Djeca koja ne priznaju krivicu

Pa evo i ja da nesto dodam!

Dijete koje je od malena uceno da zasuti uvezi onoga sto je krivo napravilo mislit ce da je tako dobro dok je zivo.

S moje strane ni slucajno netreba da taji krivnju dok je maleno poslije ok kada sam zna sto se moze a sto nemoze reci i koliko ce koga povrijediti itd.

Priznati nece nikada ako ih pitas sto su lose napravili itd.ima neki koji hoce jer se boje losega/kaznjavanja,a neki bas zbog toga i nece jer kontaju bog zna sto me ceka bolje da ostane u meni.

Na fin nacin pokusavaj imati sa njim razgovore o tebi i tvojim nekim krivicama,nemoj reci da si np. bila kaznjena vec da si bila nagradena sto si imala snage da kazes to i bila si svijesna da nakon toga sto si rekla nije se lose vise ponovilo.

Dijci treba smijer u kojem trebaju da idu neki vide lose iza losega a neki vide svijetlo iza losega.Nekada ako znas kaznu njegovu vjeruj mi kazni ga nece mu faliti cijenit ce te poslije sto nije izrastao kao losa osoba,a i bit ce mu lakse sto nema krivnje na dusi. Ako znas da je kriv zbog necega kazni ga next time se nece ponoviti 100%!!

Ono sto ignorises znaj da ce se nastaviti i pogorsati jer u njega ce sve vise greska skupljaju,a tako i straha od gori i veci kazni.

Sto je lose kazni se,a sto dobro nagradi, samo se tako ponovi stvar!!!

P.S.Good luck i nemoj zanemariti to vjeruj mi bit ce ti zahvalan,a imat ce te divan relationship otvori se i ti malo sa svojim iskustvima njemu tako da shvati da nije jedini koji grijesi i da je to ok as long as he tells you

[Shtefitza]

Sanny, cini m se da je bas obrnuto... ono sto ignoriras, djeci je dosadno ponavljati. Ali ono za sto im das paznju (bilo pozitivnu- nagradu, pohvalu ili negativnu - pokudu, fizicki kaznu) ponovit ce, nastavit ce raditi.

Uredu je ignorisati sitnice kao sto su (galama dijece u shopping centru)do toga nebi trebalo da dolazi,ako je dijete fino odgojeno.Velike stvari kazo zatajivanje lazi mogu da postano jako komplikovane i velike pogotovo u tim godinama,to se ni slucajno nesmije zanemariti.

Bilo bi zalosno zbog da zbog njenog ignorisanja poslije ima veci problema.Sto se moze rijesiti i sprijeciti bolje prije jer kasnije je kasno.

Neznam svako ima svoje misljenje,ja pricam iz iskustva i skolovanja nekazem da je ovo tocno,ali bar po poslu nisam vijdela problema vec uspijesni rezultata.

[Aenea]

Iris kaže:
Imam sina starog 11 godina. Jos ni jednom nije priznao da je kriv cak ni onda kad sve upucuje na to. Ne znam kako da ga nagovorim da prizna kad pogrijesi. Napominjem da to sigurno ne radi zbog straha od posljedica, jer nisam roditelj koji voli kaznjavati. Imam i sina od 17 godina s kojim imam izgradjen odnos medjusobnog povjerenja i voljela bih kad bi to mogla uspostaviti i s mladjim.
Ako netko ima iskustva s tim problemom ili savjet kako da ga rijesim molim da me savjetuje. Hvala.

Mozda da pocnes tako da mu pokazes da je pogrijesio i gdje je pogrijesio.
I da pred njim,kad god ti pogrijesis,glasno izgovoris da si pogrijesila
tako da shvati da priznanje greske ne znaci manju osobnu vrijednost ili sl.

Ne vjerujem da je tvoj slucaj ali postoje i osobe koje uvijek zele da su u pravu
i ako pogrijese trude se svim silama dokazati da nisu pocinili nikakvu gresku jer ona
u njihovoj svijesti objektivno ne postoji.Oni u to duboko vjeruju i vole kad im drugi
potvrde da su "ispravni" i "pravedni". Prosto se naslađuju.