Odustanak

[Maria34]

Dođe li vam ponekad, da jednostavno odustanete?

Od ljubavi. Priznate poraz i skupite svoju kanticu i lopaticu iz pješčanika.

Kažu da treba priznati poraz u svemu. Ako pokušavaš naslikati sliku deset godina, a ispada žvrljotina trogodišnjeg djeteta, nećeš nastaviti.

Ako pokušavaš položiti prijamni deset godina, odustat ćeš od faksa.

Zašto se onda u ljubavi toliko nadamo čak i kad nam statistika ne ide u prilog?

Zar je sramota priznati da u toj životnoj utakmici nisi uspio? Ne zato što si ružan, glup, dosadan, nego jednostavno ne ide.

Toliko energije mi neki potrošimo na odnose koji nas uništavaju, a moglo se raditi nešto drugo i naučiti se da ti više nitko u romantičnom smislu ne treba.

Nije strah od povrede nego svijest o tome da iz nekog razloga ne uspjevaš. Da su svi oko tebe našli nekoga tko ih usrećuje a ti i dalje dateaš iste budale kao s 15 godina, koji te ubiti ostave u suzama.

I nema tu nekog popravka, radio si na sebi, trudio se, a sve je ostalo isto.

Jeli to "sportski je sudjelovati" moto?

[smoothjazz]

Maria34 kaže:

Toliko energije mi neki potrošimo na odnose koji nas uništavaju...

Da su svi oko tebe našli nekoga tko ih usrećuje a ti i dalje dateaš iste budale kao s 15 godina, koji te ubiti ostave u suzama.

Ili s druge teme...

Maria34 kaže:

Još sam relativno mlada, ali ne toliko da se ne osjećam loše jer nemam ni karijeru i jer gubim vrijeme na muškarce koji su pogrešni za mene.

Zašto se petljaš s muškarcima koji su pogrešni za tebe? Potrošiš energinu na odnos koji te uništava i završiš u suzama? Onda tu plahtu raširiš nad sobom i zagrneš veći dio života neuspjehom.

To, da su svi muškarci isiti (i oni koje odabrala nisi) znamo. I da je najbolje sutra odustati od ičega.

Evo... baš čekam da proviri sunce, pa idem s lopaticom i grabljama čeprkati po pijesku.

[slatkasol]

Bolje odustati i pustiti, jednog dana who knows, posvetiti se u potpunosti samo sebi pa makar to bilo svakodnevno lakiranje noktiju, mijenjanje frizure i gledanje u ogledalo.

Ja sam dala sebe u potpunosti u vezu nakon koje sada osjećam kao da opet imam 18 i moram sve ispočetka i ne pada mi na pamet nikome se više otvoriti.

Nitko nije vrijedan naših suza, mladosti, živaca i života.

Ulagat u sebe,bilo kroz obrazovanje,izgled,hranu šta god,carpe diem 😊🤗

Poslano sa mog ALE-L21 koristeći Tapatalk

[Wayfaring S]

Maria34 kaže:

Dođe li vam ponekad, da jednostavno odustanete?

Od ljubavi. Priznate poraz i skupite svoju kanticu i lopaticu iz pješčanika.

Neki dan me uhvatio sličan osjećaj. Taj da samo skupljam poraze. Srećom, takvi osjećaji mene brzo prođu i kad se uspijem malo odmaknuti onda razmišljam drugačije. Da, istina je da ako su sve te neke prošle veze završile prekidima da ih mogu gledati kao poraze, ali nisu bile samo to.

Bez ikakve potrebe da ih prikazujem ljepše i bolje nego što su bile, bez potrebe uljepšavanja sranja kojih je bilo, kad pogledam unazad i kad pomislim bi li mi bilo bolje da sam umjesto tih veza koje sad nekad nazovem porazima cijelo to vrijeme bila sama - ne bi. Možda nekome bi, ali ja mislim da meni ne bi bilo bolje. Bilo je sranja, ali bilo je i jebeno lijepih stvari i trenutaka, bilo je i lijepih osjećaja, bilo je smijeha, bilo je topline, bilo je svega. Ne bi to obrisala. Ne bi radije da se nikada nisu dogodile.

Da, bilo bi lijepo povezati se s nekim s kim nema sranja, nema loših osjećaja, nema poraza, nema prekida. Bilo bi lijepo. Nije mi do sad uspjelo. Hoće li? Nemam pojma. Možda hoće, a možda i neće. Trenutno mi ta misao 'možda neće' nije toliko strašna. Možda mi zaista neće uspjeti pronaći osobu s kojom na zaista duge staze ostanem u ljubavi.

No vjerujem da to ne znači da ću ostatak života provesti bez ljubavi, bez smijeha, bez nježnosti, bez bliskosti. Možda kao i do sad ne bude vječno, ali jebiga, nije da ne vrijedi. Vrijedi dok vrijedi.

Tako da ne, ne priznajem poraz. Dok god sam u stanju veseliti se drugome, a jesam, dok god vjerujem da s drugim mogu podijeliti neke lijepe trenutke, ne priznajem poraz. Neću baš!

Zašto se onda u ljubavi toliko nadamo čak i kad nam statistika ne ide u prilog?

Zato što mi ljudi nisu brojevi. Jer nije crno bijelo. Jer ne bih brisala svoju prošlost.

Toliko energije mi neki potrošimo na odnose koji nas uništavaju, a moglo se raditi nešto drugo i naučiti se da ti više nitko u romantičnom smislu ne treba.

Prvi dio rečenice - odnosi u kojima sam bila me nisu uništavali. Ne idealiziram ih, bilo je i tuge, bilo je sranja, ali nisam bila u odnosima koji prvenstveno uništavaju, i iako mi se nekad činilo da se mičem prekasno, da sam trebala prije, zapravo sam se svaki put maknula na vrijeme, prije nego bi me nešto uništilo.

Drugi dio rečenice - ne želim naučiti da mi u romantičnom smislu nitko ne treba. Zašto bih? Treba mi. Tj želim da mi treba. Želim ponovno osjetiti tu vrstu povezanosti, lijepo je.

Da su svi oko tebe našli nekoga tko ih usrećuje a ti i dalje dateaš iste budale kao s 15 godina, koji te ubiti ostave u suzama.

Pa nemoj dejtati budale. A suze, jebiga, bilo ih je, bit će vrlo vjerojatno opet, no nisu zbog suza automatski oni budale. Ja bih bila budala da sam dejtala s budalama.

[Lord Byron]

Maria34 kaže:

Ako pokušavaš naslikati sliku deset godina, a ispada žvrljotina trogodišnjeg djeteta, nećeš nastaviti.
(...)
Da su svi oko tebe našli nekoga tko ih usrećuje a ti i dalje dateaš iste budale kao s 15 godina, koji te ubiti ostave u suzama.

Usporedba sa slikanjem je potpuni promašaj. Ako ti ne ide slikarstvo, bavit ćeš se nečim drugim. Ako ti ne ide veza s Perom, bavit ćeš se nekim drugim.

Tvrdnja da su ni manje ni više nego svi oko tebe našli nekoga može značiti samo da je stvaran broj tih svih oko tebe jako mali. Pogledaš li malo šire oko sebe - u krajnjoj liniji, provedeš li dan-dva na forumskom Životu u dvoje i Usamljenim srcima - vidjet ćeš da je stvarnost bitno drugačija.

Nenapredovanje u pravovremenom prepoznavanju budala unatoč 15-godišnjoj praksi, problem je širi od (ne)bivanja u vezi i vapi za pronalaženjem uzroka neovisno o (ne)odustajanju. Ako i ne bude budala, ostat će problem koji se jednostavno mora negdje nekako manifestirati i u bezbudalnom životu.

Ali, niz pogrešnih tvrdnji ne čini temu besmislenom. Odustajanje zbog nemanja snage i/ili nemanja volje za još jedan krug, za sve one rane radove, osluškivanja, ispipavanja - čak i ako na njihovome kraju nećemo zateći budalu - odustajanje zbog umora, zasićenosti, zamora materijala... Onako, dame i gospodo, to bi bilo sve, hvala na dolasku, raziđite se u manjim grupama...

Samo, to je jako, jako zajebana odluka.

To je odluka koja nužno znači i stanovito zatvaranje prema svijetu. Ako odustajemo od drugoga, na neki način i u nekoj mjeri odustajemo i od drugih. Još važnije (i još teže): to je odluka da ostatak trajanja provedemo na valu prošlosti, sa zaključenom arhivom onoga što je bilo i onih koji su bili. Priča zvuči prihvatljivo i podnošljivo ako tog trajanja baš nešto i nema pred nama i ako je ta arhiva dominantno svijetlih tonova - ali, prilično mi je nezamislivo tako rano svesti svoje postojanje na druženje s godinama sakupljanim kosturima budala.

[Josephine Anne]

Po pitanju ljubavi treba si priznati poraz kad ne ide ali ne poraz u ljubavi nego poraz s osobom ali odustati od ljubavi ne bi nikome preporučila. Ništa nije crno-bijelo u životu ima i sivog. Ne znači da su ljudi oko tebe koji su pronašli nekog sretni, ti znaš što ti prolaziš ali nemaš pojma kako je u njihovoj vezi i koliko su oni zadovoljni... Nije ništa onako kako se čini! Vecina misli kako zna sve o svojim prijateljima, susjedima ali ne zna... Znaš samo onoliko koliko ti dopuste! Ne znaš kakva je tko ako s njim ne živiš bez obzira koliko se doimao divan i krasan - to je moje mišljenje. Ja se isto pitam što krivo radim, zašto su mi se dogodila neka sranja kad nisam negativna osoba, kasnije sam neke svoje greške shvatila ali i dalje ima dio na koji ja ne mogu i ne trebam utjecati već druga osoba. Zašto se sve dogodilo kako je ne znam, nije mi jasno... Mislim da se sranja jednostavno događaju kroz život bez obzira koliko se trudili, koliko bili poštene osobe, sranja su neizbježna... Moj profesor je znao reći da bez govana nema trešanja, ja bih rekla da je i takva stvar u životu. Da bi se razvijali kao osobe sranja su nužna... Mada sam opet mišljenja ma nemam se kog boga više razvijati, bliže mi je 40 godina... Proces oblikovanja je završen, nema se više što raditi na tome!! Mogu bit male promjene ali... To je životno pitanje.

[ladybug24]

Maria34 kaže:

Nije strah od povrede nego svijest o tome da iz nekog razloga ne uspjevaš. Da su svi oko tebe našli nekoga tko ih usrećuje a ti i dalje dateaš iste budale kao s 15 godina, koji te ubiti ostave u suzama.

I nema tu nekog popravka, radio si na sebi, trudio se, a sve je ostalo isto.

Jeli to "sportski je sudjelovati" moto?

ne znam kako se oni osjećaju, ali ono što ja vidim nije ono što samoj sebi želim.
mislim da se mnogi zadovolje nekim tek tako da nisu sami, ali daleko je to sve od neke velike ljubavi.

mogla bih i ja tako, ali to ne želim.

[Josephine Anne]

ladybug24 kaže:

ne znam kako se oni osjećaju, ali ono što ja vidim nije ono što samoj sebi želim.
mislim da se mnogi zadovolje nekim tek tako da nisu sami, ali daleko je to sve od neke velike ljubavi.

mogla bih i ja tako, ali to ne želim.

Točno tako. Ne želim sebi nekog il brak samo da nisam sama, da sam tobože taj dio života kao sredila... Masu njih pristane na nekog čisto zato da ne budu sami a tu ljubavi nema. Razmišljaju imati ću dicu, roditelji neće pilat, rodbina zapitkivat, prijatelji također... Ma tko ih hebe svih, samo jednom se živi!

[Lex Luthor]

Maria34 kaže:

Dođe li vam ponekad, da jednostavno odustanete?

Često mi dođe... Ali...

Maria34 kaže:

Od ljubavi. Priznate poraz i skupite svoju kanticu i lopaticu iz pješčanika.
Kažu da treba priznati poraz u svemu.

Ali... Ne odustaje se od ljubavi nego od osobe koja nije "zaslužila" tvoju ljubav...

Ja često govorim da odustajem i da ću se posvetiti drugim stvarima u životu (što i radim) ali realno gledano, sve dok u tebi "kuca srce" dok si "puna života" kad tad će se pojaviti neka nova iskra zbog koje ne možeš odustati... U čovjekovoj je "prirodi" da želi dati ljubav i želi je primiti, odnosno imati potrebu za njom. Sve suprotno od toga su iznimke, anomalije i realno gledano protiv prirode samog čovjeka... Iako na kraju se sve svodi na to što pojedincu odgovara, kako se on osjeća..
Ja sam cijeli život sam (protiv svoje volje) i znam da ću tako do kraja života, ali, nisam spreman reći da je "kraj" pa se mučim kao i svi drugi jer se ne želim zadovoljiti nekim mrvicama, samo zato što nikome nisam dovoljan...

[Maria34]

Netko je napisao da to znači živjeti u uspomenema ostatak života. Ne želim živjeti u uspomenama, ali ne vidim više način da okrenem stvari na pravi put.

Kako godine prolaze, biram sve gore i gore.

Nije stvar u tome da su to loši ljudi s kojima na prvu loptu vidiš da nešto ne valja, nisu nasilnici ni alkoholičari. Jednostavno im za mene nedostaje nešto, osjećaj, empatija.


Biram ljude koji me zapravo ne vole, kao osobu, ne sviđam im se, osim seksualno. I hladnokrvno mi to daju do znanja kad izgori početna strast.

[mutable]

Maria34 kaže:

Dođe li vam ponekad, da jednostavno odustanete?

Da, došlo mi je prije dosta godina i napravio sam to.
Nema više neugodnih trenutaka kod pokušaja i sl.
Generalno se ništa nije promijenilo, ali imaš neki mir, jer znaš na čemu si. Ponekad sretneš neku zbog koje bi iz kože iskočio, ali digneš ručnu, jer znaš kako bi prošao.
S godinama vidiš da je sranje kad te ponekad ulovi viroza ili gripa, pa ne možeš ustat iz kreveta i čaj si skuhat ili se odvuć do apoteke. Taj dio sucks 100 na sat, ali jebi ga, that's life.

[SubSV]

Maria34 kaže:

Zašto se onda u ljubavi toliko nadamo čak i kad nam statistika ne ide u prilog?

Zar je sramota priznati da u toj životnoj utakmici nisi uspio? Ne zato što si ružan, glup, dosadan, nego jednostavno ne ide.

Toliko energije mi neki potrošimo na odnose koji nas uništavaju, a moglo se raditi nešto drugo i naučiti se da ti više nitko u romantičnom smislu ne treba.

Nije strah od povrede nego svijest o tome da iz nekog razloga ne uspjevaš. Da su svi oko tebe našli nekoga tko ih usrećuje a ti i dalje dateaš iste budale kao s 15 godina, koji te ubiti ostave u suzama.

Čovjek je socijalno biće. Trebaš kontakt s drugim ljudima. Frendovi i braća ili sestre će osnovati svoje obitelji i imati manje vremena za druženje s tobom, starci su ti u penziji ili pokojni. Naravno da se onda tu otvara dodatni prostor za koji imaš osjećaj da bi se mogao/trebao popuniti. Koliko sam skužila imaš i novi posao koji te psihički opterećuje i okupira i vikende.

Neke dodatne aktivnosti ne bi bile loše, bilo fizička aktivnost ili neki opuštajući hobi. Posao koji ne voliš prvi dio dana + dolazak u praznu kuću i dosada drugi dio dana = depresija? Mislim da zbrojiti dva plus dva nije teško.

A i ta loša energija i opterećenost se vjerojatno osjeti kad uđeš u kontakt sa tim svojim udvaračima.

Maria34 kaže:

Biram ljude koji me zapravo ne vole, kao osobu, ne sviđam im se, osim seksualno. I hladnokrvno mi to daju do znanja kad izgori početna strast.

Ne vjerujem da to ne vidiš ili ne osjetiš i prije nego ti oni to "hladnokrvno daju do znanja", prema tome zašto ideš protiv sebe?

Tebi se zbilja ti muškarci sviđaju ili si kratiš/popunjavaš vrijeme izlascima s njima?

[enduring]

Maria34 kaže:

Netko je napisao da to znači živjeti u uspomenema ostatak života. Ne želim živjeti u uspomenama, ali ne vidim više način da okrenem stvari na pravi put.

Kako godine prolaze, biram sve gore i gore.

Nije stvar u tome da su to loši ljudi s kojima na prvu loptu vidiš da nešto ne valja, nisu nasilnici ni alkoholičari. Jednostavno im za mene nedostaje nešto, osjećaj, empatija.


Biram ljude koji me zapravo ne vole, kao osobu, ne sviđam im se, osim seksualno. I hladnokrvno mi to daju do znanja kad izgori početna strast.

Ti imaš problema sama sa sobom, ja sam bio u vezi s takvom curom i njoj nikada ništa nije valjalo. Znači ona se samo tresla da ONA nekom nešto ne bi pružila ili dala. Ja sam se trudio ko majmun, a ona je samo znala pljuvati po svemu i tražiti mane i gdje se ne slažemo i što ne valja i što nisam dobro napravio..

S takvom osobom nema sreće nikome, jer što god ti napravio ona će naći nešto što ne valja, pa makar ako i sve valja, ona će se probuditi s osjećam da nešto ne valja i sve ostalo neće biti bitno jer njeni osjećaji su najbitniji.



Realno nemoj ulaziti u opće više u veze i maltretirati ljude, ne znaš ni sama što želiš i nitko nikada neće udovoljiti, samo maltretiraš normalne ljude.

[Maria34]

Subsv, govorim o deset godina, ne zadnji par mjeseci.

Enduring, da, u pravu si, vjerojatno je to. Ja maltretiram normalne.

[sweet Irma]

Maria34 kaže:

Kako godine prolaze, biram sve gore i gore.

Nije stvar u tome da su to loši ljudi s kojima na prvu loptu vidiš da nešto ne valja, nisu nasilnici ni alkoholičari. Jednostavno im za mene nedostaje nešto, osjećaj, empatija.

Moraš znati da nije problem u njima, nego u tebi. Ako stalno biraš pogrešne osobe, i ostaješ u vezi dok ti brutalno u lice ne kažu da im nije stalo - poradi na svom samopouzdanju i na sebi.

U sebi moraš naći odgovor po kojem principu biraš partnere, u kojem momentu je već bilo moguće naslutiti da toj osobi nije stalo i zašto si to ignorirala, zašto ostaješ u vezi ako se netko loše odnosi prema tebi..moraš shvatiti kako funkcioniraš i gdje je greška, kako ne bi stalno iznova ponavljala iste obrasce.

Vjerojatno se bojiš samoće ili da ćeš ostati sama, ili da i ne zavređuješ ništa bolje, pa zatvaraš oči pred znakovima u vezi koji ti jasno pokazuju da mu zapravo i nije stalo, do trenutka kada on postane brutalno iskren pa se više ne možeš pravit da ne primjećuješ ..

Ali,nema ti smisla, ne možeš nekog prisilit da te voli, uštedi si vrijeme i živce, pa idući put digni sidro prije nego postane jako ružno. Ako ti se čini da te ne voli, onda si sigurno u pravu , jer kada te netko voli onda si bez dileme siguran u to .

Meni danas puno prije nego nekada dođe da nekog pošaljem kvragu, napominjem da moj fitilj nikada i nije bio osobito dug , ali odustanem od te osobe NE od LJUBAVI

[MaxinQuaye]

Treba biti objektivan, vidjeti prednosti i nedostatke vlastite osobnosti, staviti sve na papir i vidjeti kud i kako dalje. Jer nadati se da će nešto pasti s neba je glupo.
Kažu ameri "without a plan, you plan to fail"

[John_Wayne]

enduring kaže:

Ti imaš problema sama sa sobom, ja sam bio u vezi s takvom curom i njoj nikada ništa nije valjalo. Znači ona se samo tresla da ONA nekom nešto ne bi pružila ili dala. Ja sam se trudio ko majmun, a ona je samo znala pljuvati po svemu i tražiti mane i gdje se ne slažemo i što ne valja i što nisam dobro napravio..

S takvom osobom nema sreće nikome, jer što god ti napravio ona će naći nešto što ne valja, pa makar ako i sve valja, ona će se probuditi s osjećam da nešto ne valja i sve ostalo neće biti bitno jer njeni osjećaji su najbitniji.



Realno nemoj ulaziti u opće više u veze i maltretirati ljude, ne znaš ni sama što želiš i nitko nikada neće udovoljiti, samo maltretiraš normalne ljude.

Ha, imao sam i ja TOCNO TAKVU curu. Ovo sad nema veze s autoricom niti na bilo koji nacin povezujem svoje iskustvo sa njome, ali imao sam potrebu replicirat na ovu poruku jer sam ja imao identicno iskustvo. Osoba koja je pljuvala apsolutno po svemu sto bi ja ucinio, nista nije valjalo. Stogod bi napravio, nije bilo u redu. Inace, osim toga nije bilo losa osoba, dapace, voljela je zivotinje, znala je veselo pustati muziku i tako...

Ispricavam se na zastranjenju teme, mozemo se vratit na pocetni put...

[enduring]

John_Wayne kaže:

Ha, imao sam i ja TOCNO TAKVU curu. Ovo sad nema veze s autoricom niti na bilo koji nacin povezujem svoje iskustvo sa njome, ali imao sam potrebu replicirat na ovu poruku jer sam ja imao identicno iskustvo. Osoba koja je pljuvala apsolutno po svemu sto bi ja ucinio, nista nije valjalo. Stogod bi napravio, nije bilo u redu. Inace, osim toga nije bilo losa osoba, dapace, voljela je zivotinje, znala je veselo pustati muziku i tako...

Ispricavam se na zastranjenju teme, mozemo se vratit na pocetni put...

To nažalost nije nikakva iznimka danas. Sve je više tih tatinih i maminih princezica kojima je netko napunio glavu time da su one ne znam što i da njima treba ne znam što. Znači jednostavno ne shvaćaju da dobru vezu treba sam napraviti i potruditi se, da treba puno dogovora, kompromisa, truda, poštivanja i razgovora i da se onda može dogovoriti da bude dobro za obje strane. Najbitnije je da postoji volja sa obje strane i da se obe osobe trude...

A realno imaš na lopate takvih koje nosom paraju oblake, stava su da se njih treba očarati i svaki dan iznova očaravati, sve pada s neba, ono pogodi te amorova strelica i živiš sretno cijeli život, ne vide i ne priznaju tuđi trud uopće, a kad im nešto ne paše, onda dignu sidro i još te poseru da im nikad nisi ni valjao zapravo, a ti ostaneš ko budala koja si se trudio, a ona je ionako planirala dići sidro prije ili kasnije...

Realno uopće me ne čude te teme, a takvih ima sve više. Al stari nama je dobro, najgore je zaglaviti u braku s takvom osobom, pogotovo što smo ja i ti karakter koji će sve probati da stvari funkcioniraju, bitno ti je zbog djece, zbog sebe, a takva bi te sažvakala, ispljunula, uzela djecu i otišla dalje i furala se na pačenicu koja nema sreće u životu..


Kao da je lak posao spojiti dvoje odraslih ljudi da skladno žive u suživotu. To ima valjda samo u filmovima da se dvoje ljudi nađe i funkcionira bez greške. To je nemoguće, a ak je druga strana takva da samo nabraja i piše minusiće, umjesto da zasuče rukave kad se pojavi problemi, realno uštedi si vrijeme i napucaj ju na vrijeme, osim ak si teži mazohist.


Zapravo nema punog gorih osobina i karaktera od takvog, ono rađe bi bio s 3x lošijom osobom, pa da ima volje za trud, rad, smisao za davanje i primanje i da pokušava ostvariti neki sklad i sl. da želi i pružiti i vratiti, nego s takvom..

[Maria34]

Tako je, enduring, ja sam tvoja psycho bivša.

To je valjda lakše tako, nekim ljudima, da sve smeće koje im je bivša priredila istresu na tebe.

[Lord Byron]

John_Wayne kaže:

Osoba koja je pljuvala apsolutno po svemu sto bi ja ucinio, nista nije valjalo. Stogod bi napravio, nije bilo u redu.

O, jadan. Kojim te mračnim sredstvima prisile držala u takvoj vezi?

Ako je dobro pušila, zaboravi da sam išta pitao.