Što znamo o Aziji u srednjem vijeku?

[Kalijaga]

Michael Collins kaže:

da,pretpostavljao sma to, studenti iz Nesvrstanih zemalja su češče bili muškarci

jesi imao neke neugodnosti u Hrvatskoj?

jesi li kršćanin ili musliman?

Nikad nisam imao neugodnosti. Zar je bitno koje sam vjere?

[lettow]

Kalijaga kaže:

- ono sto upada u oci je cinjenica da podrucja u Indiji i Indokini gdje je budizam bio dominantan, a gdje su hinduski vladari progonili, pljackali i ubijali budiste kao reakciju na sirenje budizma na racun hinduizma - tamo je stanovnistvo prelazilo na islam. A ta podrucja su bila Afganistan, Pakistan, Banglades (Indija), Malezija i juzni Tajland (gdje su vecina zapravo etnicki Malajci) te dijelovi Indonezije pod kontrolom budisticke Sriwijaye - vidi moje post gdje spominjem pohode indijskog Coromandela protiv Sriwijaye.

Ovako ispada da su budisti miroljubivi i pasivni, a prelazak na islam im je agresivna reakcija na agresivni hinduzam ?

Jel ovako otprilike ili ?

[Kalijaga]

lettow kaže:

Ovako ispada da su budisti miroljubivi i pasivni, a prelazak na islam im je agresivna reakcija na agresivni hinduzam ?

Jel ovako otprilike ili ?

Tako je. Barem ako govorimo o budistima indijskog potkontinenta. No ovakva reakcija je samo jedno od objasnjenja sirenja islama na navedenom podrucju.

[Kalijaga]

Dakle, kako se islam prosirio u Indoneziji?

Kao sto sam vec naveo postoji vise razloga. Gotovo svi povjesnicari se slazu da je trgovina odigrala veliku ako ne i najvecu ulogu. U srednjem vijeku trgovanje je najintezivnije u Aziji i to ponajvise izmedju Indije i Kine. Zbog tesko prohodnih Himalaja najvise se trgovackog tereta moglo prevoziti morskim putem. Pri tome da bi se doslo iz Indije u Kinu nuzno je proci jedan od dva moguca morska prolaza - Malacki tjesnac i Sundski tjesnac. Onaj tko se tada zelio obogatiti morao je imati bazu u ovom dijelu svijeta i biti u dobrim odnosima s vladarima koji kontroliraju ova dva tjesnaca. Stoga se uz domace indonezijske trgovce u lukama Sumatre, Jave i Malajskog poluotoka privremeno ili stalno naseljavaju se Indijci i Kinezi te Arapi u manjem opsegu. Medju njima od 12. stoljeca nadalje sve vise je muslimana, najprije u Acehu na Sumatri, Malaki (Malajski poluotok) i Pasisir (sjeverna obala Jave). Integracija muslimanskih dosljaka (prvenstveno Indijaca i Kineza) u lokalna drustva isla je preko zenidbe. U Majapahitsko carstvo bi se recimo doselio Kinez musliman s juga Kine (npr. provincije Funan) i bavio se trgovinom zacinima u nekoj od luka sjeverne Jave npr. Ampel (danasnja Surabaya). Tamo bi se ozenio Javankom pa bi ona i cijela njena obitelj presli na islam. S vremenom je bilo sve vise takvih obitelji, a od 15. stoljeca muslimani (Javanci, Kinezi, Indijci) cine vecinu u lukama.

Nakon toga na scenu nastupa politika. Naime od 14. stoljeca sve su cesce pobune clanova vladarske dinastije i guvernera provincija u carstvu Majapahita. Da bi ovi mogli finacirati svoje pobunjnicke vojske potrebna im je podrska bogatih podanika, a to su upravo muslimanske zajednice u Pasisir regiji na Javi. Da bi ih pridobili na svoju stranu, pobunjenicke vodje bi prelazile na islam i to isto zahtijevali od svojih podredjenih (primjer sultanat Demak).

Sam prelaz s hinduizma na islam nije predstavljao veliki ideoloski sok za indonezijske narode. Naime, indonezijska varijanta hinduizma do dolaska islama poprimila je monoteisticki oblik. Bog ( Sang Hyang Widhi, Brahman u indijskoj verziji) je jedan.Visnu, Siva i Brahma (Trimurti -hindusko trojstvo) su tri manifestacije jednog Boga, s time da je Siva bio stovan u narodu, a Visnu na kraljevskim dvorovima. Nadalje, Indonezija tog vremena bila je puna lutajucih hinduskih asketskih mistika. Islamski sufijski misionari (druga grupa koja propagira islam) podrijetlom iz Perzije, Indije i Kine takodjer su lutali istim podrucjem. Hinduski obredi dobili su islamsko tumacenje zalaganjem sufija. Imajuci sve ovo u vidu, sufijski misticizam nije bio nista radikalno novo puku koji je navikao na hinduske mistike pa je sama promjena vjere nije bila teska.

Vec sam spomenuo da je za ambiciozne princeve i guvernere prelazak na islam bio nacin da se stekne samostalnost odnosno neovisnost od dominantne drzave (Majapahit, Pajajaran). Naime, u prijasnim postovima napisao sam slijedece:
Hinduistickim pojmom vladara kao utjelovljenog boga ili covjeka s bozanskim mocima teoloski se opravdavala legitimnost novog monarha.
i
Osim toga Javanci (narod srednje i i istocne Jave) i Sundanci (narod zapadne Jave) su vjerovali da je maharaja / monarh utjelovljenje boga (Brahman) na zemlji ili da u njemu prebiva ''bozanski duh'' - ovi narodi bili su hindu-budisti (sinkretisticka religija Shiva budizam). Bog odnosno ''bozanski duh'' je mogao napustiti maharadzu i on bi postao obican smrtnik. U takvom svjetonazoru ambiciozni rival (brat, stric, ujak, zet..., guverner provincije u kraljevstvu ili naprosto avanturist poput Ken Arok-a) je samo trebao pronaci brahmanskog svecenika koji bi ga ''posvetio'' i proglasio novim utjelovljenjem boga na zemlji, a sve ostalo bi se rjesilo ratom izmedju konkurenata. na prijestolje.
U novim uvjetima buduci vladar je bozansku potvrdu, a time i legitimitet, umjesto od brahmanskog svecenika dobio od islamskog ''svecenika'' ili poznatog sufijskog mistika. Tako su nastali sultanat Demak (neovisnosti od hindu-budistickog Majapahita), sultanati Cirebon i Banten (samostalnost od hinduskog Pajajarana na zapadu Jave)...


Kasnije (doduse to vise ne spada u srednji vijek), za sirenje islama indirektno su zasluzni i Europljani. Naime, nakon portugalskog zauzimanja Malake mnogi muslimanski trgovci se sele ili su protjerani u Aceh na Sumatri, dok ostali odlaze u luke na sjevernoj obali Jave ili u Makasar u istocnoj Indoneziji. Nizozemci (tocnije Nizozemska Istocnoindijska Kompanija) su upravljanje u pokorenom kraljevstvu Blambangan (istocna Java) povjerili kineskim posrednicima od kojih su vecina bili muslimani (Peranakan Kinezi).

[Michael Collins]

Kalijaga kaže:

Nikad nisam imao neugodnosti. Zar je bitno koje sam vjere?

nije,oprosti

[Kalijaga]

Michael Collins kaže:

nije,oprosti

Nema frke.

[Kalijaga]

Konacno ulovio malo vremena za nastavak. Dakle...

Na političku kulturu naroda JI Azije utjecali su politicki i vjerski svjetonazori Kine i Indije. Ne zovu kontinentalnu JI Aziju bezveze Indokina. Politicki gledano lokalni vladari uvijek su vise-manje uspjesno pokusavali svoju vlast prosiriti na druge susjedne vladare i njihove podanike (obratiti paznju – ne spominjem teritorij) i uspostaviti cvrscu centralnu vlast (kineski svjetonazor). Pri tome su se ti vladari nastojali prikazati kao utjelovljenje boga na zemlji ili su tvrdili da posjeduju bozanske moci (indijski religijsko politicki svjetonazor proistekao iz hinduizma i manje it budizma). U tu svrhu pozivali su indijske brahmane kako bi prenijeli religijsku i znanstvenu ekspertizu, dali religijski legitimitet vlasti i pomogli konsolidaciji vlasti u vlastitoj drzavi i novo stecenim podanicima i povezanim teritorijima.
Ambiciozni vladar širio bi svoju vlast ratnim osvajanjima, dinastickom politikom (tj. zenidbom) ili bi ponudio vojnu zastitu slabijim vladarima od pirata (i dan danas je piratstvo jako u JI aziji) ili trecih vladara koji isto tako zele prosiriti svoju vlast (primjer kraljevstvo Lanna/Chiang Mai priznaje suzerenost cas burmanskog Bagana cas tajlandskih Sukhothai i Ayuthaya kraljevina).

[Kalijaga]

Politicka moc vladara jace se osjecala u centru moci (teritoriju pod direktnom kontrolom) i radijalno se sirila prema periferiji. Periferne drzave (tocnije slabiji vladari sa svojim podanicima) cesto su se znale naci pod suzerenoscu dvije dominirajuće drzave (i naravno njihovih vladara) ili bi postale popriste borbi (diplomatskih, ratnih) za supremaciju . Opet navodim primjer kraljevine Lanna / Chiang Mai (sjever danasnjeg Tajlanda) koja se nalazi cas pod Baganom (Burma) cas pod Sukhothai i Ayuthaya-om (obje su prethodnice danasnjeg Tajlanda).
Veze izmedju jacih vladara i vazala (slabijih vladara i podanika) i naroda bila je prvenstveno osobne a ne toliko teritorijalne prirode, pa su tako nenaseljena podrucja cesto bila bez neke stvarne vlasti.

[Kalijaga]

Vazalni vladar je priznavao vrhovnu vlast nadvladaru ali je istovremeno zadrzavao autonomiju u vladanju svojim podanicima i teritorijem. Autonomija je ukljucivala i zadrzavanje vlastite vojske i pravo oporezivanja podanika.
Obveze vazala sastojale su se u placanju danka npr. bunga mas (malajski zlatno drvo) koji ukljucuje zlato i robove i sl, minijaturno drvo sacinjeno od zlata i srebra (malajski bunga mas dan perak). Takodjer je bio obvezan slati svoje podanike na radove (npr. izgradnja palaca, hramova, obrambenih instalacija) vladaru, ratovati sa svojom vojskom u ratovima za vladara te opskrbljivati istog na vojnim pohodima.
Nadvladar je zauzvrat davao poklone ponekad i vecih vrijednosti od godisnjeg danka ako bi se vazal istaknuo u ratovima, sprijecio pokusaj prevrata i sl. Nadvladar bi vazalu takodjer pružao vojnu zastitu od susjednih vladara i pirata.

[Kalijaga]

Glavne drzave oko kojih su se okupljale druge u sustavu JI azijskih mandala:
Bagan – a.k.a. Pagansko Carstvo (današnja Burma tj. Myanmar)
Sukhothai, kasnije Ayuthaya – danasnji Tajland
Angkor – a.k.a. Kmersko Carstvo (danasnja Kambodza)
Champa – danasnji srednji i juzni Vijetnam
Sriwijaya – srediste na otoku Sumatri s glavnim gradom Palembangom - današnja Indonezija
Majapahit – srediste na otoku Javi s glavnim gradom Trowulan (danasnji grad Mojokerto) – danasnja Indonezija
Sultanat Mataram – srednja i istocna Java, jedna od drzava sljednica je današnji sultanat Yogyakarta sa statusom provincije u Republici Indoneziji

[Kyle Reese]

lettow kaže:

Mene zanima na koju foru se islam proširio u Indoneziji i danas je to najmnogoljudnija muslimanska zemlja ?
Mislim ne kužim kako to da je indija i indokineski poluotok politeistički, a indonezija muslimanska ?

Znači postoji teritorijalna povezanost između maroka i pakistana i onda ogromna "rupa" u vidu indije i indokine, pa onda opet mulimanska indonezija.

Jebiga,negdje se uhvatio,negdje ne.

Islam se provtno proširio po Indoneziji miroljubljivo,preko trgovaca iz Indije.

Kasnije ne znam,ali očigledno je u današnjoj Indoneziji i Maleziji našao plodno tlo

[Kalijaga]

Na vrhu nalazi se kralj/car (Raja) ili kraljica (Ratu) koji vlada kao chakravartin (na sanskrt jeziku, hinduisticki i budisticki pojam) - univerzalni vladar koji vlada eticki i za dobrobit svojih podanika. Za kralja/cara se vjeruje da je zivi bog na zemlji. Hayam Wuruk (Rajasanagara) je 4. i najmocniji raja (kralj) Majapahita.

Slijedeci u hijerarhiji Rakyan Mahamantri Katrini - vladarski prijestolonasljednik. To je u pravilu bio sin (rjedje kcer) prve kraljice ali ne nuzno i najstariji. Naime na Javi gdje bilo sjediste Majapahita prakticirala se jedna vrsta eugenike. Kralj i prijestolonasljednik je morao biti bez tjelesnih i duhovnih mana - snazan, svjetlije puti, nije smio biti deformiran ili krezub ili slijep ili mentalno zaostao. Takodjer je od najranije dobi bio poducavan za vladara i vojskovodju.

Slijedi Rakryan Mantri ri Pakira-kiran ili vijece ministara. Njime predsjeda Rakryan Mahapatih ili mi bismo danas rekli premijer. Najpoznatiji i najmocniji bio je Gajah Mada, mahapatih za vladavine Ratu Tribhuwana Wijayatunggadewi i njenog sina Hayam Wuruka).

Ispod ministara imamo sluzbenike zakona, drzavnih zakona i vjerskih zakona (guverneri, suci, svecenici) - Dharmmadhyaksa: Dharmmadhyaksa ring Kasewan - vrhovni drzavni hindu svecenik, Dharmmadhyaksa ring Kasogatan - vrhovni drzavni budisticki svecenik, Dharma-upapatti - sluzbenici vjerskih poslova (npr. upravitelji hramova).

Teritorijalna podjela (s upraviteljskim titulama) Majapahita u predimperijalnoj fazi hijerarhijski je izgledala ovako:
1. Bhumi - kraljevstvo pod direktnom upravom kralja
2. Nagara - provincija pod upravom rajya (guverner) ili natha-e (gospodar/lord) ili bhre-a (ekvivalent princa ili vojvode)
3. Watek - regencija (eng. regency) pod upravom wiyasa-e
4. Kuwu - okrug / distrikt pod upravom lurah-a
5. Wanua - selo pod upravom thani-a
6. Kabuyutan - zaselak ili sveto mjesto ili utociste

[Kalijaga]

U talasokracijskoj imperijalnoj fazi, a narocito za vladavine raja-e Hayam Wuruk-a (Rajasanagara) i administracije mahapatiha Gajah Mada-e teritorijalna podjela je jos detaljnije razvijena i organizirana. Vladarska moc najjaca je centru i koncentricno se siri prema periferiji ali istovremeno njen intezitet opada (vidi moje prethodne postove).

Negara Agung (Velika drzava) - ''kraljevstvo jezgre'' pod direktnom upravom raja-e. Ukljucuje glavni grad Trowulan te srednju i istocnu Javu. U provincijama NA upravljaju bhre-ovi (vojvode) najcesce kraljevi rodjaci i rodjakinje.
Mancanegara - potkraljevstva i zavisne drzavice s Javanskom kulturom, obicajima i zakonima a koji su obvezni placati godisnji danak (tribute). Njima upravljaju lokalni nizi vladari ili (pot)kraljevi koji su bracnim vezama povezani s majapahitskom vldarskom dinastijom. U mancananegara-ma stacionirani su sluzbenici i vojska Negara Agung koji regulira vanjsku trgovinu i ubiru poreze, dok lokalni vladari imaju unutarnju autonomiju. To su podrucja zapadne Jave, otoka Madure, Balija i Sumatre.
Nusantara - potkraljevstva i kolonije pod dominacijom Majapahita ali ne-javanske kulture i obicaja. U njima upravljaju lokalni vladari sa znatnom autonomijom ali s obavezom placanja godisnjeg danka. Sluzbenici i vojska Negara Agung ne moraju uvijek biti stacionirani u nusantara-ma ali u slucaju pobuna ili recimo neplacanja danka vojska i mornarica Negara Agung-a bi bila odmah bila poslana radi osiguranja poretka i interesa NA. U ovu grupu spadaju Moluci (Otoci zacina), Mali Sunda Otoci, Sulawesi, Kalimantan (Borneo), Malajski poluotok, Singapur i danasnji juzni Tajland te Papua (zapadni dio Nove Gvineje).

U cetvrtu kategoriju spadaju Mitreka Satata tj. ''partneri sa zajednickim poretkom'' . Radi se o neovisnim drzavama mandala tipa koje je Majapahitsko carstvo smatralo saveznicima i sebi ravnima. Prema Nagarakretagama (u stihovima pisanom povjesno pravnom aktu - u stranoj literaturi se prevodi i kao ''historical legal poem'') u tu kategoriju spadaju Syangkayodhyapura (tajlandsko kraljevstvo Ayutthaya), Dharmmanagari (tajlandsko potkraljevstvo Nakkon Si Thammarat), Marutma, Rajapura i Sinhanagari (burmanska/myanmarska kraljevstva), vijetnamske Champa i Yawana/Annam te Kambodja.

U petu neimenovanu kategoriju spadaju ostale drzave, npr. indijske drzave i Kina izmedju kojih je Majapahitsko carstvo igralo ulogu pomorsko trgovackog posrednika.

[Dilberth]

@Kalijaga:

Da li postoje ikakvi zapisi ili predaje u indonezanskoj povijesti ili folkloru o putovanjima ili "otkricu" Australije? Australije je u neposrednoj blizini Indonezije i nije mi jasno zasto tamo vec nije bilo indonezanskog/malajskog pucanstva u doba europskih otkrica i ranije. Ili je mozda bilo?

[Kyle Reese]

Dilberth kaže:

@Kalijaga:

Da li postoje ikakvi zapisi ili predaje u indonezanskoj povijesti ili folkloru o putovanjima ili "otkricu" Australije? Australije je u neposrednoj blizini Indonezije i nije mi jasno zasto tamo vec nije bilo indonezanskog/malajskog pucanstva u doba europskih otkrica i ranije. Ili je mozda bilo?

A i nije toliko blizu, ne znam ni o kontaktima Indonezije i Timora npr.

Maori maltene nisu nikada došli na Južni otok i sl.

[Kalijaga]

Dilberth kaže:

@Kalijaga:

Da li postoje ikakvi zapisi ili predaje u indonezanskoj povijesti ili folkloru o putovanjima ili "otkricu" Australije? Australije je u neposrednoj blizini Indonezije i nije mi jasno zasto tamo vec nije bilo indonezanskog/malajskog pucanstva u doba europskih otkrica i ranije. Ili je mozda bilo?

Eh ta europocentricna povijest Ako nesto nije otkrio Europljan onda to nije otkrio nitko prije...

http://en.wikipedia.org/wiki/Makassa...with_Australia

Vjerovatno postoje u kronikama i predaji Makasara. Makasar je bila drzava najprije sa statusom nusantare u sklopu Majapahitskog carstva do njegovog raspada krajem 15. stoljeca a kasnije samostalna trgovacko pomorska sila u istocnoj Indoneziji. Portugalci i Spanjolci su ih pokusali porobiti ali ih je ''sprasila'' makasarska mornarica naoruzana kineskim topovima.

Prema nekim istrazivacima prvi kontakti Makasara sa sjevernom Australijom datiraju negdje oko 1400. dakle otprilike 200-tinjak godina prije prvog dokumentiranog europskog kontakta - 1606. brod Duyfken Nizozemske istocnoindijske kompanije pod zapovjednistvom Willema Janszoona. Makasar je trgovao s Aboriginima sjeverne Australije prodajuci odjecu, rizu, duhan, nozeve i alkohol u zamjenu za ribarenje i aboriginsku radnu snagu (slobodnu i robove). Narocito je vazan bio lov i prerada trpova (morskih krastavaca) kojih je bilo u izobilju duz obala sj.Australije. Makasarci su od toga razvili pravu industriju i dobro zaradjivali jer su im glavni kupci bili Kinezi kojima je to bila delikatesa koju su masno placali.


Utjecaj Makasara bio je i kulturni, jer su Aborigini sacuvali sjecanje na kontakte s Makasacima u svojoj usmenoj predaji, pjesmama, plesovima i slikarijama. Makasarski pidgin jezik (srodan malajskom i javanskom) bio je lingua franca medju odredjenim aboriginskim grupama sjeverne Australije.

Aboriginske rijeci preuzete iz makasarskog jezika su npr:
rupiah - novac, jama - rad, balanda - bijeli covjek (Makasarci su donijeli Aboriginima prve vijesti o Europljanima). Inace makasarska rijec balanda dolazi iz malajskog orang belanda (doslovce mocvarni covjek) i predstavlja naziv za grubog prljavog smrdljivog bradatog nekulturnog Nizozemca (velik dio Nizozemske nastao je isusivanjem mocvarnog tla).

[Kalijaga]

Kyle Reese kaže:

A i nije toliko blizu, ne znam ni o kontaktima Indonezije i Timora npr.

Maori maltene nisu nikada došli na Južni otok i sl.

Timor je imao status nusantare u sklopu Majapahitskog carstva. Portugalci su zauzeli istocni dio tek nakon raspada Majapahita.

[Dilberth]

Kalijaga kaže:

Eh ta europocentricna povijest Ako nesto nije otkrio Europljan onda to nije otkrio nitko prije...

Ocigledno nisi primjetio da sam "otkrica" stavio u navodnike.

Kalijaga kaže:

...Vjerovatno postoje u kronikama i predaji Makasara. Makasar je bila drzava najprije sa statusom nusantare u sklopu Majapahitskog carstva do njegovog raspada krajem 15. stoljeca a kasnije samostalna trgovacko pomorska sila u istocnoj Indoneziji. Portugalci i Spanjolci su ih pokusali porobiti ali ih je ''sprasila'' makasarska mornarica naoruzana kineskim topovima.

Prema nekim istrazivacima prvi kontakti Makasara sa sjevernom Australijom datiraju negdje oko 1400. dakle otprilike 200-tinjak godina prije prvog dokumentiranog europskog kontakta - 1606. brod Duyfken Nizozemske istocnoindijske kompanije pod zapovjednistvom Willema Janszoona. Makasar je trgovao s Aboriginima sjeverne Australije prodajuci odjecu, rizu, duhan, nozeve i alkohol u zamjenu za ribarenje i aboriginsku radnu snagu (slobodnu i robove). Narocito je vazan bio lov i prerada trpova (morskih krastavaca) kojih je bilo u izobilju duz obala sj.Australije. Makasarci su od toga razvili pravu industriju i dobro zaradjivali jer su im glavni kupci bili Kinezi kojima je to bila delikatesa koju su masno placali.


Utjecaj Makasara bio je i kulturni, jer su Aborigini sacuvali sjecanje na kontakte s Makasacima u svojoj usmenoj predaji, pjesmama, plesovima i slikarijama. Makasarski pidgin jezik (srodan malajskom i javanskom) bio je lingua franca medju odredjenim aboriginskim grupama sjeverne Australije.

Aboriginske rijeci preuzete iz makasarskog jezika su npr:
rupiah - novac, jama - rad, balanda - bijeli covjek (Makasarci su donijeli Aboriginima prve vijesti o Europljanima). Inace makasarska rijec balanda dolazi iz malajskog orang belanda (doslovce mocvarni covjek) i predstavlja naziv za grubog prljavog smrdljivog bradatog nekulturnog Nizozemca (velik dio Nizozemske nastao je isusivanjem mocvarnog tla).

Zapravo cudi zasto nije bilo daleko vise tragova istocno-azijskih naroda na australskom kontinentu? Znali su odploviti i naseliti se cak na Tahitima, Novom Zelandu i Havajima (kako su nabasali na te otoke jos uvijek mi nije jasno). Australija ja samo nesto vise od 300 milja od indonezanskih otoka, a sto je najvaznije, ako plovis na jug, ne mozes je promasiti.

[sivi svijet]

Kalijaga kaže:

Inace makasarska rijec balanda dolazi iz malajskog orang belanda (doslovce mocvarni covjek) i predstavlja naziv za grubog prljavog smrdljivog bradatog nekulturnog Nizozemca (velik dio Nizozemske nastao je isusivanjem mocvarnog tla).

Mogao si postaviti jos koji atribut. Objektivnost na svom vrhuncu.

Zanima me i sam naziv orang belanda. Prema tvojem objasnjenju Maskarci su znali kako je nastao dio Nizozemske i po tome nazvali pridoslice?

[Kalijaga]

Dilberth kaže:

Zapravo cudi zasto nije bilo daleko vise tragova istocno-azijskih naroda na australskom kontinentu? Znali su odploviti i naseliti se cak na Tahitima, Novom Zelandu i Havajima (kako su nabasali na te otoke jos uvijek mi nije jasno). Australija ja samo nesto vise od 300 milja od indonezanskih otoka, a sto je najvaznije, ako plovis na jug, ne mozes je promasiti.

Good point. Dugo nisam znao što bih na ovo odgovorio dok mi na pamet nije palo slijedeće: osim prethodno navedenih trgovačkih kontakata, drugih interesa možda nije ni bilo.

JI azijski narodi kao najbliži australski susjedi stvorili su civilizacije temeljene na ''mokrom'' uzgoju riže (wet rice cultivation) i prehrani koja proizlazi iz toga. Takav uzgoj zahtjeva između ostalog navodnjavanje i konstantni dotok vode bilo iz rijeka ili padalina. Australska klima (pustinjska i suptropska) pa čak i na sjeveru ne osigurava dovoljnu količinu vode za navedeni uzgoj riže. Stoga iako je Australija bila u dosegu mornarica Majapahita i kasnije Makasaraca, nekakva trajna kolonizacija i s time povezano više materijalno-kulturnih tragova bila bi preskupa. Ono što bi se zaradilo od ribarenja i ulova trepanga (morskih krastavaca) ne bi bilo dovoljno da pokrije proporcionalno enormne logističke troškove održavanja nekakve kolonije - govorimo o opskrbi hranom za koloniste, održavanje reda i poretka (policing), obrane, you name it.