Q&A - Što mi je? Koji je moj poremećaj? I ostala psihološka pitanja/informacije...

[smelly]

Pozdrav svima

Trebam vašu pomoć/savjet.
Meni jedna jako draga osoba ima nekih problema i ja bih joj htjela nekako pomoći, ali bez predodžbe što joj ne znam ni od kud početi.
U biti je problem to što je kako ona to kaže stalno nezadovoljna sobom i svojim životom tj. nije (potpuno) sretna.
Relativno je uspješna u svim glavnim poljima života i objektivno nema razloga biti nezadovoljna.
Cijelo vrijeme ima osjećaj da nešto ne valja, ali kad se zapita što treba mijenjati ništa joj ne pada na pamet jer je sve ok.
Logično mi je da je problem u njenim očekivanjima od nje same možda.
Mislite li da je vjerojatnije da ne postoji to nešto što ne valja i zbog čega nije sretna ili je možda ipak podsvjesno zna što nije ok samo ne može/želi shvatiti? Inače ne bih rekao da je depresivna. Osoba je koja se često smije, za akciju je, društvena je, nije troma... Samo je to jako smeta. U zadnje vrijeme je to izraženije.
Jako je introspektivna osoba inače i najveće probleme joj rade preanaliziranja stvari tako da je možda i ovdje o tome riječ.

Eto, bila bih vam zahvalna na odgovorima, ako imate neku ideju o čemu se radi ili ako ima netko tko se slično osjeća(o).

Ako imate pitanja slobodno pitajte.

[zoki89]

Krenimo od sklonosti analiziranju. U glavi previše vrtimo iste misli, ne uviđamo svoje misli iz drugačijih raspoloženja, te stoga teško dolazimo do zaključka. Osim toga, neprestano analiziranje iscrpljuje. Stoga savjetujem da pismeno izražava svoje misli i emocije. Na temelju toga može uvidjeti svoje probleme i lakše donijeti zaključke. Lako je nadograđivati nove misli na postojeće pismene zaključke, te nema potrebe stalno promišljati o onome što je pregledno zapisano.

Uz to neka razmisli o svojim sadašnjim strastima i željama iz djetinjstva. Biti uspješan je lijepo, ali ako radi nešto što iskreno ne voli, malo to znači.

Moguće je da se radi i o nesigurnosti u sebe. Većina ljudi ima taj problem, samo je razlika u kojoj mjeri. Nakon nekog ostvarenja osjećamo se bolje, vrijednije u svojim i tuđim očima. Naravno, to traje veoma kratko. Neprestano postavljamo velike ciljeve i nastojimo ih ostvariti da budemo sretni. Ipak, sretni možemo biti samo u sadašnjem trenutku - sreća je više stvar stava i način putovanja, a ne nagrada za osvajanje cilja.

PS: Neke savjete poslao sam i privatnom porukom!

[smelly]

Hvala puno na postu i pm-u!
Razgovarat ću s njom o tome.

[dire Dawn]

nešto sam načula ovdje na forumu da postoji neki centar za praćenje spavanja bla bla. kak to funkcionira? ja nemam klasičnih problema sa spavanjem, no meni treba oko 9-10 sati sna da bi bila koliko toliko funkcionalna, a više ako se baš želim odmorit.
najveći problem mi je buđenje. npr ujutro me budi muž jer ja alarm ne čujem, ugasim ga u snu. ako se moram budit sama onda navijem minimalno 5 alarmova u razmaku od pet minuta za svaki, pa me najčešće onaj zadnji ipak probudi.
također, kad me budi netko drugi (znači muž ili mama) desi se da s njima komuniciram. nekad suvislo tipa "pusti me još 5 minuta" (i tako 25 puta), a ponekad totalno nesuvislo u stilu "pusti me na miru, zar ne vidiš da pospremam sobu". najčešće se toga ne sjećam. npr mene muž budi od 10, ja se dignem u 12 i pitam ga zašto me nije probudio, a on je pokušao 2-3 puta i odustao. dosta puta spomene da sam mu nešto pričala i kako se toga ne sjećam. često bude nešto totalno glupo, pa se skupa smijemo.
ujutro sam uvijek loše volje, štoviše budim se ljutita, al baš ono bijesna. znam biti jako neugodna jer se naprosto ne mogu kontrolirat. nekad sam ljuta na onoga tko me budi, nekad na to što sam se prekasno probudila, a nekad sasvim bez razloga, ali u 95% slučajeva sam ljuta.
problema sa usnivanjem nemam, lako zaspem. tokom tjedna je to nekad malo teže jer imam otpor prema spavanju ("sad ne radim, a ako zaspem onda će biti sutra, a sutra moram na posao i ja ne želim da bude sutra" - neka moja teorija o tom otporu) koji "pobijem" nekim maštarijama. imam par scenarija koji me opuštaju ili pozitivno nabriju na sutrašnji dan (iako se radi o nerealnim sanjarenjima, ipak mi pomažu da dobijem neku nadu u bolje sutra).
uglavnom, živcira me to sve, u stanju sam prespavat cijelo popodne, zaspat u 11 i onda se jedva dić ujutro. poprilično mi to utječe na kvalitetu života jer sam maltene stalno umorna, a kad sam umorna onda sam nadrkana, a kad sam nadrkana... više mi je žao ljudi oko mene nego mene same .
rijetko kad sam uopće naspavana ustvari. ili spavam previše ili premalo. baš zato što se ne znam probudit na vrijeme.

što se tiče pića, konzumiram dosta kave, štoviše puno kave. pijem kavu 3u1 i u kafiću, tursku ne (ak je bitno). ponavljam, na usnivanje mi ne utječe, tako da evo i sad pijem kavu (ni ne brojim koju danas, popila sam 3 u kafiću ) i spava mi se ko psu. budna sam od 7 i 20. pitam se koliko sam uopće suvisla .

[ray of light]

malavida19 kaže:

Zadnjih par dana intenzivno razmišljam, strahujem, ne znam ni sama što, o smrti onih koji su mi najbliži. I to do te mjere da kad mislim o tome skoro počnem plakati, makar bila na javnom mjestu. Kao npr. danas na predavanju.

Problem je, naime, u tome što za to nemam povoda, nitko nije bolestan, ali ovih dana osjećaj je tako intenzivan i bojim se da ću poludjeti. Studiram u drugom gradu, udaljena sam od obitelji. Najčešće su te misli vezane uz mamu, ona mi je najvažnija osoba i uistinu ne mogu zamisliti život bez nje. Ne znam trebam li tražiti savjet stručnjaka. Inače, smatram se stabilnom iako možda mrvicu previše osjetljivom. Imam 20 godina.

to je strah od separacije, psihoterapija bi ti pomogla

[Kymatica]

dire Dawn kaže:

nešto sam načula ovdje na forumu da postoji neki centar za praćenje spavanja bla bla. kak to funkcionira? ja nemam klasičnih problema sa spavanjem, no meni treba oko 9-10 sati sna da bi bila koliko toliko funkcionalna, a više ako se baš želim odmorit.
najveći problem mi je buđenje. npr ujutro me budi muž jer ja alarm ne čujem, ugasim ga u snu. ako se moram budit sama onda navijem minimalno 5 alarmova u razmaku od pet minuta za svaki, pa me najčešće onaj zadnji ipak probudi.
također, kad me budi netko drugi (znači muž ili mama) desi se da s njima komuniciram. nekad suvislo tipa "pusti me još 5 minuta" (i tako 25 puta), a ponekad totalno nesuvislo u stilu "pusti me na miru, zar ne vidiš da pospremam sobu". najčešće se toga ne sjećam. npr mene muž budi od 10, ja se dignem u 12 i pitam ga zašto me nije probudio, a on je pokušao 2-3 puta i odustao. dosta puta spomene da sam mu nešto pričala i kako se toga ne sjećam. često bude nešto totalno glupo, pa se skupa smijemo.
ujutro sam uvijek loše volje, štoviše budim se ljutita, al baš ono bijesna. znam biti jako neugodna jer se naprosto ne mogu kontrolirat. nekad sam ljuta na onoga tko me budi, nekad na to što sam se prekasno probudila, a nekad sasvim bez razloga, ali u 95% slučajeva sam ljuta.
problema sa usnivanjem nemam, lako zaspem. tokom tjedna je to nekad malo teže jer imam otpor prema spavanju ("sad ne radim, a ako zaspem onda će biti sutra, a sutra moram na posao i ja ne želim da bude sutra" - neka moja teorija o tom otporu) koji "pobijem" nekim maštarijama. imam par scenarija koji me opuštaju ili pozitivno nabriju na sutrašnji dan (iako se radi o nerealnim sanjarenjima, ipak mi pomažu da dobijem neku nadu u bolje sutra).
uglavnom, živcira me to sve, u stanju sam prespavat cijelo popodne, zaspat u 11 i onda se jedva dić ujutro. poprilično mi to utječe na kvalitetu života jer sam maltene stalno umorna, a kad sam umorna onda sam nadrkana, a kad sam nadrkana... više mi je žao ljudi oko mene nego mene same .
rijetko kad sam uopće naspavana ustvari. ili spavam previše ili premalo. baš zato što se ne znam probudit na vrijeme.

što se tiče pića, konzumiram dosta kave, štoviše puno kave. pijem kavu 3u1 i u kafiću, tursku ne (ak je bitno). ponavljam, na usnivanje mi ne utječe, tako da evo i sad pijem kavu (ni ne brojim koju danas, popila sam 3 u kafiću ) i spava mi se ko psu. budna sam od 7 i 20. pitam se koliko sam uopće suvisla .

imam frendicu koja je tako zivjela,bila je recimo u vezi u kojoj je bila nezadovoljna a mislila je da ne moze nista promjeniti jer nije imala kamo otici, pa je jednostavno zivotarila. kada je doslo do promjena zivotnih okolnosti, dobila je voj stan i doslo je do raskida te veze ( nije ona raskinula, ona bi trulila u toj vezi i spavala i radila, pusila i pila kave cijeli zivot, jer nije mogla shvatiti. od nezadovoljstva bi samo spavala, uglavnom doslo je do sredjivanja odnosa sa ocem s kojim nije razgovarala godinama, , dobila je svoj krov tj sigurnost i maknula se od te veze i sada je druga osoba. mislim da tebe mozda jako muci taj posao, puno vise nego mislis, ono cijeli organizam ti pati a opet mislis da ne smijes dati otkaz. jednostavno dok to sa poslom ne rjesis, nece ti proci anksioznost. nesretna si, cijelo tijelo ti ima otpor prema tom poslu a glava te tjera da ides na njega, jer moras. sasvim si zdrava i normalna a ides svaki dan na mjesto koje ti izaziva gadjenje. ne mora biti sve ovo, samo razmisljam.
i mislim da bi redovnom psihoterapijom dosla do nekih spoznaja, ali na zalost tesko je i novac, i jos je u velikim gradovima tesko naci dobrog pterapeuta, a kamoli u manjem mjestu..eto, mislim da si sasvim zdrava i normalna samo zivis ono sto ti ne pase, a moras.

[dire Dawn]

Kymatica kaže:

imam frendicu koja je tako zivjela,bila je recimo u vezi u kojoj je bila nezadovoljna a mislila je da ne moze nista promjeniti jer nije imala kamo otici, pa je jednostavno zivotarila. kada je doslo do promjena zivotnih okolnosti, dobila je voj stan i doslo je do raskida te veze ( nije ona raskinula, ona bi trulila u toj vezi i spavala i radila, pusila i pila kave cijeli zivot, jer nije mogla shvatiti. od nezadovoljstva bi samo spavala, uglavnom doslo je do sredjivanja odnosa sa ocem s kojim nije razgovarala godinama, , dobila je svoj krov tj sigurnost i maknula se od te veze i sada je druga osoba. mislim da tebe mozda jako muci taj posao, puno vise nego mislis, ono cijeli organizam ti pati a opet mislis da ne smijes dati otkaz. jednostavno dok to sa poslom ne rjesis, nece ti proci anksioznost. nesretna si, cijelo tijelo ti ima otpor prema tom poslu a glava te tjera da ides na njega, jer moras. sasvim si zdrava i normalna a ides svaki dan na mjesto koje ti izaziva gadjenje. ne mora biti sve ovo, samo razmisljam.
i mislim da bi redovnom psihoterapijom dosla do nekih spoznaja, ali na zalost tesko je i novac, i jos je u velikim gradovima tesko naci dobrog pterapeuta, a kamoli u manjem mjestu..eto, mislim da si sasvim zdrava i normalna samo zivis ono sto ti ne pase, a moras.

definitivno ima u tvojim rijecima necega. nisam tako povezivala stvari

[gg sitna]

Kako pomoci osobi koja nema u sebi mogucnost sa razluci sto je ok i kako se treba postaviti u nekim situacijama,vezano najvise za dijete,popusta,popusta i dijete manipulira s njom.
Sve joj vjeruje,a mala iskoristava.
Kad je napadne,ova se automatski osjeti krivom i ide joj ugoditi.
Kakav je to poremecaj i kako tome pristupiti jer vidim da ce mala gubi granice,sve vise uzima,nista ne daje,fali joj cvrsta ruka(otac nije tu,vidja ga povremeno).
Prijat.malo po malo postaje zrtva i sve podredjuje kcerki i misli da cini dobro.
Tesko je ista reci vezano za tudji odgoj....ali vidim zadnje vrijeme sve vise negativnosti kod male,bezobrazluka, sebicnosti,bahatosti,umisljenosti....ma svega...cura od 15godina.
Ne cijeni majku ni pola posto,damo joj stvara nove zadatke koje ona trci ispuniti,lomi se i financ.i fizicki i zanemaruje sva polja,posao,prijatelje,rodbinu....sta reci?
Znam da nemam pravo se mijesati,ali kako na suptilan nacin ukazati?
Ja ga ne vidim.
Mislim da ce me otkaciti u roku keks ako ista savjetujem ili ce izignorirati.
Stvarno ne znam kako ne vidi sta radi....

[allandnothing]

Ovako, razmišljam da navratim do psihića samo što još ne znam do kojeg.
No da se osvrnem na problem... Imam socijalnu fobiju otkad znam za sebe te cijeli život živim pod tzv. staklenim zvonom. Imam barijeru koju ne znam otpustiti. Kad dođem u mogućnost komunikacije s masom, najčešće postanem žrtva jer nisam od onih koji uzvraćaju, ne želim se sukobljavati. Nečija iritabilnost izazvana mojoj pojavom u potpunosti poremeti stanje unutar mene, počinem osjećati ugroženost, strah i ne znam se s time nositi već bježim u izolaciju. Nije da ne volim ljude, uostalom, ni ne znam mrziti. Jedino ne znam kako postati debelokožac, kako se nositi s tuđim namjernim sabotažama i zlim namjerama. Upravo to mi uzrokuje neizmjernu nesigurnost i nesposobnost za normalno funkcioniranje. Što mi predlažete da učinim? Psihoterapija, selfhelp...?

[Kymatica]

allandnothing kaže:

Ovako, razmišljam da navratim do psihića samo što još ne znam do kojeg.
No da se osvrnem na problem... Imam socijalnu fobiju otkad znam za sebe te cijeli život živim pod tzv. staklenim zvonom. Imam barijeru koju ne znam otpustiti. Kad dođem u mogućnost komunikacije s masom, najčešće postanem žrtva jer nisam od onih koji uzvraćaju, ne želim se sukobljavati. Nečija iritabilnost izazvana mojoj pojavom u potpunosti poremeti stanje unutar mene, počinem osjećati ugroženost, strah i ne znam se s time nositi već bježim u izolaciju. Nije da ne volim ljude, uostalom, ni ne znam mrziti. Jedino ne znam kako postati debelokožac, kako se nositi s tuđim namjernim sabotažama i zlim namjerama. Upravo to mi uzrokuje neizmjernu nesigurnost i nesposobnost za normalno funkcioniranje. Što mi predlažete da učinim? Psihoterapija, selfhelp...?

psihoterapija, pomiri se s time da za zdravlje ces morati izdvojiti bar 1000 kn mjesecno za psihoterapiju, da naucis ono sto nisi naucio odgojem. postavljanje granica, reci ne, odrasti. i ja isto ucim, tek sada shvacam neke stvari, npr ovaj link mi je malo pomogao, vjezbam da prepoznam zasto mi se netko obraca na odredjeni nacin, sto zeli i kako ja odgovaram uvijek iz dijete pozicije jer se bojim. zelim se izvuci ili sto vec. uglavnom pogledaj si, prouci koji ti obrazac koristis, a koji je najzdraviji. a onda na pt, raditi na tome zasto si ovakav, nespreman na svijet, i sl. http://youtu.be/nKNyFSLJy6o

ima tri dijela, i nije komplicirano, prilicno jasno i logicno.

[zoki89]

allandnothing kaže:

Kad dođem u mogućnost komunikacije s masom, najčešće postanem žrtva jer nisam od onih koji uzvraćaju, ne želim se sukobljavati. Nečija iritabilnost izazvana mojoj pojavom u potpunosti poremeti stanje unutar mene, počinem osjećati ugroženost, strah i ne znam se s time nositi već bježim u izolaciju. Nije da ne volim ljude, uostalom, ni ne znam mrziti. Jedino ne znam kako postati debelokožac, kako se nositi s tuđim namjernim sabotažama i zlim namjerama. Upravo to mi uzrokuje neizmjernu nesigurnost i nesposobnost za normalno funkcioniranje. Što mi predlažete da učinim? Psihoterapija, selfhelp...?

Koristi sve što možeš. Psihoterapiju, selfhelp, podršku nekog tko te razumiju itd. Ukratko, sve što trebaš naučiti je reći "Ne" takvim ljudima i udaljiti se. Ali znam da nije lako. Postepeno se napreduje.

[allandnothing]

Zahvaljujem vam na preporukama.

[manixman]

Poz,
Imam 28g, i mislim da bi trebao otici kod psihologa; Nisam nikada bio, ali mi se već duže vrijeme vrti ta ideja po glavi. Možemo li znati kada treba otići psihologu po nekim pokazateljima, ili je jednostavno dovoljna sama misao: "Mislim da bi trebao otići".

[Vila]

manixman kaže:

Poz,
Imam 28g, i mislim da bi trebao otici kod psihologa; Nisam nikada bio, ali mi se već duže vrijeme vrti ta ideja po glavi. Možemo li znati kada treba otići psihologu po nekim pokazateljima, ili je jednostavno dovoljna sama misao: "Mislim da bi trebao otići".

Sigurno te nešto muči pa ti je sinulo da bi bilo dobro posjetiti psihologa.Već to ti je signal da bi trebalo otići u posjet.Uvijek treba biti neki razlog zbog kojeg želiš ići,npr. želiš popričati o nekim situacijama iz svog života,o nekim događajima,o odnosima sa obitelji ili o nekim simptomima koji te prate neko vrijeme sa nekom stručnom osobom i nadaš se da će ti pomoći da te netko sasluša i da uz to dobiješ i kvalitetan savjet.

[dayria]

mene zanima ako ima netko upoznat sa simptomima ili ih ima,,,sta spada u depresiju s neorganskom psihozom, kakvo je to ponasanje? meni su to na kraju krajeva napisali,da mogu dobivati lijek ali me i dalje zanima,jer tko zna gdje ce to negdje vidjeti i gledat me cudno a ja neznam nista o tome

[ray of light]

dayria kaže:

mene zanima ako ima netko upoznat sa simptomima ili ih ima,,,sta spada u depresiju s neorganskom psihozom, kakvo je to ponasanje? meni su to na kraju krajeva napisali,da mogu dobivati lijek ali me i dalje zanima,jer tko zna gdje ce to negdje vidjeti i gledat me cudno a ja neznam nista o tome

gugl?
http://www.cwp.nhs.uk/pages/648-psychosis

[afos]

Čitam ovaj forum cirka neka 2 tjedna i ajmo reć da sam naučio tu i tamo neki stručni termin. Dakle postavljajući sam sebi dijagnozu dolazim do zaključka da su moji psihološki problemi mutirali, pronalazim se u anksioznosti, soc. fobiji, eritrofobiji, možda bi se našo i u još koječem, al dosta su mi i ova 3 pojma za početak

Naime imam ogromnih problema sa snom, znači događa mi se da legnem u krevet i onda po sat, dva razmišljam o situacijama u kojima sam se našao, pa onda analiziranje jesam li dobro postupio, ako nisam kako sam trebao ili npr. kad nije to onda razmišljam o stvarima koje me čekaju u budućnosti kako ću odreagirat na situaciju tipa kad se nađem u poziciji da se susrećem s nekim osobama s kojima sam u nekom konfliktu, ugl. kao da mi je život jedna velika šahovska ploča, a ja ako hoću dobro odigrat moram znat što je moguće više poteza unaprijed. To me ubija, jednostavno sam zaboravio bit spontan. Nakraju i kad zaspem kao da sam u nekom polusnu, na bilo kakav manji podražaj reagiram, što rezulitira da sam preko dana bezvoljan i anemičan. Inače teže stupam u odnose s nepoznatimn ljudima, teško se otvaram drugima jer smatram da bi time nekome dao moćno oružje koje u određenim okolnostima može iskoristit kontra mene. Ubiti vodim normalan život i vjerujem da ljudi iz moje okoline ne sumnjaju u ove moje probleme, jer se većinom pretvaram.... smijem, šalim i tak to, al mi polako to postaje sve veći teret, jer neželim od života napravit kazalište u kojem svaki dan imam neku ulogu koju iako ne želim glumim.

[zoki89]

Zapisuj svoje misli u jednu bilježnicu, i kada prikupiš tokom više dana sve misli na neku temu, pregledaj to, te donesi neki zaključak. Meni je ta metoda pomogla da otpustim mnoga promišljanja i osjećam se bolje. Također pomaže u donošenju dobrih odluka

[Kymatica]

afos kaže:

Čitam ovaj forum cirka neka 2 tjedna i ajmo reć da sam naučio tu i tamo neki stručni termin. Dakle postavljajući sam sebi dijagnozu dolazim do zaključka da su moji psihološki problemi mutirali, pronalazim se u anksioznosti, soc. fobiji, eritrofobiji, možda bi se našo i u još koječem, al dosta su mi i ova 3 pojma za početak

Naime imam ogromnih problema sa snom, znači događa mi se da legnem u krevet i onda po sat, dva razmišljam o situacijama u kojima sam se našao, pa onda analiziranje jesam li dobro postupio, ako nisam kako sam trebao ili npr. kad nije to onda razmišljam o stvarima koje me čekaju u budućnosti kako ću odreagirat na situaciju tipa kad se nađem u poziciji da se susrećem s nekim osobama s kojima sam u nekom konfliktu, ugl. kao da mi je život jedna velika šahovska ploča, a ja ako hoću dobro odigrat moram znat što je moguće više poteza unaprijed. To me ubija, jednostavno sam zaboravio bit spontan. Nakraju i kad zaspem kao da sam u nekom polusnu, na bilo kakav manji podražaj reagiram, što rezulitira da sam preko dana bezvoljan i anemičan. Inače teže stupam u odnose s nepoznatimn ljudima, teško se otvaram drugima jer smatram da bi time nekome dao moćno oružje koje u određenim okolnostima može iskoristit kontra mene. Ubiti vodim normalan život i vjerujem da ljudi iz moje okoline ne sumnjaju u ove moje probleme, jer se većinom pretvaram.... smijem, šalim i tak to, al mi polako to postaje sve veći teret, jer neželim od života napravit kazalište u kojem svaki dan imam neku ulogu koju iako ne želim glumim.

ja krenula zbog toga na pt. svasta sam otkrila, da imam nula samopouzdanja, pa narcizam, pa i neke jako teske periode koje sam imala u obitelji su stvorili to od mene. a pogotovo moje izbjegavanje od sukoba, uz osjecaj manje vrjednosti, srama, je napravilo od mene da vise ne dajem svoje misljenje jer se bojim sukoba, zelim ih izbjeci. i progutas malo ponizenje, mic po mic, naguta se toliko toga, ne znas vise tko si, ljudi oko tebe su oni kojima nikada nebi izbrala da pri,cam ali su tu jer nikada nisam pokazala tko sam, da jesam, vidli bi da nemamo nista zajednicko a mozda bi oni slicniji me nasli uglavnom, uzas. sad mi je malo bolje, jer bar kuzim gdje sam grjesila. kad shvatis da moras pronaci sto si, sto ti volis a sto ne, i to reci okolini, da se bojis sukoba jer ocajnicki ne zelis da te netko ne voli, da cesto si predobar prema Luis ma jer ih kupujes na neki nacin, da te vole. nezdravo.

[dayria]

afos kaže:

Naime imam ogromnih problema sa snom, znači događa mi se da legnem u krevet i onda po sat, dva razmišljam o situacijama u kojima sam se našao, pa onda analiziranje jesam li dobro postupio, ako nisam kako sam trebao ili npr. kad nije to onda razmišljam o stvarima koje me čekaju u budućnosti kako ću odreagirat na situaciju tipa kad se nađem u poziciji da se susrećem s nekim osobama s kojima sam u nekom konfliktu, ugl. kao da mi je život jedna velika šahovska ploča, a ja ako hoću dobro odigrat moram znat što je moguće više poteza unaprijed. To me ubija, jednostavno sam zaboravio bit spontan. Nakraju i kad zaspem kao da sam u nekom polusnu, na bilo kakav manji podražaj reagiram, što rezulitira da sam preko dana bezvoljan i anemičan. Inače teže stupam u odnose s nepoznatimn ljudima, teško se otvaram drugima jer smatram da bi time nekome dao moćno oružje koje u određenim okolnostima može iskoristit kontra mene. Ubiti vodim normalan život i vjerujem da ljudi iz moje okoline ne sumnjaju u ove moje probleme, jer se većinom pretvaram.... smijem, šalim i tak to, al mi polako to postaje sve veći teret, jer neželim od života napravit kazalište u kojem svaki dan imam neku ulogu koju iako ne želim glumim.

ajoooj ovo je isti identicni problem koji sam ja nadam se u proslom vremenu imala, nisam mogla zaspati od previse analiziranja ..moras si jednostavno zapovijediti; nije me briga! i sad je vrijeme za spavanje!