|
svim ljudima dobre volje
Registracija: Apr 2003.
Postova: 121
|
los pocetak, jos gori kraj
LOŠ POČETAK-JOŠ GORI KRAJ
Ivica Bartolić otišao je te srijede, kao i svaki drugi dan, na posao. Po zanimanju bješe novinar u Popodnevnom listu i pisao je kolumne o aktualnim temama, te za tjedni prilog Moj vrt. Prethodni tjedan za Ivicu bješe izuzetno iscrpljujuć i natrpan obavezama. Primjerice, sin Dominik mu je krenuo u prvi razred i morao mu je kupovati torbu, pernicu, bilježnice, knjige, bojice... Još k tome je kupio čitanku krivih autora, te je morao zvati svog prijatelja s boćanja, Petra, da se zamijene, jer je Petrov sin sada drugi razred. No Petar nije imao tu čitanku, pa je Ivica morao tražiti odgovarajuću čitanku po svim knjižarama. Osim toga, sestra mu je tih dana rodila prvog nećaka, a kako je bilo problema pri porodu, morao je provoditi vrijeme s njom u bolnici. Gdje je djetetov otac? To ne zna Marina, a još manje njezin brat Ivica. Uza sve to, razbio je prozor na balkonu, pa je morao tražiti staklara, no ovaj je bio prezauzet. Nije bilo lako Ivici Bartoliću. Dakle, Ivica Bartolić otišao je te srijede, kao i svaki drugi dan, na posao. Ali! Kako mu je tjedan bio prenatrpan, posve je zaboravio na znanstveni projekt o krumpirovoj zlatici koji je trebao napisati za sutrašnji prilog Mog vrta! I što sad? Rad mu je oslabio u zadnje vrijeme i šef nije bio zadovoljan njime. Dobio je otkaz. Sav potišten, otišao je put kuće. Na frižideru je našao poruku: ''Oprosti. Razmišljala sam i ne mogu više tako. Dominik i ja smo otišli. Marta'' Stajao je osupnut ženinim postupkom, trgnuo se i pao u nesvijest. Kad se osvijestio, poželio se ubiti. I razmišljao je: ''Kako da se ubijem? Mogu si prerezati žile, baciti se pod vlak, baciti se u Savu, izazvati prometnu nesreću, skrenuti sa ceste i upasti u rijeku u autu, nakljukati se tabletama, uzeti zajam od zelenaša i ne vratiti dug, raznijeti se dinamitom, baciti si upaljen fen u kadu...'' Mogućnostima nigdje kraja! Na kraju je odlučio postati dijelom strujnoga kruga, te napuni kadu vodom, uključi fen u šteker, uđe u kadu, upali fen... Ali fen ne počne raditi jer je u tom trenu ponestalo struje. Odluči ostati u kadi, gdje je zaspao. Kad se već sav smežurao, probudi se. Struja je bila ponovno aktivna, no Ivica ne uključi fen i ne baci ga u kadu. Sjetio se da mora posjetiti svoju sestru Marinu. I ode. Ispriča joj što mu se dogodilo, a ona mu kaže da joj je strašno žao. Inače, nećak je sasvim dobro, zdrav je i sve to stoji, ali ima malo tupav pogled. Ivica se pozdravi sa sestrom i krene kući. Svratio je do slastičarnice na kolače. Kad je došao kući, imao je što vidjeti: Marina, njegova voljena sestra, ostavila mu je svog sina na vratima s porukom: ''Oprosti. Moram se promijeniti i ne želim ništa što me povezuje s mojom prošlošću. Odgoji ga dobro. Marina''. Nije znao što bi mislio, ali uzme svog nećaka u stan. Isprva se nije snalazio, no kako je već imao iskustva s Dominikom, nije bilo preteško. Jako ga je zavolio. Našao je posao u slastičarnici kao dostavljač. Život mu je ponovno dobio smisao! Tako je jedne srijede, nakon što je ostavio Marina, nećaka, u jaslicama, otišao na posao. Dobio je zadatak da dostavi veliku tortu na vjenčanje. Išao je, išao, kad ono... Pregazi ga auto i on padne mrtav, a torta mu se raznese po cijelom tijelu. Paru koji se vjenčavao bilo je žao torte, ali im je više bilo žao čovjeka, I. Bartolića. Odlučiše posvojiti malog Marina. I posvojiše ga. Kako je Marin živio, nije bitno. Reći ću samo da je živio sa svojim biološkim ocem, ali to ni jedan ni drugi nisu znali. Marin je bio priglup, kao i njegovi skrbnici i bio je sretan u priglupoj obitelji. A Ivica Bartolić je ležao na cesti onako prekriven tortom još 3 dana nakon tragedije jer se nije našao nitko tko bi financirao pogreb. Ipak su ga maknuli, a dalje ne znam što je bilo s njegovim truplom.
|
Linearni mod
