Odnos majka-kći :((

[Kyra]

Čitam sve ovo...i totalno me ulovi neka želja da odletim do dnevnog boravka i zagrlim najlijepšu ženu u svom životu.

Jedinica sam...mama me rodila sa 27. Nikad se nismo furale na odnos "najbolje prijateljice". Ponajviše zato što ja to nisam htjela. J sam htjela mamu koja će mi biti 90% prijatelj, naravno, a onih 10% mama, pa da me lupi po prstima kad nešto pogriješim, da me savjetuje i govori mi uvijek ono što misli, pa makar ponekad zaboljelo...ali, a ovo je bitno, mama zna odabrati trenutak kad me neka istina, koju moram znati, neće zaboljeti.
Možda se ne razumije baš što želim reći, ali ako sam se udebljala, želim da mi mama to kaže, ali ne bilo kada. Ona zna odabrati trenutak kada će mi to reći. Neće doći u moju sobu onda kada živčanim jer mi ono što sam obukla ne stoji kako sam zamislila, i reći mi "Pa naravno da ti ne stoji kad si se udebljala! Moraš pod hitno na dijetu".
Mama će mi to reći u trenutku kad vidi da sam dobro raspoložena, i da me takvo što neće povrijediti.

Naravno, nikad sve nije idilično.
Prva veća svadja dogodila nam se kad sam se ja prvi put zaljubila i kad je ona osjetila da me na neki način gubi, i to ne zato što više nismo pričale, već zato što sam svaku večer izlazila a nisam bila kao prije kod kuće. Ta moja ljubav se dogodila relativno kasno (kažem, relativno), s 20 godina...prije toga je bila jedna nebitna veza, za koju je ona odmah vidjela da nije ozbiljna, pa joj samim time nije predstavljala "problem".
Kad je shvatila da sam se zaljubila, proradila je neka ljubomora. Bilo mi je jako teško. Kao da mi je skidala osmijeh s lica. Dodjem vesela kući, a ona me namrgodjeno dočeka. I tako gotovo par mjeseci. Ne mogu vam opisati kako je bilo teško ne moći podijeliti svoju sreću s njom, gledati kako se mršti na sami spomen njegova imena.
Tada sam joj po prvi put pokazala zube i dala joj do znanja da ovu bitku, pod svaku cijenu, ne može i neće dobiti. I mislim da je tek tada shvatila koliko sam zapravo jaka i odlučna...i, naravno, zaljubljena.
Da ne duljim , nakon toga se sve vratilo kao i prije. Dečko je još tu i mama ga obožava. I ja nju. Ovakvu kakva je. S puno razgovora, smijeha pa i pokoje dobro tempirane kritike.

[Winona]

Rajna kaže:
Zaista mi je zao cuti da ima ovakvih mama . Moja nikad nije bila, a nadam se da nisam ni ja niti cu biti.

A vidis, ja sam uvijek mislila da mame mogu jedino biti neobjektivne u smislu da kazu da je njihova djevojcica uvijek lijepa, pa cak i kad nije. A ne suprotno.

bas to sam i ja uvijek mislila.

Zato i imam izreku ( za tipove kojima nema pomoci ) " to samo majka moze voljeti "

[Tinchi]

Ljudi moji, stvari riješio - tata.. Razgovarao s mamom i sa mnom, jedva čekam da dođe sutra kući pa da ga zagrlim. Pretjerala sam, a i oni su.. Priznali su. Svi smo krvavi ispod kože, sad vidim.

To me užasno čudi jer sam mislila da s njim nemam neki odnos... Ali očito štošta postoji... Kad sam jučer prekinula s dečkom prva osoba koju sam zvala bio je začudo - tata. A nikad s njim o takvim stvarima pričala nisam...

S mamom sam se pomirila, oprostila sam joj nekako. Nadam se da više neće biti takvih reakcija, ako ih i bude. Zašto smo tu nego da opraštamo? Ja sva sreća to znam...

[chiquita]

joj, baš mi je drago.
volite se i čuvajte se međusobno.

[Winona]

mozda je ova svadja trebala i biti u teskim vremenima naidje se na stosta lijepog, za sto ni znali nebi da nas je zivot samo mazio....

Mislim da ti mama nece vise takvo sto reci.

[Septembar]

ma da
u svakom zlu ima neceg dobrog

[Shtefitza]

Tinchi kaže:
, ali nije mi moja mama malo pretjerala rekavši da se odreknem traperica jer izgledam katastrofa??? I još ono za prijateljice, ma jooooj...
...

Ona to nije mislila loše, znam, ali zašto je to uopće govorila tako? Zar nije mogla reći 'zlato, krenimo zajedno na dijetu da budemo obje vitkije kao prije'? Zašto se uopće dovela u situaciju da me napada, zašto sam ja tako uzvraćala? Znam da je žao meni i njoj, ali to se stalno ponavlja, isti scenarij, različiti problemi.. Uvijek je priča ista... Osim što sada neću moći neko vrijeme izaći iz kuće bez primisli da netko gleda moja ogromna bedra... Osjećam se lagano kao Quasimodo a znam s druge strane da to ni približno nisam...

Sve znas, sve ti je jasno.

zbunjeni smo kad cujemo da je uzrok samokriticnosti u djevojaka majcin stav premo svom tijelu. Nije nam jasno sto to zapravo znaci.

Gle kako si to odlicno objasnila. Zena je dobila koju kilu viska. Zao joj je i osjeca se lose zbog toga. Svojoj kceri zeli sve najbolje. Zeli kcer (koja je dobila koju kilu, ali jos uvijek izgleda odlicno i ima joj "spasa") spasiti od "zlog ishoda".

Majka ne zna na koji nacin da rijesi svoj problem. Ne zna na koji nacin bi sprijecila da se njeznin problem dogodi i tebi. Jedino sto zna je "upozoriti na lose". Tako je nju ucila njena majka. I eto, skupila je hrabrost, isla je popraviti tvoj zivot. Iz najbolje namjere. Napravila je najgoru moguci stvar. Pokvarila ti je dan, koncentrirala te na negativno, ubacila bubu sumnje i na tvoje prijateljice jer "one niisu bile dovoljno poduzetne u zajednickoj borbi za tanasnu Tinchi."

Kazu "Put do pakla poplocan je najboljim namjerama". Tvoja mama je imala najbolju namjeru. Izabrala je najgoru mogucu metodu za ostvarivanje dobre namjere. Uopce ti se ne cudim sto si podivljala i svasta joj izgovorila. A opet, niti to nece pomoci. Mozda da joj probas oprostiti i zaboraviti taj njen ispad. Kad bi se to moglo. Ono sto cujemo od majke, to ostaje za cijeli zivot. Ona je tako vazna zena u nasem zivotu... Njeno misljenje cijenimo toliko puno vise nego svu silu ostalih misljanja (komplimenata koje si vjerojatno ovih mjeseci cula.)

Kako je to tuzno.

Gledam jednu prekrasnu zenu. Dobila je koju kilu vise nego sto je imala prije nekoliko godina. Sada izgleda fantasticno. Prije je izgledala takodjer fantasticno. STvarno je uzitak kad poznas nekoga tko tako dobro izgleda, mozes odmarati oci na njenom licu i diviti se kako je svaka crta savrsena. I gradja tijela.

I ta zena pred svojom kceri govori takve gadosti o svom izgledau... Ja ih naravno na uzimam za ozbiljno. Ali njena kcer je dijete. Dijete slusa majcine rijeci i ponavlja ih dok opisuje svoje tijelo, svoje lice... i na dijeti je. Nitko je ne moze razuvjeriti. Dijeta je naravno nepotrebna. Da ne govorim da je groteskna i nezdrava. A mogla se tako lako sprijeciti. Ili mozda ne tako lako. Majka bi trebala zeljeti i znati se kontrolirati pred svojom kceri. Kako to zvuci jednostavno, a neizvedivo...

[Shtefitza]

Marija_1963 kaže:

Imam sve petice i samo jednu četvorku, ona pita: A zašto je tu ta četvorka?

Ma nije vazno jel su ocjene ili nesto drugo... ali taj mentalitet... dobro se ne smije hvaliti da se dijete ne pokvari, a "lose" treba odmah u korijenu sasjeci da se ne ponovi... kako sve krivo.. ali iz neznanja, otkud su oni znali, tako su ih cijeli zivot tretirali, nisu nikad culi za psihologiju, pedagodiju, procitali pola stranice na tu temu, kamoli cijelu knjigu.


Mozda ako mozes jednom u zivotu iskreno porazgovarati. Ne o njenom odnosu prema tebi kad si bila dijete. Nego o njenom odnosu sa svojom mamom. Vidjet ces da se vjerojatno u njoj dogadjalo isto sto i u tebi. Covjek okosta, pretvori se u svog neprijatelja. Jel netko citao "Ptice umiru pjevajuci" Tako grozno tuzno... Marija, skoro sam se rasplakala citajuci tvoj post. Sad razumijem sto znaci. "bivsa gusjenica". Ja sam bivse ruzno pace.

[Tinchi]

Evo, cijeli vikend provodim s njima i uopće mi nije loše, dapače, jako mi odgovara.

Smiješno mi je što je izgleda ovaj incident s roditeljima na neki način inicirao moju svađu i a kraju prekid s dečkom...

Ali ovo je nevjerojatno razdoblje... Nekako se sve oko tog prekida dogodilo toliko sudbinski da ja ne mogu doći k sebi. Jednostavno, moralo je biti tako... čini se.

Što je još čudnije utjehu od prekida s njim nalazim u njima, ljudima kojima sam se uvijek teško otvarala...

Ne znam, mislim da je ovo početak neke nove faze u mom životu...

[Crow Jane]

Tinchi kaže:

Kako zavoljeti samu sebe, zna li itko?

U mom je slučaju to postalo moguće tek onda kad sam se maknula od NJE. A to je otprilike pred 10 godina. Jer žena me toliko ubijala u pojam - da sam u jednom momentu zaista počela osjećat komplex manje vrijednosti. Em - kak se oblačim, em kakvu imam frizuru, em kaj jedem, em celulita ti se nakupilo, kako te nije sram u tvojim godinama imat takve noge... [a ona je imala 100 kg] i sl....bože, kolko sam noći pokušavala zaspat plačući, kolko sam put strepila hoće li doć s posla nadrkana ili dobre volje.... Kad ju je stari ostavio - ja sam bila "kurva, ista ko i on" - ni kriva ni dužna. Odnos s njom nisam razvila apsolutno nikakav! I ne kajem se zbog toga. I sad, kad sam samostalna, vidim ju jednom u 3 mjeseca po 5 min i to mi je dosta da odmah dobijem slom živaca. A kaj je najgore - pred svima se pravi kak je genijalna. Je, dok je na Prozacu. Popljujte me sad zbog ovog, I don't care. Ali dotična je uvelike utjecala na moju odluku da neću i ne želim imat djecu.

[tequila]

Crow Jane kaže:
Ali dotična je uvelike utjecala na moju odluku da neću i ne želim imat djecu.

pitam se kako dvoje ljudi tako razlicito reagiraju u slicnim situacijama....marija196. kaze isto sto i ti a ja npr. jedva cekam da rodim pa da svojoj bebici budem naj naj mama na svijetu. mama kakvu ja nisam imala
bash me zanima zasto si odlucila ne imati bebaca i koliko je odnos sa tvojom mamom utjecao na tu odluku ?

[Crow Jane]

Iz jednostavnog razloga - bojim se da bi jednom mogla bit ko ona.

[luca]

Tinchi kaže:
Kako dalje, da se ispričavam? Da razgovaram? Nemam baš snage, priznajem...

ispricaj se jer si sigurno u bijesu i afektu rekla stvari koje nisu u redu.
zamoli i nju da se isprica tebi.
nastojte imati postovanja jedna prema drugoj.

[shef Sale]

Citah sad nekih pol sata ovaj topic.
Zaista, mislim da je to jedan od najboljih edukativnih topica na IMF-u (1999-2003) ikad!

Cinjenica jest da smo u kasnijem (zrelijem) zivotu velikim (ako ne i najvecim) dijelom odredjeni onim sto nam se dogadjalo (dogadja, za one koji su jos mladji) u mladjim godinama.
Pocesto nesvjesno, ali zato vrlo duboko i postojano ugradjeno u nas.

No opet, gotovo svatko je razlicit, i nesto sto na nekog djeluje negativno, na drugom ce bas biti dobar poticaj da se tako NE radi.

Cinjenica jest da smo (cast iznimkama) ipak, nazalost, cesce potaknuti onim manje lijepim stvarima i - htjeli ne htjeli - one nas guraju i poticu na ne/aktivnost.
Onima s jacim karakterom, srecom, djeluju kao izvrstan poticaj kako se razvijati u pozitivnom smjeru, a na one s druge strane krajnosti, nazalost, djeluju poput lavine...sto se vise kotrlja sr*nje postaje vece.

Srecom...vecina ljudi je u onoj "zlatnoj sredini" koja manje vise gura po nekom svom pravcu, i uspjesno kormilari rutom zivota.

No...kao i u PC svijetu, i ovdje se nece javljati oni koji su u toj "zlatnoj sredini" vec, logicno, oni koji imaju nesto za reci u oba smjera...
(jos jedan dokaz da je net nezahvalan za bilo kakve socioloske analize).

Dok neki zbog takvih roditeljskih odnosa nikad ne zele imati djecu, drugi to pak jedva cekaju da bi mogli pokazati da oni MOGU biti drukciji od drugih.

Sitne i nebitne svadje s roditeljima toliko su ceste, da ih ne treba uopce razmatrati, ali kad danima i godinama "njegujete" nekakav nihilisticki stav, bilo prema njim,a bilo oni prema vama, hoces-neces udje to pod kozu...i tesko se toga kasnije rijesiti.

Tinchi kaže:
Ali ovo je nevjerojatno razdoblje... Nekako se sve oko tog prekida dogodilo toliko sudbinski da ja ne mogu doći k sebi. Jednostavno, moralo je biti tako... čini se.
...
Ne znam, mislim da je ovo početak neke nove faze u mom životu...

Tinchi...cinjenica jest da ti se u par dana dogodilo par ne-lijepih stvari, i da se de facto sve poklopilo.

Koji put jednostavno dodje tako... bilo po onoj "vrag na hrpu sere", ili nekoj drugoj.

No, GLAVNO je iz takvih dogadjaja izvuci neku pouku.
Koliko vidim ti si ju cak za par dana uspjela izvuci [svako zlo za neko dobro], sto nije lose, dapace

To doista treba..makar i s vecim vremenskim odmakom, ali SVAKAKO treba napraviti...jer kad je prevelik, sve se razvodni i vise ni ne znas odkuda si krenuo i kamo ides, bjezis li od necega, dolazis li k necemu, ili si postao guska u magli...

Ako sami uspijemo izvuci pouku iz naseg odrastanja, a ona uvijek postoji, ovakva ili onakva, dobro je.
Ako ne...tesko da ce nam netko moci pomoci u tome.
Najgore je kad u godinama kad bi se od tebe vec ocekivalo stosta, shvatis da te pouke nema...a natrag se vise ne moze.
E onda je jebeno.

[Blues]

Ljudi dragi,
Iako je valjda došao kraj ovoj temi, nećete mi zamjeriti ako upilim sa svojom pričom?!?!?!
23 su mi godine i lani u ovo vrijeme sam se odselila od svojih. Za sobom sam zatvorila sve prolaze koji vode do moje "majke" i preporodila se. Naravno, donijelo mi je to i brdo problema kao i tjeskobe i tuge za mladjom braćom koje otad nisam vidjela. Btw, ostala sam u istom gradu. Kao prava "majka" ona je odlučila da je bolje za njih da me ne vidjaju i nemaju posla samnom.
Ma alo stara... MENE su obojica ko mali zvali mama, ja sam ih kao 15-godišnjakinja čuvala dok si se ti skitala, ja sam im mjenjala pelene i spremala im papice jer je tebi bilo lijeno, kasnije prave ručkove za starijeg prije škole dok si satima pričala na telefon, etc.
Inače, ona je neškolovana žena pomorca, sa sela, bez ijednog dana radnog staža, primitivnih stavova poput "sve što je opće priznato je i dobro, pa makar to bilo namjenjeno pubertetlijama", rob mode i poznatih marki. Ona ne ide u crkvu već u Katedralu i u novom odijelcu koje je uzela baš za tu prigodu.
Što se mene same tiče, sve što sam trebala sam obavila. Kad me ugurala u gimnaziju zbog svojih bolesnih, provincijalskih ambicija (8 razreda škole ima), provukla sam se kroz sva 4 razreda i završila. Upisala sam fakultet u svom gradu jer brižna "mama" se bojala da neću drugdje moći sama. Vraga!!! Ovdje sam joj bila pod kontrolom, a silno se htjela pohvaliti svojim kvazi-prijateljima kako joj kćer uspješno studira.
I tako sam vam ja lani diplomirala, no u isto vrijeme sam valjda nakupila dovoljno samopouzdanja (za koje se ona vječno trudila da ne procvjeta), pa sam odlučila svoje dugogodišnje sumnje potvrditi. Pratila sam je na još jedan "jednodnevni izlet sa prijateljicom". I baš kako sam si i mislila. Prijateljica je ON. Njen ego sutra nije bio spreman reći: kćeri oprosti, mada sam joj ponudila i ruku pomirenja i šutnju, ne bi li se primirila. Začudo, tek sad shvaćam da sam već onda osjećala da s njom nešto nije u redu. Zbog pretjerane panike i straha što će bit kad tata dodje, odlučila je okrenuti mlin i prihvatila je onu: majko, drži mi kćer da joj rečem da je kurva! Sa svojom je majkom i sestrom, koje su btw istih moralnih načela, zajedničkim snagam odlučila mene uništiti. To me najviše povrijedilo. Pa ja sam njena krv, mene je izbacila iz p.... i odgajala (čitaj:dresirala).
Da sad ne dužim, a mogla bih napisati roman, mnogi su mi štošta govorili iza leđa, mnoge sam "prijatelje" izgubila jer su vjerovali mojoj mami, mnogi me i danas poprijeko gledaju, ali znam da ništa nisam kriva. Vrijeme je pokazalo, a i pokazat će da nisam JA kurva kao što je mama rekla, te da sam zbog nje pošla a ne da me ona izbacila zbog mog morala i droge... ma zamisli!!
Kaže: droga je uzrok što je moja kćer anoreksično mršava!!!
Danas ipak imam puno kvalitetniji život, puno manje novca, to sigurno, ali zato par kila više, par istinskih prijatelja i pravih ljudi, i sa ostvarenom prvom životnom željom: nabavila sam psa!!
I sigurno ću imati djece, barem dvoje...

[magic]

Voljela bih kad bi i druge osobe pisale svoja iskustva i dalje na ovome topiku, bez obzira shto se shefsale iz meni neznanih razloga osjetio pozvanim napisati kvaziepilog.

Teshko je zhivjeti sa stigmom djeteta koje nedovoljno voli svoju majku...jako teshko...

Drzhi se

[Blues]

prošla sam kroz razne faze, od mržnje, gnjeva, osvete, blabla, a danas je ne volim ni ne mrzim. mislim da je to najgore... po nju, naravno.

[magic]

Ja je se ni ne sjetim.

Evo, bash me zvala pa mi kazhe kako me nije sram da sam njenoj sestri javila da sam bolesna, a ona - moja mama - to ne zna.

Stvarno? Kako me nije sram

[Blues]

Moja se meni i danas cinično ceri kad se mimoilazimo s autima ili srećemo gradom, i danas o meni priča gadosti, moj "uspjeh" (auto, odjeća) omalovažava i kaže da sam zaradila na svom tijelu. Pa dokle?!
Braća (posebno stariji) me mrze jer im je štošta napričala, a ona i dalje živi svojim raskalašenim životom (gore opisanim).

[Romana]

Ja prema svojoj osjecam mrznju i prezir!Ona je jedna od gorih osoba koje sam imala nesrecu upoznati u svom zivotu Iskreno se nadam da ce doci dan kad je vise necu ni mrziti ni prezirati vec kad ce mi ludjakinja postati totalno nevazna!Puno je toga sto joj ne mogu i ne zelim oprostiti!