Razvod u tijeku - dijete - nova veza - viđanje s ocem

[Lord Byron]

Pocahontas1 kaže:

Znam da se čini malo brzo

Ne čini se malo brzo, nego je puno brzo.

Očekuješ biti ozbiljno shvaćena, a nakon prvog braka u koji si uletjela slijepo zaljubljena, sad si odjednom progledala i našla čovjeka svog života u nekome tko nakon 5 mjeseci poznanstva na 100 km udaljenosti zna da želi brak i dijete s tobom. Ni u jednom trenutku ti nije zasvijetlila lampica što o tvome postojećem djetetu misli onaj tko sad i odmah hoće svoje?

Proceduru razvoda shvaćaš poput malog Ivice: kažeš da ćeš "ti poštedjeti dijete ročišta i ostalog" - odakle ti ideja da si ti u toj stvari neki presudan čimbenik i netko tko odlučuje?

Dijete će, slijedom tvoje zaljubljenosti, u godinu i pol - dvije proći roditeljske svađe od kojih bježi pod stol, tvoj i njegov odlazak iz doma u kojem je odrastao, upoznavanje tvog novog partnera, selidbu 100 km i polubrata/polusestru koju tvoj novi partner, eto, želi s tobom.

Nakon 5 mjeseci poznanstva.

S udaljenosti od 100 km.

O Bože, daj da je trol...

[Gingerina]

Pocahontas1 kaže:

Pozdrav,

Ne znam što se događa, nešto stalno 'izbacuje'...

Živim odvojeno os supruga godinu dana. Pokrenula sam tužbu ali još nije bilo 1.ročište.

Imamo dijete od 6god. Viđa se s ocem kada poželi.

U međuvremenu sam upoznala ozbiljnog muškarca. Može li doći do kakvih pravnih posljedica u vezi skrbništva ako dijete upoznam s novim/budućim?

Ima li netko ovakvih iskustava?

Hvala

Ne može doći do ikakvih pravnih posljedica. Točka.

[Pocahontas1]

Gingerina kaže:

Ne može doći do ikakvih pravnih posljedica. Točka.

Gingerina, hvala

[ex anais]

Možda bi bilo bolje prije se pobrinuti oko svog djeteta i njegovih emocija u cijelom tom procesu jer će mu itekako trebati ekstra pažnja i strpljenje nego zatrudniti i posvetiti se logično novom djetetu, a staro se već snaći jer majka ima vremena za sve- a nema, to je činjenica.

To je bitnije od svih ovih ostalih priča. Netko tko ima dijete bi trebao tome podrediti sve u smislu da jako pazi kako će dijete proći kroz upoznavanje partnera, a onda i stvaranje obitelji, a to se nekako neće dobro odraziti na dijete ako odjednom bude moralo progutati i novog partnera i očev bijes i novog bracu/seku. Nije fer i bolno je to čitati.

[Pocahontas1]

Lord Byron kaže:

Ne čini se malo brzo, nego je puno brzo.

Očekuješ biti ozbiljno shvaćena, a nakon prvog braka u koji si uletjela slijepo zaljubljena, sad si odjednom progledala i našla čovjeka svog života u nekome tko nakon 5 mjeseci poznanstva na 100 km udaljenosti zna da želi brak i dijete s tobom. Ni u jednom trenutku ti nije zasvijetlila lampica što o tvome postojećem djetetu misli onaj tko sad i odmah hoće svoje?

Proceduru razvoda shvaćaš poput malog Ivice: kažeš da ćeš "ti poštedjeti dijete ročišta i ostalog" - odakle ti ideja da si ti u toj stvari neki presudan čimbenik i netko tko odlučuje?

Dijete će, slijedom tvoje zaljubljenosti, u godinu i pol - dvije proći roditeljske svađe od kojih bježi pod stol, tvoj i njegov odlazak iz doma u kojem je odrastao, upoznavanje tvog novog partnera, selidbu 100 km i polubrata/polusestru koju tvoj novi partner, eto, želi s tobom.

Nakon 5 mjeseci poznanstva.

S udaljenosti od 100 km.

O Bože, daj da je trol...

Dragi Byron, previše sam ovih dana na forumu pa ću biti kratka i to mi je samo trenutna inspiracija
- svi smo ovdje pod pseudonimima, porazmisli malo o simbolici tvojeg i mojeg

[Pocahontas1]

ex anais kaže:

Možda bi bilo bolje prije se pobrinuti oko svog djeteta i njegovih emocija u cijelom tom procesu jer će mu itekako trebati ekstra pažnja i strpljenje nego zatrudniti i posvetiti se logično novom djetetu, a staro se već snaći jer majka ima vremena za sve- a nema, to je činjenica.

To je bitnije od svih ovih ostalih priča. Netko tko ima dijete bi trebao tome podrediti sve u smislu da jako pazi kako će dijete proći kroz upoznavanje partnera, a onda i stvaranje obitelji, a to se nekako neće dobro odraziti na dijete ako odjednom bude moralo progutati i novog partnera i očev bijes i novog bracu/seku. Nije fer i bolno je to čitati.

Apsolutno se slažem. Pišem na brzaka pa ispadnu nekad postovi i kako nisam mislila... Pa ljudi navale sa pitanjima itd.

Prvenstvena svrha ove teme bila je (jer ljudi rekla, kazala - i tako se moj budući boji uopće upoznati moje dijete) - dakle da razbijem tu predrasudu jer sam ja u startu prva prepreka što sam predugo čekala s podizanjem tužbe, dakle nije čovjek ništa kriv. Onda kad pomislim da bi sud mogao a i ne mora trajati cca 6mj, pa dok se tek onda krenu upoznavati još 3-4mj... o tome je bila riječ...
I normalno da ćemo se jednom, ne odmah upoznati na nekom izletiću i više izleta i pizza i sokova i ringišpila i šta ja znam. I normalno da razmišljam i o osjećajima i o ljubomori i svemu. Da ne razmišljam već bih s novim bila trudna i živjela kod njega.

Ali ono što sam molila, a uglavnom su mi par njih odgovorili samo su pravne činjenice - smijem ili ne smijem. A kad su pitali šta planiramo pa napisala sam i šta planiramo, ali sam rekla negdje na početku teme da je spreman čekati, naravno da je jer se ni ja ne bih trudila oko njega da nije. Ali bilo i glupo da zbog neznanja čekamo svi dulje nego je potrebno. Samo to.

Hvala svima

[Pocahontas1]

BitchyWitch kaže:

Djeca ti sama po sebi kuže neke stvari vjeruj mi, koliko god ti djete ne htjela opterećivati razvodom i ročištima djete je to već samo shvatilo.

Što se tiče novog partnera, po meni, upoznavanje djeteta sa partnerom je uvijek škakljivo pitanje. Čak i ako ga predstaviš kao frenda dijete može opet samo donjeti neke zaključke.
A tvoje pitanje, u vezi nove veze i sudske rastave, sve ti ima veze s tim, vjeruj mi ako ćete se boriti za odgoj i čuvanje djeteta, izvlačit će ti sve i svašta, tražiti nešto di toga nema.
A tvoja odluka da se preseliš 100 km sa djetetom je nažalost nešto što tvom bivšem može ići na ruku.
Jer iskreno, tada će djete morati napustiti sve što pozna, svoje prijatelje, rodbinu, školu ili vrtić...
Razvod je sam po sebi traumatičan za dijete, upoznavanje novog partnera bilo kojeg supružnika, preseljenje je samo dodatna trauma.
...
Da je situacija samo malo drugačija, da si tamo našla posao i da se i ovako i onako misliš preseliti bez obzira na sadašnjeg partnera to ne bi imalo toliki utjecaj na sud.
Ovako ti se tamo seliš samo zato jer ti je tamo novi partner.
Da li tamo možeš dobiti ili te čeka posao?

Eh, pa od mene neće saznati za parnicu. Ne kužim zašto bi. Brak je već okončan i ovo su samo papiri. Odem ujutro na posao, izađem s posla na ročište, nema tu filozofije velike... Ali saznat će od oca kao što je i saznao za promjenu adrese. Jer njegov otac voli glumiti žrtvu i mi ćemo obadvoje morati živjeti s tim - dakle sad ovo nije ni prvi ni zadnji put da mu tata dramatizira. Ja sad tu ništa ne mogu, sve ovo i radim da se maknemo od njega i njegove drame. Nećemo nikad moći u potpunosti ali čim dalje tim bolje.

Da, preseljenje je trauma i meni je trauma ali život je takav i ide dalje. A bolje prije škole. Dakle, mogao nam je tata prepustiti na korištenje mali stan pa ne bi bilo trauma za juniora. Pitala sam ga ali nije htio.

A naći posao u drugom gradu bilo bi idealno, ali to bih mogla jedino tako da dijete ostavim na par mjeseci kod mojih što mi ne pada na pamet Dakle nemrem skočiti ako nemam taj papir a da bi dobila papir bilo bi bolje da imam posao, mislim da zvuči nelogično.

Je, bilo bi predivno da mi je budući direktor svemira pa da me tamo čeka i posao, sorry na sarkazmu ali znam da si mislila najbolje, i sama sam o tome razmišljala.

[Lord Byron]

Pocahontas1 kaže:

- svi smo ovdje pod pseudonimima, porazmisli malo o simbolici tvojeg i mojeg

Simbolika mojeg nicka je teška svojevremena lokalna zajebancija -ali, to nimalo ne priječi ponekog genijalca da svako toliko psihologizira na tu temu. Time moj nick postaje i jako praktičan nepogrješiv detektor.

BTW, i dalje pišeš o proceduri razvoda onako kako bi pisao mali Ivica. Odeš na ročište, nema filozofije... Raspitaj se malo o razvodima brakova s maloljetnom djecom.

[Pocahontas1]

Lord Byron kaže:

BTW, i dalje pišeš o proceduri razvoda onako kako bi pisao mali Ivica. Odeš na ročište, nema filozofije... Raspitaj se malo o razvodima brakova s maloljetnom djecom.

Pa to sam i rekla na početku da nemam pojma. Nisi otkrio toplu vodu. Nisam došla ovdje da mi se preispituju osjećaji, planovi i što ja znam nego da saznam nešto konkretno i pravno korisno. Pa neće njega zvati na ročište.

A Bože moj, kažem da ću ga zaštititi koliko ja mogu. Pa ne mogu ga zaštititi ni od viroze a kamoli od problema u životu.

[povremenaa]

Pročitala sam sve dosadašnje postove na temi i stajem uz one koji te podsjećaju da u prvom redu moraš misliti na djetetovo dobro i na njegovo emocionalno stanje. Možda ti se čini da je dovoljno da je dijete obaviješteno kako mu se roditelji rastaju i da izjavljuje da "želi živjeti kod mame" da zaključiš da je sve u redu i da to za dijete nije prevelika trauma - ali to jednostavno ne ide tek tako. Djeca ne pričaju o svojim traumama s lakoćom, i tvoje dijete razvod sigurno muči puno više nego što ti se čini. Ne zato što je tvoj razvod takav, nego zato što sve statistike i istraživanja o tome što djeca proživljavaju zbog razvoda tako pokazuju.
Upoznati dijete koje još nije emocionalno "probavilo" rastanak svojih roditelja s novim muškarcem bilo bi - prema mom skromnom mišljenju - zbilja previše. Mislim da je prerano da zbunjuješ dijete na taj način - jer nije to šetnja u parku, sladoled ili kino, usputno upoznavanje nekog poznanika kojega ste slučajno sreli u gradu. Ti bi svoje dijete odvela u dom drugog muškarca, 100 km dalje od kuće, suočila ga s novim zbunjujućim svijetom za koje ono sigurno nije spremno.
Ne da mi se sad baviti matematikom, ali nije ni potrebno previše matematike da se zbroji koliko je zajedničkog vremena svaki drugi vikend tijekom 5 mjeseci, i koliko istinskog upoznavanja na 100 km udaljenosti. Koliko god bilo - premalo je da znaš da je to osoba s kojom ćeš usrljati u zajednički život s djetetom. S djetetom koje još proživljava traumu vašeg razvoda. Kažeš da si se zeznula prvi put kad si se udala - kako možeš biti sigurna da si ovaj put nabasala na pravog? To što je financijski potkovan zadnja je stvar koja jamči da ćete biti sretni. Zbilja mislim da se ne bi smjela igrati mentalnim zdravljem svog djeteta zbog nekoga koga poznaješ tako kratko i tako nadaleko.
Žao mi je ako ti ovo zvuči grubo ili optužujuće, ali ne shvaćam zašto ti se toliko žuri.

[BitchyWitch]

Gingerina kaže:

Ne može doći do ikakvih pravnih posljedica. Točka.

Samo upoznavanje ne, ali činjenica da planira zajednički život sa tim čovjekom u gradu udaljenom 100 km, da planira odvesti dijete tamo, da će tamo biti nezaposlena možda bi mogla imati pravne posljedice da se dijete preda tati na odgoj i čuvanje koji ima vlastiti stan, posao, i koji je u gradu di je dijete odraslo i gdje mu je obitelj.

Pocahontas1 kaže:

Eh, pa od mene neće saznati za parnicu. Ne kužim zašto bi. Brak je već okončan i ovo su samo papiri. Odem ujutro na posao, izađem s posla na ročište, nema tu filozofije velike... Ali saznat će od oca kao što je i saznao za promjenu adrese. Jer njegov otac voli glumiti žrtvu i mi ćemo obadvoje morati živjeti s tim - dakle sad ovo nije ni prvi ni zadnji put da mu tata dramatizira. Ja sad tu ništa ne mogu, sve ovo i radim da se maknemo od njega i njegove drame. Nećemo nikad moći u potpunosti ali čim dalje tim bolje.

Da, preseljenje je trauma i meni je trauma ali život je takav i ide dalje. A bolje prije škole. Dakle, mogao nam je tata prepustiti na korištenje mali stan pa ne bi bilo trauma za juniora. Pitala sam ga ali nije htio.

A naći posao u drugom gradu bilo bi idealno, ali to bih mogla jedino tako da dijete ostavim na par mjeseci kod mojih što mi ne pada na pamet Dakle nemrem skočiti ako nemam taj papir a da bi dobila papir bilo bi bolje da imam posao, mislim da zvuči nelogično.

Je, bilo bi predivno da mi je budući direktor svemira pa da me tamo čeka i posao, sorry na sarkazmu ali znam da si mislila najbolje, i sama sam o tome razmišljala.

Draga moja, ti ne možeš odlučivati o tome da li će djete saznati za parnicu, jer će se u to upetljati CZSS koji će pitati djete o tim stvarima, naročito ako ti se bivši bude protivio da djete odvedeš 100 km daleko.
Jel stvarno misliš da je tvom djetetu bolje da to sazna od CZSS ili oca, suda ili od tebe?

A za posao, čuj, ja znam da ja ne bih ostavljala svoj posao i svoju obitelj, selila svoje djete od svega što zna za nekog čovjeka kojeg znam 6 mj., pa neka je i godinu dana.
Uostalom opet nisi odgovorila na moje pitanje, zašto se tvoj budući ne doseli u tvoj grad, zašto on ne ostavi sve ono njemu poznato i svoj posao radi tebe i tvog djeteta?

[Gingerina]

BitchyWitch kaže:

Samo upoznavanje ne, ali činjenica da planira zajednički život sa tim čovjekom u gradu udaljenom 100 km, da planira odvesti dijete tamo, da će tamo biti nezaposlena možda bi mogla imati pravne posljedice da se dijete preda tati na odgoj i čuvanje koji ima vlastiti stan, posao, i koji je u gradu di je dijete odraslo i gdje mu je obitelj.

Slažem se. Ali ako je suditi po jadikovkama muških na temi na kojoj sudjelujem na Politici "Jesu li muškarcima oduzeta njihova prava" - dijete se po defaultu dodijeljuje majci jer sude 'feminacističke' sutkinje na obiteljskim sudovima.

Naravno, smatram da je to nebuloza i da bi činjenice gore nabrojane mogle biti od odlučnog značaja da se dijete dodijeli ocu. Pitanje je, želi li otac uopće puno skrbništvo nad djetetom?

Nisam čitala cijelu temu, samo sam odgovorila da nema pravnog učinka što će dijete upoznati maminog novog dečka. Za razvod braka nije od značaja nit recimo preljub.

[BitchyWitch]

Gingerina kaže:

Slažem se. Ali ako je suditi po jadikovkama muških na temi na kojoj sudjelujem na Politici "Jesu li muškarcima oduzeta njihova prava" - dijete se po defaultu dodijeljuje majci jer sude 'feminacističke' sutkinje na obiteljskim sudovima.

Naravno, smatram da je to nebuloza i da bi činjenice gore nabrojane mogle biti od odlučnog značaja da se dijete dodijeli ocu. Pitanje je, želi li otac uopće puno skrbništvo nad djetetom?

Nisam čitala cijelu temu, samo sam odgovorila da nema pravnog učinka što će dijete upoznati maminog novog dečka. Za razvod braka nije od značaja nit recimo preljub.

Ja sam navela slučaj u kojem je sud dodijeli djete na odgoj i čuvanje ocu baš iz sličnih razloga, udaljenost je bila samo 20-30 km, ali djete bi ipak trebalo promijeniti grad i okolinu, tako da
Rekla sam joj isto tako da bi bilo drugačije da ona ide tamo radi posla a ne radi zasnivanja nove obitelji, jer se na to gleda drugačije nego na selidbu radi novog partnera.

[Gingerina]

Da, loše je što će tamo biti nezaposlena. Bolje izglede bi imala da je tamo čeka posao, bez obzira što će živjeti s novim mužem. I nadalje, ostaje problem što dijete mijenja sredinu.

Pocahontas1 kaže:

A bivši upravo tak radi. Od kada je dao suglasnost da prijavimo prebivalište kod mojih roditelja, mali stalno od njega dolazi s idejama da sada 'zauvijek živi kod mene', donio si je sve igračke, ne da mu se odlaziti k tati... A ja mu uopće za tu promjenu adrese nisam govorila i to je tak svejedno za njega dok je dijete. Napravila sam to zbog vrtića. Iz nikojeg drugog razloga. Dakle, mali to samo može čuti od svog tate Ono, potpisao je, a sad malome puni glavu protiv mene.

A moja pretpostavka je da je to potpisao zato da si malog skine s leđa, jer je prijašnji vrtić bio bliže njemu pa smo prošlu zimu tako funkcionirali da bi preko tjedna bio kod njega, tj. njegove mame. Ali je i po cijeli mjesec bio kod mene jer sam bila dosta po bolovanjima a poslije toga morala iskoristiti cijeli GO. Ukratko, kad god nisam radila, mali je bio sa mnom.

Dok ga tata dok je bio na GO uopće nije odveo u svoj stan Mali me pita za svoje igračke koje su mu tamo ostale i kaže da odavno nije bio tamo. Samo uvijek kod bake.

Eto, čitala sam malo temu od početka pa mi je ovo zapelo za oko. Iz ovoga mi se čini da otac zapravo i ne bi htio da mali živi kod njega, da bi mu to bilo opterećenje, osobito i stoga što ima minimalac, a i nije se sposoban samostalno brinuti za dijete već ga uvaljuje svojoj mami.

Dakle, čini mi se da bi on mogao samo raditi probleme oko dopuštenja da se mali preseli u drugi grad 100 km daleko, i to iz zlobe, ali da bi mu itekako odgovaralo da mali živi kod mame i da ona za njega brine.

[Pocahontas1]

povremenaa kaže:

Pročitala sam sve dosadašnje postove na temi i stajem uz one koji te podsjećaju da u prvom redu moraš misliti na djetetovo dobro i na njegovo emocionalno stanje. Možda ti se čini da je dovoljno da je dijete obaviješteno kako mu se roditelji rastaju i da izjavljuje da "želi živjeti kod mame" da zaključiš da je sve u redu i da to za dijete nije prevelika trauma - ali to jednostavno ne ide tek tako. Djeca ne pričaju o svojim traumama s lakoćom, i tvoje dijete razvod sigurno muči puno više nego što ti se čini. Ne zato što je tvoj razvod takav, nego zato što sve statistike i istraživanja o tome što djeca proživljavaju zbog razvoda tako pokazuju.

Upoznati dijete koje još nije emocionalno "probavilo" rastanak svojih roditelja s novim muškarcem bilo bi - prema mom skromnom mišljenju - zbilja previše.
Ne da mi se sad baviti matematikom, ali nije ni potrebno previše matematike da se zbroji koliko je zajedničkog vremena svaki drugi vikend tijekom 5 mjeseci, i koliko istinskog upoznavanja na 100 km udaljenosti. Koliko god bilo - premalo je da znaš da je to osoba s kojom ćeš usrljati u zajednički život s djetetom. S djetetom koje još proživljava traumu vašeg razvoda. Kažeš da si se zeznula prvi put kad si se udala - kako možeš biti sigurna da si ovaj put nabasala na pravog? To što je financijski potkovan zadnja je stvar koja jamči da ćete biti sretni. Zbilja mislim da se ne bi smjela igrati mentalnim zdravljem svog djeteta zbog nekoga koga poznaješ tako kratko i tako nadaleko.
Žao mi je ako ti ovo zvuči grubo ili optužujuće, ali ne shvaćam zašto ti se toliko žuri.

Mislim o svemu ovome i znam da ima stvari koje ja ne mogu vidjeti na površini, kako je djetetu iznutra itd.

povremenaa kaže:

Mislim da je prerano da zbunjuješ dijete na taj način - jer nije to šetnja u parku, sladoled ili kino, usputno upoznavanje nekog poznanika kojega ste slučajno sreli u gradu. Ti bi svoje dijete odvela u dom drugog muškarca, 100 km dalje od kuće, suočila ga s novim zbunjujućim svijetom za koje ono sigurno nije spremno.

Baš to ponavljam da neću učiniti. Neću ga odvesti k njemu doma prije nego provedemo poneki izlet zajedno i neobavezno, i da je bliže bilo lakše da se 'slučajno' sretnemo, ali i ovako to možemo osmisliti kao zabavu. Nikakvu prisilu. I nećemo se pred njim žvaljakati ni držati za ruke. I on je mene upoznao s roditeljima koji su blizu 80 i sa nećakinjama - ok- oni nisu moje dijete, oni nisu prošli nikakvu traumu, ali oboje znamo i znali smo da rodbina i prijatelji zaslužuju poštovanje. Nismo djeca. Znamo kako se treba ponašati. I ne bih razmišljala o svemu ovome da nisam s njegove strane vidjela kakav je, kako se ponaša sa obitelji, kako u stresnim situacijama itd.

povremenaa kaže:

Ne da mi se sad baviti matematikom, ali nije ni potrebno previše matematike da se zbroji koliko je zajedničkog vremena svaki drugi vikend tijekom 5 mjeseci, i koliko istinskog upoznavanja na 100 km udaljenosti. Koliko god bilo - premalo je da znaš da je to osoba s kojom ćeš usrljati u zajednički život s djetetom. S djetetom koje još proživljava traumu vašeg razvoda

Da. Pa nećemo se sutra preseliti k njemu. Dok se sve ove stvari poslože bit će to i godina dana, možda i više. Zatorazmišljam i planiram kako ću se postaviti i stalno se preispitujem u vezi svega. Iako ja smatram da vrijeme i može pokazati neke stvari, ali nije garancija čak i da hodamo 3 godine, da će četvrta i sve dalje biti ok. U životu ne postoje garancije. Treba biti oprezan, ali mogu ja i na raskrižju dok mi gori zeleno stajati - jer postoje budale koje voze na crveno pa ću ja za svaki slučaj ipak pričekati - e tak mogu cijeli život ostati na jednom mjestu.

[-honey-]

Pocahontas1 kaže:

sve ovo i radim da se maknemo od njega i njegove drame. Nećemo nikad moći u potpunosti ali čim dalje tim bolje.

Neovisno o svemu što sam prije pisala s pravne strane moram ti reći da ti to baš i nije neki razlog
Bježanjem od jednog problema uvalila si se u još veći, pazi samo da ti se povijest ne ponovi.

[ruby43]

Dok se sve stvari ne poslože, spominješ može biti i godinu dana. Sorry, ali za godinu dana tko živ, tko mrtav. Ne brzaj!!

[Pocahontas1]

BitchyWitch kaže:

Samo upoznavanje ne, ali činjenica da planira zajednički život sa tim čovjekom u gradu udaljenom 100 km, da planira odvesti dijete tamo, da će tamo biti nezaposlena možda bi mogla imati pravne posljedice da se dijete preda tati na odgoj i čuvanje koji ima vlastiti stan, posao, i koji je u gradu di je dijete odraslo i gdje mu je obitelj.

Tnx. Ovakva informacija mi je bitna i korisna. Tata nema vlastiti stan, radi na određeno i na minimalcu je pa sumnjam da će ga dati njemu zbog toga.
Znam da je teško i ne zanosim se, ali kopat ću rukama i nogama da tamo ne budem nezaposlena a i neću se seliti dok ne smislim kako ću to izvesti. Zato mislim, makara Honey kaže da ću morat sve ispočetka ponovo kad budem tražila to što već treba za preseljenje...

BitchyWitch kaže:

Draga moja, ti ne možeš odlučivati o tome da li će djete saznati za parnicu, jer će se u to upetljati CZSS koji će pitati djete o tim stvarima, naročito ako ti se bivši bude protivio da djete odvedeš 100 km daleko.
Jel stvarno misliš da je tvom djetetu bolje da to sazna od CZSS ili oca, suda ili od tebe?

Ovo isto nisam znala. Mislila sam da djeca mlađa od 12god se ne upliću uopće, a bože moj, obrada kod neke psihologice, joj meni pa preživjet ćemo to... Kažem da 1.ročište nije ni bilo, tek onda ću znati da li se otac uopće kaj protivi ili ne, pa kad dođe poziv, naravno da ću djetetu reći o čemu se radi.

BitchyWitch kaže:

A za posao, čuj, ja znam da ja ne bih ostavljala svoj posao i svoju obitelj, selila svoje djete od svega što zna za nekog čovjeka kojeg znam 6 mj., pa neka je i godinu dana.
Uostalom opet nisi odgovorila na moje pitanje, zašto se tvoj budući ne doseli u tvoj grad, zašto on ne ostavi sve ono njemu poznato i svoj posao radi tebe i tvog djeteta?

Gle, i ja o tome razmišljam danonoćno i kombiniram šta sve ne. A opet - nitko meni ne garantira na ovom poslu da sutra ili dogodine neću dobiti pedalu jer je neki big boss sve odlučio preseliti u Indiju ili nekam.

A 100km je 1 sat autocestom, zašto se svi kače na to? Ja samo kažem da je predaleko za ''razvlačenje''.

Zakaj se on ne preseli? Prvo ni on ni ja nismo znali pa sad iz ove teme znam, da ako dobijem skrbništvo svejedno moram tražiti dozvolu kad se selim, ali i za to mora postojati lijek iskopat ću ga ja, a kažem, možda neće ni biti potrebno ako ovaj zabije glavu u pijesak kao što to radi cijeli život.

a selit se.... on ima roditelje od 80god o kojima brine, tu su doktori i sve da ne nabrajam, kuću u koju je ulagao, 100% siguran posao jer on i brat imaju firmu. Nije mi ni palo napamet pitati ga da se on preseli.

[Pocahontas1]

-honey- kaže:

Slažem se s ovim, s djetetom treba graditi odnos povjerenja, nikako ga obmanjivati i lagati mu "za njegovo dobro". U ovom slučaju već godinu dana ne postoji taj brak praktički, samo ga treba formalno okončati a brak je zajednica muškarca i žene (zasad) i dijete nema veze s njegovim sklapanjem ni razvodom.

Baš tako i ja mislim. Dakle, za sada zna osnovne stvari, a kako će se dalje stvari razvijati, naravno da ćemo razgovarati i razgovarati i razgovarati i i sve što je potrebno.

-honey- kaže:

Ne vidim potrebu da se uopće definira takav odnos- to je frend, to je poznanik, to je bla bla bla... to je xy, za dijete je to dovoljno, samo će steći zaključke kakva je ta osoba i to je jedino u ovoj priči bitno, a može imati utjecaja i na sve daljnje događaje. Može dodatno potaknuti planove, a može ih i uništiti. Neizvjesnost je najgora. Kad osoba zna na čemu je onda tek može istinski planirati.

Baš tako. Već sam ponovila x puta da neću ništa forsirati. A zašto se ne bi podružili? Možda baš kliknu jedan drugome.

-honey- kaže:

Ne vidim da išta može ići na ruku osobi koja je napustila bračnu zajednicu i dijete prije više od godinu dana a u međuvremenu ne ispunjava roditeljske obaveze. Inat, ljubomora, manipulacija isl, to je sve što on može poduzeti a na tome će i ostati.

Jedino, nije on otišao nego mi, ali to ne mijenja stvari kako sada stoje.

-honey- kaže:

Ne nužno, ovo je generaliziranje. To ovisi o okolnostima i o roditeljima. U ovom slučaju okolnosti su takve da dijete već godinu dana ne živi s ocem i ne vidim razlog da bi formalan prekid braka između njegovih roditelja bio trauma za njega. Što se tiče upoznavanja i preseljenja, moguća je "trauma" ako se kao takva djetetu prezentira, a pogotovo ako to preseljenje bude k nekom nepoznatom, zato i smatram neophodnim upoznavanje prije preseljenja.

Znam da opreza nikad dosta i bla, bla, ali zašto bi nova obitelj morala odmah i apsolutno biti bauk? Trauma? Ili ne znam što? Pa želimo stvoriti obitelj u kojoj će se svi osjećati sigurno, zaštićeno i voljeno... Ako krenemo s negativnim stavom onda će tako i ispasti, a naravno da se ne može niti očekivati nekakva nerealna prevelika sreća. Za sve ima vremena i postoji način ako se ima volje i ako se uloži trud.[/QUOTE]

-honey- kaže:

Faktički je taj brak mrtav godinu dana i da je autorica razvedena godinu dana možda ne bi bilo takvih pesimističnih komentara a upravo o tome se radi da je djetetu bitno ono što je stvarnost, a ne ono što je na nekom papiru.

I kad idem k zubaru, ako zabrijem da će me boljeti - boljet će me još više, ako zabrijem da će sve brzo proći, da to moram radi zdravlja i da će mi dugoročno biti bolje ako to obavim - onda će mi tako i biti.

Tako je i ovo. Nisam 'odradila' razvod jer sam se bojala, povukla se i šta ja znam, plašili me babarogama, da to puno košta, puno živaca, puno svega nečega... 'Odradit' ću ga sad i točka.

Amen

[Pocahontas1]

ruby43 kaže:

Dok se sve stvari ne poslože, spominješ može biti i godinu dana. Sorry, ali za godinu dana tko živ, tko mrtav. Ne brzaj!!

Ne kužim te?