Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[Wild Horses]

Brian Selznick: "Izum Hugoa Cabreta" - roman u riječima i slikama (nešto između klasične knjige i stripa) o dječaku koji u 1930-ima živi na jednom pariškom kolodvoru i navija satove... Zgodno je ovo, brzo se čita, pitko je. Inače, Scorsese je prema ovom romanu snimio film "Hugo".

[Lyanna Stark]

Imago Ultima - David Kelečić

Zbirka SF priča u izdanju Hangara 7, vrlo dobro. Najviše mi se svidjela priča Oklada. Nakon svake priče autor nam nudi uvid u svoje stvaralštvo, kako je pojedina priča nastala, ispriča nešto o hrvatskoj književnoj sceni, itd... Odlično piše, mislim da sljede će njegovo čitam - Dublje od bezdana.

[Wild Horses]

John Kennedy Toole: "Urota tupana" - u romanu pratimo Ignacija J. Reillyja, u najmanju ruku osebujnog lika, dok junački kroči kroz život okružen (u njegovim očima) mongoloidima i kretenima New Orleansa... Usudio bih se reći da se radi o remek-djelu. Glavni lik je toliko originalan, lud, istodobno simpatičan i antipatičan, da zapravo ne znam s kim bih ga usporedio (eventualno s Don Quijoteom), New Orleans je prikazan toliko životno da stečete dojam da ste tamo, a dijalozi koje likovi vode su urnebesni. Moram pohvaliti i izvrstan hrvatski prijevod Drage Štajduhara. Kad sam počeo čitati i vidio da se odlučio govor stanovnika New Orleansa prevesti na dalmatinski, malo me štrecnilo jer to rijetko dobro ispadne. Ali, čovjek očito ima "uho" za to i dijalozi zvuče i prirodno i uvjerljivo. Kapa do poda. Nažalost, nakon čitanja knjige, ipak ostaje gorak okus u ustima, s obzirom na činjenicu da se John Kennedy Toole, očajan zbog nemogućnosti objavljivanja knjige, ubio, a knjiga je svjetlo dana ugledala tek 11 godina kasnije, uz napore njegove majke, te odmah postigla uspjeh, a njemu je dnijela i posmrtnog Pulitzera.

[sputnjik]

Pisala sam o toj knjizi na temi. Odlična je, ali meni nekako prijevod nije sjeo. Nekako mi je čudno zvučalo... Ali glavni lik je fenomenalan, baš me nasmijao.

Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk

[Majadl]

Ubiti pticu rugalicu - Harper Lee

Eto kad čovik krene s nekakvim očekivanjem u knjigu, pa vidi da je to sasvim nešto drugo. Očekivala sam pravnu dramu, ali sam totalno promašila temu.
Ovo je priča o životu i odrastanju ispričana kroz oči osmogodišnje djevojčice Scout koja nam priča događaje iz njezine obitelji, susjedstva i o stanovnicima njenog malog gradića.

Neopisivo mi je drago šta sam pročitala ovu knjigu, a isto toliko mi je žao šta sam toliko dugo čekala.

[Pepys]

Goran Vojnović: Jugoslavija, moja dežela (2012)

Roman o starijem ljubljanskom studentu čiji život naglo mijenja spoznaja da mu je otac, za kojeg je godinama vjerovao da je umro, ipak živ i još k tome optužen za ratni zločin.
Pripovjedač Vladan krenut će u prostorno-vremensku potragu za ocem, ne sluteći da pronalazak iziskuje bolno suočavanje s vlastitom prošlošću. Radnja se odvija naizmjenično u Vladanovoj mladosti (reminiscencije) te odrasloj sadašnjici (traganje), što djeluje, kako priča odmiče, pomalo šablonski –budući da čitamo o istim likovima/prostorima u različitom vremenu.

Dječaka zatičemo pred kraj proljeća 91. u Puli gdje sretno živi na dan kada otac, oficir JNA, iznenada dobiva prekomandu, zbog koje su primorani napustiti Hrvatsku. Obitelj se zatim poput bivše države rastače na etničke sastavnice: dok otac Nedeljko okrvavljuje ruke na slavonskom bojištu, majka Duša sa sinom odlazi u rodnu joj Sloveniju…

Sve u svemu, riječ je o solidno izvedenom, tematski zanimljivom djelu koje je pritom jednostavno za čitanje na izvorniku, ako vam je slovenski imalo poznat. Dojam bi bio možda i povoljniji da je autor manje pribjegavao stereotipima u izgradnji likova (balkanski fatalizam nasuprot zapadnoeuropskom racionalizmu; individualna odgovornost vs. kolektivni usud itd.).

[Wild Horses]

Sabaa Tahir: "Žar u pepelu" - još jedan fantasy, smješten u fiktivni svemir koji dosta podsjeća na naš Bliski istok. U romanu pratimo dva lika: Eliasa Veturiusa, vojnika Carstva koji počinje sumnjati u okrutne metode kojima Carstvo održava svoju vladavinu, i Laiu, djevojku koja se silom prilika pridruži pokretu otpora kako bi oslobodila svog brata iz zatvora... A ono, čitao sam i boljih i gorih romana od ovog. Nije dosadan, nije predug, naravno da će biti i nastavci za koje postoji dobra osnova i koji bi mogli podići cijelu priču na malo višu razinu, ako autorica to bude u stanju napraviti. Svejedno, ukoliko ste fan žanra, preporučam da roman svakako pročitate.

[Ximi]

sputnjik kaže:

Pisala sam o toj knjizi na temi. Odlična je, ali meni nekako prijevod nije sjeo. Nekako mi je čudno zvučalo... Ali glavni lik je fenomenalan, baš me nasmijao.

Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk

Čula sam preporuke za tu knjigu prošle godine na nekom srbijanskom blogu i uspjela je naći u izdanju beogradske izdavačke kuće, pod naslovom Zavera budala. Prevod je dobar, a knjiga mi se jako svidjela. Ne znam je li bolji glavni lik ili njegova mama.

Sent from my Che2-L11 using Tapatalk

[đezminka]

Conn Iggulden - The Emperor

Trenutno sam na trećoj knjizi, odnosno, pri kraju. Uhvatila sam se u koštac s cijelim serijalom koji se sastoji od pet knjiga. Budući da ih čitam na engleskom, možda fulam točne prijevode na hrvatskom.

Prva knjiga je Vrata Rima, koja prati Cezarov život kao dječaka i tinejdžera, sve do progona iz Rima. Nakon toga ide Smrt kraljeva, Sullina smrt te Cezarov povratak u Rim, kojemu prethodi stjecanje ratne slave i gradnja ugleda. Polje mačeva je treća knjiga, u kojoj je Cezar u Galiji. Prate ju Bogovi rata te Smrt bogova, a pretpostavljam da se u četvrtoj govori o konačnom usponu Cezara, te u petoj o padu i smrti te nasljeđu.

Sve u svemu, fina povijesna fikcija. Neke stvari su izmijenjene, i sam autor to kaže u bilješci na kraju knjige - što je i kako i zašto izmijenio. Meni knjige odgovaraju, fin je stil pisanja, čitko je i zanimljivo. Način na koji je Iggulden izgradio lik Cezara i opisao njegovu karizmu i vjeru u uspjeh, omogućava mi vrlo lako povjerovati kako je Cezar dostigao sve ono što jest. Moja topla preporuka svim ljubiteljima fikcije.

Ako ćete mračiti na to što nije povijesno točno, još jednom napominjem - ovo je povijesna fikcija, ne udžbenik i memoari Julija Cezara. Tako ju i čitajte.

[swaggerr]

1000 pitanja iz kvizova -Nikolauz Lenz
moze se svasta nauciti hehe

[The_End]

Erlend Loe-Doppler
Zanimljiv lik, zanimljiva okolina, radnja, likovi. Pratimo netipican zivot netipicnog Robinson Kruzoa. Samo sto je ovaj otok zamjenio obliznjom sumom nedaleko od kuce, i sto ovaj nije ljubitelj ljudskog roda.
Doppler je na momente agresivan, prema okolini pa i prema citaocu jer nas stavlja na kusnju jesmo li ga u stanju prihvatiti takvog kakav je i pustiti da nas njegova zivotna prica nosi kroz djelo. Ja sam imao momente kad sam morao zastati da si dam zraka i progutam sto sam upravo procitao. Jer danasnji zivot je 180 stupnjeva okrenut od onoga sto Doppler zivi iz dana u dan, a on svoj nacin zivota direkt u kos baca svima oko sebe kao jedinu opciju, sto posebno dolazi kod izrazaja u odnosu s blizim rodom. U datim trenucima nisam znao za koga da navijam ako uopce trebam, glavnog nam lika sto prkosno zivi svoj nacin zivota ili za blizu mu porodicu da se othrvaju njegovom utjecaju.

[Wild Horses]

Guy Gavriel Kay: "Ispod neba" - Kay nastavlja sa svojom praksom fantastične povijesti, a u ovom romanu kao polazište uzima Kinu u doba dinastije Tang. I radi to jako, jako dobro. Meni možda i njegov najbolji roman. Doduše, davno sam čitao "Tiganu", "Lavove Al-Rassana" i "Pjesmu za Arbonnu", pa se više ne sjećam koliko su me oni oduševili, ali mi je "Ispod neba" knocked my socks off, štono bi rekli Amerikanci. Predivno napisan (jako dobar prijevod Maje Buljan), zanimljiv, napet, sjetan (pred kraj ima par odlomaka koji su mi umalo izmamili suze na oči). Roman koji bih preporučio i ljubiteljima fantastike, i onima koji je baš i ne vole, jer u njemu nema previše fantastičnih elemenata, tako da se može čitati gotovo kao čisto povijesni roman. U svakom slučaju, velika preporuka od mene.

[đezminka]

Wild Horses kaže:

Guy Gavriel Kay: "Ispod neba" - Kay nastavlja sa svojom praksom fantastične povijesti, a u ovom romanu kao polazište uzima Kinu u doba dinastije Tang. I radi to jako, jako dobro. Meni možda i njegov najbolji roman. Doduše, davno sam čitao "Tiganu", "Lavove Al-Rassana" i "Pjesmu za Arbonnu", pa se više ne sjećam koliko su me oni oduševili, ali mi je "Ispod neba" knocked my socks off, štono bi rekli Amerikanci. Predivno napisan (jako dobar prijevod Maje Buljan), zanimljiv, napet, sjetan (pred kraj ima par odlomaka koji su mi umalo izmamili suze na oči). Roman koji bih preporučio i ljubiteljima fantastike, i onima koji je baš i ne vole, jer u njemu nema previše fantastičnih elemenata, tako da se može čitati gotovo kao čisto povijesni roman. U svakom slučaju, velika preporuka od mene.

Joj, onda se veselim pročitati ga! Od Kaya sam pročitala Fionavarsku tapiseriju, Sarantinski mozaik, Tiganu, Lavove Al-Rassana, Ysabel.. Dvoumila sam se koju bih uzela sljedeću, nakon što završim pentalogiju o Cezaru, ali mislim da ću sad nakon ove kritike uzeti Under Heaven. Hvala.

[Cahit]

Alfred Bester - Zvijezde odredište moje

Klasik SF-a iz 1957 je u biti montekristovska priča osvete u svemiru.

Glavna zamjerka mi je da je autor jednostavno puno toga nadrobio u nekih 200tinjak stranica. Obično je suprotno, ali u ovom slučaju bi volio da je knjiga bila i duža, tako da radnja ima prikladniji ritam.

Ipak je nekako na kraju sve to skupa fino zaokruženo, tako da sve u svemu palac gore

[Bolji od tebe]

Saint-Exupery: Mali princ



Uvijek rado čitana, knjiga kojoj vrijeme ne može naštetiti, knjiga o junaku čije je kraljevstvo duha s nevidljivim granicama. Mali princ, junak je kojem pripadaju mnogi ljudi koji se međusobno i ne poznaju, ali vole Malog princa zbog njegova poštenja, jednostavnosti i dobrote.

[Pepys]

Kristian Novak: Črna mati zemla (2013)

Netko je ovu knjigu usporedio s gibanicom, valjda aludirajući na njenu iznimnu višeslojnost: red postmodernog, kvaziznanstvenog traktata, red domaće stvarnosne proze i rahli temelj sazdan od magijskog realizma. Taj je zadnji međimurski sloj, na sreću, toliko dobar da (o)srednjem zagrebačkom rado gledamo kroz prste.
Priča o mladom piscu u stvaralačkoj krizi čija veza puca radi kompulzivnog laganja o prošlosti, prije svega djetinjstvu. Pateći od teške amnezije, on izmišlja alternativne događaje u svrhu očuvanja vlastitog identiteta. Njegov poremećaj uzrokovan je traumom tijesno povezanom sa serijom misterioznih samoubojstava na proljeće 91. u Međimurju.
Ukratko, vrlo dobar, a kada koristi dječju perspektivu odličan roman o maloj sredini i velikom ljudskom jadu.

[earthsea]

Pepys kaže:

Kristian Novak: Črna mati zemla (2013)

Netko je ovu knjigu usporedio s gibanicom, valjda aludirajući na njenu iznimnu višeslojnost: red postmodernog, kvaziznanstvenog traktata, red domaće stvarnosne proze i rahli temelj sazdan od magijskog realizma. Taj je zadnji međimurski sloj, na sreću, toliko dobar da (o)srednjem zagrebačkom rado gledamo kroz prste.
Priča o mladom piscu u stvaralačkoj krizi čija veza puca radi kompulzivnog laganja o prošlosti, prije svega djetinjstvu. Pateći od teške amnezije, on izmišlja alternativne događaje u svrhu očuvanja vlastitog identiteta. Njegov poremećaj uzrokovan je traumom tijesno povezanom sa serijom misterioznih samoubojstava na proljeće 91. u Međimurju.
Ukratko, vrlo dobar, a kada koristi dječju perspektivu odličan roman o maloj sredini i velikom ljudskom jadu.

Lijepo je pročitati ovakav dojam, dobrodošao na Forum, nadam se da će biti još ovakvih postova

Što se tiče ovog što sam ti potcrtala - neki dan sam bila na prezentaciji romana samog autora i rekao je da mu upravo taj prvi dio romana najviše spočitavaju Uglavnom slažem se s tobom u globalu, ali reci, jesi pročitao Ciganina?

[Pepys]

Još ne. Čim nađem vremena, pročitat ću. Novak mi je definitivno dečko koji obećava... ;-)

[earthsea]

Pepys kaže:

Još ne. Čim nađem vremena, pročitat ću. Novak mi je definitivno dečko koji obećava... ;-)

Bogami jeste. A i svjestan je toga. Eno mu ponude pršte sa svih stane, te predstave, te filmovi, te serije. Sad piše scenarij, odnosno uči se pisanju scenarija. To je ujedno bio i najzanimljiviji dio te prezentacije. Jebemti, trebalo bi otvoriti topc o samom autoru.

[zgdust]

Pepys kaže:

Taj je zadnji međimurski sloj, na sreću, toliko dobar da (o)srednjem zagrebačkom rado gledamo kroz prste.

Ja sam valjda jedini kojem je zagrebački dio romana bolji od međimurskog. Odličan mi je taj opis ljubavnog odnosa i fina mješavina humora i napetosti.