Q&A - Što mi je? Koji je moj poremećaj? I ostala psihološka pitanja/informacije...

[radical change]

emyi kaže:

Nisam sigurna da li sam na pravoj temi, ali neznam gdje bih upitala ovako nesto a stvarno mi treba savjet....
Moj dečko neprestano kupuje obuću i odjeću, nema kontrolu i nema tome kraja, iako mu nije potrebno jer ima pun ormar robe.
Npr već ima 7 pari tenisica , koje su poprilično nove i očuvane. On uporno i dalje gleda kataloge i traži koje bi još mogao kupit.
Onda naiđe na tensice koje mu se svide i jos su na akciji i naruči si.
Zajedno smo tek 6 mjeseci i recimo da smo se tek sad počeli upoznavati, osim ovog nema drugih mana ili problema...Zavrsio je fax, radi, obitelj i prijatelji sve ok, 33 godine ima

Da li upaada u finacijske probleme jer previše troši na odjeću i obuću?
Mnogi ljudi na takav način jednostavno sebi daju lufta, opuštaju se tako, vole kupovati krpice i tako. Sve je to ok dok u financijskom smislu ostanu racionalni. Većina žena kupuje bez zdrave mjere, imaju pune ormare robe i opet kažu da nemaju što obući, otvore katalog i kupuju..

El Scorpio kaže:

Stidljivi narcis.

Može li mi netko malo pobliže objasniti ovaj pojam ?

Hvala unaprijed.

Narcizam u suštini ne mora nužno opisivati osobu koja iz svojih narcističkih poriva agresivno napada druge ljude. Narcis može biti i sramežljiva individua koja jednostavno nije izgradila svoj ego i osjećaj vrijednosti u dovoljnoj mjeri, pa neprestano nastoji poradi očuvanja vlastite vrijednosti i vlastitog integriteta imati previše visoko mišljenje o sebi, smatrati se boljim od drugih, da zavređuje više i da nastoji da joj se drugi neprestano dive poradi onog što ona jest (lažne nerealne slike o sebi). Svatko od nas ima poneke narcističke crte, koje naravno ne dominiraju karakterom. Kada takav narcis naiđe na otpor odnosno osobu ili situaciju koja razbije tu lažnu sliku o sebi tada odgovor nije agresivan prema drugima ali je svejedno za narcisa iznimno bolan i povređujuć, često pasivno agresivan i autoagresivan.. Pa ja imam dosta narcisa u sebi a većinu života sam bio sramežljiv i praktički nevidljiv. Narcizam je samo zaštita integriteta osobe, iznutra je osoba prazna i ne vjeruje da vrijedi pa neprestano pokušava tu rupu zakrpati odrazom vlastite veličine u tuđim očima, trebaju mu drugi da znao da vrijedi. Ako je osoba sramežljiva ona nema kapacitet da agresiju usmjeri na druge, a ljutnja se negdje svejedno mora kanalizirati...

[Silence.]

Bok. Imam jedan problem koji me jako muči i uništava mi svakodnevnicu. Naime, kada mi neka misao prođe kroz glavu ja njezin sadržaj moram ponoviti u svojoj glavi bar tri puta, dok ne bude bez greške. Često odlazim u svoju sobu i u glavi ponavljam rečenice pritom hodajući od zida do zida. Ovo me jako iscrpljuje i oduzima mi puno vremena. Dio koje bolesti bi ovo moglo biti i kako se riješiti ovoga?

Poslano sa mog 6039Y koristeći Tapatalk

[Martian7]

Silence. kaže:

Bok. Imam jedan problem koji me jako muči i uništava mi svakodnevnicu. Naime, kada mi neka misao prođe kroz glavu ja njezin sadržaj moram ponoviti u svojoj glavi bar tri puta, dok ne bude bez greške. Često odlazim u svoju sobu i u glavi ponavljam rečenice pritom hodajući od zida do zida. Ovo me jako iscrpljuje i oduzima mi puno vremena. Dio koje bolesti bi ovo moglo biti i kako se riješiti ovoga?

Meni ovo zvuci kao opsesivno-kompulzivni poremecaj, ali to govorim kao laik, nisam strucnjak.

[rachael]

Zadnjih mjeseci me muči bezvoljnost i nedostatak motivacije. Oduvijek sam bila veliki radoholičar, ali sada mi je sve postalo teško, maksimalno odgađam i najmanje stvari koje moram obaviti. Teško mi je i oprati kosu, trebaju mi sati da se nagovorim da nešto pospremim, oko mene je stalno nered (a prije je sve bilo tip-top), pa i poslove (trenutno sam freelancer) obavljam s manje energije i entuzijazma. Što god da radim, ta bezvoljnost je stalno prisutna, sve manje stvari me veseli i motivira kao prije. Važno je napomenuti - pored toga što radim, brinem se o bolesnoj osobi u obitelji, i to mi stvara velik psihološki pritisak. Zanima me radi li se ovdje o depresiji ili preopterećenosti.

[radical change]

rachael kaže:

Zadnjih mjeseci me muči bezvoljnost i nedostatak motivacije. Oduvijek sam bila veliki radoholičar, ali sada mi je sve postalo teško, maksimalno odgađam i najmanje stvari koje moram obaviti. Teško mi je i oprati kosu, trebaju mi sati da se nagovorim da nešto pospremim, oko mene je stalno nered (a prije je sve bilo tip-top), pa i poslove (trenutno sam freelancer) obavljam s manje energije i entuzijazma. Što god da radim, ta bezvoljnost je stalno prisutna, sve manje stvari me veseli i motivira kao prije. Važno je napomenuti - pored toga što radim, brinem se o bolesnoj osobi u obitelji, i to mi stvara velik psihološki pritisak. Zanima me radi li se ovdje o depresiji ili preopterećenosti.

Pucaš pod pritiskom. Možda si i ranije bila osoba koja je držala sve konce u rukama da sve bude tip top, i ovo je bila kap koja je prelila času. Trebaš odmor od svakodnevnice da se opustiš i resetiraš. To što ti se događa normalna je reakcija na prekomjerni stres. Ukoliko ne staneš malo na loptu moguće je da ćeš kliznuti u spiralu negativnosti i završiti u depresiji. Zapamti, ne možemo si planinu natovariti na leđa, bez obzira što mi mislimo da smo to kadri izdržati, vrlo brzo se pokaže da nismo i da smo samo ljudi. Trebaš znati prepoznati koliko možeš nositi na svojim leđima da te to ne smori, ljudi koji to ne znaju periodično pucaju, a to nikako nije ni lijepo, ni dobro a ni zdravo.

[rachael]

radical change kaže:

Pucaš pod pritiskom. Možda si i ranije bila osoba koja je držala sve konce u rukama da sve bude tip top, i ovo je bila kap koja je prelila času. Trebaš odmor od svakodnevnice da se opustiš i resetiraš. To što ti se događa normalna je reakcija na prekomjerni stres. Ukoliko ne staneš malo na loptu moguće je da ćeš kliznuti u spiralu negativnosti i završiti u depresiji. Zapamti, ne možemo si planinu natovariti na leđa, bez obzira što mi mislimo da smo to kadri izdržati, vrlo brzo se pokaže da nismo i da smo samo ljudi. Trebaš znati prepoznati koliko možeš nositi na svojim leđima da te to ne smori, ljudi koji to ne znaju periodično pucaju, a to nikako nije ni lijepo, ni dobro a ni zdravo.

Hvala na odgovoru. Da, mislim da se upravo o tome radi. Previše stresa, premalo slobodnog vremena za sebe, a nemam prilike propisno se odmoriti i odmaknuti se od svega, barem na dan-dva. Prije sam bila previše pedantna i sve sam voljela kontrolirati, a sada naprosto više nemam snage, stalno sam iscrpljena i umorna, čak i nakon što se prisilim da npr. vježbam, šetam ili se bavim nekom fizičkom rekreacijom. I zbog toga mi kvaliteta života drastično pada, pogotovo zadnjih mjeseci, a ne znam kako si vratiti energiju i motivaciju.

[Daenys]

pozdrva, imam problem, nije mi dobro,sva sam usporena,nemam volje ni za cim,boli me glava muka mi je bole miici osjecam trnece po tijelu..ako nitko ne ndaen odgovor ovdje morat cu na infuziju...hvala

[salevart]

Daenys kaže:

pozdrva, imam problem, nije mi dobro,sva sam usporena,nemam volje ni za cim,boli me glava muka mi je bole miici osjecam trnece po tijelu..ako nitko ne ndaen odgovor ovdje morat cu na infuziju...hvala

A da nisi pojela krive gljive ti ljubiteljice gljiva...malo sale.

Probaj se otusirati, vrucina je jaka, osvjeziti se.
Ovo se cini ko neki panicni napadaj. Jel imas inace probleme sa anksioznoscu?

[Arum]

Daenys kaže:

pozdrva, imam problem, nije mi dobro,sva sam usporena,nemam volje ni za cim,boli me glava muka mi je bole miici osjecam trnece po tijelu..ako nitko ne ndaen odgovor ovdje morat cu na infuziju...hvala

Kao što je Salevart, rekao do ovog vremena, nepovoljne su biometeorološke prilike, čak i za normalne (mislim ne osjetljive na vrijeme) ljude. Mislim da je to, jer dijelim tri tvoja simptoma, koja si navela.

[Daenys]

salevart kaže:

A da nisi pojela krive gljive ti ljubiteljice gljiva...malo sale.

Probaj se otusirati, vrucina je jaka, osvjeziti se.
Ovo se cini ko neki panicni napadaj. Jel imas inace probleme sa anksioznoscu?

imam, pijem 2 puta misar sr na dan, uz sanval, portal i kventiax,ali kao da ne djeluju na mene .sva sam nervozna,ko svinja pred klanje,kupam se dvaputa dnevno, ne pomaze, imam obiteljskih problema,nemogu naci posao sa gimanzijom,trebaju mi novcia naravno za zivot,obitelj mi je u rasulu. odlucila sam se za prekvalifikaciju za farmaceuta ali su me moji odgovorili jer to nije za mene

[salevart]

Daenys kaže:

imam, pijem 2 puta misar sr na dan, uz sanval, portal i kventiax,ali kao da ne djeluju na mene .sva sam nervozna,ko svinja pred klanje,kupam se dvaputa dnevno, ne pomaze, imam obiteljskih problema,nemogu naci posao sa gimanzijom,trebaju mi novcia naravno za zivot,obitelj mi je u rasulu. odlucila sam se za prekvalifikaciju za farmaceuta ali su me moji odgovorili jer to nije za mene

Razumljivi su onda ti problemi koje si navela. Pretpostavljam da roditelji kazu da radis bilo sta, ti bas i nezelis tako. Ti bi za farmaceuta, a oni ti vjerojatno ne zele dati novce za skolovanje, odnosno prekvalifikaciju. Mozda ipak jedno vrijeme da radis nesto pa sakupis novce i sama si platis skolovanje.
Za stan vjerojatno nemas financijskih sredstava i zasad si osudjena ostati tamo gdje se ne osjecas dobro.
Nije jednostavno, ali moras trazit izlaz iz te situacije. Pronac mozda neku osobu koja bi te povukla negdje, mozda cak i van granica, mada to nije mala odluka, to ovisi o tebi da li bi bila spremna na takvo nesto.
Uglavnom cini mi se da ti tezis ka osamostaljivanju, a trenutna situacija nije bas idealna za takvo nesto.

[Daenys]

salevart kaže:

Razumljivi su onda ti problemi koje si navela. Pretpostavljam da roditelji kazu da radis bilo sta, ti bas i nezelis tako. Ti bi za farmaceuta, a oni ti vjerojatno ne zele dati novce za skolovanje, odnosno prekvalifikaciju. Mozda ipak jedno vrijeme da radis nesto pa sakupis novce i sama si platis skolovanje.
Za stan vjerojatno nemas financijskih sredstava i zasad si osudjena ostati tamo gdje se ne osjecas dobro.
Nije jednostavno, ali moras trazit izlaz iz te situacije. Pronac mozda neku osobu koja bi te povukla negdje, mozda cak i van granica, mada to nije mala odluka, to ovisi o tebi da li bi bila spremna na takvo nesto.
Uglavnom cini mi se da ti tezis ka osamostaljivanju, a trenutna situacija nije bas idealna za takvo nesto.

imam brata u njemackoj i nece mi pomoc,da me zaposli ili nesto..nemam vise nikog uz sebe,misli m da cu dobit slom zivaca

[salevart]

Daenys kaže:

imam brata u njemackoj i nece mi pomoc,da me zaposli ili nesto..nemam vise nikog uz sebe,misli m da cu dobit slom zivaca

Jbg u vecini slucajeva se moramo sami snaci za posao i za sve.
Uglavnom trebas posao bilokakav ukoliko se nisi u mogucnosti zasad skolovati dalje. Sad je vec kasno, ali iduce godine mozda pokusati kod nas na moru. Maknes se od kuce, sama se brines o sebi tada, hrana i sve ostalo. Moze se i solidno zaraditi. Pa dalje mozda trazis neki novi poslic u gradu gdje bi se skolovala, pa u pocetku da imas za stanarinu i osnovno. Netreba bas tako crno gledati. Zivot je pred tobom, samo treba odrediti svoje ciljeve i cvrsto se zauzeti za njih.

[Daenys]

salevart kaže:

Jbg u vecini slucajeva se moramo sami snaci za posao i za sve.
Uglavnom trebas posao bilokakav ukoliko se nisi u mogucnosti zasad skolovati dalje. Sad je vec kasno, ali iduce godine mozda pokusati kod nas na moru. Maknes se od kuce, sama se brines o sebi tada, hrana i sve ostalo. Moze se i solidno zaraditi. Pa dalje mozda trazis neki novi poslic u gradu gdje bi se skolovala, pa u pocetku da imas za stanarinu i osnovno. Netreba bas tako crno gledati. Zivot je pred tobom, samo treba odrediti svoje ciljeve i cvrsto se zauzeti za njih.

nemm snage,godine ide, starim...

[billyray]

Pozdrav, nisam baš siguran što je moj problem. Stres, anksioznost ili nešto treće, pa ću opisati situaciju:

Najčešće dok sam na računalu duže vrijeme poćnem osjećati to što je problem jer je rčaunalo nešto što obožavam jer volim video igre, komuniciram s djevojkom i prijateljima, te zarađujem preko njega.
Iskreno ne razumijem zašto se pojavi, od 9h sam na njemu, radim nešto, sve je super, taman mi je krenilo, nema problema na vidiku i najednom primjetim da sam duboko izdahnio, zatim počnem duboko disati (nemam osjećaj da se gušim, no imam potrebu jer se osjećam kao da mi je nešto naporno). Kao da me nešto mentalno smara. Najčešće oko 13h, i traje do 19h tijekom čega se postupno povećava dok mi ne ubije volju za radom ili se ne odmaknem. Ako se opirem, obično postaje gore dok se apsolutno moram makniti da se smirim. Budem napet, ramena mi nisu opuštena, a desna šaka koja mi leži na stolu ima poriv stisniti se u šaku, kao da se mišići u ruci grče i jako sam "nervozan" da ne mogu više trpiti to. Nije uvijek samo kad sam za računalom, no tamo sam najčešće pa stoga takav primjer.

U prošlosti me 2 puta ta "nervoza" jako udarila, pokušao sam neke tai-chi kretnje da se smirim, nije pomoglo, pa sam izaći van na zrak, probao trčati misleći da ću se ispuhati, nisam, samo sam bio jako nervozan i kipio. Ušao u pekaru kupiti kruh i primjetio da mi je jako teško tolerirati ljude oko sebe. Sama činjenica da govore me jako nervirala, pretpostavljam da mi se agresija podigla, i praktički sam se brinio da ću mentalno pukniti i napasti nekoga, no srećom nisam i stiskao sam zube cijelo vrijeme od svog tog nerviranja. Otišao sam doma i imao potrebu leći na pod dnevne sobe. Učinih to i to me napokon smirilo. To je bilo u najgorem izdanju i dugo se već nije ponovilo.

Bio sam kod psihijatra danas po prvi puta no ni njemu nisam baš znao objasniti što osjećam, pa bi htio saznati. Čitao sam kako ljudi opisuju anksioznost i moje mi baš ne zvuči tako. Ne osjećam da sam u opasnosti, niti me strah. Inaće se smatram depresivnom osobom, no to mi je prihvatljivo i nije me previše sputavalo u životu. S psihologom imam zakazano idući mjesec.

[Tajda]

billyray, ja bi rekla da je anksioznost. Napetost, nemir te osjećaj tjeskobe, sve su redom obilježja anks.
Ako si ovako opisao problem psihijatru ko nama, nemaš se čega plašit. Čovjek će znat o čem se radi..

[billyray]

Tajda kaže:

billyray, ja bi rekla da je anksioznost. Napetost, nemir te osjećaj tjeskobe, sve su redom obilježja anks.
Ako si ovako opisao problem psihijatru ko nama, nemaš se čega plašit. Čovjek će znat o čem se radi..

Jesam, no iskreno, on je samo ponovio moju dijagnozu... doslovno je napisao iste stvari koje sam mu ja rekao. Napisao je i Agoraphobia samo zato što sam mu rekao da ne volim gužve u autobusima, iako mi gužve kroz koje možeš prolaziti, kao u trgovačkim centrima, ne smetaju.

Sada pomišljam da patim samo od intenzivnog stresa. Vjerujem da obje mogu prouzročiti ovo što osjećam, no anksioznost mi djeluje kao nešto što ima veze s osjećajem opasnosti / neoprabloženog straha, a ništa slično tome nemam. Ne znam baš razlikovati ta dva osjećaja, no vidjeti ću kada posjetim psihologa.

[neenna]

Pozdrav!

Imam problem, pretpostavljam da je u pitanju anksioznost, ali ne znam ni sama.

Dakle, ovako - krenut ću od početka

Počelo je prije dosta godina, nekako u vrijeme kad sam završavala osnovnu/započela srednju školu. Odjednom me napao neki panični strah od smrti, točnije bilo me strah da ću umrijeti u noći dok spavam Ne znam, valjda sam čula za neke ljude koji su tako "skončali" pa me to uhvatilo, doslovno navečer se nisam mogla natjerati da idem spavati jer sam bila uvjerena da ću umrijeti (ali nisam )

Nekako je to prošlo i bilo sve ok dok me nije jednom na faksu opet oprao panični napadaj, ne znam više ni sama zbog čega. Od onda se u većoj ili manjoj mjeri borim s time. Nije me više strah da ću umrijeti, nego me strah da će mi se napadaj ponoviti. Mislim, ponavljali su se ti napadaji (npr. u busu, pa sam počela izbjegavat vožnje busom, pa u trgovinama pa sam počela izbjegavat trgovine, pa ak sam sama doma i tak, strah me da će me u vožnji uhvatiti pa da ću se onesvijestit). Nekako sam s godinama uspjela to dovesti pod kontrolu, nisam imala PA već jako jako dugo, ali mi je još uvijek ostalo u glavi to "šta ako..." Više ne izbjegavam vožnju busom, ne izbjegavam trgovine, ostanem sama doma bez beda, sjednem u auto i vozim, ali mi je stalno u glavi "šta ako me sad uhvati", recimo u pošti na šalteru taman dok sam na redu... Uspijem ja to iskulirat i kažem sama sebi u glavi i šta sad i da se dogodi, šta je najgore što se može dogoditi, ali smeta mi što mi je to stalno u glavi i nikako se riješiti. Može neki savjet? Šta da radim da izbacim tu bubicu iz glave?

[psywhatdo]

Veliki problemi s motivacijom, ništa mi se ne da niti započinjet jer mi nema smisla, odmah se zaustavim mislima poput "čemu to, joooj, uzalud je ionako, ne da mi se", što je uglavnom i točno, makar kad sam na nečemu barem se ne mučim tim lošim mislima.
Djeluje mi kao simptom depresije, koju i imam. Kad sam na nekom anksiolitiku ili pijan onda to nemam ili je manje izraženo (ili antidepresivu koji mi je ok, ali nije dovoljno jak kao neke druge supstance, pa ne dolazi toliko do izražaja).

Jel moguće da je to simptom ovisnosti, tj. da sam se navikao na onaj dobar osjećaj dok sam na nečemu, i da mi nije ništa dovoljno zanimljivo dok sam na nečem slabijem?

Inače sam produktivan i super kad sam na nekoj jakoj supstanci, problem je što mi malo tih supstanci odgovara. Može mi netko preporučit neku koja malo bolje pogađa, ako vam je bed ovdje zbog forumskog "ugleda" ili moderatora, može i privatnom porukom.
I molim bez čitanja lekcija, riga mi se od tog, a i ne treba mi mamica, posebno ne dežurne mamice kojima bi i samima trebala terapija (ali nečim drugim, i pritom ne mislim kurcem).

[psywhatdo]

neenna kaže:

Pozdrav!

Imam problem, pretpostavljam da je u pitanju anksioznost, ali ne znam ni sama.

Dakle, ovako - krenut ću od početka

Počelo je prije dosta godina, nekako u vrijeme kad sam završavala osnovnu/započela srednju školu. Odjednom me napao neki panični strah od smrti, točnije bilo me strah da ću umrijeti u noći dok spavam Ne znam, valjda sam čula za neke ljude koji su tako "skončali" pa me to uhvatilo, doslovno navečer se nisam mogla natjerati da idem spavati jer sam bila uvjerena da ću umrijeti (ali nisam )

Nekako je to prošlo i bilo sve ok dok me nije jednom na faksu opet oprao panični napadaj, ne znam više ni sama zbog čega. Od onda se u većoj ili manjoj mjeri borim s time. Nije me više strah da ću umrijeti, nego me strah da će mi se napadaj ponoviti. Mislim, ponavljali su se ti napadaji (npr. u busu, pa sam počela izbjegavat vožnje busom, pa u trgovinama pa sam počela izbjegavat trgovine, pa ak sam sama doma i tak, strah me da će me u vožnji uhvatiti pa da ću se onesvijestit). Nekako sam s godinama uspjela to dovesti pod kontrolu, nisam imala PA već jako jako dugo, ali mi je još uvijek ostalo u glavi to "šta ako..." Više ne izbjegavam vožnju busom, ne izbjegavam trgovine, ostanem sama doma bez beda, sjednem u auto i vozim, ali mi je stalno u glavi "šta ako me sad uhvati", recimo u pošti na šalteru taman dok sam na redu... Uspijem ja to iskulirat i kažem sama sebi u glavi i šta sad i da se dogodi, šta je najgore što se može dogoditi, ali smeta mi što mi je to stalno u glavi i nikako se riješiti. Može neki savjet? Šta da radim da izbacim tu bubicu iz glave?

Odi kod debila psihijatara, reci im nešto jače od ovog što si tu napisala, tako da ti daju nešto za slučaj da to i dobiješ (jer će te u protivnom zajebavat i neće ti dat to što ti treba zato jer su indoktrinirane karakterne pičke na platnoj listi države), i imaj to sa sobom. Možeš naravno i uzet povremeno, da vidiš da to nije nikakva babaroga.