Filmski klišeji

[kopar]

mene živcira što žene u filmovima nikada ne jedu, osim ako se ne radi o nekom ljubavnom prekidu i onda se prežderavaju sladoledom. kad su u restoranima ili kod kuće, obično nabodu kakav komad salate ili neku mizeriju od mesa na vilicu, nekada je nešto kremasto na žlici, kojom onda mašu dok pričaju.

[kopar]

sara100 kaže:

Ne znam jeli to itko spomenija ali šta mene živcira u filmovima i serijama kad muž i žena legnu u krevet i spremaju se za spavanje,a ona uvik maže ruke kremom. Dlanove,podlaktice i na kraju laktove. Bože pa baš u svakom filmu ili seriji.

hahha, istina

[Brundlefly]

Kao netko tko prati borilačke sportove gotovo petnaestak godina, moram reč da mi je najbolje kad likovi budu udare u trbuh ili u glavu samo jednom i padnu u nesvijest i tako su ostatak dana. Čovjek kad je nokautiran se obično budi za manje od minute, a ako ostane i nekoliko minuta može bit veoma opasno za život. U filmovima oni komotno budu u komi od jutra do navečer i poslije ih čak niti glava ne boli. I ono lomljenje vrata. Primi lika za glavu, cimne jednom i puf pukne vrat. Kad bi to tako bilo 99.99% ljudi koji se bave Brazilskim jiu jitsuom bi bilo mrtvo.

Također mi je fenomenalno kako ljudi u sekundi umru kad ih netko ubode nožem. Pa makar to bio mali švicarski nož i ubod u trbuh. Film "The Man From Nowhere" je u tom pogledu veoma dobar jer su likovi izbadani po tucet puta prije no što umru.

[JKD01]

Općenito, rane u trbuh, bilo od noža, bilo od metka znače sporu i bolnu smrt, nikako ne trenutačnu kao u filmovima.

[Fish 1968]

Jedan od klišeja...kada neka žemska iz nekog jako snažnog razloga (obično je to sve jako emocionalno) svoju lijepu kosu ide ošišati. I onda ide ona scena:

Ona pred ogledalom, u ruci makaze kojima ne bi ni ovcu mogla ošišati da na neš liči...a ona pramen po pramen i odlučno i bijesno i tužno svoje kose capne dolje...pramenovi onako padaju dolje na pod i mi to gledamo.

Tako ošišana naravno da liči na strašilo, ali ne - u idućoj sceni ta frizura uopće nije tako loša, često je malkice i natapirana i onako skroz prolazna...

[Derek Trotter]

Ono, glavni lik bježi i sjeda u auto koji gle čuda neće upalit ma da je starudija ili neki noviji ali okreće ključ i ništa, panika i nakon desetog pokušaja motor zabrunda !

[JKD01]

U američkim filmovima sa sportskom tematikom

Ako se radi o momčadskim sportovima postoje dvije šprance kako se film odvija:

Sportovi su najčešće football (am. nogomet), baseball, rjeđe košarka a najrjeđe hokej na ledu

1. Glavni lik je sportaš koji je već u poznijim godinama, nekoć superstar ili lik koji je puno obećavao ali je u ranom stadiju karijere ili se ozlijedio ili napravio neku fatalnu grešku pa je skroz propao, potao cuger, igrač nekog trećerazrednog tima, ili čak se prestao baviti sportom. Ili trenira klince.
Ali nekako je opet reaktiviran i doveden u tim kojemu baš eto, jedan pravi igrač fali da bi došao do samog vrha. I naravno lik pronalazi novu motivaciju, odjednom postaje najjebeniji igrač ikad i dovodi svoj tim do naslova.

2. Glavni lik je mladi igrač sa velikim potencijalom, dolazi u tim sa nekog collegea sa sjajnim statistikama, no u timu ga dočekuje glavna zvijezda koja je već u godinama, dani slave su polako već iza njega iako je još uvijek najvažniji igrač tima. Naravno taj stari lik se nikako ne podnosi s novopridošlim likom jer vidi da će ga mali zasjeniti, da je bolji i podmeće mu kajle, okreće tim kontra njega itd. No večer prije glavne i odlučujuće tekme za naslov prvaka njih dvoje se nekako skompaju (i najvjerojatnije zapiju u nekoj birtiji, možda potuku s nekim drugim random likovima) i odjednom postaju najfrendovi.
Naravno idući dan tekmu dobivaju i osvajaju naslov najviše zaslugom nove zvijezde. Iako su reflektori upereni na staru zvijezdu i novinari hrle njemu on odjednom daje svima do znanja kako je novi lik najviše zaslužan za uspjeh te kako je ovo njemu (staroj zvijezdi) bila zadnja tekma i povlači se iz sporta. (I tako jaše u zalazak sunca.)

Također još jedan klišej u takvim filmovima je da svaki tim ima jednog lika, šeprtlju, koji stalno sjedi na klupi, sprdačina je svog tima, nitko ga ne voli ili ne primjećuje i nikad ne igra ali u odlučujućoj tekmi kad tim gubi i ništa drugo ne pomaže ili se svi ostali ozlijede, trener iz očaja šalje tog malog u vatru i taj mali pogađa neke vrlo važne poene/bodove/golove (ne i pobjedničke jer su oni određeni za glavnog lika) i tako okreće tijek susreta njima u korist. Naravno svi se čude ovom liku, i publika, i novinari, i protivnici, i trener, i sam tim, čak i sam lik se čudi sebi kako je odjednom tako dobar.

Kod individualnih sportova

Najčešće se radi o boksu (u novije vrijeme i MMA), rjeđe o automobilizmu/utrkama, ili golfu.

Glavni lik je bivši superuspješni sportaš zapao u krizu nakon neke propuštene prilike za naslov u prošlosti, sad je trećerazredni sportaš i stalno u alkoholu utapa tugu i samosažaljeva se dok gleda na zid pun trofeja i sjećanja. No nekako opet spletom okolnosti dobiva šansu za borbu za sam vrh, nalazi motivaciju, trenira ko nikad do sad i u neizvjesnoj odlučujućoj borbi dolazi do naslova.

[John Coltrane]

Ključevi od auta su uvijek ispod onog preklopnika za sunce, iznad šajbe.

I kad ekipa povraća, uvijek kašlju. WTF?
Možda u 5% filmova namontiraju zvuk bljuvanja, ali mislim - tko kašlje dok riga?

[JKD01]

U američkim filmovima i serijama interijer pizzerija je uvijek u kariranim crveno-bijelim stolnjacima i zavjesama, te crveno-bijelim pločicama na podu.

[Average joe]

U svim humoristicnim serijama,iz vana se uvijek ulazi u dnevni boravak.nemaju hodnika,i u svakom dnevnom boravku imaju stubiste za kat,nitko se neizuva nego svi u svojim kucama hodaju u patikama.

[JKD01]

Kad se neko obrati psu ili dvoje ljudi priča o psu koji se nalazi kraj njih, spomenuti cucak u isto vrijeme zalaje ili zacvili (ili pusti bilo kakav zvuk) kao da sve razumije.

[skylark]

Svaka vožnja likova u metrou u New Yorku završava pljačkom/otmicom/nestankom struje/itd...

Vozači gradskih autobusa na noćnim linijama u Americi su psihopati kojima možeš ponuditi 100 dolara da te puste u autobus, ali oni inzistiraju na 1.10 $ i dok im to lik ne da u cent, ne puštaju ga unutra.

U novijim filmovima i serijama svi posjeduju Toyotu Prius, bilo policajci, lopovi, superjunaci, crtani likovi...

[LeopardGecko]

skylark kaže:

U novijim filmovima i serijama svi posjeduju Toyotu Prius, bilo policajci, lopovi, superjunaci, crtani likovi...

Istina,čak sam vidio da u novom Looney Tunes crtiću Zekoslav Mrkva vozi auto sličan Priusu http://img4.wikia.nocookie.net/__cb2...h21m08s227.png

[violent_violet]

U svakoj romantičnoj komediji ženska ima neki scrapbook u koji lijepi slike vjenčanica, uzorke materijala, stare pozivnice, osušeno cvijeće iz buketa i slične budalaštine. Taj scrapbook ima od valjda svoje pete godine života, jer žena čim prohoda i progovori, zna da se jednog dana mora udati i da će joj to biti najbitniji dan u životu za koji vrijedi potrošiti budžet neke afričke države. Muškarac se tome protivi, nakon poduljeg natezanja skoro ona odustane i odluči da novac treba uložiti u nešto bitnije, ali na kraju on shvati koliko je njoj bitno da se stolnjaci slažu sa sakoom članova benda i otvori novčanik

Kad žena ima ljubavne probleme, sve se uvijek rješava sladoledom, šišanjem i šopingiranjem. Kao što je netko već kazao, sladoled postoji samo zato da bi liječio slomljeno srce. I naravno, treba se poseksati s nekim random likom, koji će ispasti ljubav njenog života.

Općenito, ff odnosi u filmu uvijek vode prema vezi u pravom smislu riječi, jer će oboje protagonista najednom shvatiti kako su zatreskani jedno u drugo. Isto vrijedi za friendzone situaciju: neugledna najbolja prijateljica/prijatelj samo trebaju odbaciti naočale da bi ih druga osoba primjetila

Ekipa koja inače skroz solidno izgleda i ne bi trebala imati problema s tim da nekoga zbari, obično ne ide van, nitko im ne prilazi, smatra ih se ružnima... sve do makeovera, koji znači malo više šminke i drugu frizuru.

Ukoliko glavni lik voli neku opskurnu knjigu, film ili bend, ili jednostavno ima nekakvu uvrnutu naviku (tipa jede marmeladu sa sirom), u jednom času će naletjeti na curu koja voli to isto, što je kozmički znak sudbinske povezanosti.

[JKD01]

Kad se jedna osoba tušira a druga istovremeno koristi WC i pusti vodu, osoba A pusti glasan urlik usporediv svinjskom na klanju za vrijeme kolinja jer kao povlačenje vode u WC-u povuče svu hladnu vodu a "tuširaču" ostane samo vruća odkud onaj životinjski urlik.
No u stvarnosti to je nemoguće jer kao prvo sva voda za ispiranje WC školjke je spremljena u vodokotliću i ne ide direktno iz cijevi a nakon povlačenja vode nastupa punjenje vodokotlića koje traje cca 20-30 sekundi, tj. nemoguće je da stvori goreopisani efekt.



U zatvorskim filmovima gotovo uvijek je jedan od zatvorenika transvestit sa teškom šminkom, vrućim hlaćicama ili minicom, grudnjakom natrpanim papirom za dodatni efekt, naglašenim ženskim hodom i pokretima koji o sebi govori u ženskom rodu i koji (tj. koja ) uvijek komentira novopridošle zatvorenike nešto u stilu "kako bi ih potrošila". Taj transvestit je ujedno jedan od omiljenijih zatvorenika u zatvoru.

[Šabović Adis]

Kad god je noć čuješ zrikavca. I zimi.

[toby5]

kad se parkiraju ispred neke zgrade, uvijek to bude točno ispred zgrade, makar tu nema drugih auta i očito bi bilo da je zabranjeno parkiranje.

[Michael Collins]

toby5 kaže:

kad se parkiraju ispred neke zgrade, uvijek to bude točno ispred zgrade, makar tu nema drugih auta i očito bi bilo da je zabranjeno parkiranje.

Općenito, čak i u najvećem gradu nije problem naći parking

[Michael Collins]

kopar kaže:

mene živcira što žene u filmovima nikada ne jedu, osim ako se ne radi o nekom ljubavnom prekidu i onda se prežderavaju sladoledom. kad su u restoranima ili kod kuće, obično nabodu kakav komad salate ili neku mizeriju od mesa na vilicu, nekada je nešto kremasto na žlici, kojom onda mašu dok pričaju.

Slažem se za filmovime, ali čak mi se nekako čini da u serijama, napose humorističnim, dosta često jedu

[sara100]

Fish 1968 kaže:

Jedan od klišeja...kada neka žemska iz nekog jako snažnog razloga (obično je to sve jako emocionalno) svoju lijepu kosu ide ošišati. I onda ide ona scena:

Ona pred ogledalom, u ruci makaze kojima ne bi ni ovcu mogla ošišati da na neš liči...a ona pramen po pramen i odlučno i bijesno i tužno svoje kose capne dolje...pramenovi onako padaju dolje na pod i mi to gledamo.

Tako ošišana naravno da liči na strašilo, ali ne - u idućoj sceni ta frizura uopće nije tako loša, često je malkice i natapirana i onako skroz prolazna...

ajme stvarno ,baš iritantno.Barem mi žene znamo koliko se moraš pomučiti za lipu frizuru