Prodavanje duše vragu

[Lovecat]

maleni.krokodil kaže:

OK, dakle znamo što se događa kad osoba "proda" dušu đavlu, odnosno kakve su beneficije (ili bar pretpostavimo da znamo). Pitanje je pravo što se događa after, dakle kakve su posljedice. Živiš kraće? Umreš na gori način? Odeš u pakao? I kaj se onda događa? Kolko se to ipak isplati, mora postojati nekakva računica u svemu tome, ne..?

Dobiješ to što si tražio. Pa želiš još...i još....i još. I gušiš se u svojoj pohlepi i zabludi, u strahu da ne ostaneš bez svega toga za što tako visoku cijenu plaćaš. A ipak ostaješ bez svega.....prije ili kasnije, jer ništa nije vječno. Potpuno prazan. I sam i jadan. Uglavnom, živiš jadno, izgubiš sebe. Postaneš depresivna, dosadna, zla, nervozna...(i sl.) osoba, koja se iskaljuje na drugima, ljudi ju posljedično napuštaju...itd. U svakom slučaju, pakao.
Kad umreš ne znam šta bude

Ljudi u biti često "prodaju dušu đavlu" a da nisu ni svjesni toga.

Dobra stvar je što možeš zajebat tog vraga i dušu "vratiti" kad god poželiš. Ako već govorimo u ovim terminima....mada se nema šta ni vraćat ni prodavat. Možeš uvijek, je li, doći k sebi.

[route_66]

lovecat kaže:

Dobiješ to što si tražio. Pa želiš još...i još....i još. I gušiš se u svojoj pohlepi i zabludi, u strahu da ne ostaneš bez svega toga za što tako visoku cijenu plaćaš. A ipak ostaješ bez svega.....prije ili kasnije, jer ništa nije vječno. Potpuno prazan. I sam i jadan. Uglavnom, živiš jadno, izgubiš sebe. Postaneš depresivna, dosadna, zla, nervozna...(i sl.) osoba, koja se iskaljuje na drugima, ljudi ju posljedično napuštaju...itd. U svakom slučaju, pakao.
Kad umreš ne znam šta bude

Ljudi u biti često "prodaju dušu đavlu" a da nisu ni svjesni toga.

Dobra stvar je što možeš zajebat tog vraga i dušu "vratiti" kad god poželiš. Ako već govorimo u ovim terminima....mada se nema šta ni vraćat ni prodavat. Možeš uvijek, je li, doći k sebi.

Moram se slozit s tobom da ljudi cesto "prodaju dusu vragu" nesvjesno al zar mislis da je taj put gori od onog drugog kad si ok prema drugima itd itd? Na kraju krajeva dođes na isto-umires bio dobar/a il zao/la.Ak ti kazem nes kaj ti vec vjerojatno znas a to je da ljude "pali" kad je netko "divlji" bahat,neprilagođen itd.Mislis li zaista da je bolje provest svoj zivot kao "anonimni dobrica" ili kao "bahati kreten" ;kaj mislis o kojem ce se vise pricat nakon njegovog odlaska? Pocni od sebe pa ces vidit da ce te u 99% slucajeva vise uzbudit "neprilagođeni" nego "the law man".U vecini slucajeva jel

[Lovecat]

route_66 kaže:

Moram se slozit s tobom da ljudi cesto "prodaju dusu vragu" nesvjesno al zar mislis da je taj put gori od onog drugog kad si ok prema drugima itd itd? Na kraju krajeva dođes na isto-umires bio dobar/a il zao/la.

Mislim da je gore. Jer nje bitno to što ćeš umrijet na kraju, nego to što živiš....sam sa sobom.

Ak ti kazem nes kaj ti vec vjerojatno znas a to je da ljude "pali" kad je netko "divlji" bahat,neprilagođen itd.Mislis li zaista da je bolje provest svoj zivot kao "anonimni dobrica" ili kao "bahati kreten" ;kaj mislis o kojem ce se vise pricat nakon njegovog odlaska? Pocni od sebe pa ces vidit da ce te u 99% slucajeva vise uzbudit "neprilagođeni" nego "the law man".U vecini slucajeva jel

Nije bitno jesi li ti bahati kreten ili anonimni dobrica u očima drugih niti što će se pričati o tebi kada umreš, nego ono kako se osjećaš sada, ovaj tren, jesi li sretan, miran i zadovoljan.

I nema ništa privlačno u depresivnim, ispraznim, živčanim i bahatim ljudima, bili oni neprilagođeni ili "the law men". Jedino što takvi privuku su nevolje njima slične. Ako je tebi bitno za sreću u životu da se o tebi priča i da dižeš prašinu, onda šta da ti kažem....go for it Mada sumnjam da će te to usrećit. A i da bude tako, odma bi se promijenio. Jer sretna i ispunjena osoba ne radi sranja, ne nanosi štetu i ne unesrećuje druge ljude.

[sto_sad]

Baphomet kaže:

Aha, pitaj gladno dijete da li bi radije bio smisleno gladan ili besmisleno sit.

Jadan vam je i ograničeni pogled na život vas vjernika.

Ne možete podnijeti da netko tko nema vjeru u boga može biti sretan.

Uf, ovo je meni zvučalo vražje.

Vidim da su vjernicima nevjernici interesantniji negoli obratno. Ovi su nevjernici neki individualisti. Takav je bio i hmmm, onaj..

[Vrag Jedan]

GrIngoo kaže:

Dal bih prodao dusu vragu? Pa ovisi. Ak bi mi dusu uzeo odmah nakon potpisa ugovora sto znaci da od tog trenutka ostajem bez osjecaja i sveg sto me cini covjekom- ne bi.
ALI ako to znaci da vrag samo zeli zakapariti dusu za poslije smrti i vjerojatno se unositi u lice bogu i vikati po paklu "IN YOUR FACE BITCH, I GOT ANOTHER ONE!", zasto ne? Pomozi ti meni,pa cu pomoci ja tebi. Ruka ruku mije.
Jos bih mu zamjenik u paklu postao i eto mi karijere poslije smrti wuuuuuuuhuuuuuuuuuu fukjeaaaaaaa, vrag, di si jebote da potpisemo to!

Karijerist i oportunist, a?

Ti pucas na visoke polozaje i na "onoj strani"..Ma Sotona ti vec ima svoje vazale medju ostalom demonskom ekipom, a mozda je i netko od diktatora 20. stoljeca prigrabio sebi koji visoki cin..Ti mozes podgrijavati kotlove,odrzavati temperaturu na visini,lastiti vragovima rogove i papke i sl..

Sad ozbiljno..tolike su se legende isplele oko te misteriozne prodaje duse Sotoni..sad, sigurna je stvar da u svitu ima ljudi koji znaju neke rituale kojima je cilj prodaja duse Djavlu u zamjenu za ispunjenje zelja i da takvi to i naprave..mnoge povuce zelja za slavom, bogatstvom, moci, ili ocajnicka potreba da se izvuku iz neke teske situacije..sto ljudi, sto cudi..

Osobno se nikad s tim ne bih backala, cak sam vrlo sumnjicava prema postojanju Vraga kao duhovnog bica, a tko voli neka izvoli..

Citala sam jednom jednu zanimljivu pricicu..Jednog je siromasnog serifa pijanca Vrag docekao u jednoj kucici i ponudio mu 16 casa pica, rekavsi da je samo u jednoj otrov i da kad popije otrovano pice, od tada serifova dusa pripada njemu osobno..Za svaku casu u kojoj nije otrov, a iskapi je-dobija od njega osobno novac..ako mu ponestane novca,moze se vratiti i popiti iz sljed. case,ako se ne otruje, Vrag udvostrucava lovu. Ako je serif zadovoljan s iznosom, ne mora se vise nikad vratiti.
Tako serif ispije prvu casu,Vrag mu da lovu..Serif kupi novu robu, malo se sredi.Vrati se Vragu kad pozeli jos love, ovaj mu je put tribalo za ljuibavnicu razveseliti..I tako se serif navuka na lovu i stalno dolazio djavlu, obogatio se , uvukao u mutne poslove i kad su mu ostale samo dvije case ( bar mislim,davno sam to citala) dotrcao je vragu jer ga je policija ganjala..Tada mu je Vrag rekao da mu njegova dusa pripada nakon 8.case, jer u njemu je bio otrov sa vrlo, vrlo sporim djelovanjem.

Dakle,vraga se ne moze nadmudriti.

[Vrag Jedan]

Žulaj kaže:

najopasnije životinje su ujedno i najljepše.

a to što se netko nema na kaj požaliti u ovom životu ne znači da je sve dobro. sretan život nije isto što i smislen život.

Sve ovo napisano mi stvarno zvuci toliko povrsno,da ne upotrijebim ruzniju rijec..

Prije svega, smisao zivota je relativan pojam, ako uzmemo u obzir razlicitost ljudskih karaktera, iz kojih proizlaze i razlicita stremljenja.

Nekome je smisao zivota oboriti svjetski rekord u nekoj disciplini,nekome je smisao zivota posjedovati jahte i vile,nekome je postati mocnik, nekome je popeti se na Himalaju..i ako osoba to ostvari i zbog toga osjeti srecu,znaci li to Zulaj, da osobin zivot nije smislen, samo zato jer se tvoje shvacanje smislenoga razlikuje od njezinoga??

Sebicno,plitko i zadrto razmisljanje..znam samo da dosta vjernika smatra da je vecina zelja materijalne prirode pod uplivom Lucifera-pa bi po tome covjek trebao sebe lisiti vecine (normalnih) zelja,pa i osobina, da bi njegov zivot bio smislen po vama,cak se i potreba za srecom demonizira,ako nije ispunjena na krscanima prihvatljiv nacin..

Btw,da ti Vrag sam dodje u obliku prekrasnog, magicnog i neodoljivog celjadeta i da ti ponudi ispunjenje tvojih najdubljih materijalnih zelja(nemoj mi reci da ih nemas), u zamjenu za tvoju dusu-bas me zanima bi li ga imala snage odbiti-i ti i drugi vjernici..

Odgovori onako iskreno,bez licemjerja-Bi li ga imala snage odbiti??

[Žulaj]

VragJeUOvojZeni kaže:

Sve ovo napisano mi stvarno zvuci toliko povrsno,da ne upotrijebim ruzniju rijec..

Prije svega, smisao zivota je relativan pojam, ako uzmemo u obzir razlicitost ljudskih karaktera, iz kojih proizlaze i razlicita stremljenja.Nekome je smisao zivota oboriti svjetski rekord u nekoj disciplini,nekome je smisao zivota posjedovati jahte i vile,nekome je postati mocnik, nekome je popeti se na Himalaju..i ako osoba to ostvari i zbog toga osjeti srecu,znaci li to Zulaj, da osobin zivot nije smislen, samo zato jer se tvoje shvacanje smislenoga razlikuje od njezinoga??

Sebicno,plitko i zadrto razmisljanje..znam samo da dosta vjernika smatra da je vecina zelja materijalne prirode pod uplivom Lucifera-pa bi po tome covjek trebao sebe lisiti vecine (normalnih) zelja,pa i osobina, da bi njegov zivot bio smislen po vama,cak se i potreba za srecom demonizira,ako nije ispunjena na krscanima prihvatljiv nacin..

Btw,da ti Vrag sam dodje u obliku prekrasnog, magicnog i neodoljivog celjadeta i da ti ponudi ispunjenje tvojih najdubljih materijalnih zelja(nemoj mi reci da ih nemas), u zamjenu za tvoju dusu-bas me zanima bi li ga imala snage odbiti-i ti i drugi vjernici..

Odgovori onako iskreno,bez licemjerja-Bi li ga imala snage odbiti??

Brkaš pojmove smisla i sreće. Problem kod orjentiranja života ka sreći je ne razumijevanje što to jest i poistovjećivanje sa željom za posjedovanjem ili uspjehom- nešto želim da bi me usrećilo (npr svjetski rekod), a tu se onda javlja pitanje što je u tom slučaju krajnji cilj? Je li to sreća koju će posjedovanje izazvati ili pak sam predmet koji budi sreću? Ako tako postavimo stvari postaje jasno da je sreća samo osjećaj koji će nas ispuniti ako postignemo namjeravano a motiv zbog kojeg činimo to što činimo ipak mora biti nešto drugo jer kada bi sreća izazvana nekim uspjehom bila krajnji cilj, ili ako bi cilj djelovanja bio osjećaj sreće, tada ne bi bilo niti potrebno djelovati kako bismo išta ostvarili, bilo bi dovoljno vjerovati da ti jest tako i osjećati sreću. Dovoljna bi bila pomisao da smo uspjeli.

Ako bismo vrednovali smislenost svoga života prema stupnju sreće i nju smatrali smislom, tada bi se naš smisao sveo na vrijednost stvari i život bi nam bio smislen onoliko koliko su vrijedne stvari koje uspijemo učiniti. Takvo vrednovanje života ne bi bilo krivo ako nam vrijednosti nisu iskrivljene jer bi sreća tada bila pokazatelj da smo učinili nešto dobro što je vrijedilo učiniti no na žalost današnji čovjek ima poremećene vrijednosti i iskrivljene slike na sve pa tako i na objektivni pojam sreće koji je zamjenjen postizanjem onoga što se želi. U tom kontekstu sretan i smislen život nisu i ne mogu biti isto pa tako niti sreća ne može biti smisao.
Čovjek je po svojoj duhovnoj dimenziji bezgraničan pa je apsurd tražiti mu smisao u nečemu ograničenom jer bi tako on bio veći od vlastitog smisla.

a da mi dođe vrag i ponudi mi nekaj dobio bi nogom u dupe kao i svaki puta do sada
ne mjeri druge po sebi

lovecat kaže:

Mislim da jedini smisao i može biti upravo to da budeš zadovoljan i da se nemaš na kaj požalit.

Ili ti misliš drugačije?

da, ali što znači biti zadovoljan?

Baphomet kaže:

Šteta što nisi podebljala i rečenicu nakon toga.


Pošto se nije odazvao više ne vjerujem da postoji.

ma mogla sam podebljati cijeli post kolko mi je zanimljiv ali mi je ta druga rečenica ipak naj

[Lovecat]

Žulaj kaže:

da, ali što znači biti zadovoljan?

To će svatko za sebe najbolje znati. Besmisleno je ići i govoriti ljudima - tvoj smisao i cilj u životu je manjkav, bezvezan, plitak, neispravan...itd. Ono što tebi predstavlja zadovoljstvo možda meni ne predstavlja. I obrnuto. Ti smatraš da moraš živjet na određen način kako bi bila sretna i zadovoljna, ja možda smatram drugačije. I neće me usrećiti da živim kako netko drugi misli da bih trebala živjet...nego baš onako kako meni paše.

Ako se nemaš ni na što požalit u životu, onda ne vidim kakav bi ti još smisao trebao. Mislim, može si ga čovjek postavit - možeš si uvijek odabrat neke misaone obrasce koji uključuju Boga, vraga, patnju, grijeh, kajanje, čekanje nekog iskupljenja...itd. itd., koji će umanjiti tvoje zadovoljstvo i stvarati vječni nemir u tebi......ali i ne moraš.

[Žulaj]

lovecat kaže:

To će svatko za sebe najbolje znati. Besmisleno je ići i govoriti ljudima - tvoj smisao i cilj u životu je manjkav, bezvezan, plitak, neispravan...itd. Ono što tebi predstavlja zadovoljstvo možda meni ne predstavlja. I obrnuto. Ti smatraš da moraš živjet na određen način kako bi bila sretna i zadovoljna, ja možda smatram drugačije. I neće me usrećiti da živim kako netko drugi misli da bih trebala živjet...nego baš onako kako meni paše.

Ako se nemaš ni na što požalit u životu, onda ne vidim kakav bi ti još smisao trebao. Mislim, može si ga čovjek postavit - možeš si uvijek odabrat neke misaone obrasce koji uključuju Boga, vraga, patnju, grijeh, kajanje, čekanje nekog iskupljenja...itd. itd., koji će umanjiti tvoje zadovoljstvo i stvarati vječni nemir u tebi......ali i ne moraš.

nekome sam rekla ovo boldano? samo sam konstatirala nekaj

a ja pričam o drugačijem smislu od onih koje si ljudi postavljaju (što su zapravo ciljevi a ne smisao)- pročitaj post iznad onog kojim sam tebi odgovorila pa će ti biti jasnije na kaj mislim.

[Lovecat]

Žulaj kaže:

nekome sam rekla ovo boldano? samo sam konstatirala nekaj

a ja pričam o drugačijem smislu od onih koje si ljudi postavljaju (što su zapravo ciljevi a ne smisao)- pročitaj post iznad onog kojim sam tebi odgovorila pa će ti biti jasnije na kaj mislim.

Nisi rekla nikome direktno i nisi rekla tim riječima, ali sam ja iz tvojih rečenica naslutila da ti smatraš kako sreća u životu (biti sretan) ne može biti smisao života. Iz toga slijedi da onaj tko je sretan i zadovoljan tako kako jeste ne vodi (nužno) smislen život. Pa ako sam krivo shvatila, oprosti i molim te mi pojasni još jednom što je za tebe sreća i zadovoljstvo, što cilj i što smisao. Čisto da znam o čemu pričamo.

Pročitala sam i taj odgovor gore i opet te istu stvar pitam - što je za tebe sreća, a što smisao? Konkretno.

Zar nije i tebi smisao života sreća i zadovoljstvo? Koje ćeš osjetiti kada živiš na ispravan način (prema mjerilima koja si odabrala, jel), radiš ispravne stvari itd. Tome stremiš jer se na taj način osjećaš smireno i zadovoljno. Nije li tako?



Posebno mi je zanimljiva ova rečenica:

Čovjek je po svojoj duhovnoj dimenziji bezgraničan pa je apsurd tražiti mu smisao u nečemu ograničenom jer bi tako on bio veći od vlastitog smisla.

Tako je, čovjek je duhovno bezgraničan i ne treba mu smisao niti ga ima gdje tražiti. Smisao je samo još jedna ideja u čovjekovom ograničenom umu, među bezbroj drugih ideja.

Inače, ima jedan super grafit kod mene u gradu. Kaže: Želiš biti sretan? - Budi!

[Vrag Jedan]

Žulaj kaže:

Brkaš pojmove smisla i sreće. Problem kod orjentiranja života ka sreći je ne razumijevanje što to jest i poistovjećivanje sa željom za posjedovanjem ili uspjehom- nešto želim da bi me usrećilo (npr svjetski rekod), a tu se onda javlja pitanje što je u tom slučaju krajnji cilj? Je li to sreća koju će posjedovanje izazvati ili pak sam predmet koji budi sreću? Ako tako postavimo stvari postaje jasno da je sreća samo osjećaj koji će nas ispuniti ako postignemo namjeravano a motiv zbog kojeg činimo to što činimo ipak mora biti nešto drugo jer kada bi sreća izazvana nekim uspjehom bila krajnji cilj, ili ako bi cilj djelovanja bio osjećaj sreće, tada ne bi bilo niti potrebno djelovati kako bismo išta ostvarili, bilo bi dovoljno vjerovati da ti jest tako i osjećati sreću. Dovoljna bi bila pomisao da smo uspjeli.

Ako bismo vrednovali smislenost svoga života prema stupnju sreće i nju smatrali smislom, tada bi se naš smisao sveo na vrijednost stvari i život bi nam bio smislen onoliko koliko su vrijedne stvari koje uspijemo učiniti. Takvo vrednovanje života ne bi bilo krivo ako nam vrijednosti nisu iskrivljene jer bi sreća tada bila pokazatelj da smo učinili nešto dobro što je vrijedilo učiniti no na žalost današnji čovjek ima poremećene vrijednosti i iskrivljene slike na sve pa tako i na objektivni pojam sreće koji je zamjenjen postizanjem onoga što se želi. U tom kontekstu sretan i smislen život nisu i ne mogu biti isto pa tako niti sreća ne može biti smisao.
Čovjek je po svojoj duhovnoj dimenziji bezgraničan pa je apsurd tražiti mu smisao u nečemu ograničenom jer bi tako on bio veći od vlastitog smisla.

Zasto jednostavno kad moze komplicirano,jel da?

Lovecat ti je vec napisala svoje misljenje o pojmu smisla i srece,s kojim se ja slazem u potpunosti.Covjek u svojoj iskonskoj prirodi tezi ugodi i stanju srece, ekstaze..covjek u stanju ekstaze jest ispunio svoj smisao,vrlo jednostavno..pa Raj se opisuje kao stanje beskonacne srece,a za vas krscane SMISAO zivota jest doseci SRECU pa onda to dvoje postaju sinonimi..
I napisala si mi u zadnjem postu-Ne ravnaj se prema sebi..A taj bi ti moto itekako dobro dosao u ovom uzaludnom pokusaju definiranja onog sta je nemoguce definirati ,jer cemu se gubiti u beskonacnom filozofiranju u pokusaju da se dokuci smisao neceg takvog apstraktnog,kao sta je-smisao zivota(igra rijeci)?

a da mi dođe vrag i ponudi mi nekaj dobio bi nogom u dupe kao i svaki puta do sada
ne mjeri druge po sebi

Vrag je samo nasa Sjenka,deponij u nasoj podsvijesti ,instinktivno ,ono sta tjera na samoocuvanje..Osvjesten nudi transformaciju i mogucnost da ga se kontrolira ,da se njime kruzi kao i svakom drugom energijom ,neosvjesten (auto)destrukciju i debilno ponasanje ,licemjerje i glupost..Ooo ,sigurna sam da je dosao i tebi mnogo puta ,ali nisi ga potjerala,samo si ga POTISNULA. Vjerojatno si ga katkad prepoznala u liku DRUGIH osoba ,ali nikad kao dio sebe..Jesam li u pravu?

To ti je kao da cistis kucu i svo smece pometes pod tepih..Zaboravis da je smece pod tepihom i mislis da je kuca cista.

Vrag je endogeni neprijatelj ,ne egzogeni..Nepriznavanje tog dijela licnosti vodi u frustraciju ,licemjerje i kastraciju licnosti..

Eee, da..da meni dodje Vrag i ponudi mi ispunjuenje najdubljih zelja ,prihvatila bih..
Nisam licemjerna ,a zelje mi ne bi bile uglavnom zloceste..mozda malo..

[maleni.krokodil]

Svi govore o plaćanju visoke (najviše) cijene, a nitko ipak ne nagađa kakva je točno ta cijena i o čemu se tu zapravo radi . U svakom slučaju, meni da dođe i ponudi ispunjenje "najdubljih želja" (jesam ga u očaju par puta i zazivala, ali vrag nikako da dođe, heh)- zanimalo bi me u prvom redu koja je posljedica svega toga, dakle, what lies beneath...

[Lovecat]

Ti ili ne znaš ili ti se ne da čitat.

[Humus Sapiens]

Gdje se to moze prodat, evo ja nudim jednu. Da cujem prvo ponudu, pa cemo se natezati kao na Bliskom Istoku...

[Little Mermaid]

A to ti je kao i inace na trzistu, cim se sam nudis, umjesto da te traze, cijena ti se sroza

[Maor]

Prodati dusu vragu sa potpisanim ugovorom.... nista lakse Procedura za ozenjene: Posudite pare od punice. Prodali ste dusu garant Za ostale: Posudite lovu u nekoj stedno-kreditnoj zadruzi ili kod kamatara Imate pakao na zemlji, dobra priprema za pravi zagrobni pakao

[Tomislav B]

Mnogo ljudi bi prodalo dušu vragu. Većinom bi ljudi bi prodali dušu iz sebičnih razloga, za svoju korist, bogatstvo i užitak za života. "Prodat ću dušu, pa ću uživati u slavi, bogatstvu, ženama, nije bitno što će biti kad umrem", misle naivci.
Ali, postavlja se pitanje, što će vragu još jedna duše? Ima on sasvim dovoljno, dobija ih po automatizmu. Nije mu potrebna još jedna duša od milijardi koje već ima...
Kod prodaje duše, vragu je bitna korist koju ima od dotičnog čovjeka, i to dok je ovaj još živ.
Kao što poslodavac velike kompanije ne prima bilo kojeg klošara ili lika s ceste u firmu, nego zaposlenika kakav mu treba, tako i vrag prihvaća samo one duše koje mu mogu koristiti u djelovanju na ovom svijetu.
Vrag neće ni razmatrati da sklopi pogodbu sa prosječnim čovjekom, nego sa osobom iznimnog utjecaja, recimo direktorom velike kompanije, ili uspješnim političarem, generalom...
Znači, put do prodaje duše je: najprije postati bogat i uspješan, pa tek onda prodati dušu vragu, a ne obrnuto.

[Begemotica]

A koja je onda uopče potreba dušu prodavati, ako već ionako sve imaš ili možeš kupiti?

[Little Mermaid]

Tomislav B kaže:

Mnogo ljudi bi prodalo dušu vragu. Većinom bi ljudi bi prodali dušu iz sebičnih razloga, za svoju korist, bogatstvo i užitak za života. "Prodat ću dušu, pa ću uživati u slavi, bogatstvu, ženama, nije bitno što će biti kad umrem", misle naivci.
Ali, postavlja se pitanje, što će vragu još jedna duše? Ima on sasvim dovoljno, dobija ih po automatizmu. Nije mu potrebna još jedna duša od milijardi koje već ima...
Kod prodaje duše, vragu je bitna korist koju ima od dotičnog čovjeka, i to dok je ovaj još živ.
Kao što poslodavac velike kompanije ne prima bilo kojeg klošara ili lika s ceste u firmu, nego zaposlenika kakav mu treba, tako i vrag prihvaća samo one duše koje mu mogu koristiti u djelovanju na ovom svijetu.
Vrag neće ni razmatrati da sklopi pogodbu sa prosječnim čovjekom, nego sa osobom iznimnog utjecaja, recimo direktorom velike kompanije, ili uspješnim političarem, generalom...
Znači, put do prodaje duše je: najprije postati bogat i uspješan, pa tek onda prodati dušu vragu, a ne obrnuto.

Pa nije li mu lakse uzeti klosara s ceste i napraviti ga direktorom u zamjenu za dusu nego se zicati kod direktora pa koji hoce, koji nece?

[Bubica30]

zar nije p & g prodao dusu davlu