|
|
27.08.2013., 13:56
|
#221
|
Pacijent
|
jaaaaoj, veoma mi je zao. Mogu samo zamisliti koliko ti je tesko. Ja ne zelim da pomislim da mog ljubimca moram uspavati. Vec ima pododsta godina, ali se i dalje drzi. Moguce je da cu i ja u nekom trenutku biti u takvoj situaciji... Stvarno uzas.
|
|
|
28.08.2013., 09:26
|
#222
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2012.
Postova: 117
|
Ja sam se prije 6 godina oprostila od svojg 9-togodišnjeg perzijskog mačka Maxa. Siroče je bolovalo na bubrege, liječio se mjesecima, ali znala sam da pomoći nema. Veterinar nam je rekao - da je čovjek išao bi na dijalizu, ovako.....
Nisam ga mogla uspavati mada smo ga jednom vodili kod veterinara ali kad sam tamo došla nisam mogla. Veterinar nam je rekao ako niste vi i muž suglasni bolje nemojte da se kasnije ne prepirete tko je bio za a tko protiv, čovjek nam je govorio iz iskustva jer je znao kako je to teška odluka. Mada kod nas se još nije dugo zadržao, drugi dan je sam uginuo meni na rukama.
Pokopan je u vrtu ispred prozora spavaće sobe, u krasnom cvijetnjaku, i dan danas zaplačem kad ga se sjetim i svake godine 1.8. ostavim mu ružu na grobu.
|
|
|
12.11.2013., 22:07
|
#223
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2008.
Lokacija: grad na 4 rijeke
Postova: 3,149
|
ja ću sutra otići platiti eutanaziju jednom kvartovskom psu, jer nisam mogla gledati kako se muči, a sama situacija je bila strašna i bolna.
radi se o malom ostarjelom psu, samošetaču, koji nas je redovito svako jutro malo pratio. Koliko sam primjetila, otkada tu živim, nije odlazio dalje iz kvarta.
ne mogu točno odrediti, ali prije nekoliko mjeseci s bočne strane počela mu je opadati dlaka. pomislila sam da ima šugu, no njemu se stvorila neka izraslina, prilično velika, skoro pa od prednjih do zadnjih nogu. izgledalo je jako ružno. Radi se o malom psu, pa je to izgledalo još gore. pitala sam se zašto vlasnik ništa ne poduzima.
danas kada sam se vraćala iz grada vidim kako leži, sklupčan u travi, točno ispod mog prozora. Priđem, pogladim ga (što do sada nikad nisam napravila), pogleda me tužnim očima, glavu nije dizao.
Pošla sam najbližem veterinaru, koji mi je rekao da je čovjek jučer bio kod njega i pitao za eutanaziju, ali od toga nije bilo ništa, jer tip nije imao te novce.
pitam za cijenu eutanazije, kaže 300kn.
rekla sam da ću ja to platiti, ali on mi kaže da ne može ništa bez gazde. Nakon što sam provjerila da li je vlasnik doma (nije bilo odgovora) uzmem svog đukca i prošetamo do bankomata. vraćam se do kuće vlasnikla, da provjerim da li je došao doma.
Bolesni pesek pomakao se stotinjak metara prema kući u kojoj je živio, okrenut na drugi bok nego što sam ga vidjela. izraslina je bila uzduž izrezana i rastvorena i iznutra se vidjelo meso. pesek je pod mojim prozorom ležao na toj otvorenoj strani u mokroj travi, rosilo je.
u tom trenu pojavi se djevojka iz susjedtva i zajedno krenemo pronaći vlasnika. Stariji tip kaže da je bio kod veta, ali da to ne može platiti. kažem da ću ja, a on se počeo premišljati... pa bi, pa nebi, djevojka i ja u čudu.
kažem u čemu je problem. ja ću platiti eutanaziju, vi samo morate poći s nama...i pošli smo svi troje vetu.
pas nas je dočekao na istom mjestu, sigurno je dosta ljudi u međuvremenu prošlo,(ležao je u travi, metar od pločnika, uz živicu) ali očito nitko nije reagirao.
vet je ubrzo došao. bilo mi je teško to gledati, okrenula sam glavu. vlasnik se malo udaljio, kad se okrenuo vidjela sam suzne oči, potom je otišao. Djevojka i ja smo sačekale da pesonja utone u san i da ga vet stavi u kombi.
Sutra ću otići podmiriti račun.
Tužan događaj.
__________________
"neidem gore po pečat ali to nazivam planinarskim orgazmom, kad ga lupim u hpo il svoj dnevnik" by osbourne
|
|
|
12.11.2013., 23:23
|
#224
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2013.
Lokacija: Zagreb
Postova: 1,666
|
Je, tužno je ali ostaje utjeha da je peso sad na mirnom mjestu, bez tuge i boli.
Ti si mu omogućila da mirno ode iza duge.
|
|
|
13.11.2013., 23:31
|
#225
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2012.
Postova: 23
|
ja se spremam uspavati svog starog tvora,najteža odluka ali vidim da se bori svakim danom..ima preko 10 god, i svašta mu se isdešavalo, toliko je star da u zadnje vrijeme samo legne na pod,više nema snage ni da se kreće. teško mi je to gledat, a još mu se i tumor pojavio nedavno. možete savjetovat gdje bi mogli uspavljivat manje životinje i koliko bi koštalo?
|
|
|
14.11.2013., 09:08
|
#226
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2011.
Postova: 6,725
|
U bilo kojoj vet ambulanti; cijene ionako ovise o težini životinje prema kojoj se određuju doze. Prvo ide obićan narkotik koji životinju uspava a onda to nekaj ......
__________________
"pa koju picku materinu hoces nesto cega se bojis? ucini sebi uslugu i ostalima, makni se od pasa" by typhoid_mary
|
|
|
14.11.2013., 17:24
|
#227
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2010.
Postova: 93
|
Quote:
Shadawing kaže:
22.8. sam morala uspavati svog Medu, nije imao ni 4 godine Teška bolest, rak, napad psa, strano tijelo, svašta mu se izdešavalo prebrzo. Sutradan sam otišla na put u Opatiju i vratila se danas, nema mi njega da mi se veseli i da me pozdravi. Ostavila sam čokoladu u kuhinji i pomislim "Shit, moram je maknut, pojest će je". I onda se sjetim... Prerano.
|
Jako mi je žao Moj pas je isto uginuo mlad, samo 7 godina.
Svima vama koji prolazite kroz ovako nešto mogu dati savjet da budete uz svoje ljubimce do kraja. Gledati mog psa kako umire je bila najteža stvar koja mi se ikada dogodila, ali drago mi je da sam bila s njim. Naš vet je čak pristao doći kod nas doma, moj voljeni psić je umro u svom dnevnom boravku, što me također tješi.
Sad je prošlo više od pola godine, ali još ga volim strašno. Nevjerojatno kako ljubav traje iako tog nekog više nema.
Držite se svi :zagrljaj:
|
|
|
23.11.2013., 11:45
|
#228
|
dežurna budala na kvadrat
Registracija: May 2010.
Lokacija: SPLIT
Postova: 152
|
nema više mog texa
samo je zaspa...
noćas..sam...
__________________
I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću, uvijek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom; pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac."
|
|
|
24.11.2013., 10:07
|
#229
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2010.
Postova: 6,572
|
Quote:
Druzila kaže:
Jako mi je žao Moj pas je isto uginuo mlad, samo 7 godina.
Svima vama koji prolazite kroz ovako nešto mogu dati savjet da budete uz svoje ljubimce do kraja. Gledati mog psa kako umire je bila najteža stvar koja mi se ikada dogodila, ali drago mi je da sam bila s njim. Naš vet je čak pristao doći kod nas doma, moj voljeni psić je umro u svom dnevnom boravku, što me također tješi.
Sad je prošlo više od pola godine, ali još ga volim strašno. Nevjerojatno kako ljubav traje iako tog nekog više nema.
Držite se svi :zagrljaj:
|
Već drugi put oprostili smo se od psa u jednoj godini,koji su oslobođeni strašnih patnji(ne želim ih ovdje ni opisivati) i bili smo prisutni do zadnjeg trena.
Susjed trovač,za kojeg znam da mi truje životinje,je nekažnjen.
Ja nemogu dokazati da je on bacio otrov preko ograde.
Prijava protiv nepoznatih počinitelja je luk i voda.
Najgore je što uopće ne smijete izraziti sumnju prema počinitelju,jer ako ne možete dokazati,taj će vam još nabiti sudski proces.
Ne samo da osječam tugu radi gubitka mojih dragih životinja,već osječam ubitačan bijes prema počinitelju.A to je također strašan osječaj.
A još je strašnija bespomoćnost i strah za ostale moje ljubimce.
__________________
Vjeruj u se i u svoje kljuse
|
|
|
22.01.2014., 23:02
|
#230
|
Asja5
Registracija: Jun 2009.
Postova: 37
|
Moj pas, moja Asja je umrla prije 4 dana, ja ne mogu disati ni postojati.... Imala je 16 godina, i ja sam se cijelo vrijeme psihički pripremala na to da joj ne preostaje još dugo, i svaku noć sam je držala zagrljenu i govorila sam si: ja sam sretna, moj pas je dobro, to je sve što mi treba, to je sreća... Bila je gluha i slijepa, i imala je osteoartritis, ali davala sam joj glukozamin i kondroitin, i tople obloge i ponekad rymadil za bolove, ali to je bilo pod kontrolom, kuhala sam joj juhice s povrćem i jela je posebnu hranu za stare pse, bilo je dobrih i loših dana, ali još mi se veselila, još je njuškala okolo i gnijezdila se u krevetu, hrkala kad spava, jela je s apetitom i ponekad je još znala sanjati onako kad se trese i ispušta smiješne zvukove... Ona je bila moje najdraže biće na svijetu, i prije 4 dana, dosla sam doma, i ko u najgoroj noćnoj mori, nikad si nisam mogla ni zamisliti da će se tako nešto desiti, zapetljala se u proklete kablove od neke lampe i tv-a, i ugušila se. Ne mogu si izbaciti tu sliku iz glave, imam noćne more, ne mogu prestati razmišljati kako joj je bilo u zadnjim trenucima, i koliko je to trajalo, koliko je patila, zapetljala se, i počela se panično vrtiti u krug dok se nije ugušila... Ja sam u stanju totalnog raspada, da sam si to mogla zamisliti, uspavala bih je prije koliko god to meni bilo pakleno teško jer sad vise ne mogu zivjeti s ovim osjećajem krivnje da nisam bila uz nju kad sam joj trebala, da je spasim... Ne mogu prestati plakati... svi oko mene mi govore da nisam ja kriva, da je tako ispalo najbolje, da bi poslije samo još više patila.... za koga najbolje? meni je olakšala donošenje te teške odluke, ali ja bih milijun puta rađe htjela da ja patim samo da sam nju mogla poštedjeti takve smrti....
Zadnje uređivanje kadoka : 22.01.2014. at 23:14.
|
|
|
23.01.2014., 13:52
|
#231
|
Anči
Registracija: Apr 2011.
Lokacija: KLJ i sapuni :P
Postova: 2,509
|
žao mi je zbog tvog gubitka..
Gle,to je bila Božja volja i nisi ti kriva..ona zna da si joj ti omogučila sve najbolje i bila s njom u teškim trenucima..nemoj se mučiti..
Ona je otišla iza duge..ali sigurno ti je zahvalna za sve..
|
|
|
22.04.2014., 13:05
|
#232
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 337
|
Eutanazija psa
Američkog stafforda imam eto već skoro deset godina, predivno stvorenje koje cijela obitelj obožava. Prije otprilike dvije godine obolio je od upale centralnog živčanog sustava što je eto do danas rezultiralo gubitkom koordinacije. Prije nekih šest mjeseci ozbiljno smo razmišljali da ga damo uspavati, užasno nam je teško gledati ga kako ne može normalno hodati, pada praktički na svakom koraku, no nitko od nas nije imao srca na kraju to i odraditi.
Nažalost, opet je došao trenutak da o tome razmišljamo, što je bilo i naravno očekivano, takve bolesti nažalost ne prolaze, a čini mi se da se njegovo stanje znatno pogoršalo.
Interesira me kakve su mi opcije s veterinarima, znam da ga tamo mogu odvesti, ali ne znam stvarno kako da to odradim, odvedem ga u smrt i još da tamo to gledam, ne mogu se na to prisiliti, zanima me da li je moguće da veterinar dođe kod nas, ne znam da li da ga odvede ili sam postupak kod nas odradi, nikad se nisam s tim suočavao pa niti ne znam šta da radim. Također, koliko uopće košta takvo nešto?
Unaprijed hvala na savjetima.
|
|
|
22.04.2014., 13:32
|
#233
|
U samoizolaciji
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: zagreb
Postova: 41,490
|
samo ga odvedes i oni sve odrade, ne moras gledati ni nista
|
|
|
22.04.2014., 13:52
|
#234
|
spameričina prijateljica
Registracija: Nov 2002.
Postova: 23,850
|
Mislim da već imamo temu o ovome, ali se ne mogu sjetiti koja je. Nema veze. Spojit će nas.
Imala sam sreće i nisam se nikada morala suočiti s takvom situacijom. Naravno da postoji opcija da vet dođe kući. Osobno bih ipak uz psa ostala do posljednjeg časa, pa ma koliko mi to bilo teško. No, svatko sebe najbolje poznaje.
Nego, pitanjce: jeste li psa liječili i kako? Naime, upalu CNS-a izazivaju raznorazni uzroci pa se liječenje usmjerava na njih.
Zadnje uređivanje Didi : 22.04.2014. at 14:24.
|
|
|
22.04.2014., 15:53
|
#235
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2009.
Lokacija: Zagreb
Postova: 5,901
|
Nama je veterinar došao doma uspavati prošlu psicu.
Ja sam ostao uz nju cijelo vrijeme, a dečko nije izašao iz druge sobe. Nije mi žao što sam to tako učinio.
|
|
|
22.04.2014., 16:50
|
#236
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2011.
Postova: 4,223
|
Intel point, zovi svojeg veta, koji pozna psa i pitaj za cijenu kad dođu doma. za psa je puno manje stresno.
btw, koja je točno bolest u pitanju? pitam jer se svugdje spominje da se kod stafova koji nisu iz kontroliranog uzgoja često javlja ataksija, a u rl nisam srela nikoga tko je doživio takvu gadnu sudbinu.
|
|
|
22.04.2014., 19:08
|
#237
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2012.
Postova: 337
|
Da, upravo je o ataksiji riječ. Kad smo prije par mjeseci tražili mišljenje veterinarke, rekla nam je da se tu ništa ne može pomoći.
|
|
|
22.04.2014., 19:21
|
#238
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2011.
Postova: 4,223
|
na žalost, nema pomoći. grlim vas. :hug:
|
|
|
22.04.2014., 19:49
|
#239
|
Nemoj me nasmijavat'!
Registracija: Feb 2007.
Lokacija: Zagreb
Postova: 8,876
|
Mislim da bi posljednji ljubimčev pogled trebao biti na gazdino lice i posljednji dodir biti gazdino milovanje, u poznatom i sigurnom okruženju. Kao što smo ga grlili kada nam je došao kao beba, grlimo ga i kada odlazi.
Naš nam ljubimac daje puno više nego mi njemu i najmanje što možemo učiniti je dostojno i s ljubavlju otpratiti ga na posljednji počinak.
|
|
|
29.04.2014., 14:09
|
#240
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 4,247
|
Jučer je uspavana moja prva i jedina psica koja je sa mnom bila od djetinjstva, 15 godina. Samo plačem, jedva dišem. Bar nije dugo patila i sad trči koliko ju volja.
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:34.
|
|
|
|