Kako izdati knjigu?

[Deckard]

Danas je izdati knjigu postalo pis of kejk - sve što treba - platiti. Okej, možda ja imam od prije malu averziju naspram samoizdavanja, ali sada je to polako preraslo u još veću mržnju. Nije to toliko loše koliko se čini na prvi pogled, danas je službno objaviti, po "pravilima" roman postala nemoguća misija i vjerujem da se negdje u svim tim rukopisima nalazi nešto dobro što je zanemareno. Već duže vrijeme pratim nekoliko književnih grupa i samoizdavanje je postalo novi književni hit, postoji nekoliko "izdavača" (ustvari tiskara, ali kad sam išao pojasniti razliku dobio sam da ne znam što je to izdavač, a što obična štamparija...) koji se glasno reklamiraju po društvenim mrežama, obećavajući da će isuniti nečiji san o tome da bude pisac. Kao drugo, novi "pisci" ustvari vjeruju da su legitimni pisci koji su prošli cijeli postupak rada na romanu. Nisu. Nijedan od njih. Nitko ne može napisati roman u mjesec dana, ispraviti sve pogreške u dva dana i nazvati to lektoriranjem (napravljenim od strane prijateljičine prijateljice koja voli puno čitati). Pa sam par puta upitao jesu li pokušali poslati svoje radove nekom izdavaču. Jesu, ali nisu dobili odgovor (što razumijem) no tetkina kuma je rekla da je najbolji roman koje su čitali, pa što izdavači znaju (oni koji im odbiju rukopis). Iritacija se nastavlja time što se svi međusobno zovu "piscima" i "književnicima" što, opet, nisu, iako možda i jesu, ne znam oko tih finesa - pisac je svatko tko nešto piše? - i što svoje radove nude na prodaju valjda tri puta dnevno. Mislim, svaka čast na entuzijazmu, ali brate nema te fore koja će mene natjerati da dam 120 kuna za knjigu koju ne mogu prethodno pročitati. I onda dobijte dar ako kupite knjigu, pa još jedan manji dar, kao usisavač sa sto nastavaka - mislim koji lijepi racku? Književnost na kile? Ako je tako, uzimam onda dvije i pol, za ponijeti doma. Tako da, ukloiko ima neka duša koja se boji da neće nikad objaviti rad - straha nema, došli smo u novo doba. Danas je pisac SVATKO. Samo pripremite kešovinu. Cijena? Prava sitnica.

[Nick7]

Pravi pisac je onaj koji piše za svoju dušu, i ne zamara se gdje će, kako će, te hoće li uopće biti negdje izdan .

Ja sam mišljenja da to dođe s vremenom samo od sebe. Ako to što se piše vrijedi to jest. Treba samo biti uporan, slati na raznorazne natječaje, natjecanja itd. I onda tu kreće životna lutrija da te zamijeti netko s iole ukusa u književnu riječ i s dosta love na računu. Što se na više natječaja prijavi i pobere kojekakve nagrade i priznanja, to je i veća šansa da se postane i bude zamijećen.

[Deckard]

Nick7 kaže:

Pravi pisac je onaj koji piše za svoju dušu, i ne zamara se gdje će, kako će, te hoće li uopće biti negdje izdan .

Tako je. Nismo svi Nives Celzijus

Ja sam mišljenja da to dođe s vremenom samo od sebe. Ako to što se piše vrijedi to jest. Treba samo biti uporan, slati na raznorazne natječaje, natjecanja itd. I onda tu kreće životna lutrija da te zamijeti netko s iole ukusa u književnu riječ i s dosta love na računu. Što se na više natječaja prijavi i pobere kojekakve nagrade i priznanja, to je i veća šansa da se postane i bude zamijećen.

S jedne strane to je uglavnom istina. S druge strane nije. Prije sam znao slati radove na te natječaje i nikada nisam dobio odgovor. Znam još nekoliko ljudi koji su radili istu stvar, ista rutina. Činjenica je da u Kroejši pisanje i izdavanje ne idu zajedno. Ili osobno znaš izdavača ili imaš ludu sreću da je lik profesionalac, pa ti prepozna kvalitetu rada ili si sam platiš, pa se fino reklamiraš. Natječaji i priče više nemaju baš neki odjek.

[Nick7]

Deckard kaže:

Tako je. Nismo svi Nives Celzijus

Hjaaaooo, sve samo ne to .

Deckard kaže:

S jedne strane to je uglavnom istina. S druge strane nije. Prije sam znao slati radove na te natječaje i nikada nisam dobio odgovor. Znam još nekoliko ljudi koji su radili istu stvar, ista rutina. Činjenica je da u Kroejši pisanje i izdavanje ne idu zajedno. Ili osobno znaš izdavača ili imaš ludu sreću da je lik profesionalac, pa ti prepozna kvalitetu rada ili si sam platiš, pa se fino reklamiraš. Natječaji i priče više nemaju baš neki odjek.

Ozbiljno . Iskreno nemam baš previše iskustva. Tek sam se odnedavno okuražio i poslao na ovaj zadnji SFerin natječaj i na Knjižnice grada Zagreba za kratki fantasy. Odmah je ekipa odgovorila da su zaprimili, te da će obavijestiti kada dođe vrijeme o daljnjoj proceduri, i zaista jesu. Vjerujem da ima natječaja gdje je ekipa takva da se ne udostoje ni odgovoriti, samo nisam bio svjestan da ih je tako puno. Ajd još za izdavače mi je jasno, ali barem za ove što otvore natječaj bi čovjek da drže do komunikacije s ljudima koji se prijave.

[Rothmans]

Moram se nadovezati na ovu priču (sa zakašnjenjem!) o tome koliko je tisuća riječi dnevno moguće napisati, a koliko ne. Moram naglasiti da ima pisaca i ljudi koji pišu s izuzetnom lakoćom, stoga nije ni čudno što netko odere 5000 riječi dnevno, a netko jedva 1000. Recimo, ja sam jučer napisala 4500 riječi, što mi se čini čak i nedovoljno za nekoliko sati pisanja. A onda Stephen King koji piše 5000 dnevno, zamišljam ga kako piše jednom rukom i na jedno oko.

Ne znam, individualni smo i svatko ima drukčiji doživljaj sebe u pisanju. Što se mene tiče, kad ne bih radila milijun i jednu pauzu dnevno, mislim da mi ne bi bio problem ni 7000 dnevno. Je da bi mi glava navečer bila kao cocin bubanj, ali meže se, meže!

Pusa svima

[Rothmans]

Zaboravih reći da trenutno pišem dječji romančić pa otud takva lakoća. Možda.

Nego, mene zanima jel i vas ljuti što skoro pa i nema natječaja za neobjavljene romane? Još do prošle godine bio je barem VBZ-ov natječaj, a sada više ni njega nema.

Ovo sve što postoji su za najbolje objavljene knjige. Grrr.

[FeetF1]

Moje nedavno iskustvo.
Poslao sam izdavačkoj kući par primjeraka svojeg stvaralaštva. Pismo - poštom.
Napominjem da sam dobro upoznat s naslovima koje objavljuju jer dosta njihovih izdanja imam u svojoj kućnoj biblioteci.
Pa bi se onda i moji radovi uklopili u njihov profil.

Odgovora nije bilo.

Nick7 kaže:

Ja sam mišljenja da to dođe s vremenom samo od sebe. Ako to što se piše vrijedi to jest. Treba samo biti uporan, slati na raznorazne natječaje, natjecanja itd. I onda tu kreće životna lutrija da te zamijeti netko s iole ukusa u književnu riječ i s dosta love na računu.

Dobar primjer o upornosti je J.K. Rowling. Odbilo ju je sedam-osam izdavačkih kuća - a prvi joj je roman objavljen kad je, ako sam dobro upamtio,
osmogodišnja kćerka vlasnika izdavačke kuće rekla da joj se roman sviđa pa ga je on odlučio tiskati.

Ah, da - i Walta Disneya su jednom otpustili s obrazloženjem da nije maštovit.

Tako da se slažem s onim da 'treba naći nekog koji u tebi /tvom radu/ vidi nešto.'

[Lyanna Stark]

Zašto nisi poslao svoj rad putem mejla?

[Rothmans]

Jesi poslao zgotovljene rukopise ili...?

Ako nisi, ne čudi me, jer obično vole pročitati (ako uzmu čitati) cjelovit rukopis.
Ja sam se prošle godine javila jednom uredniku s pola rukopisa pa mi je čovjek fino rekao da mu pošaljem kad bude gotov. Što je u redu.

A rukopis je meni uvijek bolje poslati poštom jer ga urednici odmah mogu uzeti čitati, a mejlove dosta i ignoriraju. Čudno da je u ovim vremenima tehnologije to ostalo još uvijek romantično.

A ima i onih koji vole preko mejla.
A ima i onih kojima padne mrak na oči kad dobiju rukopise jer su niškoristi urednici i radije bi okopavali krumpir nego radili svoj posao. (Nadam se da se šalim)

[zuikaku]

Nick7 kaže:

Pravi pisac je onaj koji piše za svoju dušu, i ne zamara se gdje će, kako će, te hoće li uopće biti negdje izdan .

Ja sam mišljenja da to dođe s vremenom samo od sebe. Ako to što se piše vrijedi to jest. Treba samo biti uporan, slati na raznorazne natječaje, natjecanja itd. I onda tu kreće životna lutrija da te zamijeti netko s iole ukusa u književnu riječ i s dosta love na računu. Što se na više natječaja prijavi i pobere kojekakve nagrade i priznanja, to je i veća šansa da se postane i bude zamijećen.

Meni je u pravilu zanimljivo čitati popise pobjednika na natječaju. Ispada da je to ekipa ljudi oko onih koji natječaje organiziraju a ni pobjedničke priče me osobito ne oduševljavaju.

Rothmans kaže:

Zaboravih reći da trenutno pišem dječji romančić pa otud takva lakoća. Možda.

Nego, mene zanima jel i vas ljuti što skoro pa i nema natječaja za neobjavljene romane? Još do prošle godine bio je barem VBZ-ov natječaj, a sada više ni njega nema.

Ovo sve što postoji su za najbolje objavljene knjige. Grrr.

To je onaj gdje su nudili 100000 kn za pobjednički roman? Isprva djeluje vrlo privlačno ali onda pročitaš da se pobjednik odriče bilo kakvih daljnjih autorskih prava a izdavač ima pravo sa djelom raditi što poželi (reizdavanje, prijevodi), bez ikakvih daljnjih naknada. Barem sam tako shvatio. Djeluje mi pomalo štetno po pisca ali 100000 zvuči predobro i mora biti neka kvaka...

Ispada da je najbolje podići kredit i sam izdati knjigu ukoliko si siguran u svoju kvalitetu (da, znam, tu leži zamka). Jedino je onda problem distribucija.

[Deckard]

zuikaku kaže:

Meni je u pravilu zanimljivo čitati popise pobjednika na natječaju. Ispada da je to ekipa ljudi oko onih koji natječaje organiziraju a ni pobjedničke priče me osobito ne oduševljavaju.

I time se nekako sažima cijeli problem tih natječaja.

[Rothmans]

Ja nekako ovako razmišljam: književna scena u HR je relativno mala, najnormalnije mi je da se ljudi upoznaju na raznim čitanjima i promocijama i jasno mi je da to sve jedan te isti krug ljudi.

Stvarno iskreno ne vjerujem u priče da bi netko samo temeljem poznanstva dobio natječaj. Zašto bi netko navukao na sebe takvu ljagu za svega nekoliko tisuća kuna? Ne znam, ja volim misliti da doista nagrade pokupe oni koji su to i zaslužili kvalitetom rukopisa.

Ruku na srce, hrpa ekipe piše stvari sumnjive kvalitete i onda misle da su boga uhvatili za bradu i da im svi trebaju pohrliti dijeliti nagrade i izdavati knjige. Ali to je sad već problem što dosta ljudi ima velikih problema sa samokritikom. Kvalitetan urednik zna prepoznati nešto što stvarno ima potencijala, makar bilo i u povojima.

Ali meni je zapravo jako zanimljivo gledati na fejsu ovu ekipu "pisaca". Ivana Ivanović - pisac, Marko Marković - writer... Ne znam što bih mislila o tome.

[Lyanna Stark]

Rothmans kaže:

Ja nekako ovako razmišljam: književna scena u HR je relativno mala, najnormalnije mi je da se ljudi upoznaju na raznim čitanjima i promocijama i jasno mi je da to sve jedan te isti krug ljudi.

Stvarno iskreno ne vjerujem u priče da bi netko samo temeljem poznanstva dobio natječaj. Zašto bi netko navukao na sebe takvu ljagu za svega nekoliko tisuća kuna? Ne znam, ja volim misliti da doista nagrade pokupe oni koji su to i zaslužili kvalitetom rukopisa.

Ruku na srce, hrpa ekipe piše stvari sumnjive kvalitete i onda misle da su boga uhvatili za bradu i da im svi trebaju pohrliti dijeliti nagrade i izdavati knjige. Ali to je sad već problem što dosta ljudi ima velikih problema sa samokritikom. Kvalitetan urednik zna prepoznati nešto što stvarno ima potencijala, makar bilo i u povojima.

Ali meni je zapravo jako zanimljivo gledati na fejsu ovu ekipu "pisaca". Ivana Ivanović - pisac, Marko Marković - writer... Ne znam što bih mislila o tome.

Uglavnom se slažem. Samo - otkuda ti to da ljudi imaju problem s samokritikom? Ja mislim da je upravo suprotno, mislim da smo svi mi postali društvo hejtera, svi imamo neke glupe previsoke standarde - pa na ovom forumu se moglo čuti da je 90% objavljenih knjiga smeće - dođe mi da im kažem: ništa, vi onda uživajte u knjigama ili ne.

[Rothmans]

Pa ne znam, baš sam stekla takav dojam To gledam po činjenici da si je netko preko noći uvrtio u glavu da će "sutra postati pisac" i onda je on od sutra pisac pod svaku cijenu.

Općenito sam okružena ljudima koji pišu na ovaj ili onaj način, prozu, dramu ili poeziju i uvjerena sam da im fali samokritike.
Koliko god svi imali različite ukuse u čitanju, svejedno se donekle objektivno da prosuditi što je dobro, što je potencijalno dobro, a što je šrot. Naravno da nije sve crno-bijelo, ali neki od domaćih ili stranih hitova nisu postali hitovi samo na temelju marketinga. Mora nešto biti valjda i tu toj knjizi.

Gledaj samo po ovom forumu: ljudi se javljaju s pitanjima kako grafički prelomiti knjigu, kako izdati rukopis, kako doći do inozemnih izdavača!, a rukopis im još nije ni u primozgu. To smatram manjkom samokritike.
(S druge strane, razumijem da je to vrsta samoboosta i vizualizacije spisateljske budućnosti, pa ajde)

Ali jebote, valjda trebaš imati neki početni kapital (barem prvi draft rukopisa!) da bi mogao razmišljati o idućem koraku. Svi bi bili pisci, a nitko ne bi ostavljao guzični znoj na stolici!

[Lyanna Stark]

Ma to su samo boljke interneta. Ljudi se priključe na forum i pišu na njemu što žele i pitaju što žele znati. Vjerojatno je bilo takvih i prije pojave interneta, samo ih je danas lakše primjetiti

[Deckard]

Rothmans kaže:

Ali meni je zapravo jako zanimljivo gledati na fejsu ovu ekipu "pisaca". Ivana Ivanović - pisac, Marko Marković - writer... Ne znam što bih mislila o tome.

Meni je osobno još više zanimljivija ekipa koja ih prati. To se zna nakupiti po cirka stotinjak komentara ispod neke obajve i svi hvale rukopis (koji, naravno nije vidio lektora, izdavača, bilo koga iole povezanog s tim poslom) kao nešto najbolje što je ikad izdano.

[FeetF1]

Lyanna Stark kaže:

Zašto nisi poslao svoj rad putem mejla?

I like the old-fashioned way.
Volim dobiti pisamce (ili npr. paket kad naručim knjige), pa kad odmotaš...

Dakako, u izdavačkoj kući ne moraju biti tako sentimentalni, ipak tamo vode jedan posao.
Ali, smatrao sam da će pisamce prije doći do izražaja - a i uložiš više truda kad šalješ pismo - isprintaš sve na papiru, odeš do pošte, staviš u kuvertu, napišeš adresu, pošalješ... I uzalud čekaš da ti se jave.

Pretpostavio sam da mejlove dobivaju svakodnevno u većim količinama - pa bi moj mogao proći nezmaijećeno.
Ali, očito da isto može biti i s pismom.

Rothmans kaže:

Jesi poslao zgotovljene rukopise ili...?

Ako nisi, ne čudi me, jer obično vole pročitati (ako uzmu čitati) cjelovit rukopis.
Ja sam se prošle godine javila jednom uredniku s pola rukopisa pa mi je čovjek fino rekao da mu pošaljem kad bude gotov. Što je u redu.

Ne pišem prozu, radilo se o poeziji (a poezija nikad nije do kraja 'zgotovljena' jer se stalno stvara)... Nisam slao cijeli svoj 'opus' nego nekoliko 'oglednih' primjeraka mog stvaralaštva, pa ono - nek' procijene... Naglasio sam im da toga ima još, u slučaju da su zainteresirani.

[Nick7]

FeetF1 kaže:

Dobar primjer o upornosti je J.K. Rowling. Odbilo ju je sedam-osam izdavačkih kuća - a prvi joj je roman objavljen kad je, ako sam dobro upamtio,
osmogodišnja kćerka vlasnika izdavačke kuće rekla da joj se roman sviđa pa ga je on odlučio tiskati.

Ah, da - i Walta Disneya su jednom otpustili s obrazloženjem da nije maštovit.

Tako da se slažem s onim da 'treba naći nekog koji u tebi /tvom radu/ vidi nešto.'

Baš sam taj Rowlingov primjer i imao na umu kada sam rekao da mislim da je to poput lutrije biti zamijećen. Može se većini ljudi tvoje djelo činiti fenomenalno, no ako se nekom izdavaču tako neće činiti, džaba sve.

zuikaku kaže:

Meni je u pravilu zanimljivo čitati popise pobjednika na natječaju. Ispada da je to ekipa ljudi oko onih koji natječaje organiziraju a ni pobjedničke priče me osobito ne oduševljavaju.

Mala smo zemlja, normalno je da se s vremenom svi međusobnoj upoznaju i svatko svakog zna. Na jednom natječaju na koji sam izašao, s po mojem mišljenju ne toliko dobrom pričom, drugo mjesto na natječaju osvojila je jedna, kolko sam skužio, već dobro poznata spisateljica. Poznavala je većinu žirija i ekipe uključenih u organizaciju natječaja, ali moram reći bez obzira na to, priča je bila zaista odlična. Definitivno je zaslužila prvo mjesto po mojem mišljenju. Žena je također svoju nagradu podijelila drugima. Prvu nagradu je odnijela jedna još nepoznata simpatična cura, čija priča je isto bila dobra, ali nekako ne toliko kao ova druga.

[Rothmans]

FeetF1 kaže:

I like the old-fashioned way.

Ne pišem prozu, radilo se o poeziji (a poezija nikad nije do kraja 'zgotovljena' jer se stalno stvara)... Nisam slao cijeli svoj 'opus' nego nekoliko 'oglednih' primjeraka mog stvaralaštva, pa ono - nek' procijene... Naglasio sam im da toga ima još, u slučaju da su zainteresirani.

Ako je poezija u pitanju, ono što bih ja preporučila je da složiš pjesme u zbirku po vlastitom nahođenju i kao takvu pošalješ urednicima koji objavljuju poeziju (Nekome u HDP, Kruni Lokotaru...). Tako će oni imati odmah imati pregled o čemu je riječ.


Nego, jel vam se da pričati na kakvim rukopisima trenutno radite? I čemu se nadate kad ih dovršite?

[FeetF1]

Rothmans kaže:

Ako je poezija u pitanju, ono što bih ja preporučila je da složiš pjesme u zbirku po vlastitom nahođenju i kao takvu pošalješ urednicima koji objavljuju poeziju (Nekome u HDP, Kruni Lokotaru...). Tako će oni imati odmah imati pregled o čemu je riječ.

Nisam ovdje neko vrijeme navraćao jer bijah prezaposlen (s poslom - ali ne književnoumjetničkim).
Al da odgovorim. Napominjem da većinom radim prepjeve. A kad nešto prepjevavaš, onda se trebaju i riješiti autorska prava onih koje prepjevavaš -
u biti, moraš, mislim, čaki i dobiti dozvolu za objavljivanje.

Recimo, uzmimo za ilustraciju nedavni slučaj - a radilo se samo o korištenju jedne pjesme u jednoj kampanji:

Konzervativni pokret ProLife planira pjesmu Arsena Dedića i Drage Britivića ''Kad se male ruke slože'' koristiti u svojoj kampanji kako bi utjecali na saborske zastupnike da zabrane abortus u Hrvatskoj. Taj potez razljutio je suprugu pokojnoga kantautora Arsena Dedića koja je, zajedno sa sinom Matijom Dedićem, nasljednica i nositeljica autorskih prava.

Kako navodi Jutarnji.hr, glazbenoj divi nije drago da se Arsenova pjesma povezuje sa zabranama. ''Nije mi drago čuti da se Arsenova pjesma povezuje s nekakvim zabranama. A još manje jer nas nitko nije kontaktirao niti javio da želi koristiti ‘'Kad se male ruke slože'’. No, to je običaj u Hrvatskoj da se vlasnike ne traži dozvola, eto, mene prijatelji znaju nazvati i obavijestiti kako su gledali film u kojem se izvodi moja pjesma, a ja nisam imala pojma”, rekla je Gabi Novak koja nije za zabranu pobačaja.

''Apsolutno sam protiv zabrana. Majka ima pravo odlučiti hoće li roditi i mora se poštovati ako na to nije spremna zbog životnih uvjeta ili teške malformacije fetusa. Ona ima pravo odlučiti hoće li ići na pobačaj. Makar je dobro razgovarati sa ženama kako bi se vidjelo postoje li i druge opcije. U svakom slučaju, kao najbliža obitelj Arsena Dedića nismo za to da se njegove pjesme koriste u ovakvim kampanjama”, rekla je Gabi.

https://dnevnik.hr/showbuzz/celebrit...---469971.html

Nego, jel vam se da pričati na kakvim rukopisima trenutno radite? I čemu se nadate kad ih dovršite?

Trenutačno tražim rukopise (zapravo, tipkopise) po tvrdom disku. Da, radio sam back-up, no čini se da nisam napravio back-up najnovijih stvari.
Disk radi probleme (neće učitavati), pa ne znam ima li tu spasa (osim nekom specijalističkom operacijom koja će puno koštati).
Srećom, većinu toga sam isprintao, no nisam siguran da li sam sve - neke stvarčice će biti očito izgubljene a dosta teže će ih biti dozvati iz
'riznice sjećanja'.

Ali, nešto smo naučili. Ne samo back-up (i to višestruki - drugi disk, USB, CD...) nego i temeljita provjera back-upa za ubuduće!