Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.02.2014., 14:55   #81
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
Istina nije neko neovisno određenje bez odreditelja, dakle istina je privremena. Bez odreditelja, ona nema smisla.
A tko je odreditelj? Koliko je ljudi mislilo Pitagorin poučak u zadnjih 25 stoljeća? Većina ih je umrla, a da se ovaj nije promijenio. Da ga više nitko ne misli, i da nakon par stoljeća netko naleti na njega u nekoj preživjeloj knjizi, i misli ga, opet bi bio jednako istinit.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 14:59   #82
Ovaj pasus, u kojem iznosi vlastito gledište (a ne kritiku drugih) mi je najzanimljiviji do sad:

Quote:
[N]aivna svijest [se] prema mišljenju odnosi kao prema nečemu što s predmetom nema nikakve veze, što stoji sasvim po strani i razmišlja o svijetu. Slika što je mislilac stvara o svijetu nije nešto što je u vezi sa stvarima nego postoji samo u čovjekovoj glavi; svijet je dovršen bez te slike. Svijet je sasvim dovršen u svim svojim tvarima i snagama; a čovjek o tome dovršenom svijetu stvara sliku.

Ljude koji tako misle treba samo zapitati: S kojim pravom izjavljujete da je svijet dovršen bez mišljenja? Zar svijet istom nužnošću ne stvara u čovjekovoj glavi mišljenje kao i cvijet na biljci? Posadite sjemenku u zemlju. Ona tjera korijen i stabljiku. Razvija listove i cvjetove. Stavite biljku preda se. U vašoj se duši povezuje s određenim pojmom. Zašto taj pojam manje pripada čitavoj biljci nego list i cvijet? Vi kažete: Listovi i cvjetovi postoje i bez subjekta koji ih opaža; pojam se pojavljuje tek kad čovjek stane nasuprot biljci. Sasvim u redu. Ali i cvjetovi i listovi nastaju na biljci samo ako ima zemlje u koju se može položiti sjemenka te ako ima zraka i svjetla da se mogu razvijati listovi i cvjetovi. Isto tako nastaje pojam biljke ako biljci priđe mislena svijest.

Jednim primjerom hoću to još bolje objasniti. Ako zrakom vodoravno bacim kamen, vidjet ću ga na različitim mjestima. Ta mjesta povezujem u liniju. U matematici upoznajem različite krivulje, a među njima i parabolu. Parabolu poznajem kao krivulju koja nastaje kada se neka točka kreće određenom zakonitošću. Istražim li uvjete po kojima se kreće bačeni kamen, vidjet ću da je krivulja njegova kretanja identična onoj koju poznajem kao parabolu. To što se kamen kreće u obliku parabole posljedica je određenih uvjeta i nužno iz njih proizlazi. Oblik parabole pripada cjelokupnoj pojavi kao sve drugo što u vezi s tom pojavom dolazi u obzir. ... Mi taj oblik možemo povezati s pojavom samo pomoću mišljenja.
Dakle, mišljenje nije nešto bez čega je pojava takva kakva jest, nego je mišljenje ''o pojavi'' jedan (mogući) aspekt same te pojave (kao što je npr. boja jedan mogući aspekt neke pojave).
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 15:11   #83
Quote:
erleuchtet kaže: Pogledaj post
A jesi li ti svijestan?
Čemu to pitanje?
Ti tvrdiš da svijest pri "opservaciji" (pokusu) utječe na pojave u kvantnom polju i da svijest pri tome ima "determinirajuću ulogu". Jesam li te dobro shvatio?
Ako jesam, možeš li opisati utjecaj mjernih uređaja? Utječu li oni jače ili slabije od svijesti na događaje u promatranom kvantnom polju?

Zadnje uređivanje Broj e : 12.02.2014. at 15:40.
Broj e is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 15:25   #84
Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
A tko je odreditelj? Koliko je ljudi mislilo Pitagorin poučak u zadnjih 25 stoljeća? Većina ih je umrla, a da se ovaj nije promijenio. Da ga više nitko ne misli, i da nakon par stoljeća netko naleti na njega u nekoj preživjeloj knjizi, i misli ga, opet bi bio jednako istinit.
Odreditelj si ti, ja i svi drugi koji Pitagorin poučak smatraju istinitim. Pitagorin poučak je zapis/pečat u sjećanju čovječanstva, u kolektivnoj svijesti koja je taj ujedno odreditelj i pronositelj. No, da se izgubi iz sjećanja, ili da čovjek kao biće nestane, a to je pitanje promjene, nestao bi i Pitagorin poučak. Dakle, budući je i čovjek privremen, privremen je i Pitagorin poučak.

No, Pitagorin poučak je jednostavan i za misliti i za ispitati, ali uzmi misao o postanku Svijeta ili postanku Čovječanstva, kao sveobuhvatnijoj kompliciranijoj misli. Koliko je misli o tome bilo dosad i koliko ih je aktualno u razmatranju, koliko je misli odbačeno, a koliko prihvaćeno, te koja je od njih istinita misao, i koja od njih onda nije misao? Možeš li o tim mislima misliti kao o privremenim ili konačnim?
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 15:35   #85
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
No, Pitagorin poučak je jednostavan i za misliti i za ispitati, ali uzmi misao o postanku Svijeta ili postanku Čovječanstva, kao sveobuhvatnijoj kompliciranijoj misli. Koliko je misli o tome bilo dosad i koliko ih je aktualno u razmatranju, koliko je misli odbačeno, a koliko prihvaćeno, te koja je od njih istinita misao, i koja od njih onda nije misao? Možeš li o tim mislima misliti kao o privremenim ili konačnim?
Pa malo toga na tu temu mogu smatrati istinitim mislima, dakle, kao o mislima u pravom smislu riječi. Mnijenje (doxa) nije mišljenje (noein). Ono za što vjerujem da je od toga svega istinito, naravno, za to vjerujem da neće biti opovrgnuto. (Dakle, tautologija: vjerovati da je istinito = vjerovati da neće biti opovrgnuto.)
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 16:44   #86
Quote:
e je baza kaže: Pogledaj post
Čemu to pitanje?
Ti tvrdiš da svijest pri "opservaciji" (pokusu) utječe na pojave u kvantnom polju i da svijest pri tome ima "determinirajuću ulogu". Jesam li te dobro shvatio?
Ako jesam, možeš li opisati utjecaj mjernih uređaja? Utječu li oni jače ili slabije od svijesti na događaje u promatranom kvantnom polju?
A tko ili što postavlja mjerne uređaje? A tko ih je proizveo? Zašto me tjeraš da postavljam retorička pitanja?
erleuchtet is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 23:06   #87
Quote:
erleuchtet kaže: Pogledaj post
A tko ili što postavlja mjerne uređaje? A tko ih je proizveo? Zašto me tjeraš da postavljam retorička pitanja?
Ne tjeram te. Žao mi je što si stekao dojam da te tjeram. Zahvaljujem ti se na odgovorima i na tome što me nisi ignorirao.
Nadam se da mi nećeš previše zamjeriti ako se povučem iz rasprave na ovoj temi jer nisam čitao Steinerovu knjigu.

P. S.
O tome kakakv je odnos svijesti i kvantnog polja možda se raspravljalo na PZ-u. Nisam siguran.
Broj e is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2014., 08:30   #88
Quote:
e je baza kaže: Pogledaj post
Ne tjeram te. Žao mi je što si stekao dojam da te tjeram. Zahvaljujem ti se na odgovorima i na tome što me nisi ignorirao.
To ti je neka sad pasivna agresija. Pa nismo u vezi.
Quote:
Nadam se da mi nećeš previše zamjeriti ako se povučem iz rasprave na ovoj temi jer nisam čitao Steinerovu knjigu.
Nisam ni ja.
Quote:
O tome kakakv je odnos svijesti i kvantnog polja možda se raspravljalo na PZ-u. Nisam siguran.
Dakle opserviranje, za šta je nužna svijest jer nešto mora opservirati utjeće na fizički svijet tek na kvantnoj razini, zašto ne i deterministički na predmetnoj vrag će ga znat.
A sad dali je samo kvantno polje oblik svijesti tj sadržava svijest ili ne, to je već upitnik za bračnu svađu.
erleuchtet is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2014., 09:28   #89
još malo o onoj analogiji

Možda netko tko meditira vjeruje da ima bolji uvid od ostalih u to što je mišljenje? Meditant pušta misli da dođu i odu, ne procjenjuje njihovu istinitost/lažnost, smislenost itd. Time stječe uvid u svijest, ali stječe li time uvid u mišljenje?

Recimo, netko promatra liječnika, ali ne uzima u obzir zdravlje i bolest. Samo vidi kako pacijenti dolaze i odlaze, da ih liječnik tjera da se skidaju, pa ih bode iglama, pa im nešto govori, sluša ih nekim uređajima, itd. Ljudi dolaze i odlaze. Stječe li netko uvid u to što je liječenje na taj način? Čini mi se da ne. Bez pretpostavke o zdravlju i bolesti on ne vidi ništa od liječenja. Tek ako pretpostavi da ima zdravlja, a ima i bolesti, i da liječenje ide za zdravljem, tek tada vidi što taj liječnik radi. Može se, doduše, i pogrešni liječnikov pokušaj u nekom nepravom smislu nazvati ''liječenjem'', ali pravi smisao pojma liječenje je upravo uspjelo liječenje, dakle ono koje vodi do zdravlja.

Recimo, netko promatra mišljenje, ali ne uzima u obzir istinu i neistinu. Samo vidi kako misli dolaze i odlaze, neke su uporne, druge kratkotrajne, neke povezane s veseljem, druge donose nervozu. Misli dolaze i odlaze. Stječe li netko uvid u to što je mišljenje na taj način? Čini mi se da ne. Bez pretpostavke o istini i neistini, on ne vidi ništa od mišljenja. Tek ako pretpostavi da ima istine, a ima i neistine, i da mišljenje ide za istinom, tek tada vidi što mišljenje radi. Može se, doduše, i neistinito misaoni pokušaj u nekom nepravom smislu nazvati ''mišljenjem'', ali pravi smisao pojma mišljenje je upravo uspjelo mišljenje, dakle ono koje vodi istini.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2014., 12:09   #90
Dogovorimo se oko pojmova

Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
Pa malo toga na tu temu mogu smatrati istinitim mislima, dakle, kao o mislima u pravom smislu riječi. Mnijenje (doxa) nije mišljenje (noein). Ono za što vjerujem da je od toga svega istinito, naravno, za to vjerujem da neće biti opovrgnuto. (Dakle, tautologija: vjerovati da je istinito = vjerovati da neće biti opovrgnuto.)
Naime, možemo razdvojiti, tj. ukazati na razlikovanje mnijenja, mišljenja i misli.

Mnijenje (najčešće se veže uz "javno") je neko apriorno uvriježeno mišljenje većine (javnosti), dakle, stav javnosti. Kad se asocira neki pojam, oko kojeg nemam neki naročiti vlastiti stav, određen posebnom osobnom analizom i zaključkom, a to obično znači da sam prema tom pojmu osobno ravnodušan, onda se asocijacija uz pojam veže za uvriježeno mišljenje većine.
No, kako nastaje mnijenje - zapravo nekim sukobom mišljenja na razini javnosti. Preteže ono mišljenje koje većina svojim sposobnostima zaključivanja, pri-stajanja, može prihvatiti kao vlastito mišljenje.

Razlika između mnijenja i mišljenja je određena na više načina:
1. kad mnijenje vežemo uz kolektivno, a mišljenje uz pojedinačno,
2. kad mnijenje vežemo uz tromost, statičnost, a mišljenje uz dinamičnost (tj. svjedočimo kako je mnijenje manje elastično na silu za promjenom),
3. kad mnijenje gledamo kao neosobno, a mišljenje kao osobno,
4. kad gledamo vremenski horizont, mnijenje nastaje kroz duže vrijeme, čime može biti vezano i uz više generacija,
5. kad gledamo kulturološki, onda mnijenje vežemo uz razne kulture, pa nam je normalno da različite kulture imaju različito mnijenje,
6. mnijenje je neko polazište za formiranje mišljenja,
7. mnijenje nastaje sučeljavanjem mišljenja, a mišljenje razmišljanjem - itd.

Uzmimo pojam "brak". On nastaje kroz mnogo generacija i još je u procesu nastajanja, na razini javnosti. Kad se u meni javi asocijacija tog pojma (tj. pomislim na taj pojam), onda je polazišna točka slika mnijenja (uvriježenog mišljenja koje sam najprije usvojio, bez razmišljanja), korigirana za sjećanje na povijest vlastitog mišljenog odnosa prema tom pojmu. I sad, stojim na točki mog mišljenja o tom pojmu u ovom trenutku.

Kakva je slika mnijenja pojma "brak"? Prvo, kulturološko-ideološka, to je u našem kulturnom krugu slika monogamne zajednice žene i muškarca kao najmanje društvene zajednice u formi crkvenog i/ili građanskog odnosa prava i obveza. Zatim kao socijalno-ekonomska slika to je zajednica međusobne materijalne i društvene suradnje. Kao osjećajna slika, to je zajednica ljubavi, prijateljstva i međusobnog poštivanja i zajednica seksualnog odnosa. Kao misija ili filozofija braka, to je slika ideje o načinu življenja i produljenja vrste.

(...)
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2014., 15:07   #91
(...)

I taj pojam braka, kad asociram, privučem ga sebi u mislima, je - (moja) misao o braku.

Misao o braku znači moju uvijek individualnu predstavu, koja je nastala kao slijed dosadašnjeg usklađivanja usvojenog, uvriježenog mišljenja (mnijenje) i mog osobnog odgovora u obliku zaključka razmišljanja (mišljenje).

Ta je moja misao uvijek spremna na utjecaj:
1. promjene mnijenja,
2. promjene po drugim osobnim mišljenjima koje čujem,
3. promjena pod utjecajem mojih autonomnih razmišljanja.

Ovo treće smatram dosta rijetkim, tj. nećemo razmišljati o nečemu ako nismo nečim izvana potaknuti.


Dakle, kad kažem mišljenje, onda je to moj stav, zaključak po mojem razmišljanju, a to razmišljanje može biti i toliko "plitko" da je jednostavno usvojeno mnijenje, ako se s takvim mišljenjem nemam potrebe sukobljavati ili pak duboko promišljeno kao moje osobno.

Mnijenje je, pak produkt razmišljanja zajednice, zaključka javnosti, nastalo sukobom različitih mišljenja, i aktualno i povijesno.

Misao o nekom pojmu je onda asocijacija, automatski prizvana slika mojeg odnosa prema tom pojmu, u čemu je sadržana sva aktualna povijest mog odnosa mnijenje-mišljenje.
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 08:19   #92
Mnijenje si dobro opisao, ali s opisom mišljenja nisam posve zadovoljan.

Bitno je da mišljenje otkriva, a mnijenje važi, ili se dogovara važenje. Kad kažeš ''dogovorimo se'', onda se to odnosi na mnijenje. Oko onoga što je stvar mišljenja nemamo se što dogovarati, ali ne zato što je mišljenje individualno, nego zato što mišljenje ne ide za dogovorom nego za istinom.

Moj omiljeni primjer je odnos između nultog meridijana i ekvator.

Tko god razumije oblik Zemlje, i rotaciju Zemlje, ako malo promisli, mora doći do toga da među paralelama ima točno jedna posebna, i da je to upravo ona koju zovemo ekvator. To nije stvar dogovora. Mi se ne moramo dogovarati oko toga da bi se složili oko toga. Složit ćemo se oko toga jer vidimo da je to tako, ne zato jer smo odlučili dogovoriti se. Ekvator nije konvencija, nego otkriće o stanju stvari.

Nulti meridijan je konvencija. Trebalo se dogovoriti da Greenwich bude nulti meridijan, upravo zato jer u samom stanju stvari nema nekoga meridijana koji bi se isticao kao poseban onako kako se ekvator ističe među paralelama. Mi se možemo dogovoriti oko toga da neki drugi meridijan bude nulti i tu neće biti ničeg problematičnog. Možemo se dogovoriti i da paralala koja ide kroz Greenwich bude nulta, ali to bi bilo problematično - svatko tko promisli o tome vidi da je ekvator bolji odabir.

Tvoj primjer, pojam braka, je nešto kao nulti meridijan. Brak je socijalna konvencija, odnosno, brak je ono što se dogovorimo da jest. (Npr. na referendumu. ) No, puno drugih stvari (koje nisu socijalne konvencije) nije podložno takvim dogovorima, i tu se mnijenje treba podvrgnuti mišljenju.

Dakle, ''individualnost'' mišljenja slijedi iz toga da mišljenjem svatko može vidjeti za sebe da je nešto tako i tako. Ali, to nije radi bitne individualnosti mišljenja, nego upravo radi univerzalnosti mišljenja. Nema potrebe za dogovorom tamo gdje svatko može vidjeti kako stoje stvari.

Zadnje uređivanje nitko drugi : 15.02.2014. at 08:27.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 12:59   #93
Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
Bitno je da mišljenje otkriva, a mnijenje važi, ili se dogovara važenje. Kad kažeš ''dogovorimo se'', onda se to odnosi na mnijenje. Oko onoga što je stvar mišljenja nemamo se što dogovarati, ali ne zato što je mišljenje individualno, nego zato što mišljenje ne ide za dogovorom nego za istinom.
Čovjek je ujedno individualno biće i biće kolektiva, društveno biće. Ne možemo mu oduzeti jednu od ovih karakteristika koje ga opisuju. I upravo je karakteristika individualnog uvjet da se grupno može mijenjati. Bez doprinosa individualnog, koje je posebna, nova kvaliteta, dodana vrijednost u odnosu na društveno, društvo se ne bi mjenjalo.

Osobitost kvalitete društvenog je inertnost, tromost, kako ne bi bilo osjetljivo baš na svaki pojedinačni doprinos, a individualno zato mora biti snažno, intenzivno, kako bi osvojilo, nametnulo svoj upliv - no, društveno žudi za promjenom, koja bi ga dodatno oslobodila stega ustajalosti, i tek takva slika društvenog daje kompletnu sliku međuodnosa, ove međuigre.

Dakle, upravo je NUŽNO da individualno ima svoju posebnu kvalitetu, kvalitetu uljeza, kako bi društveno doživjelo promjenu unutar sebe.

Tako je potrebno i izdvojeno mišljenje u odnosu na mnijenje, kako bi ono za mnijenje bila ta dodana vrijednost - koja mnijenje mijenja, prisilno. Zato, ne da mišljenje nije individualno, nego je njegova karakteristika individualnosti upravo nužna, ne može se bez nje.


I mišljenjem i mnijnjem idemo prema istini. Dakle, ni mnijenje ne može bez uvjeta istinitosti, tj. prihvatljivosti da je nešto istinito, no i mišljenje i mnijenje rade kompromise, tj. biraju da za poštivanje uvjeta istinitosti nešto ne mora biti važno.
Dakle, dogovoriti se nećemo moći ako ono suštinsko ne smatramo istinitim, ali dogovor je ujedno i sporazum oko identifikacije perifernog, oko čega se čini kompromis u ocjeni nevažnosti



Uzmimo da je imenovanje geografskih pojmova pitanje dogovora.
Je li važno je li ime (koje je odabrano tako da objašnjava geografsku točku) pogrešno odabrano, time neistinito? Ako je, ili bi trebalo biti, kako to da nikom ne smeta što se zeleni otok Island zove "Ledeno kopno", a ledeni otok Grenland zove "Zeleno kopno"? Očito da je ta neistinitost opisnog nebitna za dogovor oko imena koje je, na kraju, svima prihvatljivo.
Ja zapravo ne znam kako je došlo do odabira imena, ali je očito došlo do neke greške, i to, pretpostavljam, individualne. Vjerojatno je neki pojedinac odredio ime zamijenivši karakteristike otoka.

A što nam to govori, ako ovaj opis uzmemo kao analogiju; da mnijenje prihvaća mišljenje, da se mijenja i upravlja pod utjecajem individualnog mišljenja (jer, netko je bio mišljenja da je Island ledeni otok).
I dogovor je postignut. Ime važi i svi ga koristimo.

Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
Dakle, ''individualnost'' mišljenja slijedi iz toga da mišljenjem svatko može vidjeti za sebe da je nešto tako i tako. Ali, to nije radi bitne individualnosti mišljenja, nego upravo radi univerzalnosti mišljenja. Nema potrebe za dogovorom tamo gdje svatko može vidjeti kako stoje stvari.
Individualnost se upravo sastoji u tome što netko vidi drugačije ili zna drugačije. Kako je to teoretski moguće ako svi vidimo isto? Ma, to je upravo potrebno, kako bismo se svi mijenjali.
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 15:17   #94
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
Tako je potrebno i izdvojeno mišljenje u odnosu na mnijenje, kako bi ono za mnijenje bila ta dodana vrijednost - koja mnijenje mijenja, prisilno. Zato, ne da mišljenje nije individualno, nego je njegova karakteristika individualnosti upravo nužna, ne može se bez nje.
Ma ne. Mišljenje je univerzalno, i baš zato što je univerzalno može mijenjati mnijenje. Ti možeš individualno sebi utuviti u glavu bilo što, i to vjerojatno neće imati utjecaja na bilo koga drugoga (osim možda slučajno, kao neka moda). Ali, ako ti individualno dođeš do nečega što je univerzalno, tad je vrlo vjerojatno da ćeš time moći dospjeti do nekih drugih ljudi, i tako, dugoročno, utjecati na mnijenje. Dakle, individualnost mišljenja je sporedna, a bitna je univerzalnost.
Quote:
I mišljenjem i mnijnjem idemo prema istini. Dakle, ni mnijenje ne može bez uvjeta istinitosti, tj. prihvatljivosti da je nešto istinito, no i mišljenje i mnijenje rade kompromise, tj. biraju da za poštivanje uvjeta istinitosti nešto ne mora biti važno.
Ne. Mnijenje je nezainteresirano za istinu, mišljenje je nezainteresirano za kompromis. Istina je notorno netolerantna. Naravno, čovjek i najprije i najčešće živi u mnijenju, i žudnja čovjeka za jedinstvom dovodi do toga da mnijenje podliježe mišljenju, kao što konformizam ponekad dovodi i do toga da mišljenje podlegne mnijenju. Ali, mnijenje je pragmatično, za mnijenje je istina nebitna dok ''sve funkcionira''. Koga je bilo briga jesu li Sanader ili Berlusconi lopovi, dok je većini išlo dobro? Ali, kad je došla kriza, onda su počeli misliti, onda ih je počela zanimati istina.
Quote:
Dakle, dogovoriti se nećemo moći ako ono suštinsko ne smatramo istinitim,...
Ne. Dogovorio se Staljin i sa Hitlerom i sa Churchillom/Rooseveltom, a ništa tu nije imalo veze sa suštinskim i istinitim, nego s pragmatikom.
Quote:
Individualnost se upravo sastoji u tome što netko vidi drugačije ili zna drugačije. Kako je to teoretski moguće ako svi vidimo isto? Ma, to je upravo potrebno, kako bismo se svi mijenjali.
Ne treba mijenjati ono što je istinito. To što netko ima svoju individualnu-originalnu definiciju matematičke točke nije nešto ''upravo potrebno kako bismo se svi mijenjali'', nego bizarnost. Bitna je istinitost, ne individualnost i mijenjanje sami radi sebe. To ne znači da sam protiv individualnost ili promjena, nego jednostavno ističem očito: neke su promjene na gore, neke su individualnosti idiotske. Dakle, to su irelevantne stvari, je li neko mišljenje novo i individualno. Relevantno je to da li je neko mišljenje istinito.

Zadnje uređivanje nitko drugi : 15.02.2014. at 15:25.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 22:00   #95
Steiner o individualnosti i univerzalnosti:

Quote:
U tome sam smislu dvostruko biće. Zatvoren sam u području što ga opažam kao područje svoje vlastite osobe, ali sam i nositelj djelatnosti koja iz jedne više sfere određuje moje ograničeno postojanje. Naše mišljenje nije individualno kao naše osjećanje. Ono je univerzalno. Individualno obilježje u svakom pojedinom čovjeku poprima samo time što dolazi u odnos s njegovim individualnim osjetom i osjećanjem. Pojedini se ljudi međusobno razlikuju po tim posebnim nijansama univerzalnoga mišljenja. Trokut ima samo jedan jedini pojam. Za cjelinu toga pojma svejedno je stvara li ga nositelj svijesti A ili B. No, svaki od ovih dvaju nositelja svijesti stvarat će ga na individualan način.

S obzirom na tu misao postoji jedna teško savladljiva predrasuda. Predrasuda ne dopušta uvid u to da je pojam trokuta što ga ja stvaram jednak pojmu što ga stvara moj bližnji. Naivan čovjek sebe smatra tvorcem svojih pojmova. Zato misli da svaka osoba ima svoje vlastite pojmove. Osnovni zahtjev filosofskog mišljenja jest prevladavanje te predrasude. Jedinstveni pojam trokuta ne postaje mnoštvo time što ga mnogi misle. Jer i mišljenje mnoštva ljudi jedno je jedinstvo.

Mišljenjem je dan element koji našu posebnu individualnost povezuje sa cjelinom kosmosa. Time što osjećamo (i opažamo) smo pojedinci, time što mislimo smo ono i opće i jedinstveno biće što sve prožima.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 22:11   #96
.. zdravo niko .. kako vam ide .. ?
alim is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 22:22   #97
Dobro. Hoće li kakav rat skoro, pa da i tebi krene?
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 22:24   #98
.. poslije rata .. ili u ratu .. .. dolazi bog ..
alim is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 22:32   #99
A nisi čuo radosnu vijest? Već je tu.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2014., 22:34   #100
.. gdje .. u zadru .. ?
alim is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:08.