ženska sorto

[Da Kang]

Peg mi je uslijed telefonskog razgovora saopćila da ima poriv da mi se osveti.
- Da ? A zašto ?
- Jer me zezaš...
- Ma nemoj ! Ti bi se uvijek smijala samo na moj račun ? E pa, lutkice, ne ide to tako. Ponekad i ti moraš platiti račun. Osim toga, kad ( , Y , ) prvi put nasmijala na moju šalu, tada si pristala na uvjete korištenja...
Prozvao sam je Peg, po uzoru na Peggy Bundy, jer je jednom spremala salatu i pušila cigaretu. Cigareta je, doduše, bila u pepeljari na balkonu, ali mi je to bilo simpatično.

[Da Kang]

Poslije ručka odvalim beauty sleep sat vremena. Prvo ponirem u bespuća metafizičkog meditacijom a kasnije, ako ne zaspem, odmaram ležeći. Često ustajem sa erekcijom pa mi bude žao da se ne iskoristi, zato sam nazvao Peg. I ona je spavala ali nagovorio sam je da ustane. Došla je ubrzo, skinula se i zavukla u krevet . Kako bijah napaljen, odmah sam krenuo u ofenzivu ali ova ništa, suharak. Gurao sam neko vrijeme pokušavajući prodrijeti ali uzalud.
- Što je Peg, suho a ?
- Još spava…

[Da Kang]

Siddartha mi je rekao da je samo ljubav važna i da sve ono što uistinu trebam stane u moje srce. Malo stvari u životu vrijedi kao imati nekoga tko te razumije, nekoga tko te iskreno voli. Ništa čovjeka ne ispunja kao ljubav.


sono un ragazzo fortunato perché m'hanno regalato un sogno
sono fortunato perché non c'è niente che ho bisogno
e quando viene sera e tornerò da te è andata come è andata la fortuna di incontrarti ancora
sei bella come il sole a me mi fai impazzire

[Da Kang]

Nikada prije niti poslije nismo pričali o religiji. Od početka zna da sam budist jer je vidjela kipić Buddhe u mom stanu. A i zna da redovito meditiram. Razgovor je jednom prilikom sasma slučajno navrnuo na tu temu pa je izjavila :
- Ja sam muslimanka !
- Nemoj srat !
Napravio sam zaprepaštenu facu gledajući je u nevjerici pritom, pustio sam da prođe par trenutaka tišine, radi teatralnosti, ne propuštam priliku da je zezam. Odavno je ustvrdila da nikad ne zna na čemu je. Nikada ne zna dali sam ozbiljan ili se šalim. Poznajem je već dovoljno dugo da znam koliko je religiozna. Čak i da tome jest slučaj, ne bi mi to smetalo, barem kod nje ne, važno mi je kakva je osoba, a Peg je jedna od najtolerantnijih žena koje sam ikada upoznao.
- Pa....da. Po mjestu rođenja i odgoju, da !
- Što to znači ?
- Da čestitam roditeljima kad je praznik.


Ja vidi

[Da Kang]

Postoje ljudi čija me energija potiče na zezanje i šalu. Kada sam u društvu takvih osoba, ne mogu a da ne zbijam šale i nasmijavam sve oko sebe. Peg mi je rekla da me voli zbog toga što je nasmijavam. Kaže da se nikada i ni sa kime nije toliko smijala. Sve to ne bi bilo nimalo čudno da nismo uveli novu praksu: smijemo se usred sexa. Prvi put je bilo slučajno, a poslije se nekako ustalilo. Svaki put usred samog snošaja počnemo se smijati iz sveg srca. Dali je to od ugode, od ljubavi, ili tako šljaka kemija među nama, ne znam.
- Ali Peg, ubila si romantiku ! - rekao sam joj zadnji put kad je zaridala u misionarskom položaju. Počela se smijati još glasnije.


Slow

[Da Kang]

Svršio sam joj po plahtama, sve se zalijepilo. Rekla je da ih neće prati dok se ne vratim jer mirišu po meni. Već sam joj bio svršio po poplunu pa ga je morala nositi na kemijsko. Što da radim kad imam nestašan kurac ? Često mi pobjegne gdje ne treba. Moj sin od 17 god je živi pocjetnik. Ima to veze i sa time što nikada u životu nisam koristio goldone; to mi dođe kao da perem noge u čarapama, nekako bezze. Što se tiče kontracepcije, upražnjavam coitus interruptus, međutim, volim guslati do kraja pa ga izvadim tek onaj zadnji zaveslaj kada gotovo nije ni potrebno dovršiti rukom. E sad, to zna biti tricky, čak i risky, ali, kvragu, teško ga je izvaditi kad je najljepše. Zato volim kad su neplodni dani pa mogu svršiti unutra. Mislim da nema boljeg osjećaja nego svršiti u toplu,slasnu pičkicu. Volim je napuniti spermom a onda ga izvaditi i iscijediti ostatke po mufiću. Uvijek je lijep kontrast crno-bijelo, kad se sperma bjelasa na crnom čuperkiću. Cunilingus je pak priča za sebe, to bih mogao satima, naravno, pod pretpostavkom da pička ne futa. Pod time mislim na ženin prirodni smel, naravno. Imao sam raznih cura, ovakvih i onakvih, ali ako mi ne sjedne njezin miris dole, ta veza nema neke budućnosti. Imao sam jednu curu, uvijek bi se otuširala neposredno prije sexa pa opet ništa. Nije mi pasao njezin miris i gotovo. Vrajži se miris razvio prvi od svih osjetila a još je i smješten "nezgodno" pa utiče na svašta. Zato nas ponekad mirisi vraćaju u sjećanje...

[Da Kang]

Znam da zvuči prepotentno i nevjerovatno ali je istina. Imam kavorku iliti životinjsku privlačnost: žene mi ne mogu odolijeti. Što god radio, kamo god išao, žene se lijepe na mene poput muha na govno. Čak i sada kad sam ubananjen, vidi se iz aviona da šepam, kavorka ne popušta. I Peg je tome nedavno posvjedočila; mi u kafani na cugi a konobarica slini po meni. Makar vidi da smo zajedno, to je ne sprječava. Prije par mjeseci je bila slična situacija samo što je konobarica, u drugoj kafani, bila još napadnija pa mi je uvaljivala svoj broj i uvjeravala me da godine nisu važne. Mala ima 20 god. Nedavno bijah sa sinom po ćevose, morali smo čekati desetak min dok se ispeku. Primjetio sam da konobarica ima dupe vrlo krasno ali pogledao sam samo jednom a nakon toga čitao novine. Sin mi kaže:
- Tata, pa ti stvarno imaš kavorku, konobarica te ne prestaje gledati !
Jednom sam se zapio u nekoj kafani, odem unutra platiti a konobarica me pogleda značajno u oči i kaže da će ona to riješiti. Izveo sam je drugi dan na cugu, da se refam za popijeno, ova mi nije dala mira još 3 mjeseca. Pod svaku je cijenu htjela biti sa mnom, nagovarala da budemo bar fuck frendovi. Danas kad se sretnemo, još uvijek me gleda „onim“ očima, makar je u vezi već 2 god. Jedne sam godine napravio crvenu čirokezu po ljeti, dok bijah na GO, mislio sam da će to otjerati cure – vraga ! Još gore, u jednom su mi se trenutku nudile 4 cure na pladnju. Peg me bila upitala gdje nalazim sve te cure, rekoh joj: same dođu, baš kao i ti. Peg me zaustavila dok sam išao baciti smeće, tako smo krenuli. Osim nje, pojebao sam sve jebljive ribe u susjedstvu – frizerka me bila gnjavila godinu dana da je kresnem. Bio sam zauzet pa mi je čak nudila manage. Primjera ima koliko hoćeš ali nema smisla tipkati. Koliko se god borio protiv toga, cure se lijepe za mene. Sva sreća pa rijetko izlazim, time izbjegavam takve situacije. Nekad mi je to bilo zabavno ali odavno mi je postala gnjavaža. Eh da, zaboravio sam napomenuti tipove – više njih mi se uvaljivalo i nagovaralo me da pređem u drugi tabor. Što reći - morati ću se zaista okupati u octu i nositi češnjak oko vrata.

[Da Kang]

Što ako ja jednostavno nisam tip za veze i ne mogu biti sa jednom osobom ? Zar je to tako teško shvatiti ? Zašto me moraš posjedovati da bi bila sretna ? Zašto ne možeš biti zahvalna što si me upoznala, što smo se uopće sreli ? Zašto ne možeš biti zahvalna na svemu što sam ti dao, na svemu što si postala radi mene? Promijenio sam te na bolje, otvorio ti oči za puno stvari, nikada više nećeš biti ista, nikada više nećeš svijet gledati istim očima. Zar to nije važno ? Zar to nije jedino uistinu važno ? I ti si mene promijenila i na tome sam ti zahvalan, zbog toga te volim. A ti me sada mrziš, govoriš ružno o meni... Ali oprostio sam ti, volio sam te i voljeti ću te zauvijek. Ljubav je vječna ako je iskrena. A negdje duboko u sebi, znala si da ne možemo ostariti zajedno, znala si da sam samo u prolazu...

[Da Kang]

Kad bar nebi imala tako prenapuhan ego i kad bi slušala, mogli bismo sve. Želim joj biti prijatelj, želim je u svom životu na bilo koji način a ona to ne razumije. Ona me svjesno povrijeđuje, ljuti, radi protiv mene. Zamišlja me kao neprijatelja kojeg mora pobijediti. Za nju, mi smo igrači protivničkih timova, ona ne shvaća da moramo igrati u istom timu da bi pobijedili. Uzalud sve riječi i snatrenja, stvari koje ne možemo promijeniti moramo prohvatiti. Naša je priča u stvari tužna, pa ipak, zahvalan sam što sam je upoznao. Uvijek je bolje voljeti nego ne, pa makar i nesretno. Ostaju mi sjećanja, ostaju mi maštarije, to mi nikad nitko neće moći oduzeti: zamišljam nas na osamljenoj plaži kako u zagrljaju tišine promatramo more, kao onih dana kada smo se voljeli i bili sretni. Galeb iznad naših glava podsjetnik je prolaznosti... i ovaj život će proći a mi ćemo ostati stranci.

[Da Kang]

Zagledavši se u njezine oči, shvatio sam da je tabula rasa. Potvrdu sam dobio čim je progovorila: imala je mentalitet vrtnog patuljka. Intrinzično deficitarna, ispunjenje je tražila u izvanjskome a svoje je ciljeve pokušavala ostvariti intelektualnim fašizmom i sitnim manipulacijama. Od malih nogu ogrezla u mentalnoj žabokrečini, ona se nikada neće riješiti tereta nametnutog odgojem, nikada neće ostvariti nezavisan socijalni život i pobjeći iz uskih granica obitelji. Pustio sam je da se hrani mojom tolerancijom neko vrijeme, zabavljajući se promatranjem njezine predstave, a onda mi je dosadilo. Izbacio sam je iz svog života i time učinio da me zauvijek voli. Ona nikada neće pojmiti da ljubav nije osjećaj nego sposobnost.

[Da Kang]

- Ti nisi tvoje misli, ti si onaj koji posmatra tvoje misli. Ali posmatrača moraš osvijestiti, probuditi ga...
Zbunjena elokvencijom, kulturnom dubinom i širinom izrečenog, dugo je probavljala sve što sam izgovorio. Shvatio sam da nije vična iole dubljem promišljanju i da je nesklona čitanju. Naviknuta na marginalnost priča iz novina koje se bave žuto-crnim i politikom, od nje se nije moglo očekivati da promišlja štogod ozbiljnije. Posmatrao sam je u tišini i u jednom trenutku dosegao atmosferu patosa. Nešto kao onaj osjećaj kada zavedeš osobu u kafiću pa kada se ova ustane da ode na wc, shvatiš da nema jednu nogu. Kada je otpočela jezičnu bujicu svojih trivijalnosti, shvatio sam da objedinjuje više psiholoških mana: neproživljeno buntovništvo, pretjeranu sentimentalnost i očito puno previše optimizma. U trenu sam postao bolno svjestan poteškoća u ljudskoj komunikaciji: makar pričali istim jezikom, nismo se nimalo razumjeli. Pustio sam je da govori, što iz konformizma, što iz pristojnosti. Pričala mi je o poslu i o tome koliko je uspješna, potvrdivši mi prešutno da je ključ njezina uspjeha fizičke naravi. Muški će rod potrošiti nerazumnu svotu radi implicitne sugestije da će ih kupnja zbližiti sa prodavačicom. Kada je završila svoju tiradu, shvatio sam da je proširila moje polje svijesti. Shvatio sam da je bolje ništa nego nešto loše.

[Da Kang]

Irena ima frizerski salon pored moje garaže. Gotovo svaki put kad vadim skuter, ona se nacrta ispred salona na cigareti. Isprva sam mislio da je slučajno ili da je okorjela pušačica a onda mi je postalo sumnjivo kada je jednoga dana osvanula u super sexy klompicama. Naslonila bi se na dovratak i nehajno igrala, skidajući i oblačeći klompice, pokazujući prekrasne nožne prste ofarbane „alla putanesca“. Sama po sebi nije neki avion ali ima u njoj ono nešto, ono što se neda opisati a što nas muške privlači. Glumila je nezainteresiranost kad sam je pozvao na kavu, nije se javljala par dana a onda, kad sam već pomislio da neće biti ništa od toga, javila se porukom. Našli smo se idućega dana, završili u krevetu još dan kasnije. Tada mi je priznala da me već dugo gleda i mašta o meni. Zabavljali smo se par mjeseci sve dok joj nije poplavio stan pa je preselila kod mene na tri dana. I tada sam se sjetio zašto sam solo: zbog tišine. Irena je sasvim normalna, prosječna osoba, nikako je nebih okarakterizirao kao brbljivu, pa ipak, već nakon par dana mi je dosadila. Ne mogu više trpjeti nepotrebno, nesuvislo blebetanje kojemu su žene toliko sklone. Irenu sam ostavio nakon što se vratila u svoj stan, a sada čitam knjigu o tišini i prisjećam se događaja iz djetinjstva kada me djed odveo barkom negdje između Kornatskih otoka. Bila je bonaca i djed je u jednom trenutku ugasio motor. Tada sam začuo tišinu koja mi se urezala u pamćenje. Tišina.

[Da Kang]

Dostojevski, Tolstoj i Kafka zajedno nebi izmislili romane koje život piše. Vani je kiša, bura je ohladila more i grad se ispraznio. Obukao sam trenirku i jaknu, uvukao se natrag u dom, stvaram savršenu pozadinu za dan ispod popluna. Kada sunce prestane grijati i kada ispare ljetne zabave, ponestane mi topline oko srca i tada se u misli vraća ona. Djeca, rodbina i prijatelji napajaju me ljubavlju, ali u meni je plamičak vatre koji se ne gasi. Možeš biti najjači, najpametniji, možeš biti supermen, ako imaš otvoreno srce, prije ili kasnije ćeš se zaljubiti. I taj životni roman nikada neću shvatiti: zašto se uvijek zaljubljujem u osobe koje nisu za mene ? Sreo sam u životu toliko prekrasnih osoba, žena sa kojima bih mogao ostariti ali me nimalo ne uzbuđuju. Jednostavno nema kemije. Moja kemija gori za onu koja to ne shvaća. Njezino je poimanje ljubavi miljama daleko od mojeg, njezin je životni stil obrnuto proporcionalan mojemu, pa ipak, volim je. Pokušavam to gurnuti ispod tepiha vlastite savjesti ali ona se vraća. A kada se nešto iznova i iznova vraća u svijest, znači da tu nečega ima. Možeš pokušati bježati od samoga sebe, ali to je kao da pokušavaš pobjeći od vlastite sjene. I onda ide tirada proračunatih misli: uzgajam ogorčenje prema njoj, prisjećam se svega lošega što mi je napravila, pokušavam racionalizirati na sve načine, ali ona uvijek pobijedi. Njezin sam a da ona to i ne zna. Skuhala me u loncu i ispekla u rerni, jedem iz njezine ruke kao umiljato janje. Ne mogu ništa protiv nje, kao da sam list kojeg nosi njezin vjetar.

[Da Kang]

- Naravno da je gotovo – pisalo je u poruci.
Bili smo tog jutra na kavi, sve je bilo najnormalnije, poljubili smo se na rastanku a onda je, dva sata kasnije, počela stizati bujica nebuloznih poruka. Nije mi se dalo čitati, znao sam da ionako ne mogu ništa. Kad žena nešto utuvi u glavu, ne možeš se protiv toga boriti. Osim ignoriranjem. A čini mi se da ih to najviše pila. Najmanje deset puta smo pričali o tome i ona uvijek isto: svaki, iole ozbiljniji problem, ona rješava porukama.
- Ali ženo, komunikacija porukama je ograničena, to je kao da sviraš klavir samo jednim prstom.
- U pravu si, neću više tipkati. Od sada ćemo razgovarati.
Ali nije to njezin najveći problem. Večer prije je saznala da joj je otac smrtno obolio. Nije htjela doći kod mene te večeri pa sam je nagovorio. Nisam želio da bude sama i utopi se u moru crnih misli. Pristala je doći pod uvjetom da ne razgovaramo o njezinom ocu. I nismo, niti idućeg jutra na kavi. A onda me dva sata nakon kave ostavila porukama, ne shvaćajući da je svoju frustraciju projicirala na mene, ni krivog ni dužnog. I to je onaj isti otac koji ju je tukao u djetinjstvu, zbog kojeg je sa 14 pobjegla od kuće, isti onaj otac kojeg je u zadnjih 25 godina vidjela sve zajedno mjesec dana. Nisam se previše uzbudio, vjerovatno zato što mi nikad nije uistinu stalo do nje. Volio sam je ali nisam bio zaljubljen u nju. A svi volimo zaljubljenost, kad nas pukne taj blesavi, iracionalan osjećaj koji nas raspameti. Prije pola godine, bio sam u čekaonici kod doktorice Krave, pošto znam da ću čekati satima, uvijek dolazim naoružan knjigom i slušalicama. Ako uzmem samo knjigu, ometaju me babe oko mene sa svojim uvijek istim pričama o bolestima i terapijama. Čitao sam i slušao muziku te u jednom trenutku osjetio da me netko gleda. Podigao sam glavu, pogledao desno i uhvatio njezin pogled ispod naočala. U trenu me puklo, baš kao i uvijek: među stotinu žena u mraku bih pronašao onu za kojom mi srce titra jače. Ušla je u ordinaciju prije mene. Kada sam ušao kod doktorice Krave, ova je, kao i obično, srala na mobitel pa sam podigao uputnicu i pokušao iščitati ime zanosne crnke koja mi je zapela za oko i srce. Uspio sam pročitati da se zove Tina a onda me Krava uhvatila na djelu. Tinu sam već zaboravio a onda je nedavno slučajno sreo na jahanju. Ožicao sam broj i dogovorio kavu. Ostalo je budućnost.

[Da Kang]

Njezin život svodi se na posao i ležanje na kauču. Prvo vrijeme mi je to bilo zanimljivo, da netko može po cijele dane ležati na kauču i dremuckati, a onda sam shvatio da je dosadna ko proljev. Životne ambicije – nula, volja za životom – nula, vjerujem da nema posao da bi doslovno cijeli dan ležala u krevetu ili na kauču. Izveo sam to lukavo pa joj perfidno uvalio ninđu tako da ona mene ostavi. Od samog početka mi je bila sumnjiva jer je srala po bivšem dečku: bila je sa njime 11 mjeseci a sada kenja kako je lik u k...u. Mislim si – tako će i po meni. Općenito, sve osobe koje seru po bivšima ili po bilo kome, u stvari seru same po sebi. Ako nemaš muda nekome reći nešto u facu, onda to nemoj srati iza leđa. Još kad mi je rekla da nije prošlo niti mjesec dana da su prekinuli, sve mi je bilo jasno. Niti tjedan dana nakon što smo prekinuli već je imala novog tipa. Kladim se da je njemu pričala kako sam ja u k...u. I opet glavom zvoni like a rolling stone od Dylana, onaj refren – when you got nothing, you got nothing to lose.
- Ali što kad svi želimo nekoga ? – kaže mi frend.
- E pa, to ti je sva mudrost. Oslobodiš se želje i sretan si čovjek. Želja je uzrok sve patnje.

[Da Kang]

Bilo je 9:59 kad sam sjeo na terasu kafića gdje smo imali dogovor. Ogledao sam se po terasi, nisam je uočio. Uzeh mob u ruke, upalim viber i dobijem njezinu poruku u kojoj mi se ispričava da neće doći jer joj se mama ukočila pa je mora voziti u bolnicu. Frend se smije, kaže da je to dosta dobar izgovor.
- Čekaj, misliš da bi netko zaista bio kadar fintirati majčinu bolest da bi izbjegao sastanak ?
- Pa...otprilike 70 posto žena.
- Ma lud si. Ne vjerujem u to.
Daljnjim promišljanjem ustvrdih da je to moguće, pa čak i izgledno. Žene znaju biti okrutne u svojim nastojanjima; malo je toga što neće napraviti da dobiju ono što žele. Nas muškarce bi za takva djela proglasili okrutnim luđacima ali ženama se tolerira svašta. Koliko god žene bile osjećajnije, u stvari to i nisu: kad je romansa u pitanju, one su proračunate. Prvo će izmjeriti i izračunati dali joj se isplati biti sa nekime dok je to kod muških drugačije: mi se zaljubimo i volimo, ne gledamo imovinski cenzus i socijalni status, ono što je ženama daleko najvažnije.

[Da Kang]

Opažanje bez prosuđivanja je ono čemu težim, smatram to jednim od najviših oblika ljudske inteligencije. Pa ipak, kada je u pitanju cura koja mi se sviđa a koju tek upoznajem, to pada u vodu. Kasnila je 10 minuta a onda bez pozdrava rekla:
- Upravo sam ti sredila dejt !
Ustao sam, uljudno pozdravio i pružio ruku te joj izvukao stolicu da sjedne.
- Sad mi se javio doktor Markić, kaže da je u gradu pa ako želiš može doći.
Već tu me izgubila. Ne samo što se nije ispričala zbog kašnjenja nego je toliko nekulturna da na naš sastanak ima obraza pozivati drugoga. Nakon toga je uslijedio cijeli set propusta: tipkanje po mobitelu tijekom razgovora, hinjeno slušanje, par telefonskih poziva... Ni tu nije stala - pustila me da se grillam neko vrijeme pa tek onda saopćila da ima dečka već 3 godine. Pomislio sam da me se želi riješiti ali razbila je moje sumnje kad je počela govoriti o njemu i o tome kako joj je nedavno saopćio da ima psihičkih problema. Cijelo je vrijeme slala dvojake signale: neverbalno je pokazivala interes a verbalno ga opovrgavala, iz čega sam zaključio da je promiskuitetna. Potvrdila mi je to pričom o poslu sa kojega su je najurili, ni krivu ni dužnu. Kasnije je ispričala da je na tom poslu bila u aferi sa svojim šefom. Kada je počela postavljati temeljna pitanja o smislu života i o ljubavi, zaključio sam da mi je dosta. Volim upoznavati takve ljude jer u životu sva svojstva i značajnosti dolaze do izražaja samo po svojoj oprečnosti. Ništa ne postoji samo po sebi. Sunčan dan nebi bio tako lijep da nema kiše.

[Da Kang]

Možeš potiskivati svoje najdublje želje, ignorirati svoje najdublje misli ali one će uvijek isplivati na površinu. Dokle god pokušavaš pobjeći od same sebe, nalaziš se u zatvoru koji si sama stvorila. Odvaži se, skupi hrabrost, pljuni istini u oči i zakorači. Izađi iz zatvora i prepusti se životu, nemoj se bojati, pusti da tvoja energija poteče. Jer ako to ne napraviš, preplavit će te vlastita energija, utopit ćeš se u samoj sebi, razboljeti se. Nemoj čekati da te bolest otrijezni i da ti jad bude učitelj. Preobrazi svoj život, napravi ono što si oduvijek htjela, raskini spone što te guše i slijedi svoje snove. Kada se suočiš sa izazovom, shvatit ćeš da ono oko čega si nekad brinula i nije tako važno. Otvorit će ti se oči, otvorit će ti se novi vidici, tvoj će život dobiti novu dimenziju – onu izvan zatvora. A jednom kada shvatiš da postoji život izvan zatvora, napokon ćeš moći slobodno poletjeti, raširiti svoja krila i vinuti se prema suncu.

[Da Kang]

„To know you is to love you“ pjevala je Madonna kada sam zakoračio u prostoriju. Baš prigodno, pomislih, upravo to mi se desilo. Upoznao sam je i trenutno zavolio, kao da sam je oduvijek čekao. Samo je ušetala u moj život i zapečatila ga zauvijek. Ponekad je uspijem odagnati, izbaciti iz misli jedan, ponekad čak i par dana, ali uvijek se vrati, iznova ispliva na površinu moje svijesti. A kada se nešto konstantno vraća u svijest, znači da tu nečega ima. Prošlo je već previše vremena, pomiren sam sa time da ću je zauvijek voljeti. Pitam se ima li išta ljepšeg od nesretne, neuzvraćene ljubavi ? Podarila je mome životu novi smisao postavši moja muza i inspiracija. Da je nisam upoznao, moj bi život bio prazan a ovi retci neispunjeni...

[Da Kang]

- A da jednostavno privežeš madrac na leđa ?
Šutjela je piljeći u pod ne mogavši opravdati svoje ponašanje. Imam prijateljicu koja je kurva. Ne radi to, doduše, za novce, ali praktički svaki dan spava sa drugim. Renata nije nimfomanka, kako sam isprva pomislio, njezina je promiskuitetnost rezultat neraščišćenih psihičkih problema iz djetinjstva. A problemi se manifestiraju tako da svaki put kada malo popije, završi u krevetu sa prvim muškim na kojeg naleti. Naravno, drugi dan je svjesna svega, to joj izjeda savjest pa opet traži utjehu na dnu boce. I tako iznova i iznova u začaranom krugu, sve je sklonija piću, sve je manje muškaraca u gradu sa kojima nije spavala. Trebalo mi je dugo da proniknem u srž problema, obrađivao sam je mjesecima a onda mi je priznala da je bila silovana sa 6 godina. Renata danas ima 48 godina, cijeli njezin život je niz promašaja i propusta, sve radi toga što nikad nije smogla snage riješiti primarni problem. Imam prijateljicu koja je psihijatrica, zamolio sam je da prihvati Renatu na liječenje, potpuno besplatno. Renata je bila oduševljena, jedva je dočekala dan kada će početi otpetljavati svoj gordijski čvor. Bila je na prvom pregledu, dogovorila drugi sastanak za tjedan dana a onda me na dan pregleda nazvala da opravda svoj izostanak tvrdeći da mora kod ginekologa. Od tada je nisam vidio, nije mi se dugo javljala na pozive pa sam otiša kod nje doma. Javila se na parlafon, kada je prepoznala moj glas, otpravila me opravdavajući se gripom u svibnju. I opet, po tko zna koji puta, sam sebe tješim svojom vlastitom izrekom: bolje biti invalid u tijelu nego u glavi.


Third world lover