Tko je skoro poginuo??

[bozoou]

Evo tema o iskustvima kad smo skoro poginuli.
Imate li neki dan u životu koji bi opravdano mogli slaviti kao drugi rođendan....kad vas je samo jedna odluka, ili jedna sekunda ili jedna slučajnost djelila od prilično sigurne pogibelji?
...ako imate, podijelite iskustvo!

Osim što bi iskustva mogla biti zanimljiva za pročitati, mislim da će se s razvojem teme nametnuti jedan logičan zaključak...ali o tome kasnije.

Ja osobno kad sam se malo prisjetio...iznenadio sam se koliko je zapravo bilo takvih situacija u mom životu....ali da ne bude uvodni post dugačak, dat ću prvo nekom drugom priliku da napiše svoje iskustvo

[tole1710]

U ja bi isto mogo pricat o tome dosta! Imam par situacija u zivotu kada sam se usro od straha za goli zivot!Bili nas par frendova u birtiji za vikend,svi pijani normalno i naleti neki frend od mog frenda kojeg ja isto znam al mi nije frend Kao ima on auto idemo se vozit.Al lik nije polozio jos,neg je samo par sati odvezo u autoskoli.I tak nas 4 sjeli u auto i napravimo par krugova po gradu i krene on van grada vozit.I pocme vozit ko kreten,totalno brzo,a cesta je nova asfaltirana bila i bas je ljepo auto iso po njoj al problem je sto je zavoj svakih 50-tak metara.Bas jako zavojita cesta.I nas trojca se deremo na njega uspori,uspori,i to kak smo se mi derali njemu je davalo samo jos vise poticaja da stisce gas.Ko da je sam vrag uso u njega.Svaki zavoj u koji uletimo auto se sav popiga bas osjetis da je na samom rubu proklizavanja i tako u jednom zavoju nas zabaci i klizimo prema grabi dubokoj metar.I zadnji ljevi kotac je vec bio siso s ceste i nemam pojma kak al je uspio stat.To sam se preplasio ko nikad.Tak je jednom nesto slicno bilo i s frendom s jakim motorom kad me vozio al to sam ja vise zabrio jel se nisam nikad vozio na jakom motoru,al sam se isto usro da sam ocenase molio u sebiXD A najopasnije sto sam napravio sam sebi,to je tolka idiotarija da neznam ni sam zasto sam to napravio.Bio na moru s obitelji i svi se kupali na jednom mjestu na plazi i ja se odvojim dosta daleko od njih i pokusavam zaronit do dna al je preduboko i nemogu nikak zaronit jel taman udahnem i pluca su mi puna zraka i tjeraju me van iz vode.I ja budala izdahnem do kraja sav zrak i pustim se do dna i potonem na pod i sad pocmem mlatit rukama da idem nazad,nepomicem se ni 5 mm na satXD Uhvatila me panika skroz.Na samom sam dnu nemam zraka u plucima,masem i rukama i nogama a uopce se nepomicem,a nikog nema oko mene jer sam se odvojio od svih.I u toj panici mi nekak padne napamet da se priblizim sto blize dnu i skvrcim se i odgurnem se nogama svom snagom prema povrsini i gore sam jos jedno pol metra uspio izmahat rukama i nogama i tek tad sam uhvatio zrakXD .Samo da je bilo dublje pol metra,nema sanse da bi dohvatio zrak i cim bi povuko vodu u tijelo,gotovo bi bilo!

[bozoou]

Auu...ovo s vodom je pravi horor, hehe. ..a s prometom i mene vežu dva iskustva.

Znači vozi me pijani frend, isto tako "vrag" udje u njega i počme se tjerat preko stotke, a svaki auto koji mu se našao na putu je zaobilazio onako ko u igrici...bez nekih pretjeranih provjera.
Bila je noć i on tu cestu nije poznavao (ruta Lički Osik-Gospić)...ja sam znao da je cesta ravna, ali i puna malih prijevoja...pa se ne vidi da dolazi auto u susret. A on je mislio kako je noć, da će lagano vidjet svjetla od auta koji bi nam mogao naići u susert.
Ja sam također bio pijan..i koliko god me je bilo strah, nisam mogao suzdržat smijeh od te adrenalinske vožnje....tak da mu od smijeha nisam stigao ni priopćiti koliko je cesta opasna zbog tih prijevoja...ali nastojao sam...
I taman kak je sustizao sljedeći auto, on se lagodno ubacio u lijevu traku i u momentu se stvorio auto ispred nas koji nam je dolazio u susret. Baš je izronio ispred nas iz jednog od tih prijevoja.

On je u momentu skrenuo natrag desno, a ja sam čuo dosta jaki udarac. Nisam od šoka shvaćao što se događa...a on mi kaže: "Dobro je, samo su se retrovizori okrznuli". Mislim da činjenica da smo ostali bez retrovizora na autu govori o blizini tog udesa i koliko nas je stotinki djelilo od pravog udarca.
Da ne govorim, da je ušao dublje u pretjecanje...nebi imao prostora da se izmakne tom nadolazećem autu.

Poslje sam malo razmišljao....Toše Proeski se od iza zabio u kamion i bio je momentalno mrtav.
Njegova razlika brzina je bila negdje oko 120km/h (Terenac 200km/h-kamion 90 km/h)
Naša razlika brzina se pak zbraja..jer smo se mimoilazili:
(MI :120km/h + On: cca 70km/h = 190km/h)
..a vjerovatno je i taj išao brže od 70km/h.
so close..

[bozoou]

Imam još jednu iz prometa.

Ja na motoru (skuteru, ali koji potegne 120, gilera VXR)
...isao sam za zagorje i fulao sam neko križanje. Nekak sam se izmigoljio ..i vraćam se prema tom križanju. E sad, dodjem do tog križanja...vidim "otok" na cesti i stanem si na njega da u miru razmislim.
Jedna opcija je bila da se vraćam par kilometara prema črnomercu, kako bi se tamo negdje ispravno uključio na svoju staru rutu.....ili da usred tog križanja presjećem dvije pune linije i uključim se na onu cestu kojom sam došao.
Fino je bilo pregledno i mislim si što me košta nepropisno se uključiti natrag...i tako se ja uključim natrag, i to još u svoju prvu lijevu traku.

Što se naime desilo.......ta cesta s kojom sam došao je bila jednosmjerna (ali dvije trake cesta), ali na tom križanju je bio znak da ta cesta prestaje biti jednosmjerna, i postaje dvosmjerna. Ja zbog svog ilegalnog uključivanja sam propustio vidjeti znak da je od tog križanja cesta dvosmjerna. Kako sam se uključio u sebi prvu traku (koja je lijeva)...tako sam vozio u traci u krivom smjeru.

I tako se ja vozim niti 10 sekudni, i odjednom auto juri na mene. Nema tu razmišljanja, sve se odvija u trenutku...tako sam ja instiktivno krenuo lijevo, mada je auto očekivao da sam ja usred pretjecanja pa da ću se vratiti desno u svoju traku..stoga je i on instiktivno krenuo u lijevo, znaci u istu stranu koju i ja.
Kako je opazio da smo oboje otisli lijevo, onda je trzno pak desno i pritom lagano zaplesao na cesti. U svoj toj zbunjoli mi se mimoilazimo tako da ga ja prolazim sa lijeva iz moje perspektive.
Kome nije jasno...to bi bilo kao da netko pretječe, pa se nadje u škaricama...pa umjesto da se vrati u svoju traku, zaobiđe taj nadolazeći auto s druge strane.

Sva sreća da je taj auto naišao prije nego sam ja ubrzao na neku svoju brzinu. ..isto tako on je naišao nekom normalnom brzinom, iako je ta zagorska magistrala poznata po tome da se malo tko tamo vozi ispod stotke.
Uz te pozitivne okolnosti, mimoilazak je i dalje bio za dlaku...da sam ja išao stotku, i da je on išao stotku...mislim da bi jedva stigao trepnut od kad bi ga ugledao.

I kad se sve završilo...ja sam dolazio k sebi jedno 5 minuta sjedeći u travi
Sjećanje na sam moment je bilo konfuznije nego sjećanje na mutan san, mada se sve bilo desilo par sekudni prije...kao da sam sve to proživio iz neke druge perspektive, ali taj osjećaj sam naravno pripisao stanju šoka.

[bozoou]

Mada imam još par iskustava za napisati..evo malo i iz svijeta:
ova dvojica su zaspali na svoju smrt (a nikad ne kasne na posao)
http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/rad...---270870.html

a ovaj je pak pao s osmog kata, i dolje tražio gdje su mu cipele, hehe

http://www.youtube.com/watch?v=Uhp10SFvC_Q

Rasptivanjem sam saznao da imam i prijatelja koji su padali sa visina (jedan s 4.-tog kata). Onda mi je i mama ispričala svoja iskustva (također ih je imala nekoliko) ....

[tole1710]

Imam ja isto jednu situaciju s motorom.Imo sam apriliju rs 125, i vozim se po svojoj ulici.Dost je uska ulica.I potegno sam jedno 140 kroz tu usku ulicu i sad dolazi ljevi zavoj a ja mogu produzit ravno u nastavak ulice.To je ko malo krizanje,al rijetko ko ide ravno nego vecinom svi idu ljevo posto je ravno sljepi odvojak.Svega par kuca ima tamo.I nista mene nejebe to sto idem 140 posto neplaniram skrenut ljevo nego cu prosibat ravno pa imam dosta vremena i prostora da usporim.Kad u tom trenutku u zavoju se stvori traktor,susjed na traktoru i skoro mi zakrci cijeli prolaz za ravno.Ja se usro,i po kocnici.Stari moj,ja kad sam stisno prednju i zadnju sa tih 140 kmh kolko mi je u tom trenutku pokazivalo,to je bilo nesto otprilike ko kad se popisas po jakoj vatriXD NISTA.Ono jedva da je usporio za 20 kmh.I jedva sam nekak naso nekih metar prostora da prodem.To je sreca sto bila,sto kak prestaje asvalt,zemlja nije bila puno niza od afvalata kak zna bit,otprilike 15 cm.Neg je zemlja bila ravna s asvaltom tak da sam ja proso negdje s kotacima po toj crti kako afvalt prestaje.Malo sam i zemlje posudio.Jel da je zemlja bila niza,razbio bi se dosta gadno.

I sad dok sam ovo prico odma se sjetio jos jedne al ovo mi se desilo ko malom.Ovo da se desilo,najbolje kak bi mogo proc je u invalidskim kolicima.Bio kod frenda s biciklom.Imo sam mozda 10 godina.I sad ja krecem kuc i direkt iz dvorista idem na cestu i opce negledam dal ide auto i sa balkona frendove kuce,njegov stari mi vikne,STANI.Bas se izdero jako,i sva sreca sto sam imo jebene kocnice na tom biciklu.Ja automatski istog trena po kocnici i stanem odma,a samo pol sekunde poslje tog auto protutnji s jedno 90,kroz istu tu malu usku ulicu.Mrtvav bi bio na mjestu.Sjetio sam se ovog odma posto taj lik sto mi je vikno STANI je isti taj lik koji mi je to naiso s traktorom,ovo sta sam gore piso s apriliom

[strijelčic@]

To je sve sudbina, ja sam imala dosta "bliskih" susreta isto..prvo je kad sam imala jedno 5-6 godina na selu u Slavoniji, izasla sam iz auta i krenula s tatom pjeske preko ceste, on me drzao za ruku. U jednom trenutku me baka pozvala koja se nalazila s druge strane ceste i rekla mi dodji. Ja sam se instinktivno otrgnula tati iz ruke i potrcaka prema baki koja je bila preko puta ceste. Dok sam dosla do pola ceste sjecam se samo kocenja auta i da sam stala ko ukopana. Tata mi je pricao da je naletio netko u ficeku i da mu nije jasno na koju foru me uspio zaobic jer sam mu bas naletila da se trznuo i na dva kotaca me nekako zaobisao..od soka je samo nastavio dalje, tako da mu tata nije stigao ni zahvalit..baka je bila u soku isto jer se osjecala krivom, tata, mama, svi..no eto sudbina..Jos jedan momenat kad sam imala jedno 12 godina na skijanju, isla sam sa skolom skijanja u Slovacku, bila sam pocetnik. Imali smo dva instruktora, jednog za pocetnike i jednog za napredne..I ovaj nas instruktor kako je bio neiskusan odveo je nasu grupu pocetnika na jedan spust koji nije bio za pocetnike I takk fino uspeli se mi zicarom koja btw. vozi samo prema gore, iskrcali se i krenuli skijat..kad priblizavamo se mi spustu i ono odjednom koda je netko povukao ravnu crtu ko u igrici i nema dalje?? sad se mi cudili kam sad i idemo polako prema tome kad dosli do kraja i imamo kaj vidjet! Takva nizbrdica prema dole koda gledas s Velebita prema provaliji i to je jedini put prema dole wtf.? Tamo smo sreli i tu naprednu grupu i njihovog instruktora koji se derao na naseg da nije normalan di nas je doveo..i kao nista nema nam druge nego se spustit..i sad slusamo mi kako i sta, mic po mic idemo kad ja naletila na sam led i proklizi mi jedna i druga skija i izgubim ravnotezu i u tom trenutku mi instruktor zabije svoje stapove ispred skije i zaustavi me..da nije to napravio i da sam se strovarila niz tu padinu mozete zamisliti kako bi se provela..bila sam u soku, koji osjecaj, noge su mi klecale jos pol sata, a znala sam da se moram spustit nema mi druge..bila sam uvjerena da necu ziva doc do dole..i najbolja stvar kad sam dosla do dolje sam odmah isla nazad gore kolko mi se u biti dopalo, luda stvar no ja sam adrenalin junkee pa nisam bas uracunljiva hehe, sta vuce pricu na moju ovisnost o brzini i par pricica o prometu, al ti bum drugi put

[elsewhere]

Jednom sam doživjela ono da mi cijeli život prođe u par slika u očima. Kao mala stalno sam se penjala gdje god stignem, na drveće, balkone, krovove, bila sam gora od kakvog kaskadera. I tako sam se jednom popela na krov jedne kuće preko drveta i tu se izležavala jedno vrijeme. Kad sam krenula sići nazad, smao sam proklizala do samog ruba krova. Tad se desilo to, dok sam klizala prema dole samo milion slika u glavi..mislila sam to je to. Ali sam se onda zaustavila na samom rubu i nekako sam puzeći uspjela otići nazad.
Zanimljivo je da sam to isto doživjela kad sam mislila da moju sestru dijeli sekunda od smrti. Pala je sa ljuljačke i udarila glavom te ostala ležati jedno vrijeme bez glasa..ja sam mislila da je gotovo, sva sam se oduzela, i u toj situaciji sam proživjela gore psihičko stanje nego kad sam ja bila u takvoj situaciji. Sva sreća nije joj ništa bilo samo je od šoka ostala ležati.
A bila je i situacija u kojoj ne znam gdje mi je pamet bila kad se nisam sekunde prepala a znala sam da se mogu ništa lakše ugušiti. Ja i sestra sjele smo u gumeni čamac i odveslale malo dublje od plaže, a ona tad nije znala plivati. Ja sam je htjela isprepadati i prevrnula sam čamac (mislila sam imamo čamac tu, držaću za uže tako da ne može nikud potonuti) Međutim u tom trenutku ona je mene tako iz straha zgrabila i gurnula me ispod vode da bi ona mogla biti na površini a ja nisam stigla uhvatiti čamac. Ja sam se gušila i umirala od smijeha istovremeno. Nisam imala zraka al mi je to sve toliko bilo smiješno. Na kraju se više nisam mogla smijati i taman kad mi je sve postalo crno nešto me izvuklo. Neko je sa obale skontao šta se dešava pa nas spasio Jedan nepromišljen potez i uvališ sam sebe. Ali i dalje mi nije jasno kako se nisam prepala i opirala tome.

[strijelčic@]

Imala sam iskustva i u moru, rijeci, jezeru kad sam se skoro utopila, padova razno raznih, u prometu gro toga..kad bolje razmislim stvarno sam puno puta bila na rubu smrti..no kako sam rekla to je sve sudbina.

[InkaRaa]

Prije 16 godina u kratkom periodu dva puta sam izbjegla sigurnu smrt...

1.(moram opisati svoju sobu da shvatite situaciju ).Moja soba je bila 2x2,5m(kutija šibica).S jedne strane krevet a s druge ormar.Iznad kreveta dva prozora 1x1m koji se otvaraju samo na kip.Kod uzglavlja mi je bio pisaći stol,koji se nalazio ispod prozora.Znači,glava mi je odmah ispod prozora a kraj pisaćeg stola.Ispred kreveta sam imala šank stolicu na kojoj je bio mali TV.Taj TV sam si namještala da mi se ujutro upali da mogu učiti.

Ali to jutro nije me probudio on,nego nešto drugo,10ak sekundi ranije...Inače kad se budim,ne skačem iz kreveta nego polaaaaako,kao i svi vjerujem.No,nešto me je trgnulo,"prisililo" da skočim i sklupčam se na drugom kraju kreveta.Već tu sam bila sva zbunjena,ono WTF?! Pr sekundi nakon toga pada prozor,razbija se o ćošak stola i zabija u moja jastuk Treptala nisam dok se TV nije upalio za vrijeme buđenja

Pošto je ovo alternativa,mogu bez ustezanja reći:Otada vjerujem u anđele čuvare!!

Malo nakon tog događaja otišli smo na more i imala sam prometnu sa mojim bratićem.Velika brzina,direkt udar bez kočenja...Ja sam razbila kokpit nogama,a vjetrobran glavom(licem : ),no u nijednom trenutku nisam izgubila svijest niti sam imala potres mozga.Doktorima je bilo prilično čudno kako sam preživjela,u najmanju ruku-kako mi kralježnica nije puknula od siline udarca(nisam bila vezana)...

Ako sam poslije toga još koji puta izbjegla smrt,nisam toga svjesna, no za svaki slučaj se pomolim Anđelu čuvaru prije spavanja i zahvalim mu što me tako dobro čuva

[bozoou]

Ovo s čamcem i topljenjem....bila bi kronika i pol! Inače "čvršći" plivači znaju biti utopljeni kad pokušaju spasiti osobu koja se utapa....jer ih jednostavno potegne za sobom.

...a ovo s prozorom i staklom, jednako nevjerovatno kao s ovim radnicima koji su zaspali na svoju smrt. Teško čak i povjerovati!

U svakom slučaju sva iskustva potvrđuju moju prvobitnu, još neizrečenu misao, što strijelčica naziva sudbinom. Nego, ako te smijem pitati..pod što točno sporazumjevaš "sudbina"?? Sve je predodređeno ili??


Inače ko klinac sam jednom zaspao u hladnoj sobi, lampica je bila uštekana direktno u produžni kabal na podu. Trenutak koji sam se htio zgrijati pod dekama prije nego ugasim svjetlo je bio dovoljan da zaspem.
Po noći me neki snovi i more muče...a ja nikako da skužim što se dešava. Kad je konačno prodrla misao kroz snove do mene "jesi li ugasio svjetlo?". Trgnem se i skužim da je u sobi mrak..pipnem rukom tamo gdje je trebala biti lampa i opečem se. Momentalno skočim iz kreveta i upalim pravo svijetlo.....od dima se nije vidio drugi kraj sobe, ali doslovno! Deka je pala na lampu i tinjala i dimila se. Tinjala je (dimila se) i nakon što se cijela lampa rastopila skupa s produžnim kabelom.
Meni je tad bilo nekako normalno da sam se probudio...ali kasnije sam se osvjestio da je to bila luda sreća. Dima je u sobi već bilo daleko previše....ja se dugo znači nisam budio iz stanja gušenja i otežanog disanja...i bilo je samo pitanje vremena koliko se još neću uspjeti probuditi.
Sve se to dešavalo oko 4 ujutro..a bio sam klinac 6,7 razred..koji se još teže osvjesti i probudi.

[strijelčic@]

Zbilja nevjerojatne price, odlicno mi je citati o tome. To je zivi dokaz za andjeli cuari postoje. Citala sam da svaka osoba ima vise andjela cuvara, ne samo jednog A kad kazem sudbina mislim da nije bilo nase vrijeme, da smo preodredjeni za jos neke stvari u ovom zivotu.

[emnasut462]

A prva koja mi pada na pamet....
Domovinski rat, ja i sestricna, gledamo kroz prozor u sobi i nesto se igramo, prizemlje zgrade (koga briga za uzbunu ionako traje neprekidno)..odjednom boooom....doleti geler u zid do naseg prozora....

Druga
Ucim kuhati ko klinka, sama doma, gledam tv i zaspem samo na tren, probudim se nekako odjednom, i vidim gori tava, dim i smrad. Trcim s tavom ispod spine, cijeli bijeli strop pocrnio ko ugljen, ubio me stari poslije

ma ima ih jos...

[kodo]

moja priča-ha o autobusima

prvi put mi se dogodilo kad sam išavši na posao rano u maglovito jutro tražeći peron na kojem bus stoji,zamalo me pokupio...naravno vozač me nije primjetio jer se zapričao na mob i u zadnji čas je kočio...

drugi put,kako sam navečer se vraćala s posla i imala tu nezgodu da sam pala i strgala gležanj,u tom momentu dok sam se pridizala,opet naravno vozač autobusa,ovog puta je bio u pijanom stanju i opet sam zamalo završila pod kotačima...sreća da je bila kolegica uz mene jer u ovakvom stanju mislim da bi otegnula papke sigurno

[BudSpencerski]

Nitko od vas mrtav bio nije da bi imali pravi slijed događaja koji k tome pripada... Biti na granici života ili smrti i stvarno umrijeti jest velika razlika...

[tole1710]

BudSpencerski kaže:

Nitko od vas mrtav bio nije da bi imali pravi slijed događaja koji k tome pripada... Biti na granici života ili smrti i stvarno umrijeti jest velika razlika...

Bravo ti! A jesi procito naslov teme? Pise tko je SKORO poginuo a ne tko je poginuo!XD

[kodo]

a tko zna možda u budućnosti budu i mrtvi pisali

[markić]

tole1710 kaže:

Bravo ti! A jesi procito naslov teme? Pise tko je SKORO poginuo a ne tko je poginuo!XD

Da, mislim da bi teško pisali ovdje na forumu da su poginuli.

[BD-zg]

Imam tri situacije u koje sam zamalo otegnuo papke
Prva
U stanu gdje se je radila adaptacija lagano je puštao plin iz stare instalacije kako je bilo vani hladno prozori su bili zatvoreni i lagano se je stvarala koncentracija plina u stanu i kad je kolega upalio brusilicu sve je oko nas planulo ostao sam bez obrva i nisam se trebao brijati taj tjedan
Ipak plan je bio drugačiji da kolega ne reže taj nosač i da to završimo kasnije ali on ga je srećom odrezao prije da smo odgodili to tko zna možda bi pola zgrade srušili
Druga
Parkiram kombi pokraj nebodera izađem van zaključam kombi napravim tri koraka i nešto pukne okrenem se neki jadnik se bacio sa 16 kata i pao taman ispred vrata od vozača da sam 3sec bio sporiji lik bi mi pao na glavu
Treća
Predobro vrijeme subota idem se provozati na motoru cijeli dan milina nema prometa sve super i na povratku sva sreća nisam divljao iz neke trave izleti pas i direkt pod prvi kotač padam momentalno letim preko ceste i promašim betonski stup od rasvjete za milimetar praktički sam ga okrznuo kacigom ostala je boja sa kacige na stupu da sam ga pogodio tijelom nebi ovo danas pisao bio sam natučen ali ostao sam cijeli

[magic potion]

Prije nekih pola godine, prelazim ja cestu na pješačkom. Još sva pospana. I u jednom trenutku mi padne na pamet da se trebam okrenuti (ja inače sama sa sobom vodim unutarnje dijaloge), kao da mi je netko rekao "okreni se".
Okrenem se, a motor juri ravno prema meni. Potrčala sam i izbjegla ga za nekih pola metra.
Naravno, ne mogu tvrditi da bih poginula, ali ne znam što bi bilo da je udario u mene.