Magika&Misticizam : Početak, Prvi Korak

[tehuti]

Begemotica kaže:

Tzv. yoga-skakanje nema veze s levitacijom. A siddhi mogu samo odvući pažnju s onog što je stvarno bitno, kao igračke za malu djecu.

Ne samo da odvlače pažnju, već mame naivce koji onda izdvajaju masu para za kojekakve seminare i tečajeve. Mnogi su iz krivih pobuda u duhovnosti - osobna moć nad prirodom realnosti. Na stranu s tim što ja smatram da je to nemoguće ili jako malo vjerojatno. Postavlja se pitanje kako bi takvo postignuće utjecalo na ljudski samorazvoj? Dobro, to je retoričko pitanje. Mislim da svi malo razumniji ljudi u tim vodama znaju odgovor.

[Beljki]

Odrastavsi u globalisziranim uvjetima vec je neko vrijeme za vecinu ljudi aktivno zainteresiranih za duhovne prakse i teorije prirodno da sve zele u poznati i istraziti.

Na kraju, medjutim, potrebno je, posebno u praksi, napraviti neke izbore.
Dan ima ograniceni broj sati kao i zivot godina, i ne moze se sve raditi s obzirom da vecina metoda za usavrsavanje trazi potpunu posvecenost. Vecina nas nema vremena, a niti kapaciteta, raditi i samo jednu praksu po 10-12 sati dnevno sto je cesto mjera ozbiljnijih rezultata. Gdje bi onda uspjeli u svojih sat-dva ugurati 23654892756 razlicitih praksi?

Tako da na kraju covjek mora odvagati stvari, posloziti prioritete i drzati se neceg.

No opet, da bi to napravio u recenim uvjetima nije lose prvo svasta istraziti, ispitivati, isprobavati i vidjeti sto nam najvise lezi, pa sve i samo zato da se dobije sira slika i ne upada u nekakav fahidiotski fanatizam.


Sto se spomenutih asana i pranajama tice potpuno je nepotrebno za duhovnu praksu. Iako sam instruktor joge uopce mi nije relevantno u tom smislu, prvenstveno mi danas predstavljaju terapijsku praksu, kad sam bio mladji i nije za to bilo potrebe vidio sam puno bolje rezultate od povecanja cisto kontemplativnih praksi na ustrb ovih. Opet - svakom po njegovim potrebama, no tvrdnja da je to neophodno za duhovnost je besmisleno, niti u samoj indiji to nije slucaj i ne samo da ima mnogih tradicija koje ju ne prakticiraju nego cak i onih koje joj se aktivno protive, a nemaju zato nista manje kontemplativnih praksi i iskustava. Stoga sam vrlo skeptican prema bilo kome tko kaze da se nesto mora ili da je nesto najbolje ili cak jedino. Nema toga, nema jednostavnih parola koje bi rjesile sve dileme i pitanja, samo sto nam ona pojednostavljuju zivot pa nam je lakse prebaciti odgovornost na razne autoritete i njihove jeftine, populisticke i nedokazane izjave. Osim toga tantricke prakse, ukljucujuci hatha yogu, kojima je cilj "forsiranje kundalinija" nose sa sobom odredjene rizike kada se rade sa izvornim ciljem u vidu i uopce ih previse ne podrzavam u tom obliku, neprilagodjenom nekim drugim zahtjevima zbog kojih vecina danas ionako vjezba.

[tehuti]

Kao i obično, Beljki pravo zbori.

Tako da na kraju covjek mora odvagati stvari, posloziti prioritete i drzati se neceg.

E to je ono što rijetko tko skuži i prihvati odmah ili vrlo rano. Obično treba vremena da dođe do glave. Ja sam bio svaštar isto dugo vremena, dok nisam s vremenom počeo sužavati kandidate za svjetonazor, sustav ili praksu. Sad kod sebe imam strogo definiran ukus u odnosu na prijašnje eksperimentacije.

Mislim da je Mudrotrag zapravo mislio na isto kad je govorio o svojem raskrižju i nedoumici.

Sto se spomenutih asana i pranajama tice potpuno je nepotrebno za duhovnu praksu.

Totalno se slažem. Nikad mi to nije bilo jasno čemu to u kontemplativnom sustavu koji je ionako samodostatan i bez fizikalija takvog tipa. Recimo, ja kad si sad pomislim na kontemplativnu yogu, odmah mi padne nešto tipa jnane na pamet, i ne vidim kako bi to imalo veze sa pranayamama i asanama. To je drugi sustav kompletno. Isto kao što me to bockalo kad sam bio u učenjima zapadnog hermetizma. Oni kao da misle čim više mućkanja i miješanja, tim bolje. Ali sustav radi i bez tih istočnih dodataka. Sigurno da je bilo utjecaja od strane tibetanske tantre i yoge, ali neo-hermetizam i Thelema su čisto judeokršćanski viktorijanski proizvod u kojima yoga samo stvara konfuziju po mom mišljenju.

[Beljki]

Najbolje je sto se na kraju zatvori krug i vratis se nekim stvarima koje su prvo privukle (u praksi, ne nuzno teoriji), ali si previse ozbiljno shvacao razne "autoritete" pa forisirao nesto drugo sto ne lezi prirodno



Pa, u nekim tekstovima se navodi da je hatha samo priprema za raja jogu. U tom smislu opet mozemo govoriti o terapijskom pristupu u smislu da je tesko bit odvec kontemplativan kada nam je psihofizicki sustav u ozbiljnom "dizbalansu". S druge strane s obzirom na cijelu kundalini pricu i na to da izvjestaji ljudi koji su danas iz nekog razloga upali u kundalini proces/poremecaj/stogod vrlo cesto iznose detalje spontanih fizioloskih promjena koji podsjecaju na hatajogicke vjezbe (spontano nekontrolirano, poput tika, vrsenje asana/bandha/pranajama) logicno je da se promatranjem doslo do ideje da tim sustavom provociraju procese - u cemo se sastoji i potencijalan rizik kao i u svakom forsiranju. Tada mi to djeluje kao zasebni sustav ocito puno jaceg tantrickog upliva koji se forsirano pokusava uklopit u raja jogu koja je pak najvise na shramana temeljima zasnovana.

Nisam previse upoznat sa zapadnim okultnim supinama, no one mi oduvijek izgledaju iznimno sklone usvajanju i mijesanju. Kabala je recimo vrlo bitan dio, a nije nastala na evropskom tlu, kao sto nije u evropi niti toliko vise bliska zidovskom izvoru. Tako je dolaskom informacija sa istoka uslo i njihovo pa mi se to cini jednim inherentnim problemom okultizma kao u startu necega sklonog istrazivanju, isprobavanju i mjesanju, no s druge strane je to i njegova prednost. A pitanje i sto je uopce to judeokrscansko, jako puno zapadnih miteva je kristianizirano paganstvo, opet mjesavina. Da ne govorimo o uplivu znanosti i uopce promjena u drustvenim okolnostima i nazorima (opet, to je neutralan komentar pojave koja nije nuzno niti pozitivna niti negativna, da se ne shvati kao kritika). Uz to zamjecujem, mozda pogresno, da zapadni hermetizam jako voli razlagati kompleksne filozofsko-misticne teorije uz upitnu kolicinu prakse dok neke (ali niposto sve, i oni vole cecto zalomit) istocne zadrzavaju teoriju na minimumo okvira za praksu. No, ponavljam, nisam sa zapadnim pricama dovoljno upoznat pa dojmovi ne moraju biti ispravni.

[tehuti]

Beljki kaže:

Najbolje je sto se na kraju zatvori krug i vratis se nekim stvarima koje su prvo privukle (u praksi, ne nuzno teoriji), ali si previse ozbiljno shvacao razne "autoritete" pa forisirao nesto drugo sto ne lezi prirodno

Da, ja sam iz te kompleksne mistične brije završio na nečem što se ne može ni nazvati ezoternim a opet direktno se tiče toga.

Na kraju krajeva, praktične metode mogu tehnički izgledati isto ili slično za razlitiče namjene ali sa drugačijom interpretacijom ciljeva, učinaka itd...

Ne vidim kako je npr. mantranje "a ka dua" telemitske mantre bolje nego mantranje maha mantre "hare krisna..." jedno i drugo su samo ideološko-religijske pozadine obične mehaničke vježbe koja se može tumačiti na razne načine. Naravno, okultisti će reći da je ton, glas i jezik mantre bitan za rezultat. Dobro, ima tu nešto. Iz osobnog iskustva mogu reći da je to uglavnom moguće smjestiti u emotivnu sferu, čisto subjektivno, osoba osjeća da više sadržaja visokog prioriteta i naboja projicira u makrokozmos. Radi se o psihodramatskom efektu, čovjek se mora dobro zabrijati u ono što radi. U okultizmu je imaginacija i koncentracija na prvom mjestu u praksi, u teoriji je nužno znati simbolizam i kompleksne tablice korespondencija simbola, boja, zvukova, arhetipova itd...

Kad već spominješ silno teoriziranje u zapadnom okultizmu, jako si blizu istine. Teorija je ful nabrijana. Posebno je ortodoksna ona u Hermetic Order of the Golden Dawn ili Zlatna Zora. Bilo je promjena kroz vrijeme, ali ona izvorna struja je recimo po rigoroznosti i tehničkom perfekcionizmu bila nepremašena.

Ovako nešto:

https://www.youtube.com/watch?v=Gsun5J1jSSk

E sad... Kabala je izrazito teška tema, bilo sociološki, bilo geografski, bilo teološki... Uvijek jednom nogom ispada iz okvira. I ne, kabala kakvu znamo potječe iz srednjeg vijeka (12.stoljeće) i to iz Europe: Španjolska, Francuska i Portugal. Dokazana činjenica. Ono što je bilo prije kabale je merkava misticizam i židovski gnosticizam poslije talmudskog doba (3.stoljeće) pa sve do prvih križarskih ratova. Takav misticizam je izvorno bliskoistočni i razlikuje se od onog što će se nazvati kabalom kasnije. Naravno da postoje velika poklapanja, ali ipak je drugačija teologija i filozofija utjecala na razvoj tih dviju škola. I one imaju svoje podjele. Merkava misticizam se temelji na Ezekielovoj viziji božanske kočije ili Merkave, to je vizionarski proročki pristup misticizmu, nešto kao miks astralnih projekcija, kreativne vizualizacije, mantre (bilo cijele rečenice ili imena anđela ili čuvara vrata), askeze, izolacije i molitve... Kabala u raznim svojim manifestacijama ima sve te odlike, ali se temelji na update-anoj teologiji Majmonida (glavni kodifikator židovske teologije i aristotelijanstva u judaizmu) i Izaka Slijepog i drugih. Tamo su vizije manje bitne koliko sama kontemplacija tekstova i internalizacija svetih slova i božanskih imena bilo putem mantre ili kontemplacije. Al dobro, to su samo finese. Ima toga koliko hoćeš. Danas se svašta trpa u kabalu. Od amuleta do običnog kontemplativnog čitanja i kreativnog maštarenja o biblijskim temama uz povremeno ritualne radnje. Danas se kabala praktički prakticira i u svakoj sinagogi, budući da su mnoge molitve a i njihov poredak napisali kabalisti i mistici (korespondiraju sa 4 svijeta kabalističke kozmologije).

Kabala u zapadnom okultnom kontekstu je potpuno drugačija od one u tradicionalnom židovskom. Okultna kabala i mistična kabala imaju točke doticanja, ali su ohoho daleko jedna od druge i po ciljevima i po interpretacijama. Okultna kabala je više kurva magijskih praksi, ona samo služi da obogati ionako hermetički sustav kabalističkim slojem simbolike. Tu se koristi drvo života (etz chaim), sefiroti i takve stvari. Ali po meni i izvorni hermetizam ima svoju kozmologiju, pa je kabalistička gotovo suvišna. Ali da, to je bosanski lonac. To me malo smetalo, reko mora da tu ima svačega ako se tako kombiniraju stvari, sigurno se dogode greške, namjerne i slučajne. Na kraju po "Wilber sindromu" sve ti dođe na isto, sve se izjednačava, bilo poklapanja ili ne.

Da, zajeban je taj kundalini sindrom. Imao sam nešto slično, relativno blaže prije više godina. Brijao sam sa yogom na svoju ruku, ali sam se relativno brzo maknuo od toga. Nisam previše ni volio "energetsku paradigmu" i "bildanje unutarnje energije" i nekakve čakra spike. To mi se činilo previše sumnjivo, i bio sam u pravu. Bilo teoretski, bilo praktično, tolike zbunjole i moguće stranputice. E baš to. Te kundalini brije mi totalno vuku na tantru, ne na yogu. Očito je došlo do preklapanja i miješanja, samo pitanje je tko to otvoreno priznaje a tko ne.

Možda sam se krivo izrazio: pod judeokršćanskim sam mislio na taj mentalni sklop i filozofiju - ipak je to europsko naslijeđe renesanse i popularizacije okultizma u to doba, a ono je proizašlo iz klasičnih filozofija tog podneblja.

[Beljki]

Glavni problem inkorporaciji istocnog je, IMHO, sto je do susreta sa time u novije vrijeme doslo kada se desava paradoks tezeg inkorporiranja u dubinskom smislu. Naime nekada su informacije bile teze, dobio si ideje, ali ne kompletnu sliku (estetiku, izvorne aktere iz druge kulturne sredine itd) sto je dovodilo ovisno o gledistu do iskirvljavanja i mjesanja ili prilagodbe. Npr kada gledamo prikaze Krista ili Marije one su dosta pod utjecajem specificnih lokaliteta, njihovih paganskih nasljedja, estetskih normi isl. Isto je sa formiranjem vjerskih institucija, redova, praksi... S druge strane kada poogledamo npr Krishnijevce cijela se estetika i kultura (poluuspjesno, naravno) pokusava presaditi. Tako da ti simboli ne korespondiraju dovoljno sa onim nekim "instinktivnim i arhetipskim" sadrzajima posto nije bilo dovoljno prostora vlastitoj masti da isproicira svoje nesvjesne sadrzaje na manje definiranu matricu odredjene ideje/naziva.

A ovisi kako definiramo jogu. U sirem smislu sve je joga, pa i misa u crkvi, pa sama po sebi nije nit tantricka nit netantricka nego generalni termin koji bi se mogao prevesti kao: duhovna praksa.
A da je hatha yoga pretezno tantricki utjecaj mislim da nikada nije bilo sporno Makar je i ta tantra labavo i tesko definiran pojam No kako je stvar heterogena kako ce se izvana prikazati i u kakav sustav praksa ukopiti ovisi o specificnoj tradiciji, jogiju isl. No hatha joga postoji samo u tantriziranim verzijama hinduizma i budizma pa je jasno odakle je. Iako, kazem, sam nazi tantre je relativno moderni nacin klasifikacije i potrebe stvaranja ladica. Stvari se mjesaju i premjesavaju, tesko rasplest.

[Begemotica]

Beljki kaže:

, iSto se spomenutih asana i pranajama tice potpuno je nepotrebno za duhovnu praksu.

Ne slažem se da baš potpuno nepotrebno, meni naprimjer najlakše smiriti um kroz pranayamu, a nisu ni asane baš potpuno beskorisne, ali da nisu nužne za duhovnu praksu - nisu.

[Mudrotrag]

Joj vidio sam ovog Dharma Punx, lik je
Slazem se da je duhovnost u svakodnevnici (uspjesno inkorporirana) veci uspjeh od izolacije ali izolacija mi nudi 24h dnevno bavljenja onim sto me zanima. Barem tako mislim, nikada nisam bio u samostanu pa ne mogu osobno potvrditi. Iako bi i mene pecnulo kada bi neki psytrance party bio u blizini

Kazu indijci da je cetvrti i zadnji stupanj tragaoca pustinjak a sada neznam koliko je to u modernom svijetu moguce. Mislim mozda da bi cak najbolji zivot (za mene, svatko ima svoje) bilo neprestano putovanje po svijetu. Tako se nebi vezao za odredjeno mjesto i odredjene ljude vec bi vidio ljepote svugdje. Tako mi se cini da bi na neki nacin vjezbao non-attachment. A i bilo bi lijepo sjesti u meditaciju cas u sumi, pa negdje na livadi, na ledenjaku i sl.

Volio bi da ima svijeta i van planeta, da postoji nesto cemu bi trebao teziti. Ali ne zelim ni svijet odbacivati kao sto neki rade. Ne smatram materiju prljavom i nesto cega se trebamo gaditi, vise kao alat za dušu. Jedan graditelj sigurno ne prezire čekić iako mu nije krajnji cilj samo korištenje čekića već izgradnja kuće.

[tehuti]

Mudrotrag kaže:

Joj vidio sam ovog Dharma Punx, lik je
Slazem se da je duhovnost u svakodnevnici (uspjesno inkorporirana) veci uspjeh od izolacije ali izolacija mi nudi 24h dnevno bavljenja onim sto me zanima. Barem tako mislim, nikada nisam bio u samostanu pa ne mogu osobno potvrditi. Iako bi i mene pecnulo kada bi neki psytrance party bio u blizini

Noah Levine je car. Sekularnije ne može biti a s druge strane ima monastičke korijene. A jebiga, da nam je svima više vremena, ali pojedinac na to ne može previše utjecati, ali može sa ono vremena što ima, uključiti nekakvu zrelu dozu kontemplacije, introspekcije, meditacije i sl.

Kazu indijci da je cetvrti i zadnji stupanj tragaoca pustinjak a sada neznam koliko je to u modernom svijetu moguce. Mislim mozda da bi cak najbolji zivot (za mene, svatko ima svoje) bilo neprestano putovanje po svijetu. Tako se nebi vezao za odredjeno mjesto i odredjene ljude vec bi vidio ljepote svugdje. Tako mi se cini da bi na neki nacin vjezbao non-attachment. A i bilo bi lijepo sjesti u meditaciju cas u sumi, pa negdje na livadi, na ledenjaku i sl.

To su potrebe svakog tko se imalo zanima za širenje znanja i iskustva, bez ozbira na to da li se bavi duhovnošću ili ne. I to je ok. Sad koliko je to izvedivo je više tema za neki drugi podforum.

Volio bi da ima svijeta i van planeta, da postoji nesto cemu bi trebao teziti. Ali ne zelim ni svijet odbacivati kao sto neki rade. Ne smatram materiju prljavom i nesto cega se trebamo gaditi, vise kao alat za dušu. Jedan graditelj sigurno ne prezire čekić iako mu nije krajnji cilj samo korištenje čekića već izgradnja kuće.

Ja sam prihvatio materiju kao jedinu supstancu, jedinu na koju se mogu osloniti. Svijet kakav percipiram je unikatan takav kakav jest. Negiranjem stvarnosti čovjek upada u psihološke i egzistencijalne krize, bilo privremene ili trajne. Zato ja biram svjetovan život ali da je prožet tom kontemplacijom i introspekcijom. Što je prljavo, a što je sveto ti mogu reći samo tradicionalne strukture, poput religija, sekti i ostalih grupa koje se baziraju na nekom arbitrarnom svjetonazoru. Ja ništa ne vidim kao neprirodno, sve je dio jednog toka, bilo sa postojanjem duha ili bez njega. Što će reći da ne mogu progutati dualizme bilo kakvih vrsta, čak ni one funkcionalne koji se ne baziraju na ontologiji.

[tehuti]

Vezano za ono što sam pričao za jednu tehniku koju sam naučio od kabalista:

Ovdje je kabalistička interpretacija te vježbe:

https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...&postcount=370

https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...&postcount=371

Radi se o praksi introspektivne kontemplacije sa pitanjima i odgovorima.

Ako odbacimo ezoterijska objašnjenja, praksa i dalje ima smisla jer je pragmatična i ne ovisi toliko o određenom svjetonazoru.

U kratko:

U svakoj situaciji u kojoj dođe do gubitka pažnje ili burne emotivne reakcije, čovjek se vraća u trenutak "sada" pitanjima i odgovorima koje promišlja. Uz trenutak "sada", druga svrha te vježbe može biti i afirmativna motivacija, trenutni podsjetnik na dugoročni cilj samospoznaje.

1. Pitanje - "ŠTO?" Odgovor: "MOJA REAKCIJA"
2. Pitanje - "KAD?" Odgovor: "SADA"
3. Pitanje - "ZAŠTO?" Odgovor: "MOJA KOREKCIJA/TRANSFORMACIJA"
4. Pitanje - "GDJE?" Odgovor: "U MENI"
5. Pitanje - "TKO? Odgovor: "JA"

Ovo je kognitivni model promjene obrazaca mišljenja kada dođe do stresne situacije u kojoj čovjek ne vidi širu sliku i gdje je maksimalno u vlastitim subjektivnim deluzijama i projekcijama. Znači i kao psihološka vježba i kao filozofska vježba namjere. Gore sam naveo i ezoteričnu interpretaciju vježbe.

Može poslužiti da unaprijedi osobnu etiku, učvrsti razumijevanje da naše misli i osjećaji nisu uvijek mjerilo onog što jest, već ono što mi projiciramo i priželjkujemo. Slično postoji u kognitivno-bihevioralnoj terapiji, gdje se mislima suprotstavljamo na razuman način onda kada instinktualni i automatizirani mehanizmi stresa, povlačenja ili iracionalnosti dopru do svijesti.

@Mudrotrag

Ovo možeš shvatiti i kao neku vrstu mindfulnessa, samo preko diskurzivne misli i promišljanja. Metoda je više zapadnjačka, stoička. Stvari su kakve jesu i na mnogo toga ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na svoju predodžbu stvari - parafraziram stoičkog filozofa Epikteta. Konkretno, ovdje instinkt, ego i afekt možemo ublažiti kontemplacijom i dovesti sebe u željeno razumnije stanje i razumijevanje. Najveća borba se uvijek odvija u umu - bilo da na to gledamo psihološki, filozofski ili okultno. Dakle, ako se slažemo da je to posjed uma i njegovih obrazaca, možemo se pozabaviti tim istim obrascima na ovaj način. Po meni je ovakva praksa komplementarna mindfulnessu i drugim praksama svjesnosti jer obje imaju za funkciju stavljanje u trenutak sada i raspršivanju pogrešne percepcije. U stoičkim praksama to je putem razuma i kontemplacije, u mindfulnessu putem osjetilne percepcije i pažnje na okolinu i osjetilne utiske umjesto na sadržaj uma. Zapadni i istočni način.

Da, pojasnim 3. pitanje - "zašto" je pitanje na koje si mentalno odgovaramo "korekcija, transformacija" ili nešto slično. Time se podsjećamo da je svaki trenutak šansa za rad na sebi i da je to konstantni rad, samo što često zaboravljamo biti svjesni toga. Ovo pitanje je ključno - možemo reći da je stresna situacija ono što nas motivira na transformaciju i ono što želimo u krajnjoj liniji - jastvo (self) koji nije povlačen svakojakvim predodžbama već je upravitelj tih procesa.

Eto, za svakog ponešto. Bez obzira na svjetonazore i uvjerenja.

Koristio sam tu vježbicu bar godinu dana gotovo na svakodnevnoj bazi i mogu reći da podosta pomaže kada um preuzmu razno razne predodžbe i krive percepcije. Vježbica motivacije, namjere i svjesnosti istovremeno. Dobra strana je isto što se prakticirati može potpuno mentalno, nitko u okolini ne mora biti svjestan tog procesa, a i vježba je kratka. Ponavljanje je majka učenja, zato stare navike i obrasce treba iznova preispitivati na ovakav način da bi se usvojila navika novih konstruktivnijih obrazaca koji su kompatibilni sa željom za samospoznajom. Odgovori će uvijek pristajati jer uvijek stoje, bez obzira na što um/pojedinac percipira u trenutku.

edit: zašto vježba počinje pitanjima a ne afirmacijama? Zato što pitanja motiviraju na promišljanje i preispitivanje a tek onda i na djelovanje. Golo afirmiranje i ponavljanje nema dovoljno energije ni uvida tog intenziteta kada je osoba iskreno zainteresirana za skromno ispitivanje sebe i drugih stvari. Pitanje stvara prazni prostor mogućnosti iz kojeg je moguće sagledati realnije stvari i ne prihvaćati servirano. Ono što veže ovakvu sekularnu "duhovnost" i znanost je kritičko razmišljanje a ono počinje postavljanjem pitanja.