Što ste sanjali?

[xylin]

valentina,

SHINE LIKE THUNDER!







yes, i remember

[Mrtva mrkva]

Evo i mene... kao i uvijek kad premalo spavam sanjam precudne stvari, i naravno, nema price nego samo detalji... da vidimo...
plisani medvjedici koji plesu i imaju zenske ruke s francuskom manikurom... imam veeeelikaaaa krila od neke pernate pticurine, mozda od galeba... onako, fina i mekana... i jos tnu drutgih pizdarija za koje sam sama sebi u polusnu obecavala da cu ih zapamtiti, ali nisam...

[OzzY]

Kako sam se zatekao u toj kamenoj kući na zelenom brijegu stepenasto položenoj u više nivoa , još mi nije jasno. Ipak ovo je samo san. U toj kući bilo je sjedište neke firme, koja je davno nekoć dala oglas za posao. Pa kako nisam svojevremeno ništa poduzeo , neka moja znatiželja vodila me baš tamo. Do kuće je trebalo preći nekoliko vrtova prepunih upravo procvalog cvijeća i jedno omanje umjetno jezero na drugom nivou. Nije se moglo s autom doći gore, sve je ličilo na obitovaliste nekog zanesenjaka u botaniku koji je odlučio sam sebi stvoriti raj na zemlji. Šum obližnjeg vodopada i cvrkut ptica pojačavao je taj dojam. Nigdje nikoga na putu, stara kamena staza popločena i dobrano izlizana kao u Radićevoj, činilo se kao idealno mjesto za meditiranje i relaksaciju.
Na kući nije bilo nikakvog zvona, vrata su bila otvorena i čula se muzika. Upravo je svirala "Absolute beginners" od David Bowie-a. Koji uvod? U samoj kući, koja je u biti bila paravan za mali trg pod vedrim nebom s fontanom u centru , veliki logotip firme bio je u stvari brušeni divovski dijamant. Smješten u centru fontane dominirao je prostorom i djelovao okolinu, nježno i blago. Još uvijek nikoga nisam sreo, očekivao sam pult za informacije ili barem tajnicu. Osvrnuh se pogledom oko sebe i shvatih da ovo je san unutar sna. Čudno, tada su se počela otvarati vrata kućica koje su okruživale trg. Baš ko u snu u slijedećem momentu bio sam u unutar jedne od njih. Našao sam se unutar užurbanog mnoštva ljudi na nekom novom trgu. Naručih kavu u obližnjem kafiću gdje je vladao kakav takav mir. Odjednom osjetih pulsiranje kvarcnog kristala kojeg uvijek nosim u džepu. Izvadih ga i u mojoj ruci on se pretvori u prekrasan zlatni lančić. Odmah je privukao pažnju svojom ljepotom, dok na trgu je nastao tajac. Tisina ... tada se lančić počeo pretvarati u klupko. Pokušavao sam neko vrijeme odmotati to klupko dok oko mene je mnoštvo ljudi sjedilo i gledalo. Niko da pomogne ili da da savjet. Muk i tišina. Mislim si kaj je ove ljude tako privuklo dok polako i sigurno odmotavao sam klupko. Vidjeh, što sam bliže bio kraju odmotavanja neki su počeli vaditi novce. Sve je više novaca bilo u rukama i sve su bile ispružene prema meni. Odmotah do kraja klupko lančića i pojavi se on ponovno u svom punom sjaju. Žamor ljudi je postajao sve glasniji i svi su nudili više i sve više novaca za taj lančić.
"Zašto mi nudite novac ?" - upitah mnoštvo ... u tom trenutku lančić je nestao. Ponovno muk i tišina.
U slijedećem trenutku ponovno sam sam bio na puteljku što vodi do kuće na brijegu. Ovog puta bio sam na povratku, sunce je zamicalo na obroncima šume i odnekud se čula pjesma "Twilight time"od Platters-a .
Probudih se ... osmijehom na licu

[xylin]

naime, ja usnuh, holograme bez holodeka, ali to je vec VOyager, nije TNG, a fak, jebiga, ....


...

[Mrtva mrkva]

Kako sam naslov kaze... divno procitam dvjestotinjak stranica teksta i zaspim i eto me u srednjovjekovnoj Italiji... zene, frizure, haljine (haha, utvrdjivanje gradiva). Sljedeci put me ceka flamanski barok

E, a kako je popodnevni san, onda naravno ima vise tema. Prvo je nekakva pecina koja izgleda kao... hm, pa ima poljske krevete iznutra i mozete si zamisliti kako bi izgledala pecina da je uredjujete za neke tamo bjegunce pred pravdom. Ali to nisu bili bjegunci pred pravdom nego neki moji prijatelji, medju ostalima i moj prvi decko i to je bio prvi put da smo ozbiljno razgovarali od prekida (a zapravo nismo nijednom razgovarali od prekida sto i nije bitno jer... mislim, ono, prvi decko otprije milijun godina). I tamo je bila moja frendica s nekom ekipom... a nju sam valjda sanjala jer smo se sms-ale prije nego sto sam zaspala...

Dalje, moja pecina je pocela sliciti na nekakvu ogromnu kucu iz holivudskih kostimiranih filmova. Zasto bas holivudskih - pa eto zato sto sam u njihovim povijesnim filmovima primijetila poprilicno odudaranje od povijesne istine pa su se tako i ovdje nasli svi moguci stilovi i pravci u jednom. Uglavnom, slicila je najvise na kucu oca Scarlett O'Hara prije pocetka rata. U toj kuci nije bilo ugodno, bilo je vruce i previse ljudi, a nekako smo svi bili nagruvani u jednu prostoriju kojom je dominirao perzijski tepih i nedostatak svjetla (vostanice). Posto mi je dopizdilo stajati u toj kuci, odlucila sam otici sa sestrom i nekom cudnovatom ekipom na drugi tulum (naravno da je to bio tulum). Nazalost, zaboravila sam fotoaparat pa sam se morala vratiti po njega. Nasla sam ga tamo u gomili identicnih fotoaparata jer je bio jedini koji je imao preveliku futrolu i odlucila se vratiti onoj ekipi koja je isla na drugi tulum, a koja me cekala u autu. No ona dosadna Gwyneth Paltrow je isto izrazila zelju da ode s nama pa sam je morala cekati da se sredi... i dok se pepeljugasta Gwen spustala po stepenicama u svojoj zutoj krinolini, sestra i ja u svojim ravnim potplatima (zivjele starke!!!) smo vec umakle iza ugla. Dosle smo do auta onih ljudi koji su nas trebali voziti na drugi tulum, ali oni su vec bili prevrnuti na mokroj travi i svi su se potukli u autu pa nam se bas nije dalo...

Tu uskace moja mama i sa mnom i sestrom ide traziti cipele po gradu. Inace se uzasavam svakog shoppinga tako da meni taj san od ovog mjesta postaje nocna mora. Prvo nam je padala kisa i raspao mi se onaj fotoaparat koji je u medjuvremenu postao kisobran. Usle smo u nekakav ducan koji je prodavao fancy crveno-bijele bunde s perjem kakve ni David Bowie u svojoj Ziggy Stardust fazi ne bi stavio na sebe i - srecom- ljetne cipele. Prve koje sam probala su mi bile ono, okej; a sad kad ih se sjetim dobijem glavobolju Druge su mi bile bas nekako savrsene i kad sam ih pokusala obuti, pocele su se smanjivati tako da su na kraju izgledale kao drvene klompe - suveniri - privjesci za kljuceve koje je moja baka jednom donijela iz Nizozemske nakon cega su ih generacije u nasoj obitelji koristile kao cipelice za Barbie. I tako su se one smanjile, a ja sam ih nataknula na palac na sto je moja mama komentirala kako su jako lijepe ali nespretne (ma daj?!)... a inace imam broj noge 35. Eto. Budjenje

[Arwen Evenstar]

U zadnje vrijeme sanjam samo nekakve životinjske snove...

Bila sam tuljan. Okupila sam neko društvo - dva pingvina, par galebova i jedan kit. I taj nas je kit na svojim leđima vozio preko oceana...

Ujutro sam se probudila baš s osjećajem da sam tuljan... i čula sam pingvina kako mi govori: "Morski pas ti neće ništa, samo se smiri... Ma znaš ti surfati na valovima!"

[Mrtva mrkva]

Arwen Evenstar kaže:
Bila sam tuljan.

Jel da je dobro? Onbozavam sanjat da sam tuljan ili dupin...

[valentina]

da me decko spucao, uzas! dovraga i taj nacin odmora kad ti je gore nego kad si legao umoran navecer!!!!

[Shadowfax]

Opet neke nepoznate face

[Mrtva mrkva]

U duhu revivala osamdesetih... zapravo se pod milim bogom ne sjecam sna, ali sjecam se jednog detalja... znate li one "gumene" naljepnice na spuzvici, kao 3D? S ocima u kuglicama koje se micu? Fino. Svaki polaznik nizih razreda osnovne skole koji je drzao do sebe imao je te blesave naljepnice po biljeznicama.

E, moj detalj iz sna su bile te naljepnice na krizeve, s ocima, dakako. Katolicka crkva je porebambila.

[kpt. Willard]

Ja se sam sjećam da sam u snu složil takvu psovku da mi je stara skoro povraćala. Bilo je tu i raspela, djece, svetaca, spolovila u raznim stanjima...
S obzirom kaj mi pada na pamet kad sam budan uopće me ne čudi kakve mi kretenarije prolaze kroz glavu kad spavam.

[Naya]

ja sam sanjala užasna san.. sram me je napisat uopće
uglavnom u njemu sam se totalno ponizila i napravila budalu od sebe
fala bogu pa je samo san

[jay]

Ja sam, nakon sto sam ovih dana gledao Summer of Sam na Novoj, sanjao da se znjaram s Jennifer Esposito (u punk izdanju, ko u filmu).

Dobar san.

[Arwen Evenstar]

Mrtva_mrkva kaže:
Jel da je dobro? Onbozavam sanjat da sam tuljan ili dupin...

Je, bilo je super! Predivan osjećaj!

Ali noćas sam sanjala nešto morbidno... Kao, posatala sam demon koji mora skupljati nekom drugom demonu ljudsku krv, kožu i kosti... Užas... ne znam stvarno odakle mi to...

[Shadowfax]

Ja sanjala da mi je frendica pisala ispit (koji je u petak). I da je asistentica skuzila i isla rec profesoru. Bilo mi je koma. E da i nisam prosla ispit u snovima.

[jay]

A letenje? To sam sanjao samo jednom... i ono, sve drugo je bilo skroz normalno, mjesto radje pred mojom zgradom, sve najnormalnije. Jedino kaj sam mogo, uz mali mental effort, letit. Fantasticno. Najbolji san ikad. Bolji(!) od ovog s Jennifer Esposito, cak.

[Shadowfax]

jesam letenje al onda mi se znao dogodit ono neki nagli potez . Ili sam se znala naglo probudit. Cudna je taj ludski um.

[jay]

Kak mislis "nagli potez"? Da nekaj napravis u snu i onda to napravis i for real i onda te to probudi? To se meni dogadja relativno cesto sa stepenicama. Kao, sanjam da mi se posklizne noga na stepenici i onda se trznem da se zaustavim i taj pokret me probudi. Skroz dezorijentirajuce.

[Shadowfax]

jay kaže:
Kao, sanjam da mi se posklizne noga na stepenici i onda se trznem da se zaustavim i taj pokret me probudi. Skroz dezorijentirajuce.

E to to jelda da je cudno.

[kpt. Willard]

Shadowfax kaže:
jesam letenje al onda mi se znao dogodit ono neki nagli potez . Ili sam se znala naglo probudit. Cudna je taj ludski um.

"Well i had a dream last night and in my dream i took a knife to you.
I slit your throat from ear to ear.
the wound was gasping for the air.....your scream so clear
But every dream could never come true.
Only in my sick mind can i do these things to you."