Utjecaj inteligencije na kvalitetu znanstvenika

[Ershin]

Link: http://www.youtube.com/watch?v=62jZENi1ed8 (Prvih 30 minuta)

Sazetak:
Steve Hsu je teorijski fizicar koji se takoder bavi i psihometrikom. Preciznije, sudjeluje u istrazivanju kojim se trazi korelacija izmedu inteligencije i pripadnih gena. Navodi mnoga istrazivanja i njihove implikacije koje, generalno, govore u prilog tome da je g factor vrlo pouzdana mjera "kvalitete" mozga, korelirana cak i sa varijablama kao sto je reaction time.

Tema:
Neka od pitanja, zajedno sa odgovorima koji se namecu iz istrazivanja, su:

(1) Postoji li cognitive threshold, tj. granica na IQ, koju ako pojedican ima (ili nadmasi) moze se baviti prakticki bilo cime?
(2) Postoji li cognitive threshold za specificna podrucja?

Istrazivanja pokazuju:
(1) Ne.
(2) Da.

Proucavali su korelaciju izmedu ocijena na Master Degree-u i inteligencije. U slucaju disciplina kao sto je sociologija, korelacija prakticki NE postoji (). Medutim, u matematici i fizici postoji i to velika.
Takoder, cini se da su jako uspjesni znanstvenici otprilike 3, 4 standardne devijacije ( IQ=145, 160 ) pomaknuti od prosijeka, za razlika od prosjecnog science PHD znanstvenika ciji je IQ oko 130.

Ovo pokazuje da je IQ od velike vaznosti u znanosti. Moja pitanja su prvenstveno upucena forumasima koji su znanstvenog backgrounda ( bilo zavrsili takav studij, bilo da rade u znanosti):

(1) Slazu li se implikacije ovih istrazivanja sa vasim iskustvom, bilo na radnom mjestu, bilo tijekom studija?
(2) Koliko cesto se nalazite u situacijama u kojima osjecate da vam "manjka" inteligencije? Preciznije, imate dovoljno podataka, a ono cega nema dovoljno je "pattern recognition".
(3) Jeste li bilo gdje od vaseg studija do odabira radnog mjesta SVJESNO pristali na kompromis znajuci da u podrucju koje vas zanima ima previse "boljih"?

[Aphex]

Ershin kaže:

Proucavali su korelaciju izmedu ocijena na Master Degree-u i inteligencije. U slucaju disciplina kao sto je sociologija, korelacija prakticki NE postoji (). Medutim, u matematici i fizici postoji i to velika.

Koliko velika korelacija? 0,5? 0,6?

[Ershin]

Aphex kaže:

Koliko velika korelacija? 0,5? 0,6?

Ne znam taj podatak. Mozda sam se malo neprezicno izrazio, ono sto je mjerenje pokazalo je da osobe ciji je rezultat ispod odredenog praga na SAT testu prakticki NE MOGU zavrsiti master iz fizike i/ili matematike sa dobrim prosjekom. To nije slucaj u npr. socijologiji. Pogledaj video negdje od 25. minute, pa ako te zanima istrazi.

Evo i link na njegov blog: http://infoproc.blogspot.com/2010/03...hresholds.html

[Supekovac]

Ovo pod 2 mi se čini ko pitanje percepcije, mogu se činit samo gluplji/pametniji s obzirom na kolege, e sad kak su oni uspjeli razvit/otkrit nešto je već pitanje. Svi su glupi čim imamo niz probleme poput milenijskih, svima neš fali

Ja bih iskoristio malo tvoju temu i proširio pitanje broj 3. Čini mi se logičnim da ćeš se maknut ako već hrpa pametnijih i iskusnijih i opremeljenijih ljudi radi u tom području. Nema smisla radit doktorat sa temom koju radi neki pametniji tip u boljim uvjetima i sa boljim mentorom, ali da razradim malo to.

Jeste birali diplomske/magistarske/doktorske(ako ih ima smisla zajedno grupirati) radove iz područja gdje već radi puno znanstvenika pa ste zaključili da ćete možda biti citirani od ostatka zajednice, odnosno nekak ćete se uklopit u sve to(pozicije, konferencije...).

Ili ste odabrali neko područje di nema nikoga, nešto novo, pa ste zaključili da ćete baš vi napravit nešto zanimljivoga? Kako u tom slučaju znat da će to rezultirat nečim dobrim, a čak i ako stvarno nabasate na nešto, kako uvjerit ostale da je to dobro?

Pretpostavljam da je istina negdje između, nađeš područje di ima ljudi, ali neki posebniji problem. Danas se stvarno puno ljudi bavi sa svime pa je pitanje što je to novo područje, ali zanima me koliko ima smisla riskirati i ući u neko novo područje, hoće li netko cijeniti što se pokušali(i fejlali) ili je najbolje uzet neko razrađeno područje koje se već desetljećima nikam ne miče?

Mislim da u tehničkim znanostima ima više primjera za takve izlete u novo...

Nadam se pametnim odgovorima, pitanje se činilo boljim kad sam ga tek smislio, ovak napisano je možda konfuzno.

[skeptik]

Ershin kaže:

(1) Postoji li cognitive threshold, tj. granica na IQ, koju ako pojedican ima (ili nadmasi) moze se baviti prakticki bilo cime?

Sasvim sigurno ne. Npr. ni IQ 200 ti nece osigurati da budes uspjesan kao sumo borac.

Ershin kaže:

(2) Postoji li cognitive threshold za specificna podrucja?

Navodno u policiju (u New York-u) ne primaju kandidate koji imaju IQ IZNAD izvjesnog praga.

[Frogger]

Ershin kaže:

Ne znam taj podatak. Mozda sam se malo neprezicno izrazio, ono sto je mjerenje pokazalo je da osobe ciji je rezultat ispod odredenog praga na SAT testu prakticki NE MOGU zavrsiti master iz fizike i/ili matematike sa dobrim prosjekom. To nije slucaj u npr. socijologiji. Pogledaj video negdje od 25. minute, pa ako te zanima istrazi.

Evo i link na njegov blog: http://infoproc.blogspot.com/2010/03...hresholds.html

Ne kužim baš ovaj zaključak, odnosno njegov značaj. Pa SAT test mjeri matematičke sposobnosti subjekta, te sposobnosti čitanja i pisanja. Ako gledaš koliko će subjekt bit uspješan matematičar ili znanstvenik, naravno da će postojat korelacija. Pa to je kao da mjeriš nečije šahovske rezultate u srednjoj školi i koreliraš s njegovim uspjehom kao karijernog šahista. Ono, vidi, pa postoji korelacija!
Šta se tiče uspjeha u studiju sociologije, iskreno nemam pojma šta bi taj uspjeh trebao predstavljat ili šta bi općenito bio uspjeh u sociologiji. Primjerice, neki od bitnih socioloških fenomena u novije vrijeme su raširena upotreba raznih socijalnih mreža poput fejsbuka, "življenja" u virtualnim svjetovima poput WOW ili Farmwille-a te široke upotrebe mobitela i drugih gadgeta koje mladi često preferiraju pred osobnim kontaktom. Ideje za te proizvode nisu došle iz krugova sociologa.

Edit: Skeptik
Disclaimer: nisam još pogledao video.

[S-M-I-L-E-Y]

Mislim da su za uspješnu karijeru u prirodnim znanostima od inteligencije važniji želja prema novim spoznajama, entuzijazam za određeno područje te inovativnost i kreativnost. Puno otkrića i izuma (ako ne i svi) su funkcionirali tako da se znanstvenik prvo nečega dosjetio, a tek je onda to prikladnim eksperimentima i dokazao, a ne obratno. (dok npr. postoji jako puno ljudi koji bi test inteligencije riješili jako dobro, a ne posjeduju kvalitete kao što su entuzijazam i kreativnost).
Naravno, svi koji rade u području znanosti morali bi imati iznadprosječni IQ (minimalno 120), ali nakon što se probije ta granica kvaliteti definitivno više pridonosi gore nabrojano nego dodatni rast IQ-a.

[Daniel.N]

Ershin kaže:

(2) Postoji li cognitive threshold za specificna podrucja?

Istrazivanja pokazuju:
(1) Ne.
(2) Da.

Proucavali su korelaciju izmedu ocijena na Master Degree-u i inteligencije. U slucaju disciplina kao sto je sociologija, korelacija prakticki NE postoji (). Medutim, u matematici i fizici postoji i to velika.

Da, ali postoji mogućnost da bavljenje matematikom i fizikom "izoštrava inteligenciju", da je stvar naopaka. Mnogi testovi inteligencije sadržavaju sparivanja oblika, brojeva... što sve može imati veze s bavljenjem matematikom.

Da se testovi inteligencije baziraju na igranju karata, kartaši bi bili najinteligentniji...

[Ershin]

Frogger kaže:

Ne kužim baš ovaj zaključak, odnosno njegov značaj. Pa SAT test mjeri matematičke sposobnosti subjekta, te sposobnosti čitanja i pisanja. Ako gledaš koliko će subjekt bit uspješan matematičar ili znanstvenik, naravno da će postojat korelacija. Pa to je kao da mjeriš nečije šahovske rezultate u srednjoj školi i koreliraš s njegovim uspjehom kao karijernog šahista. Ono, vidi, pa postoji korelacija!

Moglo bi se ocekivati da ce npr. sposobnosti citanja i pisanja biti korelirane sa kvalitetom socijologa, kao u slucaju matematicara, pa stoga i da ce postojati threshold za socijologiju, ali to nije slucaj.

[Ershin]

S-M-I-L-E-Y kaže:

Mislim da su za uspješnu karijeru u prirodnim znanostima od inteligencije važniji želja prema novim spoznajama, entuzijazam za određeno područje te inovativnost i kreativnost. Puno otkrića i izuma (ako ne i svi) su funkcionirali tako da se znanstvenik prvo nečega dosjetio, a tek je onda to prikladnim eksperimentima i dokazao, a ne obratno. (dok npr. postoji jako puno ljudi koji bi test inteligencije riješili jako dobro, a ne posjeduju kvalitete kao što su entuzijazam i kreativnost).

Nitko ne govori da je inteligencija jedina varijabla, no istrazivanja pokazuju da je jedna od najvaznijih.

Istina je da postoje znanstvenici koji mozda imaju neimpresivan IQ, no veliku kreativnost, no to su IZNIMKE. Kao sto mozes vidjeti u video-u, istrazivanje upucuje da biti jako dobar znanstvenik u pravilu zahtjeva IQ>145.

Pogledaj video.

[Ershin]

Daniel.N kaže:

Da, ali postoji mogućnost da bavljenje matematikom i fizikom "izoštrava inteligenciju", da je stvar naopaka. Mnogi testovi inteligencije sadržavaju sparivanja oblika, brojeva... što sve može imati veze s bavljenjem matematikom.

Da se testovi inteligencije baziraju na igranju karata, kartaši bi bili najinteligentniji...

Ovo sto govoris pokazuje da uopce ne znas sto je to IQ. Savjetujem da pogledas video ili malo proucis temu prije nego napises besmislene stvari.

[Pink Freud]

Bilo bi zanimljivo istražiti i utjecaj nekih psihičkih poremećaja na kvalitetu znanstvenika. Npr. ja mislim da osobe koje imaju tipa nekakav opsesivno kompulsivni poremećaj urednosti najbolji znanstvenici. Ono tipa da su perfekcionisti i mislim da bez toga nema dobrog znanstvenika. IQ je naravno važan, ali mislim da nemora biti natprosječno visok, mislim da je važnije da osoba ima tu neku karakternu crtu da dovede "stvar" do savršenstva.

[Daniel.N]

Ershin kaže:

Ovo sto govoris pokazuje da uopce ne znas sto je to IQ. Savjetujem da pogledas video ili malo proucis temu prije nego napises besmislene stvari.

Nakon gledanja videa sam još više uvjeren. Čovjek jednostavno kaže: nije bitno što se mjeri, bitno je da se mjeri nešto, da to ima mogućnost predviđanja, da je stabilno, a izgleda da se i nasljeđuje.

I nalazi (po meni očitu) korelaciju s testovima SAT i GRE.

Svi ovi testovi jako počivaju na brojevima, nizovima, prostornim odnosima... takvim stvarima. Svemu što je neka predispozicija za dobro ovladavanje matematikom (osobno sam mnogo puta bio na raznim testiranjima, a i inače znam nešto o tome).

O inteligenciji i testovima nje je toliko pisano i toliko se mišljenja razlikuju da je cijela stvar postala izuzetno kontroverzna, spomenimo samo staru knjigu The Bell Curve.

[wand_1]

Pink Freud kaže:

Bilo bi zanimljivo istražiti i utjecaj nekih psihičkih poremećaja na kvalitetu znanstvenika. Npr. ja mislim da osobe koje imaju tipa nekakav opsesivno kompulsivni poremećaj urednosti najbolji znanstvenici. Ono tipa da su perfekcionisti i mislim da bez toga nema dobrog znanstvenika. IQ je naravno važan, ali mislim da nemora biti natprosječno visok, mislim da je važnije da osoba ima tu neku karakternu crtu da dovede "stvar" do savršenstva.

Osobno mi je još zanimljiviji sirovi talent za znanost. Kažu da nije bilo talentiranijeg matematičara od Ramanujana:

http://en.wikipedia.org/wiki/Srinivasa_Ramanujan

Posebno su zanimljive ovakve anegdote:

http://en.wikipedia.org/wiki/1729_(number)

Ramanujan je, ničim izazvan, izbacivao u minuti iz glave teoreme za čije dokazivanje treba moderni kompjuter. I bude točan

Nažalost, Hardy-u nije bilo previše zanimljivo OTKUD mu to. Kad je ocjenjivao talent za matematiku, sebi je dao 25, Hilbertu 80....jedino je Ramanujan dobio čistu stotku.

Šteta što je veći dio života proveo izmišljajući davno poznate stvari i što nije imao potrebno obrazovanje i okruženje. I što nije živio više od 30-ak godina.

Kaku u Hiperprostoru kaže da je Ramanujan poživio duže, danas bismo možda imali kompletnu teoriju superstuna (odnosno M-teoriju).

[skeptik]

S-M-I-L-E-Y kaže:

Mislim da su za uspješnu karijeru u prirodnim znanostima od inteligencije važniji želja prema novim spoznajama, entuzijazam za određeno područje te inovativnost i kreativnost. Puno otkrića i izuma (ako ne i svi) su funkcionirali tako da se znanstvenik prvo nečega dosjetio, a tek je onda to prikladnim eksperimentima i dokazao, a ne obratno. (dok npr. postoji jako puno ljudi koji bi test inteligencije riješili jako dobro, a ne posjeduju kvalitete kao što su entuzijazam i kreativnost).
Naravno, svi koji rade u području znanosti morali bi imati iznadprosječni IQ (minimalno 120), ali nakon što se probije ta granica kvaliteti definitivno više pridonosi gore nabrojano nego dodatni rast IQ-a.

Potpisujem!

[skeptik]

Pink Freud kaže:

Bilo bi zanimljivo istražiti i utjecaj nekih psihičkih poremećaja na kvalitetu znanstvenika. Npr. ja mislim da osobe koje imaju tipa nekakav opsesivno kompulsivni poremećaj urednosti najbolji znanstvenici. Ono tipa da su perfekcionisti i mislim da bez toga nema dobrog znanstvenika. IQ je naravno važan, ali mislim da nemora biti natprosječno visok, mislim da je važnije da osoba ima tu neku karakternu crtu da dovede "stvar" do savršenstva.

Ne znam koliko znanstvenika poznajes, ali ja ih znam puno. Od muskih, niti jedan nije pretjerano uredan.

[mukotrpak]

Nije li inteligencija sposobnost snalaženja u novim situacijama? Kud ćeš bolje definicije znanosti od te.

[mozzila]

Ershin kaže:

Mozda sam se malo neprezicno izrazio, ono sto je mjerenje pokazalo je da osobe ciji je rezultat ispod odredenog praga na SAT testu prakticki NE MOGU zavrsiti master iz fizike i/ili matematike sa dobrim prosjekom. To nije slucaj u npr. socijologiji.

Ovo mi je jako sumnjivo.Ako nisu našli neku jasnu korelaciju između SAT rezultata i sposobnosti da netko bude sociolog to ne znači da ona ne postoji.
Sumnjam da retard sa IQ < 70 može završiti sociologiju

wand_1 kaže:

Kaku u Hiperprostoru kaže da je Ramanujan poživio duže, danas bismo možda imali kompletnu teoriju superstuna (odnosno M-teoriju).

Kaku tu malo previše kaka.Američka verzija našeg Paara.

skeptik kaže:

Ne znam koliko znanstvenika poznajes, ali ja ih znam puno. Od muskih, niti jedan nije pretjerano uredan.

Znam za neke koji su za pojedine stvari pretjerano uredni,a za neke druge prilično neuredni.

[Ershin]

mozzila kaže:

Ovo mi je jako sumnjivo.Ako nisu našli neku jasnu korelaciju između SAT rezultata i sposobnosti da netko bude sociolog to ne znači da ona ne postoji.
Sumnjam da retard sa IQ < 70 može završiti sociologiju .

Cini se da, na primjer, za zavrsiti studij engleskog ili povijesti (ili socijologije) sa dobrim prosjekom ne postoji ostri threshold kao u slucaju matematike, no ako bi se vec definirao neki, mislim da to padne negdje na prosjecni IQ.

Tocnije, npr.: http://infoproc.blogspot.com/2010/03...hresholds.html

[Ershin]

Pink Freud kaže:

Bilo bi zanimljivo istražiti i utjecaj nekih psihičkih poremećaja na kvalitetu znanstvenika. Npr. ja mislim da osobe koje imaju tipa nekakav opsesivno kompulsivni poremećaj urednosti najbolji znanstvenici. Ono tipa da su perfekcionisti i mislim da bez toga nema dobrog znanstvenika.

Ja mislim da to uopce nije toliko bitno.

"Psihicki poremecaj" kojem bi osobno pridodao vaznost za uspjeh znanstvenika u NEKIM podrucjima ( npr. fizika, matematika ) je autizam. Tocnije, neke podvrste tog spektra ( kao npr. Asperger-ov sindrom ). Tocnije, uzrok veceg uspjeha bi mogao biti povecani brain power za npr. matematiku na stetu socijalnih vjestina i/ili face recognition-a.

Pink Freud kaže:

IQ je naravno važan, ali mislim da nemora biti natprosječno visok, mislim da je važnije da osoba ima tu neku karakternu crtu da dovede "stvar" do savršenstva.

Ja mislim da ne, a i istrazivanje koje sam linkao upucuje na isto. Da postoje drugi faktori je, naravno, istina. Npr. MOTIVACIJA je veliki faktor. No neki posebni karakter da je zamjetno uspjesniji, sumnjam.