Pred zidom - bi li vi ostali u ovakvom braku?

[casablanka]

Pozdrav ,

imam 39 god. i u braku 11.Dvoje djece , varao me - slučajno saznala , priznao samo jednu noć.Kada sam drugi put ostala trudna tjerao me na pobačaj( nikad mu to nisam oprostila ) ,.Nema svoje mišljenje sve je skoro kako njegova mama kaže.Djeca su jako vezana za nas i srce me boli od pomisli koliko ču ih povrijediti kada im kažem da odlazimo od tate.On sad glumi dobrog muža i čudi se zašto se ljutim i ne ponašam lijepo prema njemu.Preko svega sam prelazila ali prevaru mu nemogu i neću oprostiti.Cijelim srcem ga želim ostaviti a nemam snage pokrenuti sve.Što bi vi na mom mjestu?

[EmiliaK]

casablanka kaže:

Pozdrav ,

imam 39 god. i u braku 11.Dvoje djece , varao me - slučajno saznala , priznao samo jednu noć.Kada sam drugi put ostala trudna tjerao me na pobačaj( nikad mu to nisam oprostila ) ,.Nema svoje mišljenje sve je skoro kako njegova mama kaže.Djeca su jako vezana za nas i srce me boli od pomisli koliko ču ih povrijediti kada im kažem da odlazimo od tate.On sad glumi dobrog muža i čudi se zašto se ljutim i ne ponašam lijepo prema njemu.Preko svega sam prelazila ali prevaru mu nemogu i neću oprostiti.Cijelim srcem ga želim ostaviti a nemam snage pokrenuti sve.Što bi vi na mom mjestu?

Teska situacija. Ne zna se sta je gore, varanje, ili to sto je mamin sin.
Ako ce tebi biti neka utjeha, ima dosta zena koju prolaze ili su prosle to sto ti pises. Cijelim srce ga zelis ostaviti, imas li uslove za to?

[casablanka]

Imam dobru placu a za stan bi se trebala snac.
Problem je u tome sto ja njega vise nemogu gledat
a on se poceo jako trudit jer osjeca kraj.Rekaoi je da odem
da bi ja razorila obitelj i neka ga ja prevarim da se prestanem durit.
Znam da zene zbog djece ostaju u braku i trpe ali ja osjecam da cu se
razbolit od cijele situacije ,trudim se vec puno godina.

[Difference]

Samim tim što ti predlaže da mu vratiš istom mjerom , prevarom , ti u biti pokazuje koliko je njemu uopće stalo do tebe i koliko uopće zrelo razmišlja o tome što bi brak trebao biti .
Ti sama najbolje znaš koliko ja stvarna ta obitelj za čije moguće razaranje ti već predbacuje . Jedno je obitelj , a drugo je privid obitelji zato što imate djecu i živite na istoj adresi .
Razvod sam pokrenula kada više nisam imala snage niti volje biti dio tog privida . I kada sam bila preumorna od svega . Snaga ? Koliko ti je snage istrošeno do sada ?

[casablanka]

Nemam snage djeci to reci ,iako su bili i jesu svedoci ruznih prizora ,
Dizao je i ruku na mene(vjerojatno u periodu kada je bio sa doticnom)pa
me nije mogao smislit.Sad se primirio pa se lomim mozda se
situacija smiri.A savjest mi neda
mira ,gura me jako prema rastavi.
A kao sto Difference kaze zivjeti dalje u prividu ili pokusat naci srecu koju svako od nas zasluzuje.
Malo se tjesim pa me grize savjest -zona sumraka.....

[moneytree]

casablanka želim ti da nađeš snagu da se pokreneš ako zaista želiš da ga ostaviš!ako odlučiš ostati nadam se da bude krenulo na bolje!nema gore nego agonija i mrcvarenje bez pomaka.

[zaged]

Vjeruj mi djeca ce ti biti zahvalna ako ga ostavis,znaju oni i vise nego ti mislis.Svi zasluzujete mir i dostojanstven zivot a tu ocito nema srece,ljubavi i postovanja sto je kljucno za imanje obitelji.Porazgovaraj sa djecom,mozda se iznenadis njihovom reakcijom.Sretno!!

[Lesli Eldridž]

Misli i na djecu i njihov razvoj... A ako odlučiš ostati sa njim to će biti težak put i morat ćeš sve istjerati na čistac... A šta ćeš uraditi, samo ti znaš...

[leticiamaduro]

Mislim da trebaš snaći snage, jer djeca ce ti biti jako zahvalna. Možda ne odmah, zavisi koliko su velika, ali ja i dan danas zalim sto moji nisu rastavljeni.
A to za razaranje obitelji mi je više nego smiješno, on nije razarao obitelj kad te tukao, kad te tjerao na pobačaj i u konačnici prevario, mada se meni u ovoj tvojoj situaciji to čini najblaze sto ti je napravio.

Ja ne bih ostala u takvom braku, ne bi ni došla do takvih situacija, a i ti imaš kažeš dobru plaću, prema tome imaš puno više nego brojne zlostavljane žene. U svakom slučaju sretno, i nikako nemoj misliti da je za djecu dobro da si u braku po bilo koji cijenu.

[alexc]

casablanka kaže:

Pozdrav ,

imam 39 god. i u braku 11.Dvoje djece , varao me - slučajno saznala , priznao samo jednu noć.Kada sam drugi put ostala trudna tjerao me na pobačaj( nikad mu to nisam oprostila ) ,.Nema svoje mišljenje sve je skoro kako njegova mama kaže.Djeca su jako vezana za nas i srce me boli od pomisli koliko ču ih povrijediti kada im kažem da odlazimo od tate.On sad glumi dobrog muža i čudi se zašto se ljutim i ne ponašam lijepo prema njemu.Preko svega sam prelazila ali prevaru mu nemogu i neću oprostiti.Cijelim srcem ga želim ostaviti a nemam snage pokrenuti sve.Što bi vi na mom mjestu?

Pozdrav,citam tvoj post i iako nisam ni u slicnoj situaciji ne mogu a da ti ne uputim par rijeci. Moj savjet ti je da stanes na loptu i smireno razmislis o svemu. Premlada si da patis do kraja zivota. Djeca ce odrasti a ti ces ostariti uz covjeka s kojim nisi sretna. I zapamti,djeca ne gube oca,on ce to njima ostati do kraja zivota.. I sigurna sam da bi i djeca bila sretnija da tebe vide sretnu! Znam da je teska odluka,ali pokusaj odluciti kako je najbolje za tebe!

Sent from my GT-S5670 using Tapatalk 2

[casablanka]

puno mi znače vaše ohrabrujuče riječi.Ne bih se svrstala u svijet zlostavljanih žena ,gurnuo me par puta grubo ali sam zaustavila takve situacije prijetnjom da se ujutro neće probudit pa se moj muškarac zgrozio mojim ponašanjem i uplašio.Brak mojih roditelja je bio sličan , zato sam i durala sve ove godine "jer je to normalno"pa moja mama je tako živjela valjda mogu i ja.Ne treba biti dr.psihologije da skužiš da sam do jučer imala vrlo nisko mišljenje o sebi i nebi nikad rekla da će mi okidač probudjene savjesti biti njegova prljava prevara.Ili je to moj ego?U svakom slučaju malo sam zabrinuta jer me veseli samo razmišljanje da ću ga ubrzo ostaviti.Jesam li normalna?

[casablanka]

inače , djeca su mi stara 11 i 9 godina, sve blizu puberteta pa blizu 5 razreda pa blizu svih mogučih promjena.Molim Boga da im naš razlaz bude olakšanje a ne trauma.

[alexc]

casablanka kaže:

puno mi znače vaše ohrabrujuče riječi.Ne bih se svrstala u svijet zlostavljanih žena ,gurnuo me par puta grubo ali sam zaustavila takve situacije prijetnjom da se ujutro neće probudit pa se moj muškarac zgrozio mojim ponašanjem i uplašio.Brak mojih roditelja je bio sličan , zato sam i durala sve ove godine "jer je to normalno"pa moja mama je tako živjela valjda mogu i ja.Ne treba biti dr.psihologije da skužiš da sam do jučer imala vrlo nisko mišljenje o sebi i nebi nikad rekla da će mi okidač probudjene savjesti biti njegova prljava prevara.Ili je to moj ego?U svakom slučaju malo sam zabrinuta jer me veseli samo razmišljanje da ću ga ubrzo ostaviti.Jesam li normalna?

Jesi,bez brige :-) samo hrabro!

Sent from my GT-S5670 using Tapatalk 2

[-honey-]

Svi su ti već odgovorili isto kako bi i ja, a kaj se tiče toga kaj on veli -ako odeš da bi razorila obitelj, da se njega slušalo ne bi je ni bilo u takvom sastavu.
Uostalom, ionako mu ne vjeruješ i nisi mu oprostila, zato mu nemoj vjerovati ni po pitanju te emocionalne ucjene. Ti želiš sadržaj a on želi formu.
Stalo mu je do braka jer je razvod znak neuspjeha, al mu nije stalo do tebe.
Nisi financijski ovisna o njemu, ako djeca tebi pripadnu plaćat će alimentaciju i riješit ćeš i pitanje stanovanja. Bitno je da ćeš imati svoj mir. I ti i djeca.
Pitaš jesi li normalna, samo ću ti reći da partnere biramo sami za razliku od mnogo toga što nam život nameće htjeli ne htjeli i ono kaj je jedino normalno jest- biti sretan sa svojim izborom a ti to nisi. Zato ne pitaj jesi li normalna zato kaj se veseliš tome da ga ostaviš

[Retra]

casablanka kaže:

Nemam snage djeci to reci ,iako su bili i jesu svedoci ruznih prizora ,
Dizao je i ruku na mene(vjerojatno u periodu kada je bio sa doticnom)pa
me nije mogao smislit.Sad se primirio pa se lomim mozda se
situacija smiri.A savjest mi neda
mira ,gura me jako prema rastavi.

Sumnjam da ti savjest ne da mira, prije strah od nepoznatog.
Ti nećeš razoriti obitelj razvodom, već ćeš se s djecom maknuti od čovjeka koji ne voli, ne poštuje i ne tretira njihovu majku kako bi trebao.

Molim te, budi svjesna činjenice da ostankom u takvom odnosu daješ poruku svojoj djeci i činiš odnos u kojem postoje udarci i preljub nečim što će vrlo vjerojatno ponoviti kada odrastu.

Nemaš se čega bojati, ako žena koja se razvela žali zbog nečeg, obično žali što se nije razvela isti čas kada je prvi put pomislila na razvod.

Misli na sebe i na djecu. Sretno ti!

[nisam blesava]

Retra kaže:

Nemaš se čega bojati, ako žena koja se razvela žali zbog nečeg, obično žali što se nije razvela isti čas kada je prvi put pomislila na razvod.

ovo je nesto najbolje sto ti je netko mogao reci!!!!
govorim iz vlastitog iskustva...
da sam se razvela odmah, kada sam na to prvi put pomislila...vjerujem da bi danas imala puno bolji i kvalitetniji zivot....
ali nikad nije kasno...stoga stetno...jer tesko da ce se nesto promjeniti nabolje...mozda da privremeno...al nakon izvjesnog vremena opet se oni vrate na staro...i tako sve u krug...dok ne puknes...

[gidu75]

nisam blesava kaže:

ovo je nesto najbolje sto ti je netko mogao reci!!!!
govorim iz vlastitog iskustva...
da sam se razvela odmah, kada sam na to prvi put pomislila...vjerujem da bi danas imala puno bolji i kvalitetniji zivot....
ali nikad nije kasno...stoga stetno...jer tesko da ce se nesto promjeniti nabolje...mozda da privremeno...al nakon izvjesnog vremena opet se oni vrate na staro...i tako sve u krug...dok ne puknes...

nije nužno uvijek tako..mislim na ponavljanje i muke...moguće su i promjene..vlastio iskustvo....brak je veliki kompromis i nemože biti dobro reagirati na prvu i odmah reći zbogom...

[-honey-]

gidu75 kaže:

nije nužno uvijek tako..mislim na ponavljanje i muke...moguće su i promjene..vlastio iskustvo....brak je veliki kompromis i nemože biti dobro reagirati na prvu i odmah reći zbogom...

Na koju to prvu?
Da je tak reagirala već bi ga ostavila prije sto godina. Ovdje se govori o prvoj pomisli na razvod, ne o prvoj svađi i sitnicama.
Ali ne čudi me tvoj komentar. Nimalo. Ti znaš zakaj.

[Pozdrav555]

casablanka kaže:

Pozdrav ,

imam 39 god. i u braku 11.Dvoje djece , varao me - slučajno saznala , priznao samo jednu noć.Kada sam drugi put ostala trudna tjerao me na pobačaj( nikad mu to nisam oprostila ) ,.Nema svoje mišljenje sve je skoro kako njegova mama kaže.Djeca su jako vezana za nas i srce me boli od pomisli koliko ču ih povrijediti kada im kažem da odlazimo od tate.On sad glumi dobrog muža i čudi se zašto se ljutim i ne ponašam lijepo prema njemu.Preko svega sam prelazila ali prevaru mu nemogu i neću oprostiti.Cijelim srcem ga želim ostaviti a nemam snage pokrenuti sve.Što bi vi na mom mjestu?

Draga moja,

mislim da se nemate razloga premišljati i propuštati sreću, tako što ćete se još godinama dvoumiti oko toga koja odluka je ispravna. Ispravna je ona odluka nakon koje ćete Vi ponovno oživjeti - uz obiteljski život koji je pun iskrene ljubavi, lijepih trenutaka i pozitivnog utjecaja na vašu djecu. Ovo što trenutno imate, usudila bih se reći da je samo formalna stvar koju se trudite održati, no zbog čega točno?
Djece?- Ne.
Dijete sam roditelja koji se već više od 10 godine ne slažu u braku i trpe. A tako smo trpili i moj brat i ja. Koliko god tu nije bilo ničeg tako ružnog kao što su prevare, zlostavljenje i slično, njihov međusobni odnos i ne slaganje je strahovito utjecalo na nas dvoje. Ponekad smo bili zbunjeni njihovim odlukama jer su rijetko kad donosili zajedničke odluke, rijetko kad su stajali jedan uz drugoga, pa smo mi to naravno u određenim godinama povremeno i iskorištavali (što naravno, nikako nije ispravno). A što smo bili stariji to nam je više nedostajalo ljubavi, slaganja, zajedničkih druženja, odlazaka nekamo. Dakle uz sve te vaše probleme dolazi i do problema u odgoju vaše djece, iako vi toga možda nikada ne biste bili svjesni. Što su djeca starija, to će više shvaćati što se događa, a time će ih to još više opterećivati i kvariti im svaki njihov dan zbog velike količine negativne energije i manjka ljubavi, koji se, vjerujte mi, itekako osjeća.
Zbog straha što će drugi reći? - Ne.
Vaša obitelj i vaši prijatelji će vas sigurno razumjeti i podržati, a to vam mora biti jedino bitno. Ako ni to, dovoljna vam je vaša sreća i sreća vaše djeca -ipak je to samo vaš život koji imate pravo sami kreirati.
Relativno ste mlada osoba, dosta je još godina života pred vama ( ne želite ih valjda provesti ovako kako ih provodite sada? Vjerujte mi da ćete pući prije ili kasnije, a "oporavak" je dug ma kakav god vaš brak bio, stoga- učinite to što prije). Pružite sreću i sebi i djeci, pa i tom čovjeku, koji možda nađe osobu koju neće imati potrebu varati, a ako nema takve za njega, on nikada neće biti sretan, no ne dozvolite da zbog takve osobe i vi budete nesretni.

Jedino što sada predlažem jest da krenete. Početak je uvijek najteži, pogotovo kada iza sebe ostavljaš nešto što si dugo gradio, ali ponekad valja srušiti tu kuću s lošim temeljima i sagraditi novu, koja će nećemu služiti.

Netko je već spomenuo imate li sredstava s kojima možete izdržati ovu situaciju. Ako ovo ispričate svojima, vjerujem da će vas podržati u svakom pogledu, pa tako i financijski. Prvo u miru i tišini nađite soluciju za počekat (pokušajte iznajmiti neki pristojan stan, dovoljan za vas troje) i tek tada, kad ćete imati gdje otići (pa ako treba i iste sekunde) i kad ćete imati početni plan u glavi, sjednite sa svojim (formalnim) suprugom za stol, recite mu za odluku koju ste donijeli, budite odlučni u svojoj namjeri i nedajte se zavaravati!
Nadam se da ćete se ipak oko svega uspjeti civilizirano dogovoriti, bez prevelikih natezanja po sudovima, barem toliko može napraviti za vas, ako mu je ikada bilo stalo.

Vama i vašoj dječici želim puno sreće i miran život, ispunjen ljubavlju!

[casablanka]

Znala sam da neću pogriješiti ako se obratim Vama ženama koje ste prošle
slične ili iste situacije u u životu.Hvala Vam puno na savjetima, sada znam da nisam luda i po neznam koji put u životu potvrđujem da treba slijediti instinkte i slušati svoje srce jer ono nikad ne griješi.Strah me uvijek pratio u životu i uvijek sam se pitala jeli to ispravno , kako će drugi reagirati , hoću li nekog povrijediti.Mislim da je došlo vrijeme da se pobrinem za sebe makar se cijeli svijet okrenuo naglavačke.Svima ću učiniti uslugu pa i svom mužu jer vjerujem da ni on nije sretan.Teško je krenuti ispočetka , ali znam da ja to mogu.