Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[E-Terreblanche]

Voltaire-Rasprava o toleranciji

To samo počeo čitati...Očekivao sam nek ozbiljne filozofske oglede,ali naišao sam ne nešto potpuno drugačije.
U biti već na prvim stranicama razvija se fini esej koji sevremenom da pretvoriti u roma.
U biti jako sam ugodno iznenađen jer u biti nema teških moralističkih parola već jedan priča koja se proteže od životnih do smrtnih uspjeha u ljudskom rod.I neuspjeha.

[Robierre]

rokurota kaže:

ima i film..narocito volim scenu vjesanja..odnosno ''pogled'' Peter Ustinova..

Film je isto odličan.

Pročitao sam još dvije knjige, čini mi se da nisu (još) prevedene na hrvatski, ali dojmovi su dobri...

Michel Houellebecq - Soumission (Podčinjavanje)
Francuska 2027., uslijed opće apatije i više manje jednoličnog izmjenjivanja vlasti s lijeva i s desna, kroz iglene uši u drugi krug predsjedničkih izbora ulazi "umjereni islamist" Ben Abas koji na kraju uz podršku socijalista i centrista uvjerljivo pobjeđuje Marine Le Pen. Neću puno o toj pozadini romana jer, iako je jako zabavna i dobro smišljena satira, čini mi se da baca u sjenu zanimljivije stvari u knjizi.
Prvo, tu je houellebecquovsko seciranje suvremenog društva i zapadne civilizacije - gorko-slatko kao i uvijek kod njegovih romana. Drugo, glavni lik je ovaj put profesor na Sorboni, stručnjak za Huysmansa, otuđen, u svakodnevnoj dilemi između indijskih smrznutih proizvoda ili sushija preko dostave, kratkotrajnih veza sa studenticama ili prostitutkama...uglavnom klasični Houellebecq. Ono što ja kod njega ranije nisam nalazio (tj. jako se teško naziralo usred općeg nihilizma), sada se po prvi put javlja - nada u mogućnost da postoji neki izlaz. Ako je suditi prema ovom romanu, čini mi se da je otkrio vjeru. :klap: A možda i ljubav - jer u onim porno scenama seksa na kraju ga uzbudi tek poljubac. U prvoj trećini romana, dok po predgrađima Pariza traje puškaranje (o kojem mediji ne izvještavaju) on u polubunilu odlazi u okolicu Poitiersa gdje svaki dan meditira pred kipom crne Gospe, a nakon toga provodi i kraće vrijeme u samostanu u kojem se Huysmans preobratio na kršćanstvo. Kad se nakon više tjedana vraća u Pariz, više ništa nije isto, Sorbona je privatizirana saudijskim kapitalom i postala je islamsko sveučilište - ali čini se da se ljudi brzo prilagođavaju novim okolnostima, uslijed trostuko većih profesorskih plaća i legalizirane poligamije. Ipak, uvjet za ostanak na poslu je da prihvati novu vjeru...
Uglavnom, odličan stil i puno postavljenih pitanja (bez odgovora ili nekad s besmislenim odgovorima), dosta referenci na književnike s kraja XIX stoljeća, većini njih je zajedničko preobraćenje, na neka zanimljiva mjesta itd. Osobno, zadnjih tridesetak stranica mi spuštaju dojam...ali i dalje vrlo dobra knjiga.

Edouard Louis - En finir avec Eddy Bellegueule (Završiti s Eddyjem Belleguelleom)
Jako mlad pisac, 21 godinu, i k tome prvi roman, ali lijep način pisanja bez obzira na nevin pristup. Priča kao priča je gorka, djetinjstvo, vjerojatno ni prvi ni zadnji s teškim životom...a za roman treba nešto više. Biti drukčiji - zapravo biti vidljivo drukčiji (jer u jednoj situaciji će zaključiti: nije predmet iživljavanja zbog svojih sklonosti koje očito ispod stola imaju i mnogi drugi, nego jer se one vide u govoru tijela pa je zato idealna meta da se svi drugi dokažu da se ipak uklapaju u opću shemu) u zabačenom selu u Pikardiji, valjda francuskoj verziji Like, usto žigosan obitelji iz radničke klase. Puno borbe jer društvo je konstruirano kao iživljavanje nad slabijim, muškarac nad ženom, macho nad slabićem, bogati nad siromašnim, a ako si od svega toga po malo, onda ostaje samo pobuna...ova knjiga je neka vrsta razotkrivanja prije novog početka. Uglavnom dobra knjiga bez obzira što mislim da će napisati i boljih.

[Dlapek]

Impresija kaže:

Maggie O'Farrell - Ruka koja je prva držala moju

Slučajno mi je došla pod ruke, ali nisam baš zadovoljna. Mučim se već tjedan dana s njom a tek sam na pola došla. Nije mi zanimljiva ali izdržat ću do kraja, možda se dogodi neki prijelomni dio koji će mi skroz promijenit mišljenje o knjizi.
Evo link ako koga zanima.

Mene je ta knjiga zadavila.

[Impresija]

Dlapek kaže:

Mene je ta knjiga zadavila.

Je, baš je ono -
Ne kontam čemu cijela ova priča oko Teda i Eline, nema mi smisla. Stranice i stranice njenog hranjenja djeteta.
Priča je počela kako se ona ničega ne sjeća a sad pred kraj se to uopće ne spominje. Možda sam propustila bit neku.

[Wild Horses]

Lev Grossman: "Kodeks" - Edward Wozny, mladi bankar, od jednog klijenta dobije zadatak organizirati njegovu privatnu knjižnicu starih i vrijednih knjiga među kojima se možda nalazi jedan rukopis za koji mnogi stručnjaci vjeruju da uopće ne postoji... Roman odlično počne, stranice se same okreću i stvarno je sve skupa napeto, zanimljivo i originalno. Nažalost, negdje od polovice knjige, priča gubi na snazi i postaje pomalo zamorna. Doduše, sam kraj (dosta neočekivan) ipak podiže konačnu ocjenu, tako da bih roman ipak stavio na popis preporuka jer se svakako radi o neobičnom i podosta originalnom djelu.

[The_End]

Pierre Peju-Mala kartuzijanka.
Jako razočaran, mislim da je sam pisac fulao poantu romana.
Roman se kreće oko usamljenog knjižnjičara Etienna kojem pod kombi padne mala djevojčica Eva.
No umjesto da se roman kreće oko njegovog odnosa s djevojčicom, toga uopće nema, makar se u opisu knjige to spominje kao glavna nit vodilja pisanja. Dublji odnos s djevojčicom Etienne ostvaruje tek 40.str prije kraja knjige, pisac je tu jako fulao.
Drugo što je veliki minus romanu su dijalozi koji su šturi, redak po redak, bez ikakvih osjećaja, isprekidani.
Monolozi takodjer.
Pisac skače iz opisa u opis, koji nemaju veze s romanom, baci kratki opis u par redaka, skoči na drugi, i tako skače li ga skače.
Najbolji dio romana je bio narativni dio, kada se pisac stavio u kožu jednog mladića koji je dijelio razred s Etiennom.
Opis majke slabo odrađen, smrt djevojke je nagovješten u svega 2 stranice te i okončan.
Ocijena 2/10.

[lexluthor84]

Douglas preston & Lincoln Child-"Relic"
Nedugo prije otvaranja važne izložbe u njujorškom prirodoslovnom muzeju,netko u toj ustanovi počinje ubijati ljude.Policija počinje istraživati ubojstva koja izgledaju kao djelo serijskog ubojice,no uskoro zaplet poprima jezovit i nadnaravni štih a istrazi se priključuje ekscentrični FBI-ev agent Pendergast.
Odličan triler,spoj "klasičnog" trilera sa serijskim ubojicom i nadnaravnog trilera u stilu X-Filesa.Ovo je ujedno prvi triler iz serije u kojoj je glavni lik FBI agent Pendergast-definitivno dobar početka niza koji izgleda da će biti sve bolji i bolji.

[Lyanna Stark]

Trenutno čitam uzgoj i njega trnovitih ruža od Margaret Dilloway i dosta mi se sviđa. Sada sam pri kraju.

[iowa]

Robierre kaže:

Edouard Louis - En finir avec Eddy Bellegueule (Završiti s Eddyjem Belleguelleom)
Jako mlad pisac, 21 godinu, i k tome prvi roman, ali lijep način pisanja bez obzira na nevin pristup. Priča kao priča je gorka, djetinjstvo, vjerojatno ni prvi ni zadnji s teškim životom...a za roman treba nešto više. Biti drukčiji - zapravo biti vidljivo drukčiji (jer u jednoj situaciji će zaključiti: nije predmet iživljavanja zbog svojih sklonosti koje očito ispod stola imaju i mnogi drugi, nego jer se one vide u govoru tijela pa je zato idealna meta da se svi drugi dokažu da se ipak uklapaju u opću shemu) u zabačenom selu u Pikardiji, valjda francuskoj verziji Like, usto žigosan obitelji iz radničke klase. Puno borbe jer društvo je konstruirano kao iživljavanje nad slabijim, muškarac nad ženom, macho nad slabićem, bogati nad siromašnim, a ako si od svega toga po malo, onda ostaje samo pobuna...ova knjiga je neka vrsta razotkrivanja prije novog početka. Uglavnom dobra knjiga bez obzira što mislim da će napisati i boljih.

jel ova knjiga uopce imalo napeta?
privaci me ali nesto mi govori da je vise napuhana od medija nego sto valja?

[Hazen]

Konačno, konačno sam pročitala barem nešto od Le Guinice, i to pošto nikako naći prve tri knjige o Zemljomorju, uhvatila sam se Tehanu za početak. Ostale ću morati naručiti odnekud koliko mi se čini.

Djeluje mi kao melem na dušu, sa svojim polaganim kontempliranjem, ispisivanjem svakodnevnih aktivnosti glavnog lika, ne - pretencioznošću kojom prikazuje svoj svijet i magiju u njemu. Sviđa mi se njena plemenitost. I nije mi dosadna, nimalo, mada se događaji nižu polagano.
Istovremeno je jednostavna i duboka i poslije nje mi pisci poput G. R. R. Martina samo još više idu na živce sa svojom pompoznošću.

Dakle Tehanu je četvrti, dosta kasnije napisan dio tetralogije o Zemljomorju. Glavni lik je Tenar, kojoj Ged dolazi nakon što je izgubio svu svoju magijsku moć poslije događaja u "Najdaljoj obali". Priča se zapravo vrti oko djevojčice koju Tenar posvaja nakon što su je zlostavljači unakazili i skoro ubili.

To što je riječ o četvrtom dijelu uopće ne smeta jer se kroz priču redovito spominju prethodni događaju potrebni za bolje razumijevanje radnje.

Sve u svemu, pitko, meko, plemenito, ne naročito dugo, bez težnje za epikom i nasiljem. Dobar dio današnjih fantasy pisaca, naročito muških, kao da misli da ne može napisati dobar fantasy bez to dvoje.
Iz svijeta Zemljomorja na neki način su potekli Potter i Kvothe, a ne bi se čudila ni inspiraciji za Martinovu Dany, kad pogledam radnju Tehanu.

[tromo]

Mark Twain - Tajanstveni stranac

od onih sam sto odrastah uz twaina,andersona,bracu grimm,ali tek sad procitah stranca jer kao dijete sam uzivao u pustolovinama toma i finna,a sad se opustam uz razgovore sa sotonom.Kratko i zabavno stivo o ne samo prijelazu iz srednjeg vijeka,moralu,zivotu,smrti,smislu...vec me asocira na tesline ideje(umjesto imena tesle ovdje je sotona,ali slicne moci imaju u glavi)najvjerojatnije jer sam negdje procitao da je djelo napisao nakon druzenja s teslom(nikolom naravno).


Glen Duncan - Ja,Lucifer

komedija o sotoni u tijelu pisca,meni super,zadovoljan..lagano za citati,dosta humora,sve u svemu dobro.

Dostojevski-Braca Karamazovi,

kad sam vec kod sotona,ponavljam neke dijelove karamazova(postala mi je kao tv program u devedesetima,uvijek pri ruci),ova knjiga sadrzi sve potrebno da bi se nazvala savrsenstvom pisanog dijela.
Priznajem,nisam procitao celzijevsku golu istinu tako da mi je trenutno dostojevski najjaci ucitelj ljudske duse.

[Robierre]

iowa kaže:

jel ova knjiga uopce imalo napeta?
privaci me ali nesto mi govori da je vise napuhana od medija nego sto valja?

Ne, napeta u smislu nepredvidljivih preokreta u radnji, to ne. Ali u smislu razvoja njegovog pogleda na situaciju od početka do kraja knjige - ima tu nečega. Ne bih je unaprijed otpisao zato jer se priča medijatizirana. To je možda "atraktivno" jer je istinita priča trenutno isforsirane tematike, zapravo biografija jer je Eddy Belleguelle zapravo on/pisac (promijenio je ime nakon što je otišao u Pariz studirati na Ecole normal sup.) i ima tu dosta "šokantnih" scena...ali ne, nije voajeristički trash. Smisleno je pisana tako da počinje kao obračun sa svima koji su mu zagorčali život, da bi se prema kraju između redova čitala spoznaja da su istovremeno svi krivi i da nitko nije kriv. To je taj neizdrživi životni paradoks. Npr. ovi koji su mu svaki dan na hodniku pljuvali u lice u jednoj sceni pred kraj dok igra u predstavi poneseni ovacijama opet su najglasniji ali sada u odobravanju - oni su određeni kontekstom, kao što je i njegova obitelj određena kontekstom dna društvene ljestvice. Ukratko.

[morjana]

FARMA, Tom Rob Smith

Dijete 44 (davno je to bilo) mi je bio odličan triler, zato sam jedva čekala da se dočepam Farme. Nažalost, Farma kao da nije od istog autora.

Danielovi roditelji nakon nekoliko pogrešnih poslovnih odluka i sve veće recesije ostaju bez imovine i odlučuju preostalim novcem kupiti farmu u Švedskoj kako bi tamo proveli mirovinu. Danielova majka Tilde je Šveđanka koja je kao šesnaestogodišnjakinja napustila Švedsku i farmu na kojoj je rođena pod nerazjašnjenim okolnostima.
Daniel ostaje u Londonu, životari od rijetkih honorara koje zaradi kao dizajner bez stalnog posla i stanuje kod svog partnera kojeg skriva od roditelja .
Izgleda da je sve kako-tako u redu, svi imaju svoje tajne; Danijel ne zna da roditelji nemaju novaca, oni ne znaju da je on gay, sve dok Daniel ne dobije očev poziv iz Švedske da mu je majka u psihijatrijskoj bolnici nakon živčanog sloma. Prije nego što uspije rezervirati let za Švedsku majka mu javlja da je otišla iz bolnice i neka je dočeka na Heathrowu, neka ne vjeruje ocu jer laže, nije luda, postoji zavjera i ima dokaze.

Tildino uvjeravanje Daniela u njenu priču, kronološko prezentiranje događaja, je previše razvučeno u sadržaju (2/3 knjige) iako kratkim poglavljima drži ritam. Daniel će na kraju sam potražiti odgovore i uvjeriti se što je istina. Nažalost tu leži najveći problem, ne toliko u sadržaju koliko u tome da je Smith to mogao, vjerujem i znao, bolje izvesti.


..and something completely different:

VRATA, Magda Szabo

Izvrsna knjiga, jedna od najboljih koju sam čitala.
Priča o prijateljstvu, ljubavi, odanosti, izdaji, krivnji i ponosu ispričana kroz odnos spisateljice i njene kućne pomoćnice (kućepaziteljice?).

Velika, velika preporuka.

[koko šanel]

Sign of the cross - Chris Kuzneski

Ne znam jel bilo već, ali neka.

Prati radnju više likova paralelno, svaki na svom kraju svijeta. Policajac, loši momci, arheolog, djevojka, katakombe, crkva...- sve ukomponirano u super priču. Nisam se mogla stati sa čitanjem.

Pročitala sam nedavno i oduševilo me. Napeto, zanimljivo, dobra priča koja pije vodu (dosta detalja i činjenica). Priča je slojevita, sve je rečeno na kraju, ništa ne "visi" nakon što se pročita do kraja. Chris si je baš dao truda. Definitivno jedna od najboljih knjiga koje sam ikad pročitala. Na srpskom je preveden cross, ostalih nažalost nema na našim jezicima. No, ima na engleskom, pa kome se svidi

I da, tko ima običaj čitati zadnji pasus knjige prije nego počne, neka ovaj put taj ritual preskoči

[Soleiol]

C.J.Sansom "Raskol" i "Crna vatra" - već su odavno na listi za čekanje, samo sam dobre preporuke dobila za ovog pisca i zaključila sam da je konačno došlo vrijeme da bar prvu iz serije pročitam. Knjige nisu razočarale, pisac je izvrsno prenio atmosferu 16.stoljeća, iako sam već na polovici prve knjige otkrila ubojicu nije me smetalo da nastavim dalje. Ispočetka sam planirala samo prvu knjigu pročitati ali toliko me povuklo da sam jednostavno morala nastaviti dalje sa Crnom vatrom. Strašno mi se sviđa što se bavi s toliko povijesnih detalja, prenosi duh toga vremena i čini ga stvarnim i živim. Zadovoljna sam što me čekaju još dvije knjige istog autora na polici

[Metropoli]

Vidim ima dosta stranih preporuka pa za promjenu malo domaćih autora.
Preporučam dvije knjige od Ivana Raosa: "Smijeh izgubljenih djevojaka" i "Na početku kraj."

Dosta čitke knjige s obzirom na tematiku i razdoblje kojim se bave. Knjizevnik ima zanimljiv životni put i djela su mu sama takva. Smijeh izgubljenih djevojaka kronika mladenaštva provedena u splitskom getu s izraženom socijalnom dimenzijom.

A dosta sličnosti može se naći između tadašnje omladine sa ovom danas, od glazbe i načina provoda koji se tada događao i koji se događa danas.

[mary89]

The Dead Zone, Stephen King
Johnny se nakon cetiri i pol godine nakon prometne nesrece budi iz kome. Ubrzo shvaca da vise nista nije kao sto je bilo, ostao je bez posla, majka mu je postala psih. bolesnik, roditelji su mu na rubu financijskog kolapsa, djevojka mu je udata za drugog. Uz sve to nakon budjenja otkriva da ima "fizije" tj. moc gledanja u buducnost.
Zanimljivo je pratiti glavnog lika kako se bori s zivotom nakon nesrece, kako pomaze policiji u otkrivljanju ubojice, teenegeru koji ima problema s citanjem, te na kraju spasava i svijet od treceg svjetskog rata.
Na nivou vrhunskog filma.

Jurassic Park, Michael Crichton
Zabavna, pametna, zanimljiva, napeta i jednostavno posebna knjiga. Ian Malcolm Razlikuje se dosta od filma, detaljnija je i ima vise akcije, ali ne cudi bilo bi nemoguce snimiti pojedine dogadjaje. Ali i film je jednako genijalan. Velika preporuka, osobito onima sto vole film.

[sicky]

Jan Guillou -Graditelji mostova, U visokom društvu
U ljeto 1901. dvojica mladih inženjera i džentlmena, vraćajući se sa studija u Dresdenu, stižu u veličanstveni dvorac usred grofovije Wiltshire u južnoj Engleskoj. Jedan je lord Albert, koji nakon očeve smrti treba preuzeti imanje kao i titulu 13. earla od Manninghama. Drugi je Sverre, najmlađi od braće Lauritzen, a njih dvojica odlučila su život provesti zajedno.

Prošlo je mnogo godina otkada su Sverre i njegova braća Lauritz i Oscar odrastali u siromašnoj ribarskoj obitelji na obali Norveške. Njihova neuobičajena tehnička nadarenost, uz pomoć dobrotvornog društva iz Bergena, dovela ih je do najprestižnije onodobne inženjerske diplome – one Tehničkog fakulteta u Dresdenu.

Lauritz se vratio u Norvešku, Oscar je pobjegao u Njemačku Istočnu Afriku, a Sverre je sa svojim voljenim lordom završio u Engleskoj. Homoseksualni krugovi u Londonu još su potreseni progonom Oscara Wildea, a Sverre i Albert druže se s londonskim umjetnicima i boemima, među ostalim i sa slobodoumnom skupinom Bloomsbury. U takvom okružju, razvija se Sverreov slikarski talent… Nitko i ne sluti kakvi se tamni, olujni oblaci nadvijaju nad Europom. Albertov i Sverreov nevini svijet ljepote i umjetnosti ubrzo će se pretvoriti u živi pakao.

Radi se o prva dva romana iz Jan Guillouovog serijala Veliko stoljeće,radnja se u drugom uglavnom fokusira na Sverreov život u Engleskoj, dok se u prvom romanu radnja fokusirala na Lauritza u Norveškoj te Oscara u Africi, u istom vremenskom razdoblju, na samom početku 20.stoljeća. Iako inače ne čitam povijesne romane mogu reći da su me oba oduševila te da ni u jednom dijelu nisu dosadni. Sviđa mi se i Guillouov stil pripovjedanja koji naprosto zaokupi čitatelja da ne ispušta knjigu iz ruku. Još jedna stvar koju sam primjetio je ta da me švedski stil pisanja podsjeća na njemački.

[ludilet]

Ja sam prije par dana pročitala Orwellovu 1984.
Znam, malo kasnim, ali za ovakvu knjigu nikad nije kasno.
Poruka primjenjiva u svako doba.
Malo sam razočarana krajem, no ... Preporučujem!

Priča je to za one koje zanima kako bi izgledao svijet i život pod budnim okom Velikog Brata i partije.

[Caligula Caesar]

Harold Covington: "A Distant Thunder" (nije prevedeno no da se sknuti pdf free)
Shane Ryan je zadnji još živ dragovoljac iz rata za neovisnost američćkog sjeverozapada. Znanstvenica s novouspostavljene kolonije na Marsu ga intervjuira da bi se sjećanja iz tog doba sačuvala za buduće generacije. On priča o svom odrastanju u dizfunkcionalnoj obitelji irskih pijanaca, kako je postao dragovoljac, kako se ožemio, borio se, bio uhićen i spasio se i kakav je to bio život u XXI stoljeću.
Knjiga je zapravo prvi dio serije o ovoj tematiki - stvaranju posene revolucionarno-separatističke države na sjeverozapadu američkog kontinenta i svakako vrijedna čitanja.
uvod puno govori:
At the end of the twentieth century, there was a Japanese college professor named Francis Fukuyama. He wrote a long,
intellectual, and trés chic essay called The End of History that became quite famous.
Francis Fukuyama was an intellectual whore who sold his mind for money. He was a tame academic who sucked up to the wealthy and powerful of his era, big time. He told them what they wanted to hear and he reaped their largesse. When the blank-faced white men in the silk suits said jump, Francis Fukuyama asked “How high?” When the suits said run, Francis Fukuyama asked “How far?” He politely avoided the mildly disturbing term plutocracy, and substituted a much more fashionable practice of publicly referring to the wealthy, corrupt, amoral, incompetent, discreetly homosexual Anglo-Zionist corporate ruling élite of the late twentieth century by the grotesque name of liberal democracy. It was, of course, neither liberal nor democratic, but truth didn’t matter in those days.
Fukuyama argued that liberal democracy was the final form of human government for all time to come. He claimed that the allegedly irresistible combination of liberal democracy and multinational capitalism had triumphed over all other competing systems such as monarchy, fascism, communism, National Socialism, welfare state socialism, and of course that nasty Islamic theocracy of the ignorant Arab peasants that persecuted poor little helpless Israel so. History was now at an end, Professor Fukuyama told the world. All that remained was to formalize that fact by taking care of a few little details and getting everybody on board and whipped into shape. Then once we got rid of all those picky little details like race, and religion, and culture, and morality, and the traditional nuclear family—in other words, once we destroyed all that makes humanity truly diverse in the non-politically correct sense of the term—then all the nations of the earth would boogie down in one great conga line onto the great worldwide Euro-American consumer plantation. There mankind would graze in the grass, dancing and singing and blowing dope and fucking anything with a pulse, bathed in the warm soothing glow from the television. The very flow of history itself would cease and the Garden of Eden would be reborn, but instead of a serpent in our new paradise we’d have only Ronald McDonald. The world would henceforth and forever be benevolently ruled from the corporate boardroom by pale, unseen beings in expensive suits, while at their shoulder for spiritual guidance whispered the holy rabbi Hyman Heeblebaum from Temple Schmuck-El, wearing his little blue and white knitted beanie, his heart filled with the brotherhood of man and confident in his ancient Talmudic knowledge of what is best for us all.
Wrong, asshole.
Dead wrong.