Čestitam si :lux:

[dire Dawn]

Rivotril mi šrinkica ni ne prepisuje. To dobih od neurologa zbog određenih napadaja koje imam.

Baš baš za smirenje nemam prepisano ništa. I zato me helex i vuče, ali poznavajući sebe, navukla bi se ja na bilo što .
I sjeb je što kod mene niske doze rijetko kad pale, tako da se to zakomplicira i ispadne cijela jebada oko rasporeda uzimanja i svega ikad.

Rivotril mi ne makne apsolutno niti jedan simptom čak i kad ga popijem pp, tako da sam prestala to radit. Pijem ga kao dio terapije i dalje, a preko dana... Jebiga, držat fige da mi neće bit baš tak loše . Ionak znam da neću umrijet od paničnog niti će se desit išta.

[Splićankaa]

Hvala na ovom postu.
Poticajan je i nabrijao me da se suočim sa sobom u pogledu nekih stvari koje zelim promineniti.

Hvala ti i podrzavam te 100posto!

[dire Dawn]

Znam da sam dosadna, al zaboli me .

Godina i pol. U dan. Skoro i u sat .

2016. je takodjer jedina godina sasvim helex free. Od 1.1. do 31.12. .
Dva puta sam uzela Rivotril pp i oba puta kurca nije pomogao tako da trenutno nemam nista sto bi mogla popit za smirenje. I bas mi je fino .

Zadnjih par mjeseci 2016. su fakat bili dobar test mog karaktera/volje. Ono sto me drzalo jace od panicnih je pomisao koliko bi me fejl bacio nazad. I onda je bio fokus na odbrojavanju. Da se mogu pohvalit - prvenstveno sama sebi . Maknula sam fokus sa "nije mi dobro i koga boli kurac ak popijem" na "idem vidit jel mogu izgurat jos ovaj mjesec i onda ce biti xy mjeseci"... I eto. Godina i pol

Imam filing da je AD poceo radit svoje, opet mogu spavat kak spada, vraca se apetit, generalno sam smirenija i bolje... Polako, ali sigurno idem naprijed .

I fakat si cestitam, ak nista drugo na gluposti, jer realno, nitko me nebi osudjivao da sam u najcrnjim danima popila nesto. Nitko sem mene, a ono... To misljenje mi je najvaznije

Drzte se ljudi. Bit ce bolje, ima nade, sutra ja novi dan, bla bla. I nemojte cekat ponedjeljak ili prvi u mjesecu/godini. Nekad je pravi trenutak 10.7.2015. u 13:13

[dire Dawn]

Nisam sigurna koliko je ovo za neku cestitku , ali danas je ravno mjesec dana otkad sam prestala piti AD(-ove).

Pijem pola rivotrila ujutro jer neuroloski si jos bas nisam do kraja super, a ima dana kad ga popijem i po potrebi. Da, i dalje kurca ne pomaze tako da tu samo dolazi do izrazaja moja ovisnicka osobnost i pouzdanje u farmakoloske stake, ali doci ce na red jednom i rad na tome.

Zadnjih 6-7 mjeseci su stvarno bili ogromna kusnja za mene. Nakupilo se hrpu sranja koja su psihicki uzimala toliki danak da je bilo vise dana kad se ne zelim probuditi uopce od onih kad je budjene nesto pozitivno.

Prestala sam uzimati AD jer on nije nimalo pomagao u tome svemu i na odredjen nacin sam se "trovala", a i dalje bila lose...

Pila sam sve zajedno 7 tableta (ustvari 6, jer dvaput bi bila polovica rivotrila) dnevno i kad se to preracuna - cca 200 tableta mjesecno SAMO ZA PSIHU.
200 tableta koje jebeno ne pomazu. Cemu onda?

I dalje sam u losem periodu, pa me danasnji dan ne veseli nesto posebno puno, ali zelim ostaviti pisani trag na temi koju uvijek rado otvorim.
Mozda sad ne znam cijeniti ono sto sam postigla, ali vjerujem da cu kroz neko vrijeme promjeniti misljenje .

A i deseti sedmi nije daleko

[alexamona]

dire Dawn kaže:

Nisam sigurna koliko je ovo za neku cestitku , ali danas je ravno mjesec dana otkad sam prestala piti AD(-ove).

Pijem pola rivotrila ujutro jer neuroloski si jos bas nisam do kraja super, a ima dana kad ga popijem i po potrebi. Da, i dalje kurca ne pomaze tako da tu samo dolazi do izrazaja moja ovisnicka osobnost i pouzdanje u farmakoloske stake, ali doci ce na red jednom i rad na tome.

Zadnjih 6-7 mjeseci su stvarno bili ogromna kusnja za mene. Nakupilo se hrpu sranja koja su psihicki uzimala toliki danak da je bilo vise dana kad se ne zelim probuditi uopce od onih kad je budjene nesto pozitivno.

Prestala sam uzimati AD jer on nije nimalo pomagao u tome svemu i na odredjen nacin sam se "trovala", a i dalje bila lose...

Pila sam sve zajedno 7 tableta (ustvari 6, jer dvaput bi bila polovica rivotrila) dnevno i kad se to preracuna - cca 200 tableta mjesecno SAMO ZA PSIHU.
200 tableta koje jebeno ne pomazu. Cemu onda?

I dalje sam u losem periodu, pa me danasnji dan ne veseli nesto posebno puno, ali zelim ostaviti pisani trag na temi koju uvijek rado otvorim.
Mozda sad ne znam cijeniti ono sto sam postigla, ali vjerujem da cu kroz neko vrijeme promjeniti misljenje .

A i deseti sedmi nije daleko

bravo! bravo bravo bravo

toliko san sritna zbog tebe,uopce ne znan ko si ni nista o tebi , al evo ovaj post mi je -naletija-, i ovo je predivno, vidis kolika snaga je u nama,ogromna,i kljuc apsolutno svega je u nama!

ja san imala miljon prilika za navuci se na neke tablete,al moje uvjerenje da mi one ne ce pomoci da rijesin nesto vec da ce me samo umrtviti,da one nose nuspojave,da one truju mozak,da one dugorocno mogu imati uzasne posljedice na organizam,da ja zelin biti svjesna i da zelin osititi sve sta triban,da je rjesenje u meni,

to uvjerenje je toliko jako i iz tog razloga ja san prosla sve svoje faze apsolutno svjesna da to prozivljavan. radila san samo na tome da sovijestin uzroke,da osvijestin zasto sad ova emocija,zasto ona, i danas san bas sritna osoba,a prominila san se samo ja,niko izvana nit ista izvana,samo ja i nacin na koji gledan na sve sta mi se desava.

i tako, jednostavno,toliko toliko san sritna kad san ovo procitala, ono sta moze jedan,mogu i drugi,nema razloga zasto ne bi mogli,nema ga,osin ako sami sebe ne uvjeravate da on postoji.

bravo , i imas na cemu biti zahvalna,nemoj samo uzimat zdravo za gotovo ovaj uspjeh.

[dire Dawn]

Planiram napisat ovaj post već neko vrijeme, ali ustvari uvijek nekako odlučim da ipak neću.
Danas bi bio prigodan dan jer y not?

Čak sam si i muziku pustila da dok tipkam i trenutno se smijem slušanju pjesme Sober dok pišem post o ... Ovome .

Nije 10.07., ali čovjek bi rekao da nije ni daleko. Sam datum nije, ali ono što deseti sedmi predstavlja je miljama od onoga gdje ja trenutno jesam.

Neki dan me, relativno iz vedra neba, pukla spoznaja koja mi fakat nije dobro sjela. Ovisna sam o rivotrilu.

Makar sam ga pila svo ovo vrijeme, nisam sasvim sigurna kad sam točno postala psihički ovisna o njemu. Naprosto mi je neki dan sinulo da ono što se odvija već mjesecima nije baš... Khm... Normalno .

Nisam si okej s tim. Izrazito sam uplašena, ako ćemo iskreno jer počela sam primjećivati neke stvari koje mi polako (ali sigurno) otežavaju svakodnevni život.

Pod ogromnim sam stresom i svjesna sam da ne mogu biti drugs free. Naprosto mi treba nešto da me drži pod kontrolom. Inače što? Ne znam i ne želim znati.
Inače vjerujem barem napadaji panike, a ni to mi se baš ne uklapa u kalendar.

Trenutno nemam baš neku inspiraciju za ić u detalje onog što mi se događa, ali htjela sam samo "javno obznanit" (kao da je bitno, but jebiga), da ove godine nemam što slavit. A slavila bi drugu godišnjicu.
Zamjenila sam jedno smeće drugim. Postala sam ovisna na sličan način, makar i dalje nije isto. Bolje rečeno - makar još uvijek nije isto.

Tužna sam, razočarana i uplašena.
Ljuta sam što sam si dozvolila da se tako nešto desi i što sam si dopustila da stvari odu van kontrole. Opravdanje za sve mi je bilo "ali ja nisam dobro i treba mi". I evo mi sad. Sad sam loše na jedan drugačiji način, a treba mi još više. Što sam dobila, a što izgubila, kad se realno pogleda?

E da, i dalje je goli kurac za napadaje panike.
Imam ih redovito.
Jučer sam imala jedan poprilično intenzivan i iskreno mi je drago što u tom trenutku nisam bila sama jer ono što sam osjećala...
Makar su moji napadaji panike takvi da ih se relativno lako da sakrit, postoje oni neki malo drugačiji koji... Ajmo samo reći da sam takve napadaje panike u životu imala 3 puta i da sam sva tri imala izrazitu potrebu napraviti si nešto loše. If you know what I mean...

Sve u svemu - deseti sedmi is canceled .
Hvala onima koji su bili uz mene i veselili se samnom. Mašem vam iz nove rupe u koju sam se zakopala, ali vidimo se negdje prvi vrhu ponovno .

Ne gubim nadu, samo se bojim.
Generalno svega, a i nekih specifičnih stvari.
Skinut se sama ne mogu.

[mario889]

xanax djeluje kod napadaja panike, rivotril ne... zasto se onda ne vratis na xan?

[Azz]

Mila čini mi se da si prestroga prema sebi. Nisu sve ladje potonule jer si u takvom stanju da se ne mozes trenutno drugačije nositi sa situacijom. Pa što kad si jedan benzic zamijenila s drugim? Si manje vrijedna, odlučna, snažna ili principijelna zbog toga? Nisi. Štoviše, ne vidiš drugu stranu na kojoj si možeš i ove godine čestitati, a to je da si iskrena prema sebi, da se osluskujes i tražiš pomoć kad je trebaš.

Sva tvoja pisanja na forumu (a ja te čitam po raznim temama) govore da na sebi svojstven način signaliziras svijetu oko sebe da - nisi dobro. Jer nisi. Jer ti život nije isto kao i pred godinu, jer ti nisi ista kao prije godinu dana, jer su se tvoje spoznaje promijenile.

Ne, oprosti, ali ja ne vidim čemu toliko kritike i ljutnje usmjerene prema sebi? Jel pokušava preduhitriti nekoga u kritici kritizirajući se? Jel se moraš ikome dokazivati? Sebi? Sebi se moraš dokazati? Ajde vidi zašto. I baš si zaslužila toliko kritike?

Vidim te kao nekog tko ima dovoljno dubine i sposobnosti prodrijeti do sebe, svog bića, suočiti se sa svim na što naiđe na tom putu.
Jel ti zato trenutno Rivotril olakšava? Pa što? To je sve dio jedne veće etape koju pokušavas shvatiti i prigrliti da bi živjela mirnije sama sa sobom.

I zato si čestitaj i ove godine. Ne nekom imenu (Helex, Xanax, Rivotril...), čestitaj si jer si na svom putu i dalje pokusavas učiniti da sve bude smislenije.

Jedna "tehnicka" za kraj. Rivotril ima sporo djelovanje, te je za PA svakako bolja opcija Helex

[Pigsy]

dire Dawn kaže:

Ajmo samo reći da sam takve napadaje panike u životu imala 3 puta i da sam sva tri imala izrazitu potrebu napraviti si nešto loše. If you know what I mean...

Hm, iskreno, ne znam na kaj misliš. Kod napadaja panike postoji strah da će ti se dogoditi nešto loše i to loše se želi 'spriječiti'. U svojoj dubokoj dubini dubina - napadaj panike je više strah od smrti, a ne želja za istom. Želja za 'okončavanjem muka' više dolazi do izražaja u sklopu depresivnih simptoma. Takva su barem moja iskustva. Pri povišenoj anksioznosti se panično bojim kraja, u depresivnim ga razmatram kao eventualno moguću opciju. Nikako mi u toku napadaja panike nije dolazilo da si nešto napravim. Naprotiv, izrazito jako ne želim da mi se nešto loše dogodi

[dire Dawn]

Azzura kaže:

Mila čini mi se da si prestroga prema sebi. Nisu sve ladje potonule jer si u takvom stanju da se ne mozes trenutno drugačije nositi sa situacijom. Pa što kad si jedan benzic zamijenila s drugim? Si manje vrijedna, odlučna, snažna ili principijelna zbog toga? Nisi. Štoviše, ne vidiš drugu stranu na kojoj si možeš i ove godine čestitati, a to je da si iskrena prema sebi, da se osluskujes i tražiš pomoć kad je trebaš.

Imam 26 godina i jedini način na koji sam se naučila nositi sa svime je - sjedi, šuti i popij tabletu.
Ovim tempom i ponašanjem isto ću radit i za 10 godina ukoliko mi išta ostane od jetre ili mozga.

Ne znam jel znaš (nadam se da ne) kakav je to osjećaj kad si postao svjestan da si gluplji nego što si bio. U doslovnom smislu te riječi. Koncentracija mi je otišla u kurac, kratkoroćno pamćenje šteka, multitasking nula bodova... I kako da ja sad išta planiram u životu kad doslovno uzimam nešto što mi "jede mozak".
Ako sam sad svjesna tih simptoma, što će biti za 10 godina? IQ 75?

I čak nije ni problem u tome što sam gluplja, problem je u tome što sam svjesna toga. Bilo bi puno lakše da i sama ne primjećujem tu razliku, ali jebiga...
Mislim, ako mi se već IQ snižava, bilo bi fer bar da nisam još uz to i vrlo svjesna te činjenice.

Sva tvoja pisanja na forumu (a ja te čitam po raznim temama) govore da na sebi svojstven način signaliziras svijetu oko sebe da - nisi dobro. Jer nisi. Jer ti život nije isto kao i pred godinu, jer ti nisi ista kao prije godinu dana, jer su se tvoje spoznaje promijenile.

U zadnjih godinu dana se sve promjenilo.
Počelo je sa promjenom bračnog statusa, a završilo sa promjenom mjesta boravišta i posla.

Ne znam jel se sjećam kad sam pisala prije par godina (nisi tad bila mod i "prisiljena" čitat sve ikad teme i forumaške proljeve poput mojih ) o tome kak ne mogu bit sama doma i kad mi je to bio primarni problem.
Da je netko toj osobi rekao da će danas bit di je... Nikad ne bih vjerovala.

Ne, oprosti, ali ja ne vidim čemu toliko kritike i ljutnje usmjerene prema sebi? Jel pokušava preduhitriti nekoga u kritici kritizirajući se? Jel se moraš ikome dokazivati? Sebi? Sebi se moraš dokazati? Ajde vidi zašto. I baš si zaslužila toliko kritike?

Sebi sam najveći kritičar jer od sebe očekujem savršene postupke i ništa manje nije dovoljno dobro, ak ćemo baš iskreno.
I ne, to ne vrijedi i za druge. Drugi smiju imat mane, loše dane i smiju biti loše... Ja ne smijem.

Općenito sam netko tko je stalno loše i onda sam vrlo svjesna koliki je to teret za ljude oko mene.
Zar bi ti htjela biti majka djetetu koji ima sijaset eFova i koji ti svaki dan dođe sa nekim novim problemom? Tko bi to htio...
Nisu ljudi oko mene zaslužili slušati moje žalopojke i zato... Zato moram biti dobro.

Bila sam jako dugo jako loše, ispucala sam svoje pravo na to.

Vidim te kao nekog tko ima dovoljno dubine i sposobnosti prodrijeti do sebe, svog bića, suočiti se sa svim na što naiđe na tom putu.
Jel ti zato trenutno Rivotril olakšava? Pa što? To je sve dio jedne veće etape koju pokušavas shvatiti i prigrliti da bi živjela mirnije sama sa sobom.

Rivotril mi je prepisan za neurološki problem i nikad nije trebao biti u ulozi tablete za smirenje. Nikad me nije ni smirivao na, za mene, potreban način. Počela sam ga abuseati iz dva razloga - zbog garancije da mi neće biti loše i radi toga da mogu uopće zaspati navečer.

Imam poprilično zdrkane smjene, radim 12 sati dva dana dnevnu, dva dana slobodna, onda dva dana po 12 sati noćne i opet dva slobodna. U danima kad sam slobodna naprosto ne mogu zaspati jer se ne uspijem dovoljno izmoriti... I onda rivotril. Sa polovice na cijeli...

I zato si čestitaj i ove godine. Ne nekom imenu (Helex, Xanax, Rivotril...), čestitaj si jer si na svom putu i dalje pokusavas učiniti da sve bude smislenije.

Ahh... Iskreno se nadam da se desetog neću ni sjetiti da je to to.

Jedna "tehnicka" za kraj. Rivotril ima sporo djelovanje, te je za PA svakako bolja opcija Helex

Imam ga u torbi i nisam ga uzela iz principa.
Do desetog ću izdržat, da mogu reći da je bilo okruglo dvije godine.
I onda ajmo :klap:.

Makar se ne sviđam sama sebi kad sam na helexu.

Pigsy kaže:

Hm, iskreno, ne znam na kaj misliš. Kod napadaja panike postoji strah da će ti se dogoditi nešto loše i to loše se želi 'spriječiti'. U svojoj dubokoj dubini dubina - napadaj panike je više strah od smrti, a ne želja za istom. Želja za 'okončavanjem muka' više dolazi do izražaja u sklopu depresivnih simptoma. Takva su barem moja iskustva. Pri povišenoj anksioznosti se panično bojim kraja, u depresivnim ga razmatram kao eventualno moguću opciju. Nikako mi u toku napadaja panike nije dolazilo da si nešto napravim. Naprotiv, izrazito jako ne želim da mi se nešto loše dogodi

Ne znam što da ti kažem, ako nije napadaj panike onda je nešto vrlo slično sa izrazitom željom da si napraviš nešto jako jako loše.
Neda mi se guglat jel i tako nešto ima ime, ali sve ostalo je kao napadaj panike. Doktori kojima sam rekla za to su ih uvijek svrstavali u PA .

[8472]

dire Dawn kaže:

Imam 26 godina i jedini način na koji sam se naučila nositi sa svime je - sjedi, šuti i popij tabletu.
Ovim tempom i ponašanjem isto ću radit i za 10 godina ukoliko mi išta ostane od jetre ili mozga.

Ne znam jel znaš (nadam se da ne) kakav je to osjećaj kad si postao svjestan da si gluplji nego što si bio. U doslovnom smislu te riječi. Koncentracija mi je otišla u kurac, kratkoroćno pamćenje šteka, multitasking nula bodova... I kako da ja sad išta planiram u životu kad doslovno uzimam nešto što mi "jede mozak".
Ako sam sad svjesna tih simptoma, što će biti za 10 godina? IQ 75?

I čak nije ni problem u tome što sam gluplja, problem je u tome što sam svjesna toga. Bilo bi puno lakše da i sama ne primjećujem tu razliku, ali jebiga...
Mislim, ako mi se već IQ snižava, bilo bi fer bar da nisam još uz to i vrlo svjesna te činjenice.

C'est la vie...

[Surround]

Cestitam mlada damo.

[zagrebačka cura]

dire Dawn kaže:

Imam 26 godina i jedini način na koji sam se naučila nositi sa svime je - sjedi, šuti i popij tabletu.
Ovim tempom i ponašanjem isto ću radit i za 10 godina ukoliko mi išta ostane od jetre ili mozga.

Ne znam jel znaš (nadam se da ne) kakav je to osjećaj kad si postao svjestan da si gluplji nego što si bio. U doslovnom smislu te riječi. Koncentracija mi je otišla u kurac, kratkoroćno pamćenje šteka, multitasking nula bodova... I kako da ja sad išta planiram u životu kad doslovno uzimam nešto što mi "jede mozak".
Ako sam sad svjesna tih simptoma, što će biti za 10 godina? IQ 75?

I čak nije ni problem u tome što sam gluplja, problem je u tome što sam svjesna toga. Bilo bi puno lakše da i sama ne primjećujem tu razliku, ali jebiga...
Mislim, ako mi se već IQ snižava, bilo bi fer bar da nisam još uz to i vrlo svjesna te činjenice.

ovo mi zvuči tako poznato

znam kako ti je draga moja, prije sam imala toliko talenata za pisanje, a sada ne mogu običan mail na poslu napisati bez pomoći kolegice.

totalno vidim sama na sebi kako mi je pamet negdje otišla i kako se sve više i više poglupljujem. tužno ali istinito

[nikey]

dire Dawn kaže:

Ne znam jel znaš (nadam se da ne) kakav je to osjećaj kad si postao svjestan da si gluplji nego što si bio. U doslovnom smislu te riječi. Koncentracija mi je otišla u kurac, kratkoroćno pamćenje šteka, multitasking nula bodova... I kako da ja sad išta planiram u životu kad doslovno uzimam nešto što mi "jede mozak".
Ako sam sad svjesna tih simptoma, što će biti za 10 godina? IQ 75?

I čak nije ni problem u tome što sam gluplja, problem je u tome što sam svjesna toga. Bilo bi puno lakše da i sama ne primjećujem tu razliku, ali jebiga...
Mislim, ako mi se već IQ snižava, bilo bi fer bar da nisam još uz to i vrlo svjesna te činjenice.

zagrebačka cura kaže:

ovo mi zvuči tako poznato

znam kako ti je draga moja, prije sam imala toliko talenata za pisanje, a sada ne mogu običan mail na poslu napisati bez pomoći kolegice.

totalno vidim sama na sebi kako mi je pamet negdje otišla i kako se sve više i više poglupljujem. tužno ali istinito

otkuda izvlačite zaključak da tablete jedu mozak? jel postoje istraživanja koja su dokazala da psihofarmaci snižavaju IQ? ono što znam je da u depresivnom stanju čovjek ne može koristiti svoj puni potencijal inteligencije. depresija je uzrok a ne tablete.

[Azaleja]

nikey kaže:

otkuda izvlačite zaključak da tablete jedu mozak? jel postoje istraživanja koja su dokazala da psihofarmaci snižavaju IQ? ono što znam je da u depresivnom stanju čovjek ne može koristiti svoj puni potencijal inteligencije. depresija je uzrok a ne tablete.

Nažalost i tablete su uzrok, samo poslodavci baš više nemaju razumijevanje za to.

[nikey]

Azaleja kaže:

Nažalost i tablete su uzrok, samo poslodavci baš više nemaju razumijevanje za to.

je li to tvoje mišljenje ili možeš potkrijepit znanstvenim studijama?

[Martian7]

nikey kaže:

otkuda izvlačite zaključak da tablete jedu mozak? jel postoje istraživanja koja su dokazala da psihofarmaci snižavaju IQ? ono što znam je da u depresivnom stanju čovjek ne može koristiti svoj puni potencijal inteligencije. depresija je uzrok a ne tablete.

Ja bih rekla ovako: antipsihotici smanjuju kognitivne sposobnosti (ali tko ih mora uzimati, mora), antidepresivi ne, anksiolitici u propisanim (manjim) dozama ne, ali u većima je moguće.

[Azaleja]

nikey kaže:

je li to tvoje mišljenje ili možeš potkrijepit znanstvenim studijama?

Poslodavci više nemaju razumijevanja za depresiju, greške i ostalo.

[Azaleja]

nikey kaže:

je li to tvoje mišljenje ili možeš potkrijepit znanstvenim studijama?

Poslodavci više nemaju razumijevanja za depresiju, greške i ostalo. U svim uputstvima pišu nuspojave nakon dugog korištenja anksiolitika.

[Martian7]

Azaleja kaže:

Poslodavci više nemaju razumijevanja za depresiju, greške i ostalo. U svim uputstvima pišu nuspojave nakon dugog korištenja anksiolitika.

Je li dugotrajno korištenje anksiolitika bilo na preporuku liječnika ili vlastiti izbor?

IMHO, ako se o depresiji radi, primarni lijek koji treba koristiti je antidepresiv, koji ne stvara ovisnost i ne smanjuje kognitivne sposobnosti. Anksiolitik samo po potrebi, osobito na početku uzimanja antidepresiva, poslije ne treba uopće.

Je, vjerojatno je lakše progutati tableticu (anksiolitik) svaki put kad se čovjek osjeti uznemirenim, ali nije da nitko nije upozoravao kako to nije dobro ni pametno.

Ovo što pišem nije upućeno ni Azaleji (premda sam nju citirala) ni dire Dawn koja je pokrenula temu, nego općenito i dobronamjerno.