Posljednji dani života

[Atalantaa]

Sjećan se svoje bake. Točno godinu dana nakon moga djeda je otišla i ona. Cijelo je to vrijeme govorila kako će se uskoro pridružit djedu, držala je do svoga izgleda, međutim u to zadnje vrijeme odbijala je bojati kosu jer naime to joj nije potrebno pa ionako će brzo umrit, na to bi ja uvik komentirala: "aj baba ne pričaj gluposti"!

I tako dan prije svoje smrti, a bilo je to zimsko razdoblje zaželi se ona sladoleda; oće sladoled i gotovo (bila luda za njim cili svoj život). I mi joj ga kupimo. S kakvim ga je guštom smazala. I nakon toga kaže: "E sad mogu umrit." I sutradan je nađemo u krevetu, umrla u snu, nasmiješena (očito sladoled čini čuda). A sestra prije nego smo doznali za bakinu smrt, kaže kako ju je tijekom noći nešto probudilo, neka crna sjenka.

[charlie pax]

v1rg1n1a kaže:

drugi slucaj, to moze biti i slucajnost i malo preuvelicano.. bivsi decko koji je poginuo u padu s motora (uzasno cudna nesreca, bez drugih sudionika), to je jutro neobicno dugo 'turirao' bike po dvoristu, a prije nego li je otisao na svoju zadnju voznju, ostavio je svojima sve svoje dokumente poslagane na stolu.. (a inace su normalno bili po fasciklima). Takodjer se prijateljima koji tjedan prije pozalio na 'depresiju', a bio je ovako izvana pun zivota, sretan.. cesto se pitam je li imao feeling sto ce se desiti.. vec sam ranije napisala da mi je astrologinja taj dogadjaj na neki nacin 'predskazala', iako mu to nisam nikad rekla..

Vrlo lako moguće da je duže vrijeme bio depresivan i da se zapravo odlučio na samoubojstvo. Nerijetko niti ne primjetimo što se dešava s nama bliskim ljudima prije nego bude kasno.

[charlie pax]

DracoZevilOne kaže:

bio sam kod prijatelja u sobi dok mu je majka umirala i cesto je spominjala da vidi crna bica i da ne zna da li im treba vjerovat...nije buncala i bila je pri svijesti...

Baš sam pisala na sličnoj temi kako je moja baka kada je bila u izuzetno teškom stanju nakon operacije srca i u jednom trenutku čak bila klinički mrtva, vidjela nekakve crne sijene, crna bića, ali nikada od kraja nije htjela ispričati što je vidjela!

[Ramzes13]

Smrt je nešto najljepše. Ako si izvršavao uredno svoje zemaljske zadaće u koje si se upustio nema ništa slađeg od smrti.

[trešnjica]

Nisam imala nikakvih iskustava jer su hvala Bogu svi moji bližnji još živi. No imala sam jedan čudan san prije nekoliko mjeseci. Točnije sanjala sam Michaela Jacksona večer prije nego što će umrijeti. Znam da je smiješno nekima no meni se to tada učinilo jako čudno. Kad sam se ujutro probudila samo faca mi je bila , kao otkud on u mom snu, izgledao je pomalo tužan i pričao s nekim. Isto to popodne otiđem na internet i ugledam vijest da je umro. Inače ne slušam ga ali taj san me baš začudio.

[somekindofmonster]

Joj ne da mi se sada sve čitat, ali ima nešto u tome!
Moja je obitelj bila sa djedom dok je umirao, i zadnje dane je isto tako viđao svoju mrtvu rodbinu!
Vidio ih je u snovima, i pričao nam kad da ih je stvarno vidio!
Baka je prepoznala većinu ljudi, i to je bila bliža rodbina!
Možda ipak ima raj, mada sam davno presto vjerovat u to, ali evo ovo mi vrati malo nadu!

[eva7]

moj otac prije smrti 3 dana nije bio pri svijesti. nekoliko sati prije nego je napustio ovaj svijet se naglo ustao iz tog svog nesvjesnog stanja i uhvatio me za ruku i počeo vikati da ga odvedem odavde (bio je u bolnici). bio je sav u panici. nakon toga se ponovno vratio u svoje nesvjesno stanje. nakon nekoliko sati je umro.
baš je djelovao kao da zna šta ga čeka, i kao da nije htio otići.. (

[Mystique031]

Imeni se nešto slično desilo samo što je u pitanju bio djed s kojim sam odrasla.Tri dana je bio ne svjestan svega oko sebe,(imao je moždani) samo bi se na trenutke prisječao i znao nas prepoznati, bilo je strašno ta tri zadnja dana ali ono što me najviše rastužilo je činjenica da je uvijek bio pun života, nikada se nije predavao ali tada je želio otići, dan prije nego je umro nam je rekao da ga pustimo da ode jer ga baka čeka i da ju napokon želi vidjeti

[asdf12345]

moj djed preminuo prije točno 3 tjedna. Baka je rekla kako je zadnjih dana stalno nabrajao tko je sve umro u selu te koliko godina su imali kada su preminuli. Također je rekao da će sada on umrijeti a onda njegova sestra. Dva dana prije nego je preminuo hitno je prevežen u bolnicu, baka kaže da joj je davao upute kako da se ponaša kada on umre. :/
Kod nas je običaj da se pokojniku u lijes stave neki predmeti koje je često koristio u životu, tako smo i mi napravili. Te noći baka je sanjala da djed viče na nju zbog toga i da je sve što smo stavili bacio iz lijesa. Prije par dana ja sam sanjala djeda kako pleše i ajmo reći ludira se Protumačila sam to kao da mu je ondje bolje da je ponovno mlad i zdrav. Nezz dali još netko tako ali ja se ponekad osjećam baš mirno i spokojno i osjećam kao da je djed pored mene!

[amary]

Vrlo često bila sam posljednja živa prisutna osoba kada su ljudi odlazili.
Sve što tada vide,čuju,govore ako su pri svijesti,nisu nikakve halucinacije.
Puno njih nije bilo pod djelovanjem nikakvih opijata.
Većina ih je znala da odlaze.
Većina je vidjela svoje već preminule srodnike,voljene osobe.Razgovarali su s njima ali istovremeno i samnom,svjesno mi govoreći tko je došao.
Neki su vidjeli i smrt(više država,ne samo naša)upozoravali me na njeno ili njegovo(ovisno o zemlji i jeziku iste)prisustvo.
Ja sam sigurna da to nisu bile posljedice odumirućeg mozga,već stvarna uspostava s drugom razinom postojanja.
Bilo je i neprihvačanja odlaska,bijesa,ali ipak više onih koji su odlazili mirno i pomireno.

[amary]

trešnjica kaže:

Nisam imala nikakvih iskustava jer su hvala Bogu svi moji bližnji još živi. No imala sam jedan čudan san prije nekoliko mjeseci. Točnije sanjala sam Michaela Jacksona večer prije nego što će umrijeti. Znam da je smiješno nekima no meni se to tada učinilo jako čudno. Kad sam se ujutro probudila samo faca mi je bila , kao otkud on u mom snu, izgledao je pomalo tužan i pričao s nekim. Isto to popodne otiđem na internet i ugledam vijest da je umro. Inače ne slušam ga ali taj san me baš začudio.

Na nekoj razini(neznam kako je nazvati)ljudi podsvjesno doznaju neke informacije,a san je stanje mirovanja za svijest.
Tvojim postom podsjetila si me na jedan,davni razgovor.Ja sam od djetinjstva bila nevjerojatno radoznala,pa sam znala pitati,razgovarati s vrlo starim ljudima.
U susjedstvu mjesta u kojem sam rođena,živio je tkzv popovski kočijaš.To je bio čovjek koji je bio od župe određen da u svako doba dana ili noći vozi svojim kolima i konjima,svećenika kud je već trebalo.
Za vrijeme prve juge i nekoliko god poslije WWII.
On mi je ispričao,da se jedne noći kasno vračao,vozeći svećenika s posljednje pomasti nekog umirućeg iz udaljenijeg sela te župe.Jedan dio ceste je dužinom od nekoliko km bio pust,samo šume i polja,bez ikakvih kuća.Noć je bila vrlo svijetla,mjesečina je sve obasjavala.
Usred te dionice ceste,inače mirni i poslušni konji,odjednom su stali,propeli se i počeli njištati.Koćijaš ih je jedva obuzdao,kola su stala,a svećenik mu je rekao,ostani u kolima čvrsto drži uzde i neboj se.
Sam svećenik je sišao s kola,ne pokazujući nikakav strah,stao par metara pred konje i na užas kočijaša razgovarao s nekim ili nečim.Kočijaš je tada bio mlad čovjek,dobrog vida i zakleo se da on nije vidio nikoga i ništa da stoji pored ili ispred na cesti.Čuo je samo svećenika,koji kao da je neko vrijeme slušao,a onda rekao:Idite u miru Božjem.Ja vam u ime Gospodina opraštam.
Svećenik se mirno vratio u kola,a konji krenuli dalje.
Kočijaš se nije usudio ništa pitati,ali je izgarao od radoznalosti,pa mu je svećenik sam od sebe rekao:Jura moj,između neba i zemlje puno je toga što ljudi ni ne vide ni ne žele znati da postoji.Nije ni nama svima zaređenima dano da to vidimo.Zaustavila su nas tri zdvojna duha,a jedno je i duh osobe koju si i ti poznavao.Zajednički su počinili zločin za koji se nisu pokajali..
Meni je zanimljiv podatak da je svećenik rekao;DUHA a ne DUŠE!
Obzirom da sam ja tada imala 11 g,dobro sam upamtila tu priču,a kočijaš je bio tada oko 70 g,umro nekoliko kasnije.Za života bio je mirna,staložena,istinoljubiva osoba,sječam se da su ga ljudi jako cijenili,njegova riječ tj što bi rekao nikada se nije smatralo laži.

[ZARA1402]

Moj je djed umro mom ocu u autu. Odjednom je počeo vikati tati da pazi da će pregaziti ljude na cesti, a nije bilo nikoga.Odjednom je rekao da vidi svoju mamu i vikao joj evo me mama, stižem i umro. A prije nego su krenuli pozdravio se sa mnom kao da je znao da će umrijeti, da ga neću više vidjeti. Moj tata je umro od teške bolesti ali par sati prije je bio tako sretan, spokojan, nije ga bolilo i umro je s velikim smješkom na licu i rumenih obraza, kao da nije bio bolestan.

[Panga]

amary kaže:

Vrlo često bila sam posljednja živa prisutna osoba kada su ljudi odlazili.
Sve što tada vide,čuju,govore ako su pri svijesti,nisu nikakve halucinacije.
Puno njih nije bilo pod djelovanjem nikakvih opijata.
Većina ih je znala da odlaze.
Većina je vidjela svoje već preminule srodnike,voljene osobe.Razgovarali su s njima ali istovremeno i samnom,svjesno mi govoreći tko je došao.
Neki su vidjeli i smrt(više država,ne samo naša)upozoravali me na njeno ili njegovo(ovisno o zemlji i jeziku iste)prisustvo.
Ja sam sigurna da to nisu bile posljedice odumirućeg mozga,već stvarna uspostava s drugom razinom postojanja.
Bilo je i neprihvačanja odlaska,bijesa,ali ipak više onih koji su odlazili mirno i pomireno.

Ovo je meni moja baka pričala za neku svoju tetu ili baku kad je ona umirala. Uglavnom, baka mi je rekla da je ta teta počela samo pričati tko je s njima sve još u sobi od rodbine (a svi umrli već prije) i pričala je s tom rodbinom, a moja baka nije vidjela nikoga. I na kraju je ta teta samo rekla: "Dobro, ako ti tako kažeš, onda idem!". I umrla žena isti tren.

[margarer]

Moj tata je umro prije deset godina, umro je u bolnici, ponoći, bez nas. Kad smo ga pokopali, tu noć je mama sanjala čudan san. Možda je slučajno, ali ipak, zanimljivo.
Ispričala mi je, da je sanjala svog pokojnog brata, koji joj je govorio, dođi i ti sad k nama, a onda se pojavila i njena mama, moja baka, isto već dugo mrtva, koja joj je rekla, nemoj ići, nemoj ići.
Mama je živa, i misli da je tada sa mrtvim razgovarala.
Ja sam tatu prije smrti puno sanjala, i to su bili sami ružni snovi, skoro more, inače ja nikad ružno ne sanjam, jedino pred njegovu smrt sam imala takve ružne snove, a i sad kad sanjam tatu, nisu lijepi snovi. Tata mi je uvije budio neki strah, bio je bolestan na živce, šizofreničar, valjda zato i znao mi je biti strašan.

[Nackalinica]

Rowan Sawyer kaže:

Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje.

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega?

ove teme su me uvijek zanimale, oprosti ali koliko ti je dida imao godina i od cega je bolovao?

[nereanera]

podižem temu.
zanimaju me priče, iskustva novijeg datuma..

kad je moja mama umrla, dan prije ja sam bila sva nikakva (a inace smo bile jako bliske, sve sam joj govorila) bila sam tužna i samo sam htjela plakat. cak sam i legla u krevet već oko 7 navecer i čekala da se ona vrati s posla da pričamo o tome što sam tuzna, kao da sam imala neki predosjecaj. nisam mogla zaspat, pa sam samo ležala i razmišljala i kad je došla doma ja sam cula vrata ulazna i cula sam kako ona i tata pricaju (tata je uvijek cekao da ona dođe s posla pa da popricaju pa na spavanje) i tocno se sjecam da sam pomislila "a neka oni razgovaraju, sutra cu ja s njom pricat"..
ujutro se ustanem oko 10 i bilo mi je cudno sto mama jos spava, al ajde mislila sam si radila je do kasno nek se odmori. i tako mene taj cudni osjecaj nije pustao i izmislim ja sta cu joj rec zasto je budim kao da nije bezveze, al vec dok sam isla po stepenicama sam znala da ju necu uspjet probudit i tako je i bilo. ima tu jos nesto cudno sta sam osjetila/cula al necu sad o tome jer mi se vec sad ruke tresu, a proslo je dosta vremena od toga..

i tako sam ja nju par puta sanjala nakon toga i rijetko kad bi pricala, nkad sam sanjala i da je bolesna i da samo lezi, al ostao mi je jedan sam u sjecanju. sanjala sam da stojimo u nasoj kuci i da mi se ona smjesi, ja sam plakala i kroz suze ju pitala dal se ona to meni vratila na sta je ona meni odgovorila da ne brinem da se ona samo prebacila..to necu nikad zaboravit i ja sebi uzimam to kao objasnjenje da stvarno jesmo neka "energija" i da je ona meni doslovno to i porucila, da se ne brinem i da je ona dobro..

ima netko jos s nekim slicnim iskustvom?

[osa--]

Purgeraj kaže:

Ja mislim da neke ljude smrt ipak iznenadi, a većina ju predosjeti.

Ljudi se poljepšaju prije smrti - na dan smrti moja je mama bila prelijepa, nisam je se mogla nagledati; to mi je rekla isto moja sestrična za svoju mamu - ne samo da je bila lijepa, kao da zrače nečim lijepim, bila je popustljiva i dobra - unuci su se čudili kak je strpljiva - inače je bila OK, ali dečki su je znali rasrditi - nenadano je umrla nakon tjedan dana.

Moja je mama isto razgovarala s nekim na dan svoje smrti. Iako je umirala, nisam to htjela prihvatiti pa nisam na to obraćala pažnju, nekako posvjesno, kao da se s nekim svadila ali na nerazumljivom jeziku - onda bih ju ja zazvala, i ona bi se vratila u svijest i rekla sve je u redu. Mislim da nije baš točno znala kaj se događa, samo mi je odgovorila na pitanje. Isto tak sam ju vidjela, tj. sanjala te prve noći nakon smrti, još dok nije pokopana bila, neko sivkasto kao usnulo, prozirno stvorenje, više kao sablast. No ja znam da je kod Boga jer smo se tako i rastale. Ali moguće je da duše, kao po židovskom vjerovanju, ostaju još tri dana na zemlji.

Tijelo valjda ostaje zlim dusima - nekoliko mjeseci prije nego se moja mama razboljela, sanjala sam grozan san da su mi se na telefon javili iz podzemnog svijeta, metalnim glasom, i rekli - samo ju fino namirišite i brinite se o njoj da nam fino miriši. To je bilo grozno, a situacija je bila ista koja se dogodila nakon par mjeseci, samo sam telefonom razgovarala s liječnicima.

Moj je kolega na poslu predosjećao svoju smrt. I iako zdrav, znao je da odlazi - to je i rekao, da je taj put drugačije, da osjeća kao da ga nestaje - imao ne neke manje probleme i bio na bolovanju, ali je na kraju umro od srca. I napisao je godinu svojeg rođenja i godinu svoje smrti na kalendaru, u zezanciji kao.

To nema veze s haluciniranjem - ako vjeruješ da je čovjek hrpa atoma i molekula, onda možeš tako tvrditi. Ali takvo je vjerovanje baš smiješno - ne obuhvaća duh i dušu, pa onda imaš zbilja samo ljušturu kao čovjeka. Čovjek odlazi kod Boga - većina vjerujem - i moj otac mi se javio u snu nakon kaj je umro - u bijelom odijelu i nasmijan, iako sam se brinula gdje je završio jer nije baš bio revni kršćanin, ali Bog mu se nekako smilovao - možda se ipak nekako izmirio s njim prije smrti.

Ja se bojim tog prijelaza - ne znam baš je li ugodan, ipak je smrt kazna za grijeh pa mi to nekak ne zvuči ugodno - ali preživjet ćemo i to

Aha, upravo tako, samo ima i jos jezivija stvar, kad je tijelo toliko osteceno ne mora umrijeti, ali mora ispustit dusu i za zivota udju zli dusi, jer u tijelu koje je pokretno ili ti ga zivuca ljuska nesto mora biti, pa makar i Vrag. Kud Bog stvori prirodu koja podrzava takvo sto degenerirano, ovaj svijet je zbilja jedno strasno mjesto.

[Blackorwhite]

Moj otac je umirao u bolnici.Nekoliko dana prije smrti, želio je nasamo razgovarati sa mnom, i s mojim bratom, odnosno, oprostiti se.Dan uoči smrti, rekao je mojoj majci ujutro, da će od "danas" umrijeti, te da obavijesti osobe za koje joj je on rekao da ih želi vidjeti, da dođu.Bili smo uz njega, sve do rane večeri,kada smo morali napustiti bolnicu.Preminuo je 10 min nakon naseg odlaska. Vjerojatno je želio sam umrijeti. Moja majka je nakon deset godina srela medicinsku sestru koja je bila u bolnici gdje mi je otac umirao, pristupila je mojoj majci prepoznavsi je, i rekla da se ona mojeg oca jako dobro sjeća makar je proslo od toga događaja deset godina, te da je bio "neobičan pacijent."

[pukovnikz]

nereanera kaže:

podižem temu.
zanimaju me priče, iskustva novijeg datuma..

kad je moja mama umrla, dan prije ja sam bila sva nikakva (a inace smo bile jako bliske, sve sam joj govorila) bila sam tužna i samo sam htjela plakat. cak sam i legla u krevet već oko 7 navecer i čekala da se ona vrati s posla da pričamo o tome što sam tuzna, kao da sam imala neki predosjecaj. nisam mogla zaspat, pa sam samo ležala i razmišljala i kad je došla doma ja sam cula vrata ulazna i cula sam kako ona i tata pricaju (tata je uvijek cekao da ona dođe s posla pa da popricaju pa na spavanje) i tocno se sjecam da sam pomislila "a neka oni razgovaraju, sutra cu ja s njom pricat"..
ujutro se ustanem oko 10 i bilo mi je cudno sto mama jos spava, al ajde mislila sam si radila je do kasno nek se odmori. i tako mene taj cudni osjecaj nije pustao i izmislim ja sta cu joj rec zasto je budim kao da nije bezveze, al vec dok sam isla po stepenicama sam znala da ju necu uspjet probudit i tako je i bilo. ima tu jos nesto cudno sta sam osjetila/cula al necu sad o tome jer mi se vec sad ruke tresu, a proslo je dosta vremena od toga..

i tako sam ja nju par puta sanjala nakon toga i rijetko kad bi pricala, nkad sam sanjala i da je bolesna i da samo lezi, al ostao mi je jedan sam u sjecanju. sanjala sam da stojimo u nasoj kuci i da mi se ona smjesi, ja sam plakala i kroz suze ju pitala dal se ona to meni vratila na sta je ona meni odgovorila da ne brinem da se ona samo prebacila..to necu nikad zaboravit i ja sebi uzimam to kao objasnjenje da stvarno jesmo neka "energija" i da je ona meni doslovno to i porucila, da se ne brinem i da je ona dobro..

ima netko jos s nekim slicnim iskustvom?

Po ovom što si ispričala, mama ti je umrla iznenada i relativno mlada ako je još išla na posao?

Mislim da je to veliki šok, bila si potpuno nepripremljena (makar to može biti i prednost, ali nikako ne za mlađu osobu).

U mom slučaju, je isto bilo iznenada, prije 8 godina, dan prije Vele Gospe, dođem u svoj stan i osjetim čudan miris, koji me podsjetio na mamu i i u meni stvoru tugu.

Ujutro mi zvonio telfon uporno i ja se nisam htio javiti, kao da ću na taj način spriječiti taj najgori trenutak u životu. Nedugo nakon toga, na samu Novu godinu umre mi i Otac, ali mi nekako bilo lakše, jer sam vjerovao da ga mama čeka gore... s jedne stane tužno, ali opet i nekako svečano i mistično, ne vjerujem u smrt kao kraj.

[Chem]

Prije sedam osam godina... Stric je lezao u bolnici u komi nakon infarkta. Ja sama doma, spremam si jesti i oblacim.se u isto vrijeme. Prodjem pored kriza na zidu i zastanem i pogledam. Osjecaj tuge u meni, straha. Kazem.e neces. Odem se obuc i uzmem crnu majcu i uzmem je pet sest puta. Kazem ako je uzmem gotovo je. Obucem sarenu majcu i dzemper. Kao da sprijecim to. Pet sest sati poslje nakon skole zove me mama da odem kod rodice ... Gdje saznam da se ono sto sam cijeli dan nesvjesno sprjecavala dogodilo. Stric je umro.