Je li svemir ograničen?

[Frogger]

krena kaže:

Moramo ljude razumjeti.
Čak je i Einstein vjerovao u beskonačni stacionarni svemir.

Pa možda je Einstein bio na neki način u pravu

Prvo je oborena varijanta stacionarnosti, jer znamo da Svemir evoluira. Iako je već u Einsteinovo vrijeme bilo jasno da mora evoluirati, jer sadrži gravitaciju koja onemogućava stacionarno stanje. Što se tiče veličine, ovo također znači da se ili skuplja, ili širi. Danas znamo da se širi, kao i da bi se trebao nastavit širit dok sve ne ode kvragu. Ali ima svakakvih teorija danas, neke opet uvode neke oblike stacionarnosti, kao širi se pa se skuplja, ili stalno nastaju ovakvi svemiri koji evoluiraju, ili postoje mirror svemiri, ili svi mogući svemiri i td. Ovakve teorije često ne mogu biti oborene eksperimentalno. A često ni teoretski, jer su preblesave i počivaju na goloj vjeri, a matematički su točne

Dalje je bilo pitanje da li je beskonačan i da li je ograničen. Ovo nisu iste stvari. Nekakva zatvorena topologija ne bi imala granice, ali bi značila konačan svemir. Pokazalo se da ima otvorenu topologiju, i pritom ravnu. Ovo možemo uporediti s 2D ravninom, za razliku od npr hiperboloida koji ima otvorenu topologiju, ali negativno zakrivljenu, ili sfere koja ima pozitivno zakrivljenu, dakle zatvorenu i stoga konačnu topologiju. Međutim, ostaje otvoreno pitanje beskonačnosti. Mislim da bi dobar dio fizičara tipovao na beskonačan, a ne na konačan svemir. Do sad nismo našli ništa šta bi ukazivalo na to da je konačan, a nije da nismo tražili. Zapravo prema zadnjim rezultatima, ekstrapolirano iz mjerenja zakrivljenosti te iz mnogočim opravdane pretpostavke o homogenosti, slijedi da bi svemir morao svakako biti mnogo, mnogo veći od veličine vidljivog svemira i potencijalno beskonačan. Ako sam dobro zapamtio, donja granica je 10^7 puta veći.

[DavMla]

Frogger kaže:

Pa možda je Einstein bio na neki način u pravu

Prvo je oborena varijanta stacionarnosti, jer znamo da Svemir evoluira. Iako je već u Einsteinovo vrijeme bilo jasno da mora evoluirati, jer sadrži gravitaciju koja onemogućava stacionarno stanje. Što se tiče veličine, ovo također znači da se ili skuplja, ili širi. Danas znamo da se širi, kao i da bi se trebao nastavit širit dok sve ne ode kvragu. Ali ima svakakvih teorija danas, neke opet uvode neke oblike stacionarnosti, kao širi se pa se skuplja, ili stalno nastaju ovakvi svemiri koji evoluiraju, ili postoje mirror svemiri, ili svi mogući svemiri i td. Ovakve teorije često ne mogu biti oborene eksperimentalno. A često ni teoretski, jer su preblesave i počivaju na goloj vjeri, a matematički su točne

Dalje je bilo pitanje da li je beskonačan i da li je ograničen. Ovo nisu iste stvari. Nekakva zatvorena topologija ne bi imala granice, ali bi značila konačan svemir. Pokazalo se da ima otvorenu topologiju, i pritom ravnu. Ovo možemo uporediti s 2D ravninom, za razliku od npr hiperboloida koji ima otvorenu topologiju, ali negativno zakrivljenu, ili sfere koja ima pozitivno zakrivljenu, dakle zatvorenu i stoga konačnu topologiju. Međutim, ostaje otvoreno pitanje beskonačnosti. Mislim da bi dobar dio fizičara tipovao na beskonačan, a ne na konačan svemir. Do sad nismo našli ništa šta bi ukazivalo na to da je konačan, a nije da nismo tražili. Zapravo prema zadnjim rezultatima, ekstrapolirano iz mjerenja zakrivljenosti te iz mnogočim opravdane pretpostavke o homogenosti, slijedi da bi svemir morao svakako biti mnogo, mnogo veći od veličine vidljivog svemira i potencijalno beskonačan. Ako sam dobro zapamtio, donja granica je 10^7 puta veći.

Gde se pokazalo da ima zatvorenu topologiju? Multisvemiri 100% ne postoje,prostor je samo jedan.Ako zamisljaš svemir kao jedan zatvoreni skup onda bi morao da se pitaš,šta je iza toga,a to je besmislica.

[Frogger]

Pa nije se pokazalo da ima zatvorenu topologiju, napisao sam da se pokazalo da ima otvorenu. Ali moglo je ispast da je topologija zatvorena, većina znanstvenika je tada i vjerovala da će tako ispast.
Za multisvemire bolje da ti odgovori wand.

[DavMla]

Frogger kaže:

Pa nije se pokazalo da ima zatvorenu topologiju, napisao sam da se pokazalo da ima otvorenu. Ali moglo je ispast da je topologija zatvorena, većina znanstvenika je tada i vjerovala da će tako ispast.
Za multisvemire bolje da ti odgovori wand.

Ah da da,greška.

[wand_1]

DavMla kaže:

Znate,ideja o velikom prasku je vrlo problematicna iz samo jednog razloga.A to je da je nekada prostor na samom početku u Plankovoj epohi bio vrlo malog pa se proširio 10-37 sekundi nakon praska.

To je zapravo jedan argument u prilog teoriji o velikom prasku.

Ne moze prostor oko nas biti malog opsega jer nije to čvrsto telo,jednostavno on je nuzno neogranicen,to je totalno nepojmnjivo,jer svemir je samo reč,to je zapravo prostor u kojem se nalazi sva raznolikost i planete i zvezde koje nisu neraznolike zbog toga sto su sve sfernog oblika,to je nužnost zbog gravitacije pre svega da budu sfernog oblika i na njima postoji i kao takve su drugačije jedna od drugih.Odmah je svemir morao biti neograniceno veliki.

Problem s tom tvojom tezom je što rezultati promatranja i eksperimenata govore sasvim suprotno.

Frogger kaže:

Prvo je oborena varijanta stacionarnosti, jer znamo da Svemir evoluira. Iako je već u Einsteinovo vrijeme bilo jasno da mora evoluirati, jer sadrži gravitaciju koja onemogućava stacionarno stanje. Što se tiče veličine, ovo također znači da se ili skuplja, ili širi.

Da..

slijedi da bi svemir morao svakako biti mnogo, mnogo veći od veličine vidljivog svemira i potencijalno beskonačan. Ako sam dobro zapamtio, donja granica je 10^7 puta veći.

Zapravo čak između 10^30 i 10^100 puta veći...

DavMla kaže:

Gde se pokazalo da ima zatvorenu topologiju? Multisvemiri 100% ne postoje,prostor je samo jedan.Ako zamisljaš svemir kao jedan zatvoreni skup onda bi morao da se pitaš,šta je iza toga,a to je besmislica.

Za znanost nije nužno kriterij ono što što mi možemo ili ne možemo zamisliti...obje opcije su otvorene.

[DavMla]

wand_1 kaže:

To je zapravo jedan argument u prilog teoriji o velikom prasku.




Problem s tom tvojom tezom je što rezultati promatranja i eksperimenata govore sasvim suprotno.




Da..





Zapravo čak između 10^30 i 10^100 puta veći...





Za znanost nije nužno kriterij ono što što mi možemo ili ne možemo zamisliti...obje opcije su otvorene.

Koji rezultati istraživanja?Mislim da ne postoje nedvosmisleni dokazi,jasni,a ono nije argument,nego verovanje da je u 10-43 sekundi svemir bio maljušan i onda se proširio nekako,sad donose zaključke kako,ali to je samo njihovo verovanje koje je posledica jednog glavnog kriterijuma u nauci,a to je naturalizam.Ne mozeš znati,samo govore e možda je ovako ili onako ,ali to su interpretacije zasnovane na verovanju u jedan naturalistički model.Shvatio sam da je veliki prasak nepojmljiv ipak i nelogično mi deluje ideja,a u ono što ti je nepojmljivo ne trebaš verovati po mom misljenju.

[civilizacija I]

DavMla kaže:

Ako zamisljaš svemir kao jedan zatvoreni skup onda bi morao da se pitaš,šta je iza toga,a to je besmislica.

Nije besmislica.

Dapače!

Ako je nešto zatovoreno onda postoji i nešto što je IZVAN toga zatvorenoga, koliko god bilo to veliko.

Inaće uvjeren sam da svemir ni na koji način NE MOŽE biti beskonačan.

Koliko god da se brzo širio za circa 14 milijardi godina nije se mogao beskonačno proširiti. Sto posto!

[DavMla]

civilizacija I kaže:

Nije besmislica.

Dapače!

Ako je nešto zatovoreno onda postoji i nešto što je IZVAN toga zatvorenoga, koliko god bilo to veliko.

Inaće uvjeren sam da svemir ni na koji način NE MOŽE biti beskonačan.

Koliko god da se brzo širio za circa 14 milijardi godina nije se mogao beskonačno proširiti. Sto posto!

Nije zatvoreno.Svemir je nezatvoren,on je otvoren.Prostor između galaksija se širi i tako nastaje novi,ne širi se na svoj kraju.već unutar sebe.Kako zamišljaš konačan svemir? Kad dođeš do kraja lupis glavom o prostor?

[krena]

Frogger kaže:

Pa možda je Einstein bio na neki način u pravu

Prvo je oborena varijanta stacionarnosti, jer znamo da Svemir evoluira. Iako je već u Einsteinovo vrijeme bilo jasno da mora evoluirati, jer sadrži gravitaciju koja onemogućava stacionarno stanje. Što se tiče veličine, ovo također znači da se ili skuplja, ili širi. Danas znamo da se širi, kao i da bi se trebao nastavit širit dok sve ne ode kvragu. Ali ima svakakvih teorija danas, neke opet uvode neke oblike stacionarnosti, kao širi se pa se skuplja, ili stalno nastaju ovakvi svemiri koji evoluiraju, ili postoje mirror svemiri, ili svi mogući svemiri i td. Ovakve teorije često ne mogu biti oborene eksperimentalno. A često ni teoretski, jer su preblesave i počivaju na goloj vjeri, a matematički su točne

Dalje je bilo pitanje da li je beskonačan i da li je ograničen. Ovo nisu iste stvari. Nekakva zatvorena topologija ne bi imala granice, ali bi značila konačan svemir. Pokazalo se da ima otvorenu topologiju, i pritom ravnu. Ovo možemo uporediti s 2D ravninom, za razliku od npr hiperboloida koji ima otvorenu topologiju, ali negativno zakrivljenu, ili sfere koja ima pozitivno zakrivljenu, dakle zatvorenu i stoga konačnu topologiju. Međutim, ostaje otvoreno pitanje beskonačnosti. Mislim da bi dobar dio fizičara tipovao na beskonačan, a ne na konačan svemir. Do sad nismo našli ništa šta bi ukazivalo na to da je konačan, a nije da nismo tražili. Zapravo prema zadnjim rezultatima, ekstrapolirano iz mjerenja zakrivljenosti te iz mnogočim opravdane pretpostavke o homogenosti, slijedi da bi svemir morao svakako biti mnogo, mnogo veći od veličine vidljivog svemira i potencijalno beskonačan. Ako sam dobro zapamtio, donja granica je 10^7 puta veći.

Pa bilo je svakojakih pokušaja. Evo, ova ekipa je zamislila ovako nešto:
http://eskola.hfd.hr/fizika_svemira/bio/hoyle.html

Fred Hoyle, Hermann Bondi i Tommy Gold predložili su 1948. godine teoriju stalnog stanja svemira koja govori da svemir nije nastao Velikim Praskom, već da postoji oduvijek i da nikada nije mijenjao svoj izgled (tzv. savršeno kozmološko načelo). Budući da se svemir širi, oni su morali u svoju teoriju uključiti neprestano spontano stvaranje materije iz međuzvijezdanog prostora, dakle iz vakuuma. Hoyle je zajedno sa Narlikarom razvio matematički model te teorije, međutim teorija stalnoga stanja ne objašnjava veliki broj danas opaženih pojava u svemiru, pa nije šire prihvaćena. No, njezin je veliki značaj u tome što je potakla Hoylea da napravi svoje najveće znanstveno postignuće, objašnjenje životnog puta zvijezda.

Najbolja mi je fora u ovoj teoriji da se čestice stvaraju spontano u vakumu. Doduše, to je jako mala količina (valjda vodikovih atoma) po kubnom kilometru.
Valjda su imali barem neke hipotetičke znanstvenofantastiče namisli kako se ta materija spontano stvara iz vakuuma ??!!!

Inače zadnja promatranja kažu da svemir ubrzava i da neće nika biti zaustavljeno širenje.

A sada članak koji će zanimati filozofe znanosti: http://www.tportal.hr/scitech/znanos...rotivnike.html

Ugledni hrvatski filozof, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva (HFD), prof. dr. sc. Lino Veljak u četvrtak je izazvao šok i nevjericu među znanstvenicima ustvrdivši da je znanost dogmatična te da bi prirodnjaci, da su mogli, u 19. stoljeću spaljivali protivnike Isaca Newtona

[liquid112]

civilizacija I kaže:

Nije besmislica.

Dapače!

Ako je nešto zatovoreno onda postoji i nešto što je IZVAN toga zatvorenoga, koliko god bilo to veliko.

Inaće uvjeren sam da svemir ni na koji način NE MOŽE biti beskonačan.

Koliko god da se brzo širio za circa 14 milijardi godina nije se mogao beskonačno proširiti. Sto posto!

Ako je to što je zatvoreno sve što postoji ili sve što sadrži sve što postoji, glupo zvučim, onda ne postoji ništa izvan toga.

Zamisli sad 2d bića koja žive na sferi određene veličine. Znači bića se mogu gibati lijevo-desno i gore-dolje. Ovo je analogno nama na Zemlji samo što želim da scenarij izgleda što 'čišći' da bi se izbjegla pitanja kao "Ali sa Zemlje možeš skakati..."
Ta sfera ima određenu veličinu, što znači ako se gibaš određeno vrijeme u nekom smjeru, vratiti ćeš se na poziciju s koje si pošao. Sve što postoji je za sfera, ne postoji ono oko čega je omotana, ili u čemu se nalazi ta sfera, premda kad se pokuša zamisliti izgleda kao da je to dvoje potrebno. Takav svemir u obliku sfere bi imao zatvorenu topologiju, ako se ne varam, ali ne bi bio ograničen, jer nema kraja.
Ja jedino ne znam kako se može provjeriti ima li svemir otvorenu ili zatvorenu topologiju.
Sve u vezi ovog pitanja je objašnjeno u postu broj 2, a i pitanje mi se čini više za fiziku.

[civilizacija I]

liquid112 kaže:

Ako je to što je zatvoreno sve što postoji ili sve što sadrži sve što postoji, glupo zvučim, onda ne postoji ništa izvan toga.

Zamisli sad 2d bića koja žive na sferi određene veličine. Znači bića se mogu gibati lijevo-desno i gore-dolje. Ovo je analogno nama na Zemlji samo što želim da scenarij izgleda što 'čišći' da bi se izbjegla pitanja kao "Ali sa Zemlje možeš skakati..."
Ta sfera ima određenu veličinu, što znači ako se gibaš određeno vrijeme u nekom smjeru, vratiti ćeš se na poziciju s koje si pošao. Sve što postoji je za sfera, ne postoji ono oko čega je omotana, ili u čemu se nalazi ta sfera, premda kad se pokuša zamisliti izgleda kao da je to dvoje potrebno. Takav svemir u obliku sfere bi imao zatvorenu topologiju, ako se ne varam, ali ne bi bio ograničen, jer nema kraja.
Ja jedino ne znam kako se može provjeriti ima li svemir otvorenu ili zatvorenu topologiju.
Sve u vezi ovog pitanja je objašnjeno u postu broj 2, a i pitanje mi se čini više za fiziku.

A tko kaže da je svemir sve što postoji?

I zašto bi svemir imao oblik sfere?

Ako misliš na to da je svemir beskonačan i da zato ima oblik sfere onda si u krivu.

Jer nešto doslovno beskonačno ne može imati nikakav geometrijski oblik, pa ni oblik sfere, jer svaki oblik ima GRANICU, a BESKONAČNOST JE JEDNOSTAVNO NEMA.

I taj primjer sa 2d bićima ne dokazuje da ne postoje i 3d bića, ili Nd bića. Dapače!

[civilizacija I]

DavMla kaže:

Nije zatvoreno.Svemir je nezatvoren,on je otvoren.Prostor između galaksija se širi i tako nastaje novi,ne širi se na svoj kraju.već unutar sebe.Kako zamišljaš konačan svemir? Kad dođeš do kraja lupis glavom o prostor?

Daj molim te, što ti je ovo da se svemir širi unutar sebe a ne na kraju?

Koja je to glupost.

To ti je isto kao kada bi rekao da se neka kuća širi unutar sebe a ne na kraju.

Kako ćeš proširiti neku kuću ako joj nećeš proširiti njene krajeve, je li? Ajde da čujem!

[DavMla]

civilizacija I kaže:

Daj molim te, što ti je ovo da se svemir širi unutar sebe a ne na kraju?

Koja je to glupost.

To ti je isto kao kada bi rekao da se neka kuća širi unutar sebe a ne na kraju.

Kako ćeš proširiti neku kuću ako joj nećeš proširiti njene krajeve, je li? Ajde da čujem!

Pa prostor između galaksija.Recimo ovako.Imaš brojeve od 1 pa neograničeno u plusu i -1 pa neograničeno u minusu.Između -1 i +1 se dodaju nule.Eto to je jedna analogija.

[krena]

DavMla kaže:

Svemir se širi unutar sebe a nema kraj,već se u sebi beskrajnom širi,a dao sam analogiju sa nulama.Tvrdnja da postoji kraj prostora je nezamislivo nelogična.Mi nismo prostor,ne možeš tako da kažeš.

Svemir u orahovoj ljusci
Stephen Hawking

“Mogao bih biti zatvoren u orahovoj ljusci i
držati, da sam kralj beskrajnog prostora;
kad samo ne bih
imao ružnih snova”
William Shakespeare, Hamlet


«Otkriveno je, međutim, da postoji i treća mogućnost. Možda svemir uopće nama granica u prostoru i vremenu. Na prvi pogled ovo kao da izravno proturiječi teoremima koji pokazuju da svemir mora imati početak, granicu u vremenu. No, postoji još jedna vrsta vremena, tzv. imaginarno vrijeme, čiji tijek osjećamo. Povijest svemira u realnom vremenu određuje njegovu povijest u imaginarnom vremenu i obrnuto, ali ove dvije povijesti mogu biti vrlo različite. Svemir, na primjer, ne mora imati početak ili kraj u imaginarnom vremenu.»

«U modelu svemira koji je u imaginarnom vremenu zatvorene površine poput Zemlje, uopće ne bi postojali granični uvjeti.»

«Ako su prikazi povijesti svemira u imaginarnom vremenu doista zatvorene površine, svemir bi tada bio potpuno samodovoljan, ne bi mu bilo potrebno ništa izvana da navije mehanizam i pusti ga u pogon. Umjesto toga, sve bi u svemiru bilo određeno zakonima znanosti i bacanjem kocki u njemu samom. Ovo možda djeluje oholo, ali Hawking i mnogi drugi znanstvenici vjeruju u to.

«Čak i ako je granični uvjet svemira taj da nema granica, on ipak ne bi imao samo jednu povijest. Naprotiv, postojale bi mnoge povijesti. Svakoj mogućoj zakrivljenoj površini odgovara jedna povijest u imaginarnom vremenu, a svaka povijest u imaginarnom vremenu određuje jednu povijest u stvarnom vremenu. Dobiva se, dakle, supermnoštvo mogućnosti za svemir.»

http://free-sk.t-com.hr/antun-kauzlj...j%20ljusci.htm

Dragi moj Horacio postoje stvari na ovom svijetu o kojima vaša mudrost niti ne sanja
William Shakespeare, Hamlet

[Jednostavko]

Da li je svemir ograničen? Čini mi se prihvatljivije da je neograničen. Ako je ograničen onda mora biti beskonačno malen u odnosu na neograničeni prostor koji ga okružuje. Gledan onako izdaleka doimao bi se kao točkica u beskrajnoj praznini. Ništa ne znači ako bismo rekli da ima mnogo svemira. Opet je to sve zajedno jedan svemir, pa se pitanje vraća.
S druge strane, ako je svemir neograničen, onda je kao nešto nedovršeno i nedostižno. Kao nešto što samo može biti, ali nikada stvarno nije. Pa ipak, sam prostor je takav. Ne možemo ga zamisliti drugačije nego kao postojeći i istovremeno neograničen. Zašto onda i sama materija ne bi mogla biti takva. Teško pitanje na koje nemam dobar odgovor. Ništa ne pomaže izmišljanje nekih zakrivljenih, višedimenzionalnih i tko zna kakvih prostora koje nitko ne može ni zamisliti, a kamoli ozbiljno i iskreno prihvatiti. Za sada sam skloniji beskonačnom svemiru, pa makar to bila i "loša" beskonačnost.

[greengold]

Mene zanima da li matematiče strukture, matematika kao takva ima određenu svijest ? Koja nadilazi konvencionalnu svijest nekog organizma kao što smo mi ljudi ili arteficijalnog sustava stvorenog od strane ljudi.

onaj filozof sigmund je napomenuo da mat. zakoni, aksiomi su zapravo ideali te nije pitanje njihovog postojanja, barem kako se čini iz perspektive našeg svemira. Mislim 1 + 1 = 2, u našem, a pa sigurno i u drugim svemirima. Zbroj kutova u trokutu je 180 stupnjeva bez obzira postoji li svemir u kojem se uopće može konstruirati ili vizuaizirati neki trokut pa da se ta tvrdnja empirijski mjerenjem dokaže. Želim reći, sami matematčki aksiomi i zakoni egzistiraju neovisno o univerzumu. I oni su takvi moraju manifestirati i da ništa ne postoji.

opet sav naš svemir je kvantificiran fizikalnim konstantama, njihovim iznosima i kvalitativnim odnosima. svi dobro znamo da su fiz. zakoni matematički opisani. Masa elektrona je brojkom određena. Iza svega toga kriju se matematičke strukture, to naglašava Max Tegmark Mathematical Universe

da preskočim daljnje elaboriranje. Je li moguće da je naš univerzum manifestacije matematčkih struktura koje su same po sebi apstraktne i neovisne o postojanju u materijalnom smislu te riječi? Dakle, naš svemir bio bi neka "simulacija" od strane samih matematičkih struktura. pri tome ne tvrdim da sada matematika ima odlike nekog svjenog aliena koje se igra na "računalu". eto već da je na neki nesvrsihodni način stvorila apstraktan set, onog što mi tumačimo u našem svemiru, fizikalnih i materijalnih zakona koji su onda u našem svemiru odvijaju i mi naravno imamo dojam postojanja materije, vremena, energije, mase. Iako je sve simulacija ili neka projekcija, manifestacija koja u nsovi ne postoji. , ali s time da ja kao i Tegmark tvrdim da iza svega stoji sama najprostija mat. apstrakcija, a ne opet neko drugo "biće" ili napredna civilizacija. Jer time nismo ništa riješili uvijek se možemo unedogled pitati, a tko je njih stvorio ili na koji način oni postoje.

[Sigmund]

greengold kaže:

da preskočim daljnje elaboriranje. Je li moguće da je naš univerzum manifestacije matematčkih struktura koje su same po sebi apstraktne i neovisne o postojanju u materijalnom smislu te riječi?

To je platonizam. Možeš zamišljati da ideje "postoje" negdje u onostranosti a da je realnost, konkretne stvari, svemir, "emanacija" tih vječnih onostranosti. Ali to je naivna metafizika, koja se na kraju svodi na religiju. Što je legitimno, jer religije uvijek izražavaju neku istinu u svojoj jezgri, ali na metaforički ili slikoviti način. Filozofija zapravo apstrahira od tih metafora i slika i pokušava izraztiti istinu na racionalan način. Ako su matematika i logika apstraktne, a jesu, onda kako dolaziš do apstrakcija? Tako da apstrahiraš od postojećeg, da uzimaš ono bitno, a odbacuješ nebitno. Nije priroda uređena prema fizikalnim zakonima, nego su fizikalni zakoni apstrahirane pojave, esencija, ili bit tih pojava. Nema zakona ni apstrakcija bez pojava. Sve je to jedno. Ali filozofsko pitanje koje ima smisla jest to - ako je ukupnost idealnih struktura duh, zašto se on manifestira kao samootuđenje, kao eksternaliziran u obliku prirode. Postoji više dosta složenih odgovora na to pitanje, koji se ne mogu naivno svesti na platonistički "svijet ideja".

[wand_1]

greengold kaže:

Želim reći, sami matematčki aksiomi i zakoni egzistiraju neovisno o univerzumu. I oni su takvi moraju manifestirati i da ništa ne postoji.

opet sav naš svemir je kvantificiran fizikalnim konstantama, njihovim iznosima i kvalitativnim odnosima. svi dobro znamo da su fiz. zakoni matematički opisani. Masa elektrona je brojkom određena. Iza svega toga kriju se matematičke strukture, to naglašava Max Tegmark Mathematical Universe

da preskočim daljnje elaboriranje. Je li moguće da je naš univerzum manifestacije matematčkih struktura koje su same po sebi apstraktne i neovisne o postojanju u materijalnom smislu te riječi? Dakle, naš svemir bio bi neka "simulacija" od strane samih matematičkih struktura. pri tome ne tvrdim da sada matematika ima odlike nekog svjenog aliena koje se igra na "računalu". eto već da je na neki nesvrsihodni način stvorila apstraktan set, onog što mi tumačimo u našem svemiru, fizikalnih i materijalnih zakona koji su onda u našem svemiru odvijaju i mi naravno imamo dojam postojanja materije, vremena, energije, mase. Iako je sve simulacija ili neka projekcija, manifestacija koja u nsovi ne postoji. , ali s time da ja kao i Tegmark tvrdim da iza svega stoji sama najprostija mat. apstrakcija, a ne opet neko drugo "biće" ili napredna civilizacija. Jer time nismo ništa riješili uvijek se možemo unedogled pitati, a tko je njih stvorio ili na koji način oni postoje.

Jesi li pročitao Tegmarkovu knjigu 'Our mathematical universe' ?

[greengold]

wand_1 kaže:

Jesi li pročitao Tegmarkovu knjigu 'Our mathematical universe' ?

ne


pročitao sam članak na wikipediji, Opet puno stvari mi je nejasno ?

Da li Tegmark, misli da je sama matematika kao skup logički povezanih apstraktnih struktura neka vrsta koda koja generira software ? Software smo mi, čitaj ovaj svemir u kojem se nalazimo. Znači sve, od najsitnijih fizikalnih aksioma, materija, prostor i vrijeme je neka vrsta 'simulacije', 'projekcije' ili manifestacije, nazovite to kako želite. Sad će neko pitati a gdje je "hardware" koji vrti taj kod koji simulira. E pa mislim da hardware, onakvog kao što mi mislimo da tvori neku svoju materijalnu realnost ne mora biti. Mislim, kod many worlds hypotheses ako tvrdimo da je naš svemir neka vrsta simulacije od strane nekog drugog svemira(univerzuma) i naprednije civilizacije u njemu - onda se uvijek pitamo pa tko je njih stvorio, odakle njihovo postojanje. Vrtimo se u krug i uvijek moramo doći do kraja.

Znači ne mora postojati neki ultimativni krajnji hardware. Sve proizlazi od nekih entiteta koji su neovisni o postojanju. A to su kako recimo ističe filozofija ideali, skup određenih najaksiomatskijih struktura u onome što mi zovemo matematika.

[WooddieBone]

Ja mislim da je neograničen.

Moja bi analogija bila mikroskop. U teoriji mikroskop može gledati neograničeno male stvari.
A kad bi imali uređaj koji bi gledao širu sliku, nazovimo ga "makroskop", mislim da bi također mogao gledati neograničeno velike stvari.

Kao što atomi slažu strukturu nama vidljivih i poznatih stvari tako bi neki planet ili galaksija mogao biti jedinica materije koja slaže strukturu stvari nekome tko to gleda mikroskopom.

Svemir kao takav je prazan prostor i jedini razlog zašto je crno kad pogledamo u daljinu je brzina svjetlosti koja nije dovoljno velika da dođe do nas.
Zapravo je prostor proziran, što je logično. Kad bi brzina svjetlosti bila neograničena, MOŽDA bi vidjeli neko ogromno oko koje nas gleda i ispunjavalo bi cijelo vidno polje jer je toliko ogromno da smo mu mi nebrojeno puta manji od kvarka.