kada se nađeš u situaciji da te strah, vizualiziraj ga i istjeraj ga iz organizma. Zamisli se da ga tučeš nekom batinom i da ga izbacuješ iz sebe. Postani prema svom strahu agresivnija nego što je on prema tebi. Natjeraj taj Strah koji živi u tebi -da se on počne bojati tebe.

Ni ukojem slučaju nemoj biti agresivna prema sugovorniku. Naprotiv, prema sugovorniku budi ljubazna i civilizirana -a agresiju ispolji na Strah, na tog parazita koji živi u tebi.

[wawrinka1]

Bojiš li se ući sa svima u konflikt ili samo s onima s kojima znaš da će odgovarati s povišenim i agresivnim tonom i držati se svog stava kao pijan plota? Jer ja otprilike ne ulazim u konflikt ili neku zescu raspravu s gotovo svakim trecim covjekom. Dosta ih je "zadrto" kada takve stvari dodu u pitanje i ne odmicu od svog stava bez obzira i ako su 100% u krivu. Jednostavno si ne daju to priznati. I s takvima nema smisla raspravljati, ili se ne uplicem ili jednostavno odem.

[Kymatica]

wawrinka1 kaže:

Bojiš li se ući sa svima u konflikt ili samo s onima s kojima znaš da će odgovarati s povišenim i agresivnim tonom i držati se svog stava kao pijan plota? Jer ja otprilike ne ulazim u konflikt ili neku zescu raspravu s gotovo svakim trecim covjekom. Dosta ih je "zadrto" kada takve stvari dodu u pitanje i ne odmicu od svog stava bez obzira i ako su 100% u krivu. Jednostavno si ne daju to priznati. I s takvima nema smisla raspravljati, ili se ne uplicem ili jednostavno odem.

da, ali ne može se odlaziti od zauzimanja za sebe. U svim odnosima. Na poslu, u obitelji, u vezi, prijateljstvima..

[stars around]

wawrinka1 kaže:

Bojiš li se ući sa svima u konflikt ili samo s onima s kojima znaš da će odgovarati s povišenim i agresivnim tonom i držati se svog stava kao pijan plota? Jer ja otprilike ne ulazim u konflikt ili neku zescu raspravu s gotovo svakim trecim covjekom. Dosta ih je "zadrto" kada takve stvari dodu u pitanje i ne odmicu od svog stava bez obzira i ako su 100% u krivu. Jednostavno si ne daju to priznati. I s takvima nema smisla raspravljati, ili se ne uplicem ili jednostavno odem.

Ne ulazim u knoflikte s osobama koje znam da mogu imati zivcanu reakciju kada se zauzmem za sebe tipa derati se odbrusiti ili mi spustiti i onda mislim da nista necu rjesiti nego ce se sve to jos vise zakomplicirati. Ali da smeta me to jer na poslu i u privatnom zivotu imam par takvih ljudi a bila sam u situacijama kada sam se trebala zauzeti za sebe jer neke stvari koje su se desile nisu bile ok a skuzila sam da trebam na tome raditi jer se uvijek povucem a to nije fer prema samoj sebi istina treba raditi ne razbijanju tog straha

[Nunna]

Ja sam bila tipični people pleaser.
Dok nisam shvatila da te ljudi vide identično onako kako se sam vidiš/osjećaš u njihovoj blizini.

Jedno cijelo ljeto provela sam proučavajući asertivnost, čitala sam knjige samopomoći na temu soocijalne anksioznosti i pokušala se "sredit" u glavi kako bih u budućim odnosima mogla funkcionirati bez onog straha i strepnje koji su me vječito proganjali, još otkad sam bila dijete.
Naime, vrlo je često sam uzrok u manjku samopouzdanju i strahu od zauzimanja za sebe upravo u toj najranijoj dobi u kojoj se dijete zbog roditelja i sredine ne osjeća pozvanim niti slobodnim za izražavanje vlastitog stava/mišljenja/želja i potreba...
Kada sam bila mala moj je otac bio strahovito strog i vječito sam gutala svoje misli i riječi iz straha da ga ne razdražim ili naljutim.Svi ukućani u našem domu trpjeli su na sličan način jer smo svi bili praktički samo podanici kojima se događalo samo ono što "poglavar"(tata) dozvoli i odobri. Ništa nas se nije pitalo, niti je itko smio pisnuti o tome što bi htio.

Naravno, izrasla sam u osobu nesigurnu u sebe i svoj stav. S gotovo 30 godina u stražnjici shvatila sam da se nikad nisam niti imala priliku izboriti za svoj stav. A to mi je počelo jako smetati jer bi me na poslu poneki ljudi znali tretirati baš kao i moj tata.
Trpjeti to nije bila opcija(hvala Bogu što sam karakterno temperamentna, pa se unatoč svim suprimiranjima kroz odrastanje u meni još uvijek nalazio plamičak otpora)I odlučila sam na lijep način početi izgovarati ono što mislim.
Čak i kad to znači da ću ziher uzburkati valove i zaljuljati tuđe brodiće...Nikad to nisam radila na agresivan način već asertivan(proučite tu tehniku, doista je super koristiti je). Pristojno bih se složila sa nekim(ako to doista mislim) ali bi se jednako tako i ne složila s "ne slažem se, ja mislim...." ako imam drugačije mišljenje.

A sad slijedi ono najbitnije.... to je osobito jaaaaaako važno činiti upravo s "teškim", svadljivim i konfliktnim osobama, galamdžijama! Jer te oni, nakon što se nekoliko puta glasno i istog trena(bitno je reagirati odmah, isti tren kad su ti nečim povrijedili granice!) zauzmeš za svoj stav, svoju stvar itd. puste na miru... Naučiš ih da se sa tobom ne mogu iživljavati niti ćeš ti trpjeti njihova sranja glumeći engleza.

Svaki, ali ama baš SVAKI put kad sam se zauzela za sebe kod takvih polučila sam odličan uspjeh i osvojila teritorij koji su oni planirali iskoristiti da bi me uokvirili vlastitim ogradama.
Dakle, strah će uvijek postojati. On je prirodan. Čak ne mislim da ga treba nastojati eliminirati, već prihvatiti kao nešto normalno. Sveprisutno. Prisutno kod ama baš svih. Tko se još probudio ujutro s željom da se na poslu s nekim raspravlja i ulazi u konflikt?Nitko...Bar ne nitko normalan.Ali je ono mnogo gore od njega živjeti pod njegovom čizmom. Puštajući da kontrolira tvoje misli, reakcije, ciljeve...Tad on postaje problem jer te sprečava da se ostvariš, da postigneš svoj puni potencijal.

Dakle, nema filozofije. Samo treba reći ono što misliš, onog trena kad to pomisliš. Ja sam neki dan na hodniku radnog mjesta rekla pred deset ćudorednih baba kako ne bih smatrala da je smak svijeta da mi sni poželi rozu suknjicu i kako bih mu istu i kupila. Možete zamislit njihove face. A priča je krenula otud što se neka našla zgražati kako su nekom dječaku roditelji pustili dugačku kosicu, a on je još i sav ženskast od sebe. Mislim, wtf? Strah da ću se previše izdvojiti i mene je primarno cimnuo da zauzmem neutralnu poziciju i možda tek kimnem glavom u znak odobravanja. Ali ja tako ne mislim, a bila sam dio razgovora. Pa sam rekla što mislim. To nikako ne bih napravila prije 3-4 godine. jer sam do tad još rezonirala na stari način. Ali sad to radim često. Čak me obraduje prilika za takvo nešto jer se čovjek dobro osjeća nakon što obrani svoj stav. I bez glume, otvoreno otkrije svoje msli.

Bonus je što te instant krenu doživljavati drugačije.Postaju oprezniji sa tobom. Iako to možda odmah ne primjetiš, oni pospreme negdje u svoje moždane "ladice" to da si u toj i toj prilici mislio svojom glavom pa te s vremenom počnu (intimno) više cijeniti. I drastično opadnu šanse da će te ići povlačiti za jezik ili te kinjiti na bilo koji način.

Probajte, vidjet ćete kako se (nakon što odlučite biti iskreniji sebi i drugima) u doslovno desetak dana mijenja atmosfera oko vas...O tome koliko ćete se vi bolje osjećati psihički niti ne moram, možete pretpostaviti.

[Pjegavi poriluk]

Nunna, dobro si to opisala.

Ja sam bila pipl plizr jer su me moji previše držati pod staklenim zvonom, sve su obavljali umjesto mene. Najviše mislim na mamu koja je htjela da njena mala curica uvijek bude uz nju i da ju nitko ne povrijedi.

Stalno je stajala iznad mene kao sjena i nisam se ni morala i mogla izboriti za sebe niti se naučiti suprotstavljati drugima.
Naučila sam se ponašati kao psić, svima sam slatka i draga, samo kimam glavom i prilagođavam se.

Tek nedavno sam se istrgnula iz te iluzije i osjećam se tako slobodno.

Čovjek treba postaviti granice jer vas ljudi nanjuše kao slabića koji se dodvorava i sve odobrava.

Nedavno je u tramvaju jedan stariji čovjek šlatao po dupetu jednu djevojčicu koja je imala možda 12 godina i cijeli tramvaj šuti. Ja sam mu rekla da vidim što radi i neka to odmah prestane ili ću zvati policiju.
Nekoć ne bi to napravila, ne bih mogla ući u takvu vrstu otvorenog sukoba. Osjećaj je predivan, PREDIVAN.

Čula sam da postoje i neki tečajevi asertivnosti, to je jako zgodno jer možda možeš glumiti u određenim situacijama koje od tebe zahtijevaju asertivnost pa ju tako vježbaš.

Ljudi, izborite se za sebe i naučite biti sami. Često se dodvoravamo ljudima jer se bojimo biti sami. Nabavite psa i igrajte se s njim radije nego da nekome kimate glavom, kiselo se smijete, a trunete u sebi.

[qwertz90]

Imao sam sličnu situaciju na poslu i u vezi. Moraš shvatiti da je tvoja odgovornost za sebe potpuna. Riješi se svih nesigurnosti koje imaš. Pa čak i ako si društveno nesigurna nemoj to skrivati priznaj. Nesmije se kačiti za ništa. Mene su na poslu kolege automatski izopčile. Jer sam odudarao po svemu. A i pokazao sam se kao slabić na početku koji svima nastoji udovoljiti. Na poslu nema prijatelja! To zapamti za sva vremena samo konkurencija. Ako ti bilo šta kaže odmah ga spusti. I naravno uvijek zamaskiraj svoju emotivnost. Izbjegavaj ljude koji bi te mogli zezat. Vježbaj samopouzdanje i koncentraciju.