Od popularnog klinca do odsutnog muškarca!

[Lea3107]

Kako očekuješ da će doći do nekih žena,ljubavi i romantike i nečeg sličnog
ako i dalje živiš u prošlosti i nekim ludim idejama kako je ona jedina savršena,jedina za tebe i jedina s kojim si bio sretan,
trebaš se otvoriti i dati priliku i nekim drugim curama da ti pokažu da ima još njih koje ti mogu dati ljubavi!

[tabu82]

*floyd* kaže:

Prijatelja zanima ima li takvih ljudi još, kako se nose sa životom, kakvi su savjeti, kako se vratiti na pravi put?

Evo ti jedan nepopularan odgovor, ali idealan za ovakve primjerke kakav je tvoj frend.
PUA

[*floyd*]

Lea3107 kaže:

Definitivno točno,ovo sve skupa bi moglo biti jako privlačno i primamljivo tako da...onak, dečko djeluje kao dobar materijal za obradu!

Dečko ima toliko sjeban radar za cure koje se zanimaju za njega, da ju ne bi prepoznao da se gola zabije u njega pored kreveta posutog laticama i okružen svijećama uz romantičnu muziku u pozadini (vjerojatno najočitiji razlog zašto nikada nije imao prevelikog uspjeha kod žena)

[Zinedin21]

Kju385 kaže:

Ah, u tome slučaju reci prijatelju da se prestane bojati života. Ionako će ga svejedno izgubiti jednog dana, samo je pitanje vremena dal za 10 ili 100 godina. Ljubav života mu je zapravo prva ljubav, zato ju toliko stavlja na vrh. Točno je da druge nikad neće biti kao ta, štoviše mogu biti još bolje. U svakom slučaju će biti drugačije. Naravno, sve to pod uvjetom da se prijatelj malo socijalizira i izloži ljudima (suprotnom spolu naročito). Malo vidi što želi i krene za tim.

Upravo to ,ne jebi se s prošlošću

[Stipe23]

*floyd* kaže:

Stoji!
Ali nisi ništa otkrio što se iz mog uvoda ne da naslutiti, osim što si čak pogriješio da sam "došao do mesta gdje ne znam što sad", moj život funkcionira, čak štoviše, funkcionira jako dobro, ali u tom životu više nema žena, nema ljubavi, nema romantike, a nekako sam fan svega toga, kužiš.

Kad ti sve ostalo funkcionira jako dobro, i žene će doći..
Doduše, za to trebaš pustiti prošlost da ostane u prošlosti, i okrenuti se sadašnjosti.
Morat ćeš i sam malo krenuti u takvom pravcu.


-Stipe

[Lea3107]

*floyd* kaže:

Dečko ima toliko sjeban radar za cure koje se zanimaju za njega, da ju ne bi prepoznao da se gola zabije u njega pored kreveta posutog laticama i okružen svijećama uz romantičnu muziku u pozadini (vjerojatno najočitiji razlog zašto nikada nije imao prevelikog uspjeha kod žena)

Ne bih rekla da je tu problem u sjebanom radaru nego jednostavno u nedopuštanju da se netko približi i da pokuša zamijeniti mjesto koje drži nenadjebiva kraljica!

[hawaii dream]

A da umjesto cura probaš s nekim tko se npr. zove Stipe?

[Marian Oden]

Lako je pričati, ali nešto sasvim drugo su djela.

[Lea3107]

Treba se potruditi!

[nar.kO]

To je hipnoza,čekam da mi kaže koja je prognoza,postoje li šanse,barem minimalne da dođemo na iste valne duljine

[Boundless world]

*floyd* kaže:

Ali isplati li se život provesti tako nauštrp normalnog, civiliziranog, humanog odnosa među ljudima. Naposlijetku čovjek je društveno biće i teži druženju, a ono što ja cijenim nažalost sve više gubi cijenu u današnjem društvu.

Ovo se i sama često zapistam. Da li da se prilagodim svijetu u kojem živim ili da ipak živim svoje ideale? Koju god odluku donesem, nešto gubim. Pitanje je samo koji je put za mene ispravan i koji će me odvesti cilju kojem težim?
Znaš, za tvog prijatelja je jako bitno da sam sa sobom sredi stvar što je ta djevojka sada za njega. Još uvijek ljubav života? Ili samo dio prošlosti koji nije imao ishod kakav je on želio? Da li su mu povrijeđeni osjećaji ili ego? Istina, ni jedna neće biti kao ona, jer svaka osoba u našem životu je drukčija, a čar je upravo u toj raznovrsnosti.

Zašto pišeš u trećem licu? Pokušavaš se ne dotaknuti svojih osjećaja? Što zapravo tebe dira u cijeloj toj priči oko prijatelja?

[*floyd*]

Boundless world kaže:

Zašto pišeš u trećem licu? Pokušavaš se ne dotaknuti svojih osjećaja? Što zapravo tebe dira u cijeloj toj priči oko prijatelja?

Dotičem se ja osjećaja i previše, a dira me to što sam cijeli život pokušao živiti moralno ispravno a sada vidim da se to cijeni kao prišt na nosu. Oduvijek sam živio uvjeren kako će se jednom i meni dogoditi ljubav i da će to onda biti nešto što se neće moći izmjeriti i što neće imati kraja ni konca. Onda se to i dogodilo, sve je izgledalo kao iz knjige i bio sam uvjeren da je to TO, a onda kad se sve to raspalo jednostavno sam ostao izgubljen. Zar ne postoji sve to o čemu pišu u pjesmama, o čemu se snimaju filmovi...

Ne mogu reći da još i danas nakon dvije godine sam u totalnom rasulu, ali kako da se trudim oko nečega kad znam što me čeka, kad znam da ne mogu nešto sačuvati od propasti ma koliko mi to značilo.

[Boundless world]

*floyd* kaže:

Onda se to i dogodilo, sve je izgledalo kao iz knjige i bio sam uvjeren da je to TO, a onda kad se sve to raspalo jednostavno sam ostao izgubljen. Zar ne postoji sve to o čemu pišu u pjesmama, o čemu se snimaju filmovi...

Da, teško se pomiriti s time kada nam se sruše ideali koje smo gradili. Pitanje je samo koliko nam je taj ideal značio i kako mu dopuštamo da obogati naše iskustvo. Možda se baš to trebalo dogoditi da naučiš neke stvari o sebi.

Zar nisi doživio nešto filmsko? Tolike osjećaje? Znaš, neki bi ti bili zavidni i dali bi sve da bar na nekoliko trenutka osjete tu ljubav koja je kao pjesmom opisana. Stvar je ta da u filmovima gledamo baš TAJ veliki trenutak, no što se dogodi nakon odjavne pjesme??
Sreća zauvijek? Ne vjerujem...

Prošlost je zauvijek dio nas, samo je bitno da joj ne dopustimo da se dotiče sadašnjosti. Život je prekratak da bismo živjeli bivše ideale i ne dopustili novim ljudima da obogate naš život i postojanje.

[*floyd*]

Boundless world kaže:

Zar nisi doživio nešto filmsko? Tolike osjećaje? Znaš, neki bi ti bili zavidni i dali bi sve da bar na nekoliko trenutka osjete tu ljubav koja je kao pjesmom opisana. Stvar je ta da u filmovima gledamo baš TAJ veliki trenutak, no što se dogodi nakon odjavne pjesme??
Sreća zauvijek? Ne vjerujem...

Ima tu nešto.

[tabu82]

*floyd* kaže:

Zar ne postoji sve to o čemu pišu u pjesmama, o čemu se snimaju filmovi...

Postoji, ali traje samo trenutak.
I nije ni približno toliko vrijedno koliko se opisuje u tim trenucima općinjenosti, koja je sve samo ne realna i racionalna.

Ako ti je do sreće u životu, prestani tražit takve stvari, i nađi mir sam sa sobom. A onda nađi partnericu koja taj mir upotpunjuje, a ne onu koja unosi kaos u tvoj red. Iako ćeš prema ovoj drugoj imati daleko strastvenije i filmskije osjećaje.

[Bungalow Bill]

Vidim da su ti neki forumaši već dali odlične savjete.
Stvar je u tome da ti živiš u iluziji.Znam jer sam....khm,jer je moj prijatelj.. Augustin živio u istoj takvoj do nedavno.Prema ovom prvom postu mogu zaključiti da ste si vrlo slični,da ne kažem isti.Sve to ima svoj korijen,kojeg moraš shvatiti da bi živio punim plućima.
To može biti jedan bezazlen događaj.Ispričati ću ti što se dogodilo Augustinu..Kad je još kretao u osnovu školu upoznao je jednu djevojčicu.
Odmah se u nju zaljubio.Bila je to njegova prva ljubav.Zajedno su se družili,igrali,smijali.Kasnije je upoznao i njene prijateljice i često su se igrali zajedno.Međutim jednog se dana posvađao sa svojom simpatijom i razišli su se.
Djeca si inače brzo oproste i zaborave,ali ovaj puta je bilo drugačije.Osjećao je kako mu je srce slomljeno.Sljedećih dana u školi je počeo primjećivati kako ga njegove dotadašnje prijateljice gledaju i međusobno se smijulje.Zbog toga je postao nesiguran u sebe.Prestao se družiti s njima jer je vjerovao kako ga ogovaraju i od tada je prekinuo svaki kontakt sa suprotnim spolom.Prošlo je nekoliko godina i budući da su bili u suprotnoj smjeni nisu dolazili u kontakt i ta bezazlena svađa je ostala nerazriješena,no njegova nesigurnost je bila tolika da nije smogao hrabrosti da ju razriješi,pa je jednostavno nastavio sa izbjegavanjem,što mu je prilično išlo od ruke.Drugi razlog za izbjegavanje isprike bio je taj što su njegovi prijatelji smatrali da se on kao "muškarac" ne treba ispričavati curicama,bar je tako mislio.Gurnuo je to pod tepih,kako bi se reklo.
Kad je bio već sedmi razred,situacija u školi se promijenila.Sada je morao ići s njima u istu smjenu.Znao je da ga čeka sučeljavanje sa onim što je godinama izbjegavao,no nije znao kako da se ponaša.Da li da se ispriča ili da se pretvara da se ništa nije dogodilo.Kao što već možete pretpostaviti odlučio se pretvarati da se ništa nije dogodilo.Morao se suočiti s time i zbog toga je bio poprilično uznemiren,uplašen i nervozan.Taj "problem" je s godinama rastao i sada se činio kao planina.Ali,Augustin nije mogao zamisliti da su one na to već odavno zaboravile i ponašale su se prema njemu kao da su oduvijek ostali prijatelji.To ga je prilično iznenadilo,ali njegov problem nije nigdje nestao.
Negdje u njegovoj podsvijesti ostalo je ukorijenjeno to mišljenje da je neprihvaćen,taj strah od ismijavanja i odbijanja(od strane ženskog spola).S vremenom se taj strah proširio i dalje.Počeo se odvajati od društva,od svojih prijatelja koji su bili popularni i družili se s curama.I on im je zavidio.Osjećao se manje vrijedan među njima.Njega su oduvijek zanimale i stvari koje nisu zanimale njegove vršnjake.Volio je slušati Beatlese,dok su njegovi prijatelji slušali rap i cajke.Potajno je volio klasičnu glazbu i poeziju.,ali je potpuno razumio da to mora ostati tajna jer bi ga to samo učinilo još većim čudakom i autsajderom.Počeo je i filozofirati.Sve je više vremena provodio sam u razmišljanjima kako i zašto.Opterećivao se sa pitanjima za koje njegovi prijatelji nisu marili.Njima je bilo jedino važno kako da osvoje cure i sebi dignu ugled radeći svakakve "nestašluke"(to je vrlo blaga riječ).Kad je krenuo u srednju školu pao je u depresiju.Nije uspio steći prijatelje s kojima bi imao zajedničke točke.Bio je vjernik,i odrastao je u takvoj obitelji.Ta vjera ga je sprječavala da pije,puši,psuje i bude buntovnik kao njegovi prijatelji,što je bilo vrlo popularno kod cura.Njegova majka bila je prezaštitnička i kad bi i izašao s prijateljima,sramotila ga je stalnim pozivima i zabranama.To mu je već tešku situaciju vrlo otežalo.Pred kraj srednje depresija je već skoro dosegnula kritičnu točku.Nije izlazio iz kuće,u školi je bio ismijavan zbog toga...
Razmišljao je o suicidu,o lijekovima.Kako da si pomogne?Izgubio je volju za životom i za svime što ga je veselilo.Mislio je kako je depresija bolest,poremećaj u kemiji mozga kojeg je naslijedio od svoje depresivne majke i kako ne može ništa učiniti da to promjeni.To je biološko,genetsko,nepromjenjivo. Mislio je da će mu cijeli život biti patnja i bol i da će na posljetku ostati sam.Mislio je i da mu cure jednostavno nisu suđene.

Njegov je otac,kad bih majka bila depresivna uvijek govorio- sve je to u glavi,misleći na stav.Kakav stav zauzmeš u životu takav će ti život i biti.
Ako se smiješ,svijet će se smijati s tobom,ako plačeš,plakati ćeš sam.
Augustin je bio vrlo veliki pesimist.Premotavao je svoju prošlost često,tražeći taj korijen vlastite nesigurnosti i depresije.Dugo ga je tražio i već je odustao,no jedan ga je dan to opalilo poput groma.Jednostavno je uvidio što mu se dogodilo.Uvidio je da vrijedi u najmanju ruku jednako kao i drugi.
Uvidio je da nema razloga biti depresivan i propustiti život.Uvidio je da je sve u njegovim rukama,da ima moć promijeniti sve što poželi.Odbacio je sve prijašnje filozofije i odlučio preuzeti život u svoje ruke.Ionako ću umrijeti,nestati-mislio je.-Nemam što izgubiti. Kao što kaže pjesma Alway look on the bright side of life:
I mean - what have you got to lose?
You know, you come from nothing
you're going back to nothing
What have you lost? Nothing!

Tako je odlučio skinuti oklop i dopustiti drugima da ga zavole.Shvatio je da je on cijelo vrijeme bio taj problem koji ga je mučio.Odlučio je posvetiti pažnju drugima,a ne sebi.Vidio je da ne smije biti egoističan,već da bi bio sretan mora činiti druge sretnima.Sada mogu ponosno reći da je on i moj prijatelj.
Zadnji put kad sam ga vidio bio je vani s prijateljima i uživao u stvarima koje je prije prezirao i u isto vrijeme im zavidio,no nije se prodao i uklopio u masu,već je samo bio svoj,i drugi su ga prihvatili.

Poanta priče(koja je btw potpuno istinita) je ta da je problem uvijek negdje u nama,a ne u drugima.Odbaci ideale i budi svoj!Ako voliš slušati Tom Waitsa,nastavi ga slušati.Kada okolina vidi da ti potpuno ne smeta što će oni misliti na to,počet će te poštivati.
Netko će u svemu naći nešto dobro.Treba se suočiti sam sa sobom i ako dobiješ tu bitku,ako pobijediš sam sebe,to je najveća pobjeda u životu i nema ništa veće.Nema idealne djevojke,idealne ljubavi,idealnog posla,idealne obitelji,i idealnih prijatelja.Što to prije prihvatiš bit će ti bolje.
Ispričavam se na dugom postu,ali osjećao sam dužnost podijeliti Augustinovu priču s vama,nadam se da niste zaspali.

P.S. Tom Waits se zakon,ja slušam blues.

[*floyd*]

Da, vidim ja da bi tvoj prijatelj Augustin i ja imali o čemu razgovarati na kavi. Shvaćam na što mi želiš ukazati, ali to nije nešto što ja jednostavno mogu izvesti. LJudi okol mene se smiju kad kažem da volim sjesti doma navečer i slušati klasičnu glazbu, ili kada obožavam osjećaje koje u osobi može probuditi poezija, mislim da oni to ne shvaćaju. Naravno automatski ni ne pokušavam razgovarati o klasičnoj glazbi, o bluesu, o poeziji jer je to mojim prijateljima preseratorski i smješno. Mislim, mene je sram doći u knjižnicu i posuditi nešto poezije jer se bojim da će mi se gospođa knjižnjičarka smijati . A što se tiče toga kako nema idealne ljubavi, idealnog posla, idealne obitelji... A što ako sam imao idealno djetinjstvo, što ako sam se kao klinac osjećao ispunjeno kao nikada pišući zadaćnice i sastavke, što ako sam dvije godine živio ljubav za koju svi pričaju da ne postoji. Malo je teško vjerovati da to ne postoji kada si to proživio. Počinjem vjerovati da je idealan život vezan samo za mlade dane, a kada ostariš moraš se uklopiti u tu šablonu odraslih, gdje moraš naći dobar posao, imati dobar auto, biti bolji od susjeda, steći puno toga u životu i za Boga miloga nikako uživati u životu!

[Stipe23]

*floyd* kaže:

kakvi su savjeti, kako se vratiti na pravi put?

Floyde, što si u svom životu napravio, a da si sa time zadovoljan, od otvaranja ove teme naovamo? Tri-četiri tjedna je taman.
Što si kroz to vrijeme propustio napraviti, a da si sad oko toga nezadovoljan?

Upotrijebi brain power...
http://www.youtube.com/watch?v=9tIYpvlQP_s


-Stipe

[*floyd*]

Upoznao djevojku koja bi potencijalno mogla biti prilično savršena! To sam napravio!

poduzeo nešto oko toga, e to nisam napravio

[Niska rasta man]

*floyd* kaže:

Upoznao djevojku koja bi potencijalno mogla biti prilično savršena! To sam napravio!

poduzeo nešto oko toga, e to nisam napravio

E super, sada se fino malo pokreni i poduzmi nešto po pitanju toga
Nemaš ništa za izgubiti, tek ste se upoznali