Strah me zaspati... astralna putovanja, čudni snovi

[scootertechno]

[/B]

luisiana1 kaže:

Draga Lina, znam o čemu pričaš jer doživjeh slična iskustva prije par godina(sa 17.).
Znam da je to nekim ljudima cool,posebno mlađima...i posebno onima koji se s time nisu susreli. Znam samo kad ja jesam da sam željela da to prestane...nije mi bilo nimalo zabavno. Duhovni svijet je oko nas,samo je stvar dali smo "viđenje"tog svijeta prizvali sami ili je to dar. Ja sam svoje viđenje "prizvala"nehotično sama.Bila sam znatiželjna i ta me znatiželja eto dovela do toga iskustva. S obzirom da sam doživljavala strah od kojeg sam imala neprospavane noći iza sebe ,potražila sam savjet kod svećenika.Nije mi objasnio moje pojave vjerojatno smatrajući da ću se još više uplašiti već je rekao da se prestanem toliko zanimati za to sve, blagoslovim prostor blagoslovljenom vodom i molim svaku večer Sv.Mihaelu Arkanđelu(imaš molitve na netu). Radila sam kako mi je rekao i od tada mirno spavam ,još ponekad se znam probudit usred noći s osjećajem kao nekad ali molitva to sve brzo riješi.Vidim da si vjernik i zato ti savjetujem da ideš u tom smjeru,sve drugo može dodatno zakomplicirati stvari. Mene osobno ovo iskustvo nije dovelo do toga da prestanem vjerovati već je još više produbilo moju vjeru jer sam doživjela da taj duhovni svijet uistinu postoji....kao i nadmoć dobra nad zlim.Vidim da si to uspješno i sama dovela u red ali ako te opet počne gnjaviti imaš ljude koji imaju iskustva u tom području, primjerice fra Zvjezdan Linić,laik Josip Lončar i drugi kojima možeš poslati mail,dogovoriti razgovor i slično.

haahahahahaahahha
Daj molim te reci da se zajeabvas

[nera23]

zanimljiva tema. imam i ja jedno cudno iskustvo. hoce li mi netko vjerovati ili ne ne znam, ali me zanima vase misljenje...
nedavno sam isla kod svecenika na razgovor o necem delikatnom u mojoj obitelji. necu sada ici u detalje toga. savjetovao mi je redovitu molitvu, da se klonim teskih grijeha i izmolio neku molitvu nadamnom. molitvu egzorcizma.
dosla sam kuci sve je bilo u redu. kasnije sam legla spavati, i odjednom sam cula mamino zapomaganje oko 2h ujutro. moju mamu je bila probudila jaka iznenadna bol u trbuhu. bila je dosla nekako do wc-a onda ju je oblio hladan znoj odjednom, stoplala su joj se pocela hladiti i osjecala je kao da samo "pada" u neku dubinu. bar je ona tako poslije rekla. jedva je bila dosla do kreveta, onda je bila zvala mene. ja sma bila zvala hitnu pomoc, ali oni nisu dosli. samo su mi rekli sta da ucinim. donijela sam bila tople vode i masirala joj stopala. mama se jedva bila smirila i onda je zaspala. ne kazem da moja mama nema slabo zdravlje i to, ali ovo se prvi puta bilo dogodilo tako. dan kasnije bila je rekla da je mislila da ce umrijeti i da se tako osjecala. malo je osjecala neke posljedice od noci, ali nije mogla vjerovati da joj je to doslo tako naglo. poslije je sve bilo u redu. naravno da joj nista nisam rekla za svecenika.
drugi dan nakon tog dogadjaja meni se dogodilo nesto cudno...
poslije podne sam bila ucila za ispit. ali odlucila sma bila malo odmoriti oci. pala sam bila u neko stanje polusna. ubrzo sma osjetila "neciju", odnosno prisutnost "necega". ja sam bila potpuno svjesna, ali opet jedan dio mene je bio u snu. ne znam to opisati. ugla ja sam se kao "borila" verbalno s tim necim. prekla sam "odlazi, odlazi od mene!" tada sam osjetila osjecaj u tijelu nesto slicno kao kad se najezis i blago grcenje tijela. ubrzo sam opet po drugi puta izgovorila "odlazi, odlazi od mene!" i opet sam dozivjela osjecaj kao prvi puta ali troduplo intenzivniji. i ubrzo po treci pita sma ono izgovorila, nakon toga dozivjela sma potpunu paralizu tijela. osjecaj je bio grozan. uplasila sma se. panicno sma se htjela probuditi iz tog stanja ali nisam mogla pomaknuti niti jedan dio tijela. kao da sma bila u nekom grcu. nisma mogla otvoriti ni oci. to je sve skupa trajalo mozda nekih minutu, ali meni se cinilo dugo. i cijelo vrijeme sam osjecala neki strah "toga necega" sto ocito srecom nisma vidjela...
ima li netko kakav komentar?

[Nenad89]

nera23 kaže:

zanimljiva tema. imam i ja jedno cudno iskustvo. hoce li mi netko vjerovati ili ne ne znam, ali me zanima vase misljenje...
nedavno sam isla kod svecenika na razgovor o necem delikatnom u mojoj obitelji. necu sada ici u detalje toga. savjetovao mi je redovitu molitvu, da se klonim teskih grijeha i izmolio neku molitvu nadamnom. molitvu egzorcizma.
dosla sam kuci sve je bilo u redu. kasnije sam legla spavati, i odjednom sam cula mamino zapomaganje oko 2h ujutro. moju mamu je bila probudila jaka iznenadna bol u trbuhu. bila je dosla nekako do wc-a onda ju je oblio hladan znoj odjednom, stoplala su joj se pocela hladiti i osjecala je kao da samo "pada" u neku dubinu. bar je ona tako poslije rekla. jedva je bila dosla do kreveta, onda je bila zvala mene. ja sma bila zvala hitnu pomoc, ali oni nisu dosli. samo su mi rekli sta da ucinim. donijela sam bila tople vode i masirala joj stopala. mama se jedva bila smirila i onda je zaspala. ne kazem da moja mama nema slabo zdravlje i to, ali ovo se prvi puta bilo dogodilo tako. dan kasnije bila je rekla da je mislila da ce umrijeti i da se tako osjecala. malo je osjecala neke posljedice od noci, ali nije mogla vjerovati da joj je to doslo tako naglo. poslije je sve bilo u redu. naravno da joj nista nisam rekla za svecenika.
drugi dan nakon tog dogadjaja meni se dogodilo nesto cudno...
poslije podne sam bila ucila za ispit. ali odlucila sma bila malo odmoriti oci. pala sam bila u neko stanje polusna. ubrzo sma osjetila "neciju", odnosno prisutnost "necega". ja sam bila potpuno svjesna, ali opet jedan dio mene je bio u snu. ne znam to opisati. ugla ja sam se kao "borila" verbalno s tim necim. prekla sam "odlazi, odlazi od mene!" tada sam osjetila osjecaj u tijelu nesto slicno kao kad se najezis i blago grcenje tijela. ubrzo sam opet po drugi puta izgovorila "odlazi, odlazi od mene!" i opet sam dozivjela osjecaj kao prvi puta ali troduplo intenzivniji. i ubrzo po treci pita sma ono izgovorila, nakon toga dozivjela sma potpunu paralizu tijela. osjecaj je bio grozan. uplasila sma se. panicno sma se htjela probuditi iz tog stanja ali nisam mogla pomaknuti niti jedan dio tijela. kao da sma bila u nekom grcu. nisma mogla otvoriti ni oci. to je sve skupa trajalo mozda nekih minutu, ali meni se cinilo dugo. i cijelo vrijeme sam osjecala neki strah "toga necega" sto ocito srecom nisma vidjela...
ima li netko kakav komentar?

To ti je paraliza sna. Uobicajna reakcija izmorenog organizma! Ona nastaje kada se mozak „probudi“ u toku REM faze a tijelo ostane paralizovano. Ja sam imao ucestale paralize sna, ali za razliku od pojedinaca nisam pomoc trazio u vjeri, vec u medicini. I kad jednom uvidis da postoji naucno objasnjenje za stanje, faktor straha nestaje. Problem je u tome sto rijesenje problema trazite kod svecenika, a oni to mamlazi iskoristavaju da vas sto vise uplase, pa da im u crkvi budete redovniji nego kod kuce.

Nikakav duhovni svijet, nikakvi demoni, nikakve cetvrte dimenzije. Shvatite da je mozak komplikovana masina, ciji potencijal nije jos otkriven! Bitno je samo da se ne plasis, jer od paralize mozes proizvesti nesto sto se naziva lucid ili cak i astralnu projekciju.


A to za tvoju mamu.... ne znam.... a da ode kod doktora?

[zoki89]

To ti je paraliza sna. Uobicajna reakcija izmorenog organizma! Ona nastaje kada se mozak „probudi“ u toku REM faze a tijelo ostane paralizovano. Ja sam imao ucestale paralize sna, ali za razliku od pojedinaca nisam pomoc trazio u vjeri, vec u medicini. I kad jednom uvidis da postoji naucno objasnjenje za stanje, faktor straha nestaje. Problem je u tome sto rijesenje problema trazite kod svecenika, a oni to mamlazi iskoristavaju da vas sto vise uplase, pa da im u crkvi budete redovniji nego kod kuce.

Nikakav duhovni svijet, nikakvi demoni, nikakve cetvrte dimenzije. Shvatite da je mozak komplikovana masina, ciji potencijal nije jos otkriven! Bitno je samo da se ne plasis, jer od paralize mozes proizvesti nesto sto se naziva lucid ili cak i astralnu projekciju.

U pravu si, mozak još uvijek nismo shatili, ali duhovni svijet još manje. Moguće da se radi o običnoj paralizi sna, ali tu se baš ne uklapa njezin strah i osječaj zle prisutnosti. Kao što vidiš, taj strah i osječaj prisutnosti su se pojavili prije same paralize.

Naša osjetila nisu savršena, te ne uočavaju velik dio stvarnosti. Treba zadržati otvoren um prema nepoznatome, te nastojati upoznati stvarnost kakva jest. Meni osobno se duhovni svijet čini daleko stvarniji od ovoga fizičkoga, te mislim da ga ne treba tako brzo i lako isključivati.

pala sam bila u neko stanje polusna. ubrzo sma osjetila "neciju", odnosno prisutnost "necega". ja sam bila potpuno svjesna, ali opet jedan dio mene je bio u snu. ne znam to opisati. ugla ja sam se kao "borila" verbalno s tim necim. prekla sam "odlazi, odlazi od mene!" tada sam osjetila osjecaj u tijelu nesto slicno kao kad se najezis i blago grcenje tijela. ubrzo sam opet po drugi puta izgovorila "odlazi, odlazi od mene!" i opet sam dozivjela osjecaj kao prvi puta ali troduplo intenzivniji. i ubrzo po treci pita sma ono izgovorila, nakon toga dozivjela sma potpunu paralizu tijela. osjecaj je bio grozan. uplasila sma se. panicno sma se htjela probuditi iz tog stanja ali nisam mogla pomaknuti niti jedan dio tijela. kao da sma bila u nekom grcu. nisma mogla otvoriti ni oci. to je sve skupa trajalo mozda nekih minutu, ali meni se cinilo dugo. i cijelo vrijeme sam osjecala neki strah "toga necega" sto ocito srecom nisma vidjela...

Moj savjet je da pobijediš svoje strahove, da ojačaš sebe kao osobu, da stječeš znanje i spoznaju, a također i vjeru u sebe i Boga. Sve što je loše proizlazi iz straha, te ako demoni zaista postoje, siguran sam da ih strah privlači, a ljubav odbija.

Bitno je samo da se ne plasis, jer od paralize mozes proizvesti nesto sto se naziva lucid ili cak i astralnu projekciju.

Razumijem da se neupučeni ljudi znaju uplašiti kada dožive astralnu projekciju, ali lucidni snovi su baš zabavni. Znam to jer ih doživljavam od djetinstva

[hamstercat]

pa paraliza sna,lucidni snovi mogu bit najlaksi put do astralisa i komunikacije sa paranormalnim. vjerujem u opsjednuca i egzorcizam,ali iskreno kolko god neka moja iskustva bila uzasna nikad mi nije palo napamet ic u crkvu ... iz svih situacija izvukla sam se sama,a da ne pricam da sam imala komunikaciju i sa duhovima i sa demonima i svim tim cudacima

[nera23]

razlog zasto sam se bila obratila sveceniku, bio je povod jednog predavanja o demonologiji, te moj ocaj zbog necega u obitelji i zbog nekakvih neprirodnih sposobnosti predvidjanja jednog mog bliskog clana obitelji, a nekakav slijed dogadjaja bio je onakav kakav sam navela...

vjernica sam i smatram ako netko vjeruje u Boga, da je logicno da vjeruje i u nevidljivi svijet na koji nam ukazuje i sama Biblija (knjiga koju takodjer ne dozivljavam kao SF, vec kao knjigu koja je velikim dijelom i znanstveno dokazana). moram priznati da dok nisam dozivjela tu paralizu u snu, da nisam niti znala da to postoji (dok nisam malo pocackala google). procitala sam bila i to medicinsko objasnjenje fenomena paralize sna, ali uzimajuci u obzir da se cijela zapadna medicina temelji na ateizmu, a i samo sturo objasnjenje koje mi ne daje odgovor na pitanje (ne samo meni vec i mnogima) zasto sam prilikom tog (za mene jezivog iskustva) imala intenzivan osjecaj necije prisutnosti? inace nisam nikad dozivjela nekakva iskustva koja su tu opisana, niti astralnu projekciju i tak to, i vjerojatno u odnosu na neke koji se stalno susrecu s takvim i slicnim stvarima, ovo moje iskustvo je sigurno zanemarivo.
sto se tice moje mame, ona ima zdravstvenih problema, ali ne takvih da se iznenada probudi po noci i jeca u iznenadnoj boli u trbuhu. to se dogodilo tada jedan i jedini puta. mozda je i slucajnost.
mislim da koliko god medicina uznapredovala i to, za neke pojave se ne mogu naci naucna objasnjenja niti danas (ne mislim samo za fenomen kojeg sam se dotakla).

"Moj savjet je da pobijediš svoje strahove, da ojačaš sebe kao osobu, da stječeš znanje i spoznaju, a također i vjeru u sebe i Boga. Sve što je loše proizlazi iz straha, te ako demoni zaista postoje, siguran sam da ih strah privlači, a ljubav odbija."

krajem prosle godine dogodilo mi se nesto sto je napravilo obrat u mojoj vjeri, gdje sam toliko snazno zavapila Bogu u svojoj tadasnjoj situaciji. nekako mislim da se od tada samo neke stvari samo nadovezuju u mom zivotu, a izmedju ostalog i ovo sto sam opisala. u ovom trenutku tu kompletnu sliku imam samo ja i nema volje opisivati jer to i nije tema ovog topica. ovo cega sma se dotakla je samo jedan djelic te ukupne slike. e sad sto se tice znanja i spoznaje, na sto si konkretno mislio? jeli svako znaje hrana za dusu? nekako mi se znanje o duhovnom i nematerijalnom svijetu cini vise kao teret za dusu... ne znam.. a i znanje o duhovnom svijetu je nama zabranjeno (u to nas ozbiljno upozorava i Biblija)

[zoki89]

e sad sto se tice znanja i spoznaje, na sto si konkretno mislio? jeli svako znaje hrana za dusu? nekako mi se znanje o duhovnom i nematerijalnom svijetu cini vise kao teret za dusu... ne znam.. a i znanje o duhovnom svijetu je nama zabranjeno (u to nas ozbiljno upozorava i Biblija)

Mislio sam općenito na duhovno znanje i spoznaju Za mene je važno tražiti i učiti iz svih izvora. Vjerujem u Boga i u duhovni svijet, ali želim ih bolje upoznati i shvatiti. Sumnjam da bi Bog htio da spoznajemo samo ovaj fizički svijet, te nam zabranio da istražujemo duhovni svijet i vezu s njime. Zar ti to ima logike ?

Ja ne znam zašto smatraš znanje o duhovnom i nematirijalnom svijetu kao teret za dušu. Znanje nas osvješćuje i pribižava našoj pravoj prirodi. Ono nas sprječava da nastavimo raditi iste pogreške, te nas štiti ako nam netko drugi želi nauditi.

Ja poštujem tvoje vjerovanje, ali iskreno bih ti savjetovao da se ne držiš toliko čvrsto samo za riječi iz Biblije. Crkva je otvoreno priznala da je javnosti dostupan jako mali dio izvorne Biblije, te da su neke stvari oni sami mijenjali.

[Opća opasnost]

nera23 kaže:

procitala sam bila i to medicinsko objasnjenje fenomena paralize sna, ali uzimajuci u obzir da se cijela zapadna medicina temelji na ateizmu, a i samo sturo objasnjenje koje mi ne daje odgovor na pitanje (ne samo meni vec i mnogima) zasto sam prilikom tog (za mene jezivog iskustva) imala intenzivan osjecaj necije prisutnosti?

Stimulacija pravog dijela mozga u pravom trenutku i eto ti osjecaja necije prisutnosti.


Left temporoparietal junction

In September 2006, it was reported in Nature[2] that Shahar Arzy and colleagues of the University Hospital, Geneva, Switzerland, unexpectedly had reproduced an effect strongly reminiscent of the doppelgänger phenomenon via the electromagnetic stimulation of a patient's brain. They applied focal electrical stimulation to a patient's left temporoparietal junction while she lay flat on a bed. The patient immediately felt the presence of another person in her "extrapersonal space." Other than epilepsy, for which the patient was being treated, she was psychologically fit.

The other person was described as young, of indeterminate sex, silent, motionless, and with a body posture identical to her own. The other person was located exactly behind her, almost touching and therefore within the bed on which the patient was lying.

A second electrical stimulation was applied with slightly more intensity, while the patient was sitting up with her arms folded. This time the patient felt the presence of a "man" who had his arms wrapped around her. She described the sensation as highly unpleasant and electrical stimulation was stopped.

Finally, when the patient was seated, electrical stimulation was applied while the patient was asked to perform a language test with a set of flash cards. On this occasion the patient reported the presence of a sitting person, displaced behind her and to the right. She said the presence was attempting to interfere with the test: "He wants to take the card; he doesn’t want me to read." Again, the effect was disturbing and electrical stimulation was ceased.

Similar effects were found for different positions and postures when electrical stimulation exceeded 10 mA, at the left temporoparietal junction.

Arzy and his colleagues suggest that the left temporoparietal junction of the brain evokes the sensation of self image—body location, position, posture etc. When the left temporoparietal junction is disturbed, the sensation of self-attribution is broken and may be replaced by the sensation of a foreign presence or copy of oneself displaced nearby. This copy mirrors the real person's body posture, location and position. Arzy and his colleagues suggest that the phenomenon they created is seen in certain mental illnesses, such as schizophrenia, particularly when accompanied by paranoia, delusions of persecution and of alien control. Nevertheless, the effects reported are highly reminiscent of the doppelgänger phenomenon.[3] Accordingly, some reports of doppelgängers may well be due to failure of the left temporoparietal junction.

[one.armed.scissor.]

dakle, bilo mi je glupo otvarat novu temu pa ću iskoristit ovu te se nadam da će netko pročitat.

sinoć sam mirno spavala i u jednom trenu se iz čista mira probudila i neka bijela sjena je lebdjela iznad stropa što je trajalo možda 3-5 sekundi i jednostavno se povuklo tj. nestalo... buljila sam još nekih 10 sekundi nakon čega sam se okrenula na drugu stranu i jednostavno zaspala. ujutro sam se sjetila što se zapravo desilo.

sjećam se da se tokom noći nisam probudila onako umorno nego sam otvorila oči brzinom svjetlosti. tj. ko da sam znala da moram gledati upravo ravno u taj strop gdje se sve to dešavalo. da li ovo ima kakvo značenje ili ne? glupo mi je reći da je to bio duh jer šta ja znam... ne vjerujem u duhove a nije opet to bila neka bijela krpa. bilo je onako... bijela sjena potpuno magična, skoro da je svjetlucala dok se lagano povlačila. ono što je mene najviše zaintrigiralo jest da uopće nisam bila preplašena. dapače, bilo je to nekakvo rajsko iskustvo (a inače se trzam od takvih praznovjernih stvari). doživjela sam svakakih gluposti i patila godinama od paralize sna ali ovo nije bila paraliza niti lucidni snovi. bila sam budna i svojim očima vidjela to što jesam

nadam se da će netko odgovorit, eto

[hamstercat]

to ti moze bit onaj tren pred astralis kad se mozes odvojit od tijela ali za to treba vjezba i koncentracija da do toga i dode. nekim ljudima prelazak u astralis pocinje mjenjanjem svijesnog oko njih npr. titranje djelova koje vide, pretvaranje u negativ ili ko tebi izmaglica. cesto se smatra da su ti djelovi zapravo prikaz prolaza kroz dimenzije.

[blog]

one.armed.scissor. kaže:

dakle, bilo mi je glupo otvarat novu temu pa ću iskoristit ovu te se nadam da će netko pročitat.

sinoć sam mirno spavala i u jednom trenu se iz čista mira probudila i neka bijela sjena je lebdjela iznad stropa što je trajalo možda 3-5 sekundi i jednostavno se povuklo tj. nestalo... buljila sam još nekih 10 sekundi nakon čega sam se okrenula na drugu stranu i jednostavno zaspala. ujutro sam se sjetila što se zapravo desilo.

sjećam se da se tokom noći nisam probudila onako umorno nego sam otvorila oči brzinom svjetlosti. tj. ko da sam znala da moram gledati upravo ravno u taj strop gdje se sve to dešavalo. da li ovo ima kakvo značenje ili ne? glupo mi je reći da je to bio duh jer šta ja znam... ne vjerujem u duhove a nije opet to bila neka bijela krpa. bilo je onako... bijela sjena potpuno magična, skoro da je svjetlucala dok se lagano povlačila. ono što je mene najviše zaintrigiralo jest da uopće nisam bila preplašena. dapače, bilo je to nekakvo rajsko iskustvo (a inače se trzam od takvih praznovjernih stvari). doživjela sam svakakih gluposti i patila godinama od paralize sna ali ovo nije bila paraliza niti lucidni snovi. bila sam budna i svojim očima vidjela to što jesam

nadam se da će netko odgovorit, eto

Zanimljivo iskustvo.Netko je "Ovuda prolazio" i "vidio" tebe.To je bila ocito posjeta iz druge dimenzije i odlazak koji si ti vidjela.Obicno to sada u tebi budi jos vise osjecaje prema nadnaravnom i izranjaju iz tebe mogucnosti prema alternativi.To je mozda taj okidac tebi za dalje.Treba vidjeti sada događaje koji budu bili dalje.Slicno je bilo i meni al u budnom stanju pred drugim ljudima koji nisu nista vidjeli.
Znaci neka posjeta je bila, probaj o tome razmisljat i provjerit u to vrijeme neke događaje koji su se dogodili.

[GaliciaO]

Prije svega pozdrav svima, tražila sam po netu eventualna rješenja za mene i moj problem koji me prati još od nove godine pa naletih na ovaj forum gdje neke osobe imaju problem kao i ja, pa odlučih da se prijavim na ovaj forum i da sa vama podijelim svoj problem, jer me roditelji očito ne razumiju.Sve je počelo poslije nove godine kada sam se počela budit oko 3:00h, nekad varira 2:50 - 3:30 al baš uvijek oko toga vremena, počele su mi se priviđat svakakve stvari, počela sam sanjati svašta od mog druga koji je poginuo prošle godine do nekih sitnica. Išla sam na saljevanje strave to je neki '' islamski '' običaj iako ne postoje neki izvori gdje se saljevanje strave ukrštaje sa islamom ali eto, međutim ta žena mi je rekla da sam samo malo isprepadana, što naravno nije istina jer ja mislim da ću poludjet od toga, ono što je specifično za moj problem je što ja sanjam ono što će se kao desiti. Ti snovi se mogu protumačit tek kada se sve to dogodi, evo jedan primjer:
Neki dan moj rahmetli tetak je umro od raka pluća i sve je to prošlo, na njegovu četrestinu ( 40 dana odkako je umro po Islamu se obavlja učenje hatme/tehvid.. i tad je najteži dan za mejta) Sanjala sam njega kako jede u nekoj kuhinji sa nekim mladim čovjekom i smije se grohotom. Taj čovjek mi je bio poznat, al fkt se nisam mogla sjetit njegovog lica. Sve sam ja to fino ispričala mami i prošlo je od toga nekoliko dana. Tačno dan prije moga rođendan zvoni telefon kad umro od moje mame rođak 43 godine, ne znam jesam li njega zaista sanjala, al sam se baš prepala.Tako sam i jednom sanjala da listam knjigu sa zadacima iz pascala ( a sutradan sam imala takmičenje iz informatike) i baš na jednom zadatku sam zastajala nešto je bilo vezano za predstupne godine, i zapamtila sam te neke detalje iz sna, kad sutradan taj zadatak na testu, mom čuđenju nije bilo kraja. Svi mi govore da se moja psiha igra samnom sa obzirom da sam tek ovde godine napunila u 16 godina i da sam ja u tom fazonu, al ja vam garantujem da ima nešto više od samo psihe.

[hamstercat]

ovak pojasnjenje sa psiholoske strane bilo bi da u dobi od 15 do 10 covjek odbacuje djetinje i da njegov mozak pocinje obradivati stvari koje su se do tada kosile sa djetinjim dakle mozak pocinje shvacat da nije sve sretno i veselo vec da ima tu i horora i tuge. najcesce se to manifestira nocnim morama i budenjima oko 2 do 4 kad ti mislis da spavas mozak radi punom parom.e sad ono sto psiholzi ne spominju je veliki tjecaj na covijeka koji odbacuje djetinje,a djeca su vise podlozna parnormalnom od ljudi i dolazi do konflikta. ako vjerujes u paranormalo trebala bi radit na tome i pokusat kontrolirat snove jer lako kroz njih mozes prec u astralis i vise dimenzije,ako to nezelis proci ce samo od sebe kako doslo tako proslo. npr ja od djetinjstva vidim duhove i tek sad znam kako kontrolirati svoje sposobnosti ignorirati ili vidjeti, ni upozorenja preko snova nisu mi strana ali ja sam zeljela svoju sposobnost zadrzati.

[Optimus Radio]

Pozdrav,

nemam više snage boriti se sa time i razmišljati o tome, šta je to ... želim Vaše mišljenje.

Uglavnom ne sječam se cijelog sna, već samo nekih "bitnih" dijelova.

Znači, radnja se odvija u mojoj kući i svako veče bude nekakve emisija, nekakvo hrvanje između cura i dečkiju i kada bi završila ta emisija i kad bi pogledao u bilo koji cosak prema plafonu tamo je stajala gore zena i onda bi mi se vid zamutio i ona bi me napala i nekakve njene zivotinje, mislim da su to bile ovce. Jednom sam u snu ozivio tu jednu zivotinju i onda me pustila, nije me napadala jedan dan i onda opet.

Pomozite mi molim Vas, dajte mi savjet, bilo šta.

[worldbridger]

To ne funkcionira tako, morat ćeš sama svoju podsvijest prokljuviti.

Također:
Lucidno sanjanje i prihvaćanje noćnih mora.

[nevanevičicaa]

worldbridger kaže:

To ne funkcionira tako, morat ćeš sama svoju podsvijest prokljuviti.

Također:
Lucidno sanjanje i prihvaćanje noćnih mora.

HVALA TI na ovom linku !


< pa kaze . EMBRACE YOUR SHADOW .>

[abdel]

strah me zaspat na ledjima. ko bi reko da u krevetu moze covjek dozivjeti jedno od najstrasnijih pa drugo od najstrasnijih iskustava u zivotu. ovo prvo mi se desilo sa 16. godina, a ovo drugo nedavno. mogu samo reci da sam kao dijete bio hrabriji. sa 16. godina sam usnio likove iz video igrice, točnije vraga demona iznad sebe dok sam na ledjima spavao u suncanim poslijepodnevnim satima. ne moram reci da sam se prestravio. no dobro, ovo drugo iskustvo je takvo da sam se ja sa 21 godinom zivota prepao ko dijetesce od 5 godina. spavao sam na ledjima, to mi je inace bilo stresno razdoblje u zivotu, pa sam kontao da je paraliza sna normalna za stresan nacin zivota. usnio sam svog pokojnog očuha, koji je bio negativac i za zivota, a to je ostao i u smrti. sad kad ovo pisem i kad se sjetim osjetim ko da ce me prozdrat i izvuc iz utrobe zivog, u snu, a ne mozes se probudit iz svega toga, nepomican u nesvijesti do bezvijesti. ostajem lezati i cini mi se da prolazi vjecnost u tom trenutku straha i beznadja, poput trupla nasukanog na pucini. iznenada se bljestavilo pojavilo, a to me moja djevojka probudila.. ne mogu opisati osjecaj ushicenja, srece i olaksanja kad sam vidio njeno lice, kao da sam iz mrtvih dosao ponovo medju zive.

[Austrheim]

preporucljivo je spavati na boku, u potpuno mracnoj sobi, i ne jesti skrob i secer iza 18h (masno je u redu, npr. plava riba za veceru), tako pojavu paralize u snu mozemo minimizirati ili izbjeci. za teze slucajeve tu je i melatonin koji se pije prije spavanja,
za najteze slucajeve tu je i antidepresiv Fevarin (koji skracuje REM san, a paraliza u snu je poremecaj te faze sna; isti lijek produbljuje duboki NREM san, a osim toga ima i jako agonisticko djelovanje na sigma-1 receptor)

meni su najgore epizode paralize u spavanju (sa i bez ''napada iz astrala'') bile tijekom popodnevnog odmora u osvijetljenoj sobi, i da prilikom spavanja na ledjima...
onda sam poceo citati o tome, i psiholozi i psihijatri preporucuju ovo gore navedeno za izbjegavanje toga, od tada (pa vec 3g) nemam problema s tim.

[abdel]

hvala na pomoci, nadam se da ce spavanje na boku u zamracenoj prostoriji biti dovoljno.. citao sam da u prosjeku svatko dozivi 2 paralize sna u zivotu, u mladjoj i starijoj dobi. ja sam dobro starto sa vec 2. ne znam kako je vama, ali ja ne mogu zamisliti jos deset ovakvih.. zavrsio bih u bolnici, doslovice bi zavrsio.

[kilogranja]

Bok,

ne radi se o meni osobno ali sam prisustvovala jednom dogadjaju. Za sam fenomen astralne projekcije sam cula, tj. to je prvo na sta me ovo asociralo.
Naime, jedna meni bliska osoba vec u par navrata kad zaspe govori nekim cudnim, nepoznatim jezikom. Nekidan je u toj silnoj prici pala s kreveta i kad se probudila, nakon koju minutu, bila je jako uplasena i u panici. Ono sta ju je preplasilo je kako kaze to sta je lebdjela iznad svog tijela, tj. vidjela je sebe na podu i pomislila je da je umrla buduci da je napustala svoje tijelo.

Zanimljivo u toj prici, odmah je dotrcala do mene kako sam bila za laptopom i rekla mi da guglam frazu "selamat gajun, selamat ja", jer joj je kako tvrdi dok se sve to dogadjalo neki glas uporno to ponavljao. Ja sam u tom guglanju nabasala na nekakvu federaciju svjetlosti, galakticku federaciju, Sirius se spominje, to je neki izraz koji tamo znaci "Be one, be in joy."

Ispada da je rijec o malim zelenima sa Siriusa. Ja o tome nemam nikakav cvrsto izgradjen stav, niti se usudjujem ista sa sigurnoscu tvrditi, pa ako ima netko upuceniji ko bi mi mogao prokomentirati ovo, bila bi zahvalna jer me sve skupa zaintrigiralo.

Odmah sam ispitala da li je ikad citala i raspitivala se o takvim stvarima jer u podsvijesti ostaju stvari kojih sami nismo svjesni, tvrdi da nije.