O oprostu i opraštanju

[Iochannes`]

Ajde ovako da se razumijemo.

Oprost kaže: ne postoji krivac. Oprost nije udjeljenje milosti. Oprost nema veze sa drugima. Oprost je spoznaja da si neranjiv.Oprost je preuzimanje odgovornosti očuvanja vlastitog mira. Oprost je odvezivanje od štetnih emocija.

Istinski oprostiti znači ne imati što oprostiti.
Praštaju samo žrtve.

[Akujiki]

Iochannes` kaže:

Ajde ovako da se razumijemo.

Oprost kaže: ne postoji krivac. Oprost nije udjeljenje milosti. Oprost nema veze sa drugima. Oprost je spoznaja da si neranjiv.Oprost je preuzimanje odgovornosti očuvanja vlastitog mira. Oprost je odvezivanje od štetnih emocija.

Istinski oprostiti znači ne imati što oprostiti.
Praštaju samo žrtve.

da to je to kaj sam pokusaval objasniti bravo
Da i to opet se mora dogoditi u nama prvo

[PointBlank]

Zanima me kako vi gledate na oprost? Je li moguće ići dalje i biti u miru sam sa sobom ukoliko nekome ne oprostimo? Treba li se uopće oprostiti svima, pa i onima koji se ne kaju za svoje postupke? Na koji način prihvatiti da su nas neki na neki način povrijedili, ranili, prevarili nas, oštetili nas?
Nakon bolne epizode u životu, naučila sam se isključiti iz nekih stvari, ići dalje u svojevrsnom oklopu i ne misliti. Nisam podsvijesti dopuštala da to sve navre i htjela sam tu osobu samo maknuti kompletno iz života, misleći da će to sve riješiti. Ali shvatila sam da sam samo zarobljena u negativnim mislima, optužujem tu osobu za sve loše stvari i razaračke emocije, imam na leđima taj emocionalni teret koji me jednostavno koči. Agresija, bijes, mržnja, zamjeranje - pretvorio me taj događaj u ogorčenu osobu, a nisam sigurna da imam u sebi taj kapacitet da mirne duše oprostim, za vlastito mentalno zdravlje.

Kad su Mandelu pitali kako je ikada oprostio ljudima koji su ga na toliko godina zatvorili i uništili mu život, on je rekao: "Nisam želio više biti u zatvoru", misleći baš na to kako nas taj vrtlog negativnih osjećaja zarobljava.

Kako biti poput Mandele?

[CaffeCappuccino]

dosla sam u tranutak života kad sam shvatila da mi neopraštanje i neka željica za osvetom ne čini ništa dobrog već oduzima energiju zbog koje negdje svakog dana oko 16 h moram odspavati.

neću te sad zamarati sa svojim popisom.

ali znaj da smo sami sebi najveći neprijatelji.

[Benny]

Śto je ćovjek stariji i mudriji i ako je uz to inteligentan emocijonalno lakśe i ćeśće opraśta.
Kod mladog i jako mladog ćovjeka nije to nepoznanica ali sigurno rjedja pojava.

Ne ma univerzalnog naćina da li, kako i u kojim situacijama da svatko opraśta jer svaki ćovjek je jedinstvenom emocijonalnom osobom.
Radi istog razlićiti ljudi, razlićito postupaju u konkretnim slućajevima gdje postaje faktor potrebe oprośtaja.

[Benny]

Najveći neprijatelj ćovjeka kada je sam su njegove misli, a kada je u druśtvu njegov jezik.

[CaffeCappuccino]

da...to je još temeljitije od moga. bravo!

[The Maystor]

Opraštanje je dobra navika, čovjek se osjeća daleko slobodnijim i neovisnijim.

[Splicanka123]

Ovo šta je Iochannes rekao je najbliže onom kako ja to doživljavam.
Oprost je spoznaja da si neranjiv. Oprost je preuzimanje odgovornosti očuvanja vlastitog mira. Oprost je odvezivanje od štetnih emocija.

Nekoć sam bila osvetoljubiva kada bi bila povrijeđena, ali na kraju svega bi shvatila da sam samo sebe iscrpila.
Čitajući knjige koje imaju pozitivan stav o životu i prihvaćanju samog me doveo do toga da neka imam veliku osjetljivost, uspijem zadržati unutarnji mir kod težih emocionalnih povreda.
Otplačem, otpustim bol i u jako kratkom roku se rehabilitiram a za tu osobu nemam ni zrno mržnje...jer me praktički nije ni oštetio...ne može mi ništa

[orah-pita]

Zamjeranje i mržnja čini štetu samo onom tko zamjera i mrzi. Nikako onom koga mrzimo i zamjeramo.
A kad dođeš u fazu da bez problema opraštaš, onda zapravo više niti nisi toliko ranjiv i osjetljiv. Više te većina toga niti ne pogađa pa niti nemaš što oprostiti. Paradoksalno, ali istinito.

[The Maystor]

Kada čovjek fokus prebacuje na vrline, na pozitivnu, tada je i puno lakse opraštati. Opraštanje je prirodno i logicno. A i ima zlatna izreka : ,,Kroz jedno uho uđe, kroz drugo izađe ''

[Joshua]

PointBlank kaže:

Zanima me kako vi gledate na oprost? Je li moguće ići dalje i biti u miru sam sa sobom ukoliko nekome ne oprostimo? Treba li se uopće oprostiti svima, pa i onima koji se ne kaju za svoje postupke?

Naravno da je moguće. Ja nikada zlim ljudima ne praštam. Ne vidim smisao u tome. Samo prebrišem te ljude i doviđorno. Pa gdje ćeš veće osvete i kazne od toga da mi ti ljudi više ne smiju prič i porazgovarat sa mnom.

[orah-pita]

josuha kaže:

Naravno da je moguće. Ja nikada zlim ljudima ne praštam. Ne vidim smisao u tome. Samo prebrišem te ljude i doviđorno. Pa gdje ćeš veće osvete i kazne od toga da mi ti ljudi više ne smiju prič i porazgovarat sa mnom.

Kako ti ne smiju prić? Ono, možda imaju sudski nalog zabrane prilaska?

Ne, nego ti svojim stavom odašilješ signale da ih ne želiš u svojoj blizini...za što opet treba neka vrsta unutarnjeg prkosa...a prkos šteti onome koji ga uzgaja...

I btw. ne treba si umišljati da će se bilo tko osjećati loše jer ga zakidaš time što mu ne želiš biti drug......možda će u početku imati upitnik iznad glave...onda će shvatiti o čemu se radi i pičiti dalje; nikakva velika kazna to nikome nije. Nećeš ih ti, a brajko moj, hoće ih netko drugi...

[Joshua]

orah-pita kaže:

Kako ti ne smiju prić? Ono, možda imaju sudski nalog zabrane prilaska?

Ne, nego ti svojim stavom odašilješ signale da ih ne želiš u svojoj blizini...za što opet treba neka vrsta unutarnjeg prkosa...a prkos šteti onome koji ga uzgaja...

I btw. ne treba si umišljati da će se bilo tko osjećati loše jer ga zakidaš time što mu ne želiš biti drug......možda će u početku imati upitnik iznad glave...onda će shvatiti o čemu se radi i pičiti dalje; nikakva velika kazna to nikome nije. Nećeš ih ti, a brajko moj, hoće ih netko drugi...

Ne odašiljem nikakve signale. Jednostavno ti zli ljudi jasno dobe jedan signal i sve5. Nema ih više. Naravno da je kazna ne igrat se s menom. Tako ja to doživljavam. Oni možda doživljavaju drukčije ali to nije moj problem. Ne vidim poantu u opraštanju zlim ljudima. NIkada ni nisam. Ne treba naravno se sad osvećivat i kaj ja znam. Jednostavno nemaš više kontakte s njima i sve 5. Zakaj bi uopće se trudil opraštat nekome tko to ne zaslužuje?

[Zvoncica44]

Nedavno bih rekla za sebe da lako opraštam. Zanemarivanjem i umanjivanjem štete koju sam osjetila zbog nečijih riječi,djela,ponašanja. To funkcionira kod ljudi koji mi nisu bliski. Nedavno sam se imala priliku suočiti sa sobom. Susret s nekim tko me davno povrijedio izazvao je onaj isti bijes,tugu,nemoć i bol kao prije puno godina. Postala sam svjesna tog ponora u sebi kojeg nisam htijela ni pogledati ,čija me dubina straši. Nisam oprostila. Dobro je što je to rijetko. Par ljudi kroz život nije neki teret. Ili možda je. Neznam

[orah-pita]

Zvoncica44 kaže:

Susret s nekim tko me davno povrijedio izazvao je onaj isti bijes,tugu,nemoć i bol kao prije puno godina. Postala sam svjesna tog ponora u sebi kojeg nisam htijela ni pogledati ,čija me dubina straši. Nisam oprostila. Dobro je što je to rijetko. Par ljudi kroz život nije neki teret. Ili možda je. Neznam

Da, imam i ja jednu takvu osobu iz prošlosti.
I mislim si kad bih barem mogla prići mu, pružiti ruku i normalno razgovarati kad ga sretnem- to bi značilo da sam oprostila, pomirilia se i ozdravila. Jer to je najbitnije-moj mir, a ne svaki put kad ga sretnem da se sva moguća negativa u meni uskovitla...njemu i tako ništa ne znači to što sam ja bijesna i okrenem glavu. Meni škodi.

[Nagrišpana]

Ne opraštam. Ne kužim pojam i svrhu opraštanja. To mi je kao negiranje da se išta uopće dogodilo. Ne njegujem mržnju, bijes, nemam potrebu za osvetom, ali ne opraštam.

[The Maystor]

Život je prekratak za patnju, zato sam i naviknut oprastat.

Kada mi se ponekad desilo da nisam oprostio, osjećao sam povremenu patnju, poludepru i slicno.

Naravno da sam i ja sretan kada se meni oprosti, to me motivira kroz život.

[Carpe Diem!!!]

Nagrišpana kaže:

Ne opraštam. Ne kužim pojam i svrhu opraštanja. To mi je kao negiranje da se išta uopće dogodilo. Ne njegujem mržnju, bijes, nemam potrebu za osvetom, ali ne opraštam.

Ne moraš njegovati dijametralno suprotne emocije tipa mržnje i bijesa kako bi ti naudilo. Dovoljno je samo ne oprostiti. Svrha oprosta nije negiranje nego postizanje mira. Kažeš bilo je tako i tako a sada opraštam i idem dalje. Kada ne oprostiš negdje podsvjesno "zapneš" na tom slučaju i to onda opet negdje stigne kroz nešto drugo.

[The Maystor]

Selektivni oprost? Hm, mislim da to i nije pravi oprost. Osobno želim postici osjecaj da mogu oprostiti svima, znanima i neznanima. Evo sad imamo price oko ratova, možda drugacije na to gledam jer mi bliski ljudi nisu stradali, ali opet, činjenica je da precesta razmisljanja o tome sto je tada bilo su prilicno izgovori i kočnice za bolje kreiranje sadasnjosti.