Događaji oko prijevoja Derale-Grahovo

[mwm]

zwrkan kaže:

protivnapad iz smjera ličke kaldrme prema resanovcima izvela je 2.bojna 113.brigade. oko 17 sati je otpočeo napad 2.bojne-ročni vojnici uz potporu bitnice haubica 105mm,bitnice RAK12,dvije bitnice MB120 mm i topničke skupine ZP-svlr122mm,topovi 130 mm,haubice 155mm i haubice 203 mm. uz to,u napadu je korišten vod tenkova T55 i BVP iz oklopne bojne 113.brigada. do 19 sati navečer zauzet je vaganj i trubar,te nastavljen napad ka metli ,a ljevo smjerom cvjetnić-hrnjadi je napadala 112.br.
sutradan oko 11 sati iz smjera Trubara napada 2.bojna 4.gbr uz potporu tenkovske satnije i poslijepodne ovladava Resanovcima.

Možeš li navesti kada točno ste izašli na metlu i koliko ste je zadržali?

[samostalni]

mwm kaže:

Možeš li navesti kada točno ste izašli na metlu i koliko ste je zadržali?

Da li ste na velikoj metli i piketu imali gubitaka taj dan ili kasnije

[Lisitza]

ja sam bio pri zapovjednistvu trece bojne pa sam sacuvao ovo za uspomenu:

http://www.pohrani.com/f/T/rW/2Nl0tc...brigada-gr.jpg

http://www.pohrani.com/f/43/CF/4dCDk...brigada-gr.jpg



i kad se sjetim, noc kad su srbi probili liniju, netko mudar stavio lozinku Hajduk a odziv Split... svako malo bistriji cetnik bi to provalio...



.

[Vukovi Sa Drine]

Ako si bio na Cigelju,molim te odgovori mi jedan čupo imao je malo dužu kosu i handrio nas do podne,dali je ostao živ u toj akciji.Skidam mu kapu i da smo ga zarobili pustili bi ga.

[PCN]

Prijevoj za vrijeme protunapada.

http://141brigada-hv.eu/wp-content/u...grahovo-95.jpg

[biosamvojnik]

Pozdrav od mene. Ukratko, nisam saznao ništa o našem nestalom. Evo vidim da je bija pogreb na Šolti, umra je Žak iz naše 1. satnije 3. bojne. Jedan od ekipe od desetak ljudi koje sam tamo uspio brzinski upoznati zajedno s kudjathilpsom i kitolovcem koji su ovdje pisali. Bija je veliki šaljivac i veseljak, hrabar i nadasve mlad. 1974. godište. Nemam pojma od čega je umra, otiša je naglo i iznenada.

[biosamvojnik]

Evo ga http://www.necrologium.com/mobydetail.aspx?id=69481 Sićate li se iko epizode kad su pok. Ivan i Milić pregovarali oko pištolja? Ne znan ko je prodava, a ko kupova pištolj od njih dvojice. Uglavnom, jedan je bija zainteresiran,a drugi je nudija da će mu ga nabavit, ali cijena... Pokušali su jedan drugome spustit cijenu, a pištolja niko nije ni vidija jer ga nije ni bilo. Zapravo smo svi bili još u civilnoj robi. Bila je to vrhunska predstava koja nan je skratila jedan dan na Labinu. Mislin da ovaj šta je tražija pištolj nije kupova za sebe, nego ga je tija dalje preprodat, jer oba su imala taj poslovni i pustolovni duh. Pa kako ćeš se onda dogovorit... A onda nam se na pisti odnekle priključija neki mislim Ljubičić i ispriča nan je par viceva za iskidat se od smija. I kako je doša - tako je i otiša, mi smo se ostali smijat, koji lik. O pok. Ivanu samo dobre uspomene.

[bluespitfire]

biosamvojnik kaže:

Di bi onda tu bija naš položaj? Skroz doli livo? Ne bi reka, jer je bila veća šuma. Bilo je jedno izduženo brdo na kojemu smo mi bili i jedno u nastavku ka stožac s live strane.

Evo se uključujem u raspravu.Proteklo je gotovo 20 godina i večine događaja se poprilično sjećam.Učestvovao sam u večini događanja,posredno ili ne posredno ali isto tako sam bio više upućen u događanja od ostalih vojnika.Za početak mogu reći da su se naši položaji u tom trenutku nalazili na području zaokruženo plavom bojom(nikako crvenom)točnije Derale,od raskrižja za selo Kneževići pa prema B.Grahovu do prvog zavoja(ili lakta, 300 m niže).Tendecija je bila pokrivanje ceste B.Grahovo -Strmica te kontrola lijeve strane Vidovića glavice.

[bluespitfire]

kudjahtilps kaže:

http://www.zaslike.com/viewer.php?fi...80269f0qr4.jpg

Evo ovdje si bio. (malo povećaj na google earthu pa ćeš vidit i potočić i "kavu")

Koliko vidin iz daradinovih slika dobro su nam otvorili livi bok tako da mi je sad jasno zašto su sedmaši pitali koji k...c tu radimo.

Nemoguće je da je itko iz 3.bojne bio na ucrtanom položaju( jedino ako je zalutao).Zadnji položaj 3. bojne je bio u podnožju Cigelja te lijevo od Vidovića glave u podnožju( južna strana Vidovića gl.).Na tom položaju su stradali naši iz 3. bojne.

[bluespitfire]

biosamvojnik kaže:

Ok, hvala. 13.8. popodne bili smo na rubu šume, na obronku, u nekom naselju, valjda u prigradskom dijelu Grahova kad je priko puta doletija nečiji (njihov) avion i sprašio je u neki repetitor na brdu put sjevera. Sklonili smo se po kućama, jer nije bilo boljega skloništa. Mislili smo da ćemo tu i prinoćit, skinilo se čizme, opralo noge iz bunara, ušlo u kuće, smirilo, čak počelo frigat kumpire... a onda pokret prema prvoj crti. Ovo je djelovalo šokantno, ali mora se ić. Sritan da san bar osvježija stopala. Tu je jedan naš prika inače profesor engleskoga odglumija napadaj srca, čira, svega. Još smo ga prvih dana prozvali Jeremija (lik iz Alan Forda, starčić sa 1000 bolesti) jer je vuka cilu apoteku sa sobon. Kasnije mi je prizna da je odglumija napadaj. Bija san onda sritan da smo ga se riješili. A šta će čovik. Isto mu nije bilo fer, mi smo bili mlađi od njega i išli smo, a on je čuva svoju guzicu. Iz srpske kuće ponija san tak jednu bundu jer su noći hladne, a kad smo krenili nismo smili ponit ni vjetrovku iz logora, ni deku, ni ranac, jer je rečeno da idemo u pješački napad i moramo bit lagani za juriš... Ima san borbeni prsluk i suve kekse unutra i par jabučica i... sok u tetrapaku se još prije bija razbija prolija me po leđima i... to je bilo to. Kad san uša u kamion s ekipom, niko nije piva :-), a s nama šmokljanima je bija i neki "interventni" sa zamislite plavom pancirkom, pun okvira s metcima. Kritizira me šta nosin tu vjetrovku-bundu, gledjući me prezirno ka da san nekakav lopov, pljačkaš... Reka san mu, meni bunda triba, a ti imaš pancirku, a ja neman, ka mala dica... Ostalo je na tome. A meni je ta bunda odlično poslužila. Bacija san jena položaju podase na suvu travu i sidija i leža cilu noć na njoj i tako dočeka napad. Svaki pokret stvorio bi šušanj, pucketanje grančica itd, a ja san ovako bija nečujan dok bi se vrpoljija na mome "položaju" pod stablima. Isprid mene među nogama automat, kraj noge bombe. Moga san uzet pušku i spustit je nečujno, zbog bunde, inače si čuja miša kako šuška, sovu kako krilom dotiče grane itd. Kuće inače nije bija niko opljačka, bile su pune svega. Na zidovima je tu i tamo pisalo 7. gbr. Ili Pume. Ratnici ne mogu nosit na sebi frižidere. Možda su neki i tražili zlato ili lovu, ali ništa teže od toga. Jedni su čak napojili žednu kravu i jedan lik ju je tija pomust jer joj je bilo nabreklo vime i mukala je od muke. Jedino su bili privrnuti madraci na krevetima u sobama, usralo se u wc-školjke i nije bilo vode pa je to sve zapeklo. Među kućama na jednome mistu brdo smeća. Eto, Grahovo je bilo u našim rukama... Samo ja do nedavno nisan zna di su Derale... a onda nisan zna ni di san bija ni di je bija moj položaj.

poštovani,mali ispravak."intervantni" nije nosio pancirku plave boje već modru jaknu spitfire,a preko nje borbeni prsluk pun okvira sa 4 bombe te borbeni ruksak sa 10 bombi te 500 metaka i 2 zolje i nije bio "interventni"već je obnašao neke druge funkcije.Da nisi ponio tu bundu,mogao si ponjeti više municije i naoružanja i kritika je bila upućena u tom smjeru.

[bluespitfire]

biosamvojnik kaže:

Hvala! Sad opet ne znan di san bija. Na brdu istočno od Vidovića brda ili na Pečenačkoj glavici... Kudjathlips, ovo kraj Vidovića brda mi se pari moguće, ali ova Pečenačka glavica mi više sliči. I mora bit na toj glavici borova šuma...

Po tvojim dosadašnjim navodima,bio si jugoistočno od Vidovića gl. na predjelu Derale jer sam vas ja tamo odveo i napad na Vidovića gl.si gledao iz desnog profila,a Pečenačka gl.je brdo sa kojeg su maljutkaši davali podršku našima na Vidovića gl.Vjerovatno se onda sijećaš kako su i njih "poklopili" sa topništvom nakon što su ispalili 3 maljutke.

[bluespitfire]

tominho1 kaže:

Evo i ja pratin dosta forum i ovu temu.Bija san ispod vidovića glavice noć prije pada.Tuklo je kvalitetno.Dovukli smo žicu do ispod onda nas je poklopilo,jedno dvi tri ure nismo se mogli maknit.Kad su malo laškali doša je sanitet ,valjda je javilo da ima gori ranjenih.Ne sičan se face od doktora ali se sičan da se nija tija penjat gori.Ma sve mi je to više manje u magli.Oni dan ,ja mislin trinaestog ,doli nalivu stranu nas jedno pedesetak,prema kninu,pravoslavno groblje tu smo držali liniju,malo se puškarali i ručnim bacačima tukli.Ako se dobro sičan tek sutradan ujutro je došla sedma ,nas par je išlo za njima(kako se zove čuka??????,zadnja prema uništima),na raskršću smo sreli ljude iz šeste domobranske.šta se tiće opremljenosti moran komentirat,katastrofa,falilo je svega.

Točno je da se doktor nije tija penjat,a kasnije je sa cjelokupnim sanitetom i sanitetskim vozilom pokušao napustiti bojište.Nesreća njegova je u tome da smo se slučajno susreli u tom trenutku neposrednog bijega te se pod prijetnjom repetiranja vozilo vratilo na svoj položaj.Tada mu je rečeno da sanitetsko vozilo ostaje na terenu sve dok na njemu bude posljednji vojnik,a da on i njegovi mogu napustiti bojište bez vozila i naoružanja.

[bluespitfire]

daradin kaže:

Moj vod je bija interventni.Nismo bili na vrti nego čekali da nas zovu kad počne sranje. Oko 2 sata po ponoći mi dojave kako su Srbi probili crtu a nekoliko momaka iz 3. bojne ostalo u okruženju na nekom brdu.
Utrpali se u kamion i piči tamo.Nisan ukrca cili vod.Nekoliko onih novih san ostavija «da čuvaju kuću».Bilo nas je cca 35.Zapovjednik satnije S.M. je iša s nama.
Iza pod ceradom, od buke kamiona ne čuješ ništa tako da nismo imali pojma šta sve pada oko nas.Tek kad smo stali vidija san da se vozač trese ko prut.Iskrca nas je negdi na onoj cesti prema Strmici.Oko nas kaos.Hrpa ljudi koja se pokušava ukrcat u kamion kojim smo došli.Momci iz 3. bojne. Mislili su da je kamion prazan i da je doša po njih.Nisu mogli virovat kad smo mi počeli iskakat.Kao «di ćete vi? Jeste ludi, idete u smrt i te priče.. Neki su se ukrcali u kamion a neki otpičili pješke niz cestu...Vozač je jedva čeka odjurit nazad. Ironija je ta šta su granate pratile kamion a na nas «luđake» ništa...Mi smo se makli s ceste i ostali u potpunome mraku i tišini. Iskreno, nismo imali pojma di smo. Pričekali smo da se razdani ili da nan se oči naviknu na mrak pa ćemo vidit šta ćemo dalje. Konta san da Srbi misle kako su svi pobigli s onim kamionom i da nema više nikoga.Nisu ni tukli ni pucali u našem smjeru.Ali lako šta Srbi nisu znali da smo tu nego nisu znali ni naši.Nismo imali ni jebenu Motorolu!Posla san dva kurira u zapovjedništvo da in dojave di smo.Ko da je 1942. jebote...
Nakon nekog vremena oči su se navikle na mrak i tek san tad skužija da nam je to brdo isprid nosa ! Odabra san 16 ljudi a ostale san rasporedija poviše ceste.Ovi novi neka se skriju a s njima nekoliko starijih da ih paze i da nas eventualno štite dok se penjemo na brdo. Pročešljali smo brdo ali nismo našli nikoga.Našli smo ostatke spize di je bija položaj ali ljudi nema.Ni naših ni njihovih..U međuvremenu se razdanilo.Krenili smo na drugu stranu nać bitnicu. Odjednom, niotkuda stvore se naš zapovjednik bojne i jedan operativac. Skoro smo ih riješili.Nisu imali pojma da smo mi tu. Ispalo je da su se oni momci izvukli .Eto kakvu smo komunikaciju imali. I onda smo krenili nazad.
Nismo mogli cestom jer je bila tučena non stop pa smo krenili priko brda i dolina.Obzirom da smo se u tom trenutku vraćali nazad ja san iša zadnji. Na čelo san posla zapovjednika satnije..Raširili smo se u nekih stotinjak metara i vraćamo se prema Grahovu.
Putem san gleda prema Grahovu a tamo makljaža ka u filmovima.Kaštelani drže brdo a Srbi s druge strane napadaju.Nevjerojatna slika.Dan danas mi se čini da su Srbi imali crne uniforme.Čak smo se i zajebavali da nas ustaše napadaju
Odjednom pucnjava isprid mene..Njih 5- 6 prvih upali su u zasjedu.To je bija nekakav prijevoj između dva brda i satnik je tija malo skratit put...jebiga ne znan riječima opisat taj teren.Velika strmina, jako teško za hodat.Do tu se dolazi nekakvim uskim prolazom jedan po jedan.Ja san to nazva «rupa». Negdi u pola te strmine nalazila se nekakva zaravan .Nešto ka balkon.Dok san ja doša do ulaza u rupu pucnjava je prestala.Jedan se moj uspija izvuć od doli.Reka mi je da imamo mrtvih i ranjenih.Četnici su još doli.
Odabra san desetoricu i krenili smo doli jedan po jedan.Kad je počelo pucat dole smo stigli samo nas trojica.Jednoga su odma pogodili.To je bila pucnjava u prostoru od cca 10 x 5 metara. Dva stabla, jedan veliki kamen ali praktički bez zaklona.Kad je pucnjava završila svi su ležali. Tišina.Ja san se prvi diga.I jedini.
4 mrtva četnika 4 mrtva naša.Naš jedan ranjen u nogu.Jedino meni ni kurac. Inače ja san prilično krupan magarac.Dan danas mi nije jasno kako me ništa nije pogodilo.To di san leža je ustvari strmina od nekih 80 stupnjeva tako da san ista meta kao da stojim.
Tišinu su prekinili moji koji su se u međuvremnu spustili do rupe.

Šta se zapravo dogodilo?

Srbima je ta rupa bila sklonište.Već su danima bili tu.Imali su našu vodu, naše konzerve, naše CSO.Jedan je bija u civilu.Oni su se ustvari htjeli sakrit od nas al su naši slučajno naletili drito na njih. Nekoliko ih je ipak uspilo pobić na drugu stranu.To su mi rekli ovi koji se nisu spustili u rupu. Poslije je bila priča da su to bili njihovi izviđači i da su oni pripremili i navodili cili napad.Ne znam ali znam da je nakon šta smo ih eliminirali kompletna frka prestala.Više se nigdi nije pucalo.
Dugo smo izvlačili naše mrtve i ranjenog.Jako zajeban teren i strmina a mi umorni ka pasi.
Obzirom da je prestalo pucat krenili smo čistinom i onda kroz neki šumarak. Odjednom mrtav čovik na putu.Naš. A.M. iz 2. voda. Poznava san ga iz kvarta. Rupa od metka mu je bila ispod brade.Meni je djelovalo ka da se ubija sam.Slučajno ili namjerno neman pojma.
Malo dalje u šumi hrpa vojnika.Sjede potpuno izgubljeni.Očajno odjeveni.Mnogi su imali PAPovke a oni sa AP imali su po najviše 2-3 okvira. Ja san ima 11. To su oni od sinoć.
Do večeri smo se dovukli nazad u kuću.Na brzinu smo se malo rekuperali i opet nazad.Cilu noć smo čukarili.
Ujutro su stigli momci iz 7. S nekima od njih smo se znali otprije. Njima je rečeno da je Grahovo palo i mi svi utekli pa ga moraju opet osvajat.Došli su skroz nadrkani a onda se oduševili kad su vidili da smo mi tu i da je Grahovo i dalje naše.Palo je samo jedno brdo. «Najte se vi nikaj brinuti sad mi to bumo zrihtali» Međutim nije baš išlo lako.U prvom pokušaju im je poginija čovik.Uspjeli su tek iz drugog pokušaja.Onda smo im se i mi priključili i otišli još 15 km naprid.
Ja sam tad odradija jedno 48 sati u komadu..Neman pojma kako.

Poslije su bile priče kako je 141. popušila Grahovo a onda su došli 6.d.p. i 4. i spasili nas.Nas je poginilo stotinjak a ostali su pobigli.
Istina je da je određen broj ljudi uteka.ali 141. nije izgubila Grahovo. Poginilo je točno 15 ljudi.
Nije nam došla 4. brigada nego 7. i to sutradan.

Eto.

U globalu je sve navedeno točno.Naši su napustili Cigelj,ali neprijatelj ga nije nikada zauzeo.Naišli ste na mene na Cigelju.Vezano za neprijateljske gubitke o kojima se piše , da su imali 4 poginula u Rupi,još 2 mrtva su imali u vrtači podno Cigelja sa lijeve strane kada se gleda prema Vidovića gl.Imali su maskirne uniforme sa plavim uzorcima.Nismo ih izvlačili več ostavili dolje,tako da postoji mogučnost da se vode kao nestali,pošto su naše snage išle naprijed.Po tome,mi smo imali 4 poginula,a neprijatelj 6.Niti jedan naš poginuli nije ostavljen,već su svi izvučeni,šta ipak govori da nije vladao takav nered kao što neki pišu.Osobno sam izvlačio i naše iz Rupe,te poginule ispod Vidoviča gl.Prvi na kojeg sam naišao bio je L.Š.Dečko je bio Kaštelanin ali u sastavu 3.bojne.Imao je prostrjelne rane po nogama te je puzeči pokušao doči do bunkera.Sa leđa mu je prišao neprijatelj te mu prerezao vrat.Onaj hroptaj, kada sam ga podigao, neću nikada zaboravit,tim više što sam ga osobno poznavao.Pregledom terena oko položaja,našao sam mjesto odakle ih je neprijatelj osmatrao.Iza tog žbuna bilo je postavljeno minsko polje.7 PROMovki 2A.Pošto nisam znao za to minsko polje,razminirao sam ga pod pretpostavkom da ga je postavio neprijatelj.Taj predio je neprijatelju bio važan zbog 2 razloga.1. čuvao im je odstupnicu na lijevom krilu Vidovića gl. da im prilikom napada na Vidovića gl. naši ne dođu u podnožje brda sa njihove desne strane koju nisu kontrolirali.2.Naši su suborci tamo poginuli ali je neprijatelj bio onemogučen da zaokruživši Vidovića gl., našoj 2.bojni dođu sa leđa,putem kojim smo se i mi penjali na Vidovića gl. što bi Kaštelane u tom trenutku dovelo u bezizlazni položaj.Dakle,svaki je položaj bio kontroliran.

[biosamvojnik]

bluespitfire kaže:

poštovani,mali ispravak."intervantni" nije nosio pancirku plave boje već modru jaknu spitfire,a preko nje borbeni prsluk pun okvira sa 4 bombe te borbeni ruksak sa 10 bombi te 500 metaka i 2 zolje i nije bio "interventni"već je obnašao neke druge funkcije.Da nisi ponio tu bundu,mogao si ponjeti više municije i naoružanja i kritika je bila upućena u tom smjeru.

Pozdrav! U tom kamionu imali smo (moja grupa) podijeljeno cca po jednu malu kockastu kutiju streljiva na dva čovjeka (nepuni okvir svaki od nas). Ubacilo nam ko kekse pri polasku kamiona iz logora Kovačići. Takvi smo kao krenuli u pješački protuudar, ali smo valjda zbog napada avijacije na repetitor skrenuli prvo u Obljaj. Znači, po drugom ulasku u kamion - po odlasku iz Obljaja, tu smo se sreli u kamionu. Imao sam jedva okvir metaka i ništa drugo. Sreća pa da nas je nakon izlaska iz kamiona pri odlasku pješice na ratište opet odvelo u neko skladište gdje smo tek dobili streljivo i bombe. Valjda sam tu zaključno uzeo 4 okvira plus šest bombi. Onda mi je neko usput rekao da sam uzeo malo metaka. Lagana panika, ali šta je tu je. Onda sam nabasao na čovjeka koji je sam vukao punu torbu metaka - moj Čarli. I priljepio sam se njemu jer on nije mogao sam vući torbu uzbrdo, a meni je "falilo" metaka za predstojeći okršaj. Tu smo se razdvojili u barem dvije grupe. Jedna je išla dolje u podnožje, a mi gore na brdo. Još veća sreća da nas nije uključilo u taj protuudar. I treća sreća, da su ovi prestali žestoko pješački napadati. Inače, nemam pojma kako (gdje) sam nosio bundu cijelo to vrijeme. Ali sjećam se da sam je bacio ispod sebe na položaju i poslužila je - s njom sam ugazio travu ispod sebe pa se nije čulo šuškanje kad bih se meškoljio.

[biosamvojnik]

bluespitfire kaže:

Nemoguće je da je itko iz 3.bojne bio na ucrtanom položaju( jedino ako je zalutao).Zadnji položaj 3. bojne je bio u podnožju Cigelja te lijevo od Vidovića glave u podnožju( južna strana Vidovića gl.).Na tom položaju su stradali naši iz 3. bojne.

Već se ovdje javilo nekoliko ljudi koji su bili u toj zoni.

[biosamvojnik]

Bliži se 20 godina od ovih događaja. Grahovo se nerado sjeća hrvatskih vojnika, stradali su tamo i ljudi i grad. A i mi se nerado sjećamo Grahova, jer kao što samo ime kaže http://141brigada-hv.eu/obiljezavanj...nskom-grahovu/ i mi smo tamo stradali. Idemo se sjetit našega stradanja i naših stradalih prijatelja. Nadam se da ću uspit otić i vidit taj kraj, da se i tako uvjerin da nisan sve to sanjao...

[diverzant72]

Opet sam poceo malo citati o ovoj temi,ukratko momci pitanje: da li je VRS tamo bila dobro organizovana,i ozbiljna? Jesu li se dobro borili s obzirom na losu situaciju u kojoj su se srbi nalazili u to vrijeme?

[biosamvojnik]

diverzant72 kaže:

Opet sam poceo malo citati o ovoj temi,ukratko momci pitanje: da li je VRS tamo bila dobro organizovana,i ozbiljna? Jesu li se dobro borili s obzirom na losu situaciju u kojoj su se srbi nalazili u to vrijeme?

Ne znam, ali inače, teško je reći koliko su jedni jaki dok ne znaš koliko su slabi ili jaki oni drugi i zašto. Proučavajući dokumente Glavnog štaba VRS jasno je sljedeće: kakve god tu bile snage VRS prije Oluje, bio im je cilj da privremeno prepuste Grahovo hrvatskim snagama i povuku se do Drvara. A onda da u kontraudaru (Operacija Vaganj 95) vrate izgubljeno, potisnu natrag HV, okruže i unište hrvatsku živu silu i zauzmu teren sve do Livna. Znači, u planu GŠ VRS je bilo povlačenje VRS i navlačenje HV do ispred Drvara. Ali moguće da povlačenje nije uspjelo jer su imali ogromne gubitke u ljudstvu. A nisu računali ni da će za par dana munjevito pasti Knin i cijela RSK pa je plan za protuudar VRS sada imao veliku manu - cijelo krilo prema Hrvatskoj je ostalo otkriveno. Osim toga, oslobođen je potencijal HV koja sada ima rješeno stanje u Hrvatskoj i može se jače prebaciti na BiH ratište. Tu je valjda dobiven rat. Uglavnom, mi iz 141. brigade HV smo tek tada dovedeni kad je sve već bilo gotovo. Da držimo dostignutu crtu - uglavnom došli smo na mirnu bojišnicu. Protuudar VRS koji je uslijedio bio je logičan, ali našima neočekivan. Jer nijedna postrojba VRS u okolini nije bila u stanju izvršiti takav munjevit, dobro organiziran i uspješan napad. U globalu naša tek oživljena iz mirovanja i sklepana sbrda-sdola brigada s gomilom nedostataka nije bila spremna za borbu s takvim neprijateljem i eto nastradali smo. Ono, držali smo se s velikim gubitcima, dosta batina dobili, nešto i uzvratili. Svak ko se razumije u borbu rekao je da smo se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme :-) A da je bila idealna situacija i u toj postrojbi VRS - nije, jer im je zakazala logistika, a i oni su tek kratko bili zajedno tj. bilo je organizacijskih problema (nije stiglo gorivo i dr. stvari) i neposluha tenkista, a zakazao je i drugi pravac napada s kojim su trebali produžiti zajedničku akciju. Uvijek nešto, ali nam je dalo predah. Onda nam je stigla pomoć i počelo ih se opkoljavati pa su se na vrijeme i uspješno povukli. Ipak je to bila vrlo zajebana i elitnija ekipa, ali takvih je u VRS bilo malo u ovoj regiji pa su bili razvučeni na velikom prostoru, tim više što su im ostale postrojbe VRS bile samo na teret. A za petama im neke najbolje hrvatske brigade.

[biosamvojnik]

Općenito, dobre borce se moglo stvoriti na svim stranama, takav smo materijal. Nego je stvar u tome da su Srbi zauzeli prevelik teritorij i nisu ga mogli braniti. Suludo je zamišljeno od početka - napadni nenaoružane komšije, protjeraj, pobij ih i kasnije šta uspiješ zadržati-tvoje je. Shvaćaš? Najgore je to šta se na taj način izvuklo najgore zlo ih ljudi - želja za osvetom i sl. Otkud sad jebeni vehabije po Bosni? Želja za osvetom i beznađe, ništa drugo.

[diverzant72]

biosamvojnik kaže:

Općenito, dobre borce se moglo stvoriti na svim stranama, takav smo materijal. Nego je stvar u tome da su Srbi zauzeli prevelik teritorij i nisu ga mogli braniti. Suludo je zamišljeno od početka - napadni nenaoružane komšije, protjeraj, pobij ih i kasnije šta uspiješ zadržati-tvoje je. Shvaćaš? Najgore je to šta se na taj način izvuklo najgore zlo ih ljudi - želja za osvetom i sl. Otkud sad jebeni vehabije po Bosni? Želja za osvetom i beznađe, ništa drugo.

Pricao sam s jednim momkom sot je bio tu,rekao mi je da im nije imao ko doci da zaposjedne ono sto oni zauzmu,to im je bio najveci problem,i trebala im je jedna dobra jedinica za jedan od bokova,a nije je bilo.
Kako ga razumih,da im je bio jedan dobar bataljon jos tu,da bi to mnogo bolje proslo po nas-VRS.

Ma bilo je price da ce moja ekipa biti poslana tu,pa eto zanima me gdje sam mogao bit.

Sto se tice dobrih momaka? to brate kod nas nekako ide po regijama,msm kod nas u VRS,cast izuzecima al tako je najcesce bilo.
Stvaro je kod nas bilo mnogo dobrih i sposobnih momaka,ali bilo je i kukavica,ne kazem.
Naravno i kod vas je slicno.

Mislim da je tu bio Pelemisev 10 diverzantski,oni su imali crne uniforme,stvarno dobri borci,Pelemis jedan od najsposobinijih ljudi u citavom rat-vojnicki.