Rast ka srodnoj duši ili pronalazak iste?

[ericsson]

lurker312 kaže:

Komentar uopće nije bedast, samo ga ti nisi shvatio. Razlika je golema.

Jako dobro shvaćam da se želiš raditi pametan preko mojih leđa. To je ujedno i jedina svrha tih tvojih "komentara."

[ericsson]

Coeli kaže:

Vjerujem, ali to znači da su ti to srodne duše. Nego samo da su ti na nekoj razini bliske.

Znači, ili ne znači?

[Coeli]

ericsson kaže:

Znači, ili ne znači?

ups, ispustih bitnu riječ. Ne znači.

fala ti, ispravih.

[ericsson]

Coeli kaže:

fala ti, ispravih.

Nema na čemu.

[lurker312]

ericsson kaže:

Jako dobro shvaćam da se želiš raditi pametan preko mojih leđa. To je ujedno i jedina svrha tih tvojih "komentara."

Zapravo odgovaram postovima a ne ljudima, kada na mobu zoomiram tekst ionako ne vidim čiji je post jer je sakriveno lijevo kada pritisnem multiquote button.
Mnogi ovdje imaju dojam da su progonjeni od nekoga ovih dana. Svašta.

Inače kad sam sad na tipkovnici da objasnim malo - da si to doživio onda ne bi postavljao takvo pitanje, bilo bi ti jasno i ne bi morao pitati. Do tada ćeš biti skeptik i nijedan odgovor te neće zadovoljiti i tražiti ćeš mu manu.
Verdadera je doživjela i živi, Coeli isto na neki način, ja jesam nekada davno...i vidiš da se mi razumijemo bez puno riječi.
Zbog toga sam ti i rekao da ako naletiš na tako nekoga bez obzira kako to završilo ćeš onda shvatiti o čemu smo mi ovdje pisali. Sve do tada ti to nikako neće biti jasno ma koliko ti to pokušavao uklopiti u oblike koji su ti poznati.
To je kao da pokušavaš si predočiti koliki je svemir a u stvarnosti si najdalje otišao do granice s BiH ili Slovenijom. Ili do USA, zapravo nebitno.

[ex anais]

ericsson kaže:

Kako je moguće da se ne vide i ne čuju pitajboga koliko dugo, ako su ostali bliski na nekoj razini i ako uvijek mogu računati jedno na drugo?

To ti je, ericssone, new age. Ljudi mlate dobre pare na naivcima. Nije vrag da nikad nisi čitao neki članak iz ženskog časopisa koji mlati praznu slamu o srodnim dušama, twin flames, čakrama, anđelima, pizdarijama? Pa di ti živiš?

[ex anais]

Verdadera kaže:

Dojma sam da većina ljudi pod srodna duša podrazumijeva lakoću zajedničkog toka. Za mene srodna duša je nešto drugo. To bi bila ona osoba za koju jednostavno znaš da "mora" biti tu kraj tebe i kao da se već poznajete. I da, postoji lakoća određenog toka, onog razumijevanja (s tim se s vremenom dođe i do lakoće zajedničkog toka postojanja). Ali pronalazak srodne duše nije imun na poteškoće i ponekad su dvije pronađene duše predodređene da prođu sito i rešeto zajedno. Tako da bi se moglo reći da uopće nije važno da li si pronašao srodnu dušu ili ne, odnos i dalje iziskuje trud.

Hoćeš reći, dvije potpuno nekompatibilne osobe koje guraju unatoč sranjima koje jedna drugoj priređuju jer su ovisne jedna o drugoj i jer im se kompleksi fino preklapaju?
Ali imaju potrebu svojoj patološkoj navezanosti dati neko lijepo ime pa posegnu u new age repertoar.

Mislim da problem nastane u tome što čovjek ne zna točno odrediti na samom početku da li je netko njegova srodna duša a mnogi brzo odustaju. Čini mi se čak s nekim ljudima koji su tako brzo odustali i ostarili...da im je cijeli život nekakva praznina, osjećaj da su nešto propustili, mada čak i imali jako ispunjen, sretan život. Pričala sam s malim brojem ljudi bogatih godinama (a trebala bih povećati taj broj), s onima s kojima sam načimala takve teme osjetila bih nekakav dašak sjete u promijenjenoj atmosferi.

Je, i ja znam slučajeve gdje se ljudi nikad ne oporave od patološke ljubavi. Pa to mistificiraju.

I uklapa se u moju definiciju- srodna duša iz tebe istovremeno izvlači i najbolje i najgore dajući ti tako apsolutnu priliku da upoznaš i najmračnije kutke svoje unutrašnjosti a u takvom okruženju ako se ide prema "ispravnoj šabloni" skupa možete postići potpuni mir i ravnotežu. Ali to svakako nije "lakše"

Najmračnije kutke moje unutrašnjosti je jednom izvlačio frajer koji je baš brijao na ove stvari. Jedna od prvih rečenica nakon koje sam trebala pobjeći glavom bez obzira je bila da je to naše nekakvo "svemirsko prepoznavanje". Ljubav nije izvlačenje najmračnijih kutaka nečije unutrašnjosti. Ali patologija to čini jako efikasno.
Taj se na kraju skroz pogubio i danas šera svaki isprdak new agea na fejsu i brije na koješta. Valjda je bio bolestan i tad, ali ja kao zaljubljena klinka nisam to kužila. Nije me naučio ničemu osim da izbjegavam kretene koji se razbacuju velikim riječima i da kad vidim da je netko vidno nestabilan da bježim. Na kraju je valjda u ime te svemirske povezanosti, prijetio i sucidom. Dakle, totalni nutcase. Obično takvi i traže utjehu u new age-u. Zato Coelho, Šimleša i svi ti jadnici i imaju prođu.
I kad ostaneš patološki navezan na jednu takvu osobu onda si briješ koještarije. Prema ovom su i šupendare imali svoje srodne duše. Ali šta ja znam, ja sam produhovljena kao svaki prosječan ateist, odnosno alergična na glupost i new age koji je posljednje utočište ljudima s brojnim teškim dijagnozama. Pa nisi shizofrenik nego ti duhovi komuniciraju svoje poruke, nisi nutcase nego se to tvoje čakre otvaraju. De, molim te. Čak više cijenim vjerske fanatike, u tome postoje nekakav red, a ovo je kaos i švedski stol glupavih poruka s koje si svatko tko je malo depresivan ili totalan frik uzima što poželi da si olakša svoje nepodnošenje života i ne snalaženje u kaotičnim i destruktivnim vezama.

[Wogy]

Srodnu dusu jednostavno prepoznas, sve ti u tebi govori to je ona prava ili onaj pravi. Vidis se s tom osobom u dubokoj starosti na samom pocetku. Sve ostalo sto se dogodi usput u takvom odnosu je samo challenge koji jos vise potvrdi da je to tvoj soulmate.

[MiSterium]

Ja se slazem sa Ex.

To brijanje na neko karmicko prepoznavanje, izvlacenje raznih strahova I patologija iz mulja nasih mracnih dubina, stvaranje pakla na zemlji u kome se przis I razapinjes na krstu ljubavi da bi doziveli nestvarnu I vanvremensku ljubav, po meni je samo odraz nezrelog poimanja ljudskih odnosa.

Ljubav ne treba da boli.
Ma ni zivot ne treba da boli.

Problem je u tome sto su negativne emocije po intenzitetu mnogo snaznije od pozitivnih pa se pojedinci samo uz njih osete zivi. Mucenje dve sustinski suprotne strukture licnosti nije pronalazenje sebi slicnog, jer srodna dusa to I jeste - nama slicna. To je najcesce samo strast, sexualna privlacnost I lozenje na intenzitet moci negativnih I destruktivnih emocija. A kada strast lagano umine ostanu dve supljine, svaka u svojim mislima kao dva stranca, nesposobna da razmene dve smislene recenice.

Inace, to lozenje na karmicke veze mi je najzesce. Pa nam je onda svaka druga karmicka samo zato sto mi imamo maniju patoloskog vezivanja za pogresne ljude, nesvesni toga da sami kreiramo sliku svog animusa kojeg trazimo.

[jamesbond]

Wogy kaže:

Srodnu dusu jednostavno prepoznas, sve ti u tebi govori to je ona prava ili onaj pravi. Vidis se s tom osobom u dubokoj starosti na samom pocetku. Sve ostalo sto se dogodi usput u takvom odnosu je samo challenge koji jos vise potvrdi da je to tvoj soulmate.

Nego kako ide to prepoznavanje?
Nitko od nas ne moze za sebe rec da je nasao srodnu dusu ili prepoznao istu dok ne dozivi duboku starost i onda moze sa (ne)sigurnoscu tvrdit xy je bila (ili je jos uvjek) moja srodna dusa.

Sve ostalo Ex je odlicno objasnila

[Flat]

MiSterium kaže:

Ja se slazem sa Ex.

To brijanje na neko karmicko prepoznavanje, izvlacenje raznih strahova I patologija iz mulja nasih mracnih dubina, stvaranje pakla na zemlji u kome se przis I razapinjes na krstu ljubavi da bi doziveli nestvarnu I vanvremensku ljubav, po meni je samo odraz nezrelog poimanja ljudskih odnosa.

Ljubav ne treba da boli.
Ma ni zivot ne treba da boli.

Problem je u tome sto su negativne emocije po intenzitetu mnogo snaznije od pozitivnih pa se pojedinci samo uz njih osete zivi. Mucenje dve sustinski suprotne strukture licnosti nije pronalazenje sebi slicnog, jer srodna dusa to I jeste - nama slicna. To je najcesce samo strast, sexualna privlacnost I lozenje na intenzitet moci negativnih I destruktivnih emocija. A kada strast lagano umine ostanu dve supljine, svaka u svojim mislima kao dva stranca, nesposobna da razmene dve smislene recenice.

Inace, to lozenje na karmicke veze mi je najzesce. Pa nam je onda svaka druga karmicka samo zato sto mi imamo maniju patoloskog vezivanja za pogresne ljude, nesvesni toga da sami kreiramo sliku svog animusa kojeg trazimo.

Ni ja ne vjerujem u srodne duse i karmicke veze.

[Wogy]

jamesbond kaže:

Nego kako ide to prepoznavanje?
Nitko od nas ne moze za sebe rec da je nasao srodnu dusu ili prepoznao istu dok ne dozivi duboku starost i onda moze sa (ne)sigurnoscu tvrdit xy je bila (ili je jos uvjek) moja srodna dusa.

Sve ostalo Ex je odlicno objasnila

A ne moze to bilo tko samo odabrani

[jamesbond]

Wogy kaže:

A ne moze to bilo tko samo odabrani

A onda imas bas srece sto te ona odmah prepoznala

[plavi-safir]

MiSterium kaže:

Najgore je kada prepoznas svoju srodnu dusu a svestan si da su sve okolnosti protiv.

E to su muke..

zoomzoom888 kaže:

Srodna duša može i prijatelj bit. Privlače i suprotnosti i sličnosti, sve od fizičke privlačnosti kreće.

Može, zašto da ne.
Ne mora biti netko s kime smo bili u vezi/ili jesmo.

To može biti osoba s kojom se poklapamo,ali ne i nužno da smo zajedno.

[Klimava]

Wogy kaže:

Srodnu dusu jednostavno prepoznas, sve ti u tebi govori to je ona prava ili onaj pravi. Vidis se s tom osobom u dubokoj starosti na samom pocetku. Sve ostalo sto se dogodi usput u takvom odnosu je samo challenge koji jos vise potvrdi da je to tvoj soulmate.

Možda na početku, ali ne bude ti nitko ostao soulmate ako nisi spreman na trud kad postane teško, a, kako čujem, bude.

[Wogy]

Klimava kaže:

Možda na početku, ali ne bude ti nitko ostao soulmate ako nisi spreman na trud kad postane teško, a, kako čujem, bude.

Bude tesko povrsnima, za dobre stvari se itekako vrijedi truditi

[mirandola]

MiSterium kaže:

Ja se slazem sa Ex.

To brijanje na neko karmicko prepoznavanje, izvlacenje raznih strahova I patologija iz mulja nasih mracnih dubina, stvaranje pakla na zemlji u kome se przis I razapinjes na krstu ljubavi da bi doziveli nestvarnu I vanvremensku ljubav, po meni je samo odraz nezrelog poimanja ljudskih odnosa.

Ljubav ne treba da boli.
Ma ni zivot ne treba da boli.

Problem je u tome sto su negativne emocije po intenzitetu mnogo snaznije od pozitivnih pa se pojedinci samo uz njih osete zivi. Mucenje dve sustinski suprotne strukture licnosti nije pronalazenje sebi slicnog, jer srodna dusa to I jeste - nama slicna. To je najcesce samo strast, sexualna privlacnost I lozenje na intenzitet moci negativnih I destruktivnih emocija. A kada strast lagano umine ostanu dve supljine, svaka u svojim mislima kao dva stranca, nesposobna da razmene dve smislene recenice.

Inace, to lozenje na karmicke veze mi je najzesce. Pa nam je onda svaka druga karmicka samo zato sto mi imamo maniju patoloskog vezivanja za pogresne ljude, nesvesni toga da sami kreiramo sliku svog animusa kojeg trazimo.

Sintagma 'srodne duše' nije karmička, po meni tu nema nikakve mistike. Isto tako, mislim da postoji samo jedna srodna duša za sve ljude. Tj. da ona 'srodna duša' aficira svaku dušu i to po nužnosti. Koliko god to bilo kontraintuitivno.

Niti ljubav niti život ne bole niti stvaraju ugodu. Problem je ljudska percepcija, a povijest ljudske misli nas uči da nema istinskog života bez prolaska kroz pakao, kao ni istinske ljubavi.

Ovo što ti pišeš, pišeš iz emocije. Po svom osjećaju i životnom iskustvu. Sa srodnom dušom ne želim previše pričati, želim ju slušati. Srodnu dušu želim voljeti jer je ljubavi dostojna. Ima kreposti koje zadivljuju. Srodna je duša idealna jer ne umire kad sve umre. Živi u svijetu, ali nije od svijeta. Srodna je duša uvijek idealna.

Razočarenje nastaje kada u traženju idealnoga po sinkronicitetu misli, prepoznajemo idealno gdje ne bismo trebali. Što vodi iz razočarenja u razočarenje. Po iskustvu poučen zaključuje kako je idealno na kraju bullshit. Krivi sve osim sebe. Jer nije prošao kroz pakao, jer ne zna voljeti, jer ne raste, prema tome ni ne živi.

[gama-ray]

Coeli kaže:

koliko misliš da bi ti vremena trebalo za takvo što?

Jer lako se može dogodit ono što je @ayca rekla - da tom nekome dosadi čekati da se nešto dogodi između vas pa odustane.

Ovisi od osobe i situacije u kojoj se nalaziš ne postoji generički ili općeniti odgovor na ovo pitanje

[Verdadera]

ex anais kaže:

Hoćeš reći, dvije potpuno nekompatibilne osobe koje guraju unatoč sranjima koje jedna drugoj priređuju jer su ovisne jedna o drugoj i jer im se kompleksi fino preklapaju?
Ali imaju potrebu svojoj patološkoj navezanosti dati neko lijepo ime pa posegnu u new age repertoar.
Je, i ja znam slučajeve gdje se ljudi nikad ne oporave od patološke ljubavi. Pa to mistificiraju.
Najmračnije kutke moje unutrašnjosti je jednom izvlačio frajer koji je baš brijao na ove stvari. Jedna od prvih rečenica nakon koje sam trebala pobjeći glavom bez obzira je bila da je to naše nekakvo "svemirsko prepoznavanje". Ljubav nije izvlačenje najmračnijih kutaka nečije unutrašnjosti. Ali patologija to čini jako efikasno.
Taj se na kraju skroz pogubio i danas šera svaki isprdak new agea na fejsu i brije na koješta. Valjda je bio bolestan i tad, ali ja kao zaljubljena klinka nisam to kužila. Nije me naučio ničemu osim da izbjegavam kretene koji se razbacuju velikim riječima i da kad vidim da je netko vidno nestabilan da bježim. Na kraju je valjda u ime te svemirske povezanosti, prijetio i sucidom. Dakle, totalni nutcase. Obično takvi i traže utjehu u new age-u. Zato Coelho, Šimleša i svi ti jadnici i imaju prođu.
I kad ostaneš patološki navezan na jednu takvu osobu onda si briješ koještarije. Prema ovom su i šupendare imali svoje srodne duše. Ali šta ja znam, ja sam produhovljena kao svaki prosječan ateist, odnosno alergična na glupost i new age koji je posljednje utočište ljudima s brojnim teškim dijagnozama. Pa nisi shizofrenik nego ti duhovi komuniciraju svoje poruke, nisi nutcase nego se to tvoje čakre otvaraju. De, molim te. Čak više cijenim vjerske fanatike, u tome postoje nekakav red, a ovo je kaos i švedski stol glupavih poruka s koje si svatko tko je malo depresivan ili totalan frik uzima što poželi da si olakša svoje nepodnošenje života i ne snalaženje u kaotičnim i destruktivnim vezama.

Zašto bi sito i rešeto bilo povezano samo s kompleksima druge osobe? Što, ništa drugo u životu ne utječe na odnos između dvoje ljudi nego samo njihove međusobne "nekompatibilnosti"? Odnos pati samo zbog sranja koje ljudi priređuju jedni drugima?


Znači uzela si jedan patološki odnos za usporedbu ( i to potpuni ekstrem) gdje osoba nije izvukla ništa dobro iz tebe nego samo loše a ti si njega i njegovih mana u stvari bila potpuno nesvjesna (opisan je kao neuravnotežena karikatura)? Pričala sam o drugačijoj vrsti odnosa, onoj gdje ima i loše i dobro. A kad spominjem izvlačenje lošeg onda i ne mislim pretjerano doslovno, namjerno i svjesno kako je predstavljeno. Čitava poanta te srodne duše je živjeti u razumijevanju s nekim a ne u drami. Gdje su ovdje nijanse? Ili je crno ili bijelo. Kad netko iz tebe izvuče najbolje i najgore to ne znači automatski da se to dijeli s njim/njom, da se dobacuje zaslugama i odgovornostima. Valjda smo sposobni (mi ljudi) i sami ući u sebe i promotriti svoje ponašanje i ono što je do toga dovelo?

Zaista je patološki "voljeti" nekoga tko ti daje samo loše i uvjeravati se u srodne duše i karmičke veze.

Kod mene nikakav Coelho (rekla bih i Šimleša ali nisam čula za njega) nema prođu i svakako ne spadam u new age grupu, ne trpaj me u taj koš ni direktno ni indirektno, molim te.
New age je jednaka neravnoteža kao i svi ostali jednocrtno-shvatljivi "smjerovi" današnjice. Ne čitam zvijezde, ne vjerujem u svemir i ne lebdim po zraku otvarajući svoje čakre. U biti mislim da i nisam sigurna u to "što je to čakra?" Dakle, ne pričam o new age bullshitovima nego o stvarima koje su opisivale mnoge kulture davno prije nego se ijedna od nas dvije rodila a kamoli oformio new age.

Iako zapravo potpuno razumijem što želiš reći i u tom kontekstu se slažem s tobom, ova tvoja parodija nije ono o čemu sam pričala.

@Misterium, moje shvaćanje našeg odnosa kao srodnog nije došlo u prvim zaljubljenim trenutcima. Nego poslije godina upoznavanja, nakon što je popustila prvotna strast koja "zamagljuje". Onaj tren kad bi, prema tvojoj teoriji, taj odnos već trebao odavno puknuti. Osjećaj povezanosti sam osjetila na početku, nije racionalan i ne može se objasniti koliko god moj razum to pokušavao, u početku o tim stvarima nisam uopće razmišljala. Ne, nisam se uvjerila u nešto, pretjerani sam skeptik kad je riječ o ljubavnim odnosima da bih se tako lako uvjerila u nešto.
Ali kad prođu godine od nekih događaja i emocija onda mi je drago ponekad se vratiti i rascjepkati svoju uspomenu do detalja, da vidim što se zapravo dogodilo, a koliko je moj um sam "izmislio" ono što mu je trebalo.

Mirandola je sve to objasnio dobro iako nisam točno razumjela što misli pod jedna srodna duša za svih?

[avelina]

gama-ray kaže:

Evo ode sam tija postavit pitanje da li je lakše upoznat nekoga pa da se taj odnos sustavno gradi prema "srodnoj duši" (pretpostavljam da neki startni kriteriji odgovaraju za početak odnosa) ili čekati gotovo idealnu osobu (da se uvelike preklapate po osobnosti) pa nastavit sa tom osobom nastavit gradit odnos?

U svakoj vezi s vremenom dolazi do rasta jednog od partnera. Ako drugi partner ne prati taj rast i sazrijevanje uglavnom dolazi do problema ili pucanja.
Dakle, bez obzira na divan pocetak, i pocetno poklapanje na svim razinama, bitno je i ono poslije. A to poslije moze se dogoditi vrlo brzo ili godinama kasnije.