Kad je vrijeme da dijete ide u svoju sobu?

[Kikica]

Tinkili kaže:

ovo je okrutno, hladno i NI U LUDILU ovu metodu ne bih iskušavala na svom djetetu

pazi bisera "da se djeca naviknu na miris roditelja"

i meni je ovo prestrašno, pogotovo- pa nek plače al dobro, svako odgaja svoje dijete kako misli da je najbolje.
NAše ljudovište ima sad 4 godine i 4 mjeseca. Spava s nama. DO nekih 3 godine i nešto spavao je u kindaču odmah do našeg kreveta (od prvog dana mu je više odgovaralo nego da je s nama u postelji) a onda je kindač postao mali i makar gospodin ima svoju sobu sa predivnim krevetom- on se ubacio između mame i tate.
U petak je prvi puta odspavao u svojoj sobi do 1 iza ponoći a onda se vratio da se malo mazimo.
Ja nikad ne bi dijete tjerala od sebe. Nikad. Baš sam ga gledala, kako je velik, samostalan u puno stvari a ko da smo jučer doniujeli iz bolnice tu malu štrucu veselja.
Tako brzo rastu, tako na s kratko trebaju i žele uz sebe. Tako ih malo imamo, vrijeme leti i trenuci nestaju- ove trenutke želim dugo. I kad mi doleti koljeno u nos usred noći, kad traži rukicom dal sam tu, kad ujutro otvorim oči i prvo što vidim je kako me njegove oke gledaju a na licu mu osmjeh dok mi se približava da me poljubi- ja sam najsretnija na svijetu.

I ne vidim problem jer se navikao na miris roditelja Samostalan je, inteligentan, siguran u sebe, napredan, zaigran, sretan, mali šarmer koga svi u vrtiću vole- i sigurna sam da je barem dijelom zato jer poštujem njegove potrebe i želje. A nema prirodnije potrebe nego da dijete bude s roditeljima.

Ja mislim da je pravo vrijeme onda kad dijete odluči, kad želi, kad ne plače i ne vrišti jer ga "stavimo spavati". To mi je uvijek bilo tako neprirodno kad neko kaže- idem ga staviti u njegovu sobu, staviti spavati. Pa nije dijete stvar.

[Kikica]

kocul kaže:

Što se tiče odgoja to je sve otišlo u tri lijepa prikrajka.

Slažem se kocul, većinom je, al nisu škole te koje su zakazale nego roditelji.
Škola je izgubila velikim dijelom odgojnu funkciju al nekako mi se čini da nije ni trebala odgajati nego samo učvršćivati ono ćemu su nas roditelji naučili.
Kad gledam danas, a školu sam (osnovnu) odavno završila, nikad ne bi rekla da je škola kod mene imala odgojnu funkciju. Sve dobro usadili su mi roditelji, obitelj i prijatelji. osim toga, smatram da su nam "temelji" udareni davno prije polaska u školu.
Vidiš i na ovom topicu kako imamo razne metode samo kad se radi o spavanju djeteta. Neko smatra da je bolje dijete ne imati kraj sebe a neko da je to jedna od najvažnijih stvrai za njegov razvoj. Tu već počinju te razlike. Do polaska u školu djeca su već prilično formirana, to se vidi već u grupi mog malog u vrtiću di kod 5-godišnjaka već vidiš izražene neke crte osobnosti i način komunikacije, stav koji su "pokupili" doma il već di.

Jesu, vremena su druga nego kad smo mi bili klinci, al svako od nas ipak ima mogućnost odabrati što će i kako će, prilagoditi sebe situaciji a ne dijete.
Čak je u nekim situacijama danas lakše- imaš veće mogućnosti informiranja, komunikacije, knjige, iskustva, internet- al puno toga ovisi o želji i volji roditelja. Lakše je provesti večer pred TV-om nego otići sa obitelji u šetnju. Umorni smo svi nakon posla, al nekima je to postalo opravdanje. Nema opravdanja.

[Sentinel & Onyx]

Naša macica spava u kinderbrtu od početka, ali s nama u sobi i nema šanse da bi htjela zaspati između nas jer joj je to onda toliko zabavno da samo traži da se igra.
Probali smo je staviti par puta čisto jer nam je to bilo slatko, ali ubrzo smo odustali.
Jedino poslijepodne ponekad zna spavati na meni i to obično ako je bolesna pa je to valjda smiruje.

[Telma]

Modesti kaže:

Zanimljivo je istraživanje da je najveći postotak iznenadne smrti u krevetu upravo kod djece u nazovimo ih tako razvijenim zemljama gdje se ona odvajaju od roditelja dok u zemljama u kojima se to ne radi i gdje djeca spavaju s roditeljima uopće neznaju za postojanje tog sindroma.
.

Istrazivanja o kojim sam ja citala kazu upravo suprotno od ovog sto tvrdis. Neka cak povezuju iznenadnu smrt sa starim madracima,sa ljudima losijeg imovinskog stanja koji bebe drze na prljavim kaucima tijekom dana,no tocan razlog se ne zna i moze se samo nagadjati. U svakom slucaju istrazivanja kazu da je iznenadna smrt cesca kod bebe koje spavaju s roditeljima.
Moja curica spava sama od prve godine. Sada joj je dvadeset mjeseci i prije nekoliko dana sam joj kupila normalan krevet jer je iz krevetica pocela izlaziti preko ograde,sto je jako opasno.Pedijatrica mi je rekla da kada primjetim prve naznake mogucnosti da iskoci iz krevetica nabavim normalan.Tako sam i napravila. Kupila sam samo dasku(Ikea)na koju ide madrac tako da nije opasno ukoliko padne na pod.

[bedasta]

ja imam veliki problem sa mojom curicom
sad ce za nekoliko dana navrsiti 3 godine , a jos uvik spava u nasoj sobi između mene i supruga .
nekoliko puta smo je uspjeli staviti na spavanje u djecju sobu koju dijeli s bracom koji ima 7 godina ,
zaspala bi bez problema , ali bi nas budila oko 2 ili 3 sata ujutro i trazila "aku" jer je jos uvik dojim (i stim imam problem )
neko vrime smo je stavljali na spavanje u dj.sobu ali smo sad odustali
jer je pocela vristat i plakat , pa smo opet po starom
nemoram ni govorit da mi je to pocelo smetat jer stvarno mislim da je vrime da se
malo odvoji od mene


inace njih dvoje imaju krevet na kat
moj princ gore
a princezica dole
a pocela se penjat gore na njegov krevet , pa se sad i bojim da se ne popenje tokom noci

[kocul]

Za tjedan dana supruga ulazi u 9. mjesec trudnoće . Mi se selimo u svoju sobu. Kad dođe prinova, ako ostanemo tu ne bude nitko spavao. Mala beba se budi svaka 2-3 sata Idemo malo na prilagodbu. Prvo ću ja spavati s njim, a kasnije će sam. Naravno, ako bude išlo. Ako ne spavati ću ja s njim i dalje. Vratiti se nazad svi u istu sobu, ne znam kako bi to išlo. Ne bih volio probati. Ali nikad se ne zna. To stoji kao krajnja opcija. Imati će svoj kindač, ja ću biti pokraj njega. Pa ćemo vidjeti

bigmama28 kaže:

moja helena ima 11 mjeseci i u svojoj je sobi od 6 mjeseca, a u krevetic smo je odmah stavljali, nikad nije bila s nama, jer nam je patronazna rekla da se djeca naviknu na miris roditelja i da je bolje da krevetic drzimo malo dalje od naseg da ne bi bilo problema. Ja stvarno nisam imala nikakvih problema s njom kad sam je prenila u njenu sobu, nemam je obicaj ni uspavljivat, stavim je u vrecu ima malu macu plisanu i ona se jos malo igra sama, cujem je, al brzo zaspe. Al nemoj odustajat, pa nek i place lakse ce vam svima biti poslije, nadam se da sam pomogla. Izdrzite bar sedam dana jos su oni mali lakse se naviknu nego mi

Svaka čast tvojoj patronažnoj......
Ovo je meni prestrašno.
Moja cura spava u kevetiću pored nas i svaku noć dođe sama između nas. Ima 26 mj., i tako će biti dok sama ne odluči u svoju sobu.

[iggy81]

mali spava kraj mene u krevetu, u slucaju da se probudi usrid noci samo mu uvalim cicu u usta i nastavim spavat, on dalje sve sam radi. A ponekad stavi i palac u usta. Tako sam i s prvim ditetom napravila i svi su mi rekli da kasnije nece ic u svoj krevetic, s 2 godine sam je trazio da spava u kreveticu i nema zelju doci u nas krevet, a spava u nasoj sobi.

[Zmijica]

petisu kaže:

Amerikanci imaju one velike "family" krevete.

ovo ne kuzim.
sto je veliki family krevet?
u hr mozes bez problema i doplate kupit krevet 200x200, i to je cisto dosta.
nas krevet je 150 i stali smo svi troje bez beda. za cetvrtog/cetvrtu bi ipak trebali veci, priznajem.

nas mali je 5 i nesto mj, spavao je prvo sa mnom, onda s nama. zadnjih 2 tj u kreveticu spojenom s nasim krevetom, skinuli smo stranicu. nekad ostane tamo, nekad zavrsi u nasem krevetu.
zapravo, mi smo u njegovoj sobi
tamo negdje kad doraste za skolu, ili to sam pozeli, odselit cemo se u dnevnu.

bedasta, da joj stavis prvo kinderbet u vasu sobu i spojis s vasim krevetom? pa polako - mjesec dana tako, pa dodat stranicu, pa u djecju sobu.

kocul, meni ti zvuci prilicno nezgodno stavit dijete u svoju sobu bas kad dolazi nova beba. to je ionak osjetljivo razdoblje, mama posvecena novorodjencetu, mogao bi pomislit da ga sad "necete" i "tjerate". ok, mozda pomogne sto ces ti biti s njim.
zelim vam srecu enivej

[kocul]

Mi smo prešli u svoju sobu. Mama ga uspava, onda spava sam . Kako će biti kad se braco rodi vidjeti ćemo . Najvjerojatnije da ću ja spavati s njim od kada mama ode roditi

[Rita]

Zmijice, cekaj da malo poraste pa kad ti uvali nogu u bubrege,pa glavu u zeludac i slicne fore. Mi imamo 2x2 krevet i sad spava manja s nama.Ima krevetic s moje strane pa je do prvog cicanja u njemu a onda ju povucem k sebi i uglavnom ostane uz mene i to OK funkcionira. Bolje se naspavam kad nije uz mene jer je i ona sad vec prilicno nemirna i uglavnom je ko priljepak pa ja samo bjezim od nje a ona zamnom. Na kraju muz spava na rubu ja do njega a mala ima pol kreveta.
Starija je u svojoj sobi od kad je mala imala nekih mjesec dana i faka tje super proslo seljenje s tim da ima veliki bracni krevet(160sirine) u koji uvijek moze i netko od nas s njom odspavati. I to prakticiramo kad nas trazi. Ako nam slucajno dodje u nas krevet nema sanse da se naspavamo.Onda uglavnom jedan od nas(muz ili ja) pobjegnemo k njoj u krevet a drugi spava s dvoje djece.Ma sta da vam kazem ,na srecu nije jako daleko pa nema puno setnje ali ne sjecam se kad sam zadnji put odspavala u komadu noc, ima tome par godina,hehe.

[kocul]

Mi smo još i svojoj sobi i spavamo sami . Braco još nije stigao. Na zadnjem ultrazvuka ( 10 dana ) imao je već preko 4 kg

[lubyanka]

Mojoj je curici 11 mjeseci. Ja sam je planirala u sljedeca 2-3 mjeseca prebacit u njenu sobu- naravno i njen krevetic zajedno s njom. Svakakvih sam se savjeta naslusala: od 6 mjeseci pa do 4 godine. Razmisljam na nacin da ce sada to puno lakse prihvatiti nego kad bude veca. Jer joj je sada vise manje svejedno gdje spava, vazno da sam ja uz nju dok zaspi. A i baby alarm je tu za slucaj da se probudi tokom noci. Kontam da ako je prebacim kad vec bude za veliki krevet, ne ginu mi njeni dolasci u nasu sobu tokom noci a ovako se mozda do tada navikne. Ili ne? Je li ipak prerano? Pitam sada jer bi trebali malo preuredit sobu koju smo joj namijenili pa da pocnemo s tim ako mislimo to skoro napraviti.

[svjetloisjena]

Ja sam svoje dečke prebacila oko druge godine, i to nakon povratka s ljetovanja - tako je to bio manji šok. Zapravo, s drugim je bilo manje problema jer se našao u sobi s bratom i nije bilo mjesta strahu, samo problemi oko njihovih rasprava i povremenih svađa...

Mislim da je to jako individualno.

[fatmama]

ja imam petogodišnjaka koji od drugog tjedna ide u svoju sobu. tata se pakira s njim jer kao da ga nebu prve noći strah, a ja se bojim da nebi ostalo na tome da tata s njim spava po cijele noći!

[timi178]

Sad mi je lakse, vidim da ima jos djece koja spavaju sama u sobi . Moja curica spava sama u sobi od kad je imala 7 mjeseci i to zato sto kad je spavala s nama u sobi jednostavno nije htjela zaspati a kad je zapala ako je cula bilo kakav sum pocela je plakati. Spavala je s otvorenim vratima. Kad je imala oko godinu dana poceli su ju smetati zvukovi iz kuce pa vrata od njene sobe zatvaram. Ako me po noci zove cujem jer su vrata od nase sobe otvorena a imam lagan san... Drzim fige za uspjesno preseljenje .

[Ani4]

Moj prvi sin je od 1,5 god. u svojoj sobi, isto prvo u kimbacu, pa smo mu malo kasnije uzeli veliki krevet. Prihvatio je bez problema. Drugi je od 2,5 bio sa nama u sobi i dosta tesko se poslije naviknuo da spava u svojoj sobi. Stalno se dizao i uvaljivao nekome u krevet. Zato je treci od pocetka spavao u svojoj sobi i to mu je jako brzo postalo normalno. Jest da sam se ja prvo vrijeme setala, ali mislim da se isplatilo. Mislim da je bolje sto ranije ih naviknuti na svoju sobu i krevet.

[Esni]

Ja da imam drugu sobu definitivno bi isao mi sin vec u nju.Sad mu je 10 mjeseci.Kadkad se pitam dicu stavit spavat drugo dite kad bude!?On je sad sa nama u sobi,al kud cu sa njim kad dodje drugo dite?Moram pocet razmisljat o tom vec.Uf!!!Zabrinuli ste me

[nana666]

Ja imam malih problemčića sa preseljenjem djeteta u drugu sobu. Naime, situacija je da smo do sada živjeli kod roditelja i bili smo primorani svi troje biti u jednoj sobi (ali smo imali odvojene krevete - šta je super prihvatio). Ali sada smo kupili stan i on je naravno dobio svoju sobu. Ima šest godina. Budući da nismo još skroz preselili, svaki put kad dođemo u stan - čim se i najmanje počne spuštati mrak on bježi od svoje sobe sto na sat. Sve se bojim kako će to funkcionirati kada se ful preselimo, što bi trebalo biti ovih dana. A mislim da je stvar gora tim više što nam sobe nisu jedna do druge. Pa lijepo molim ako itko ima kakvih prijedloga kako ga nagovoriti i naviknuti na njegovu sobu -- sve je dobrodošlo!!!!!!!

[chani]

Tak je mene more zeznulo, tam je imala montazni u kojem nakon 2. godine vise nije htjela spavati nego mi se uvalila u krevet i navikla. Inace je spavala u svom kindacu i sobi od pocetka, ali od tog "mora" ju nisam uspjela iseliti iz naseg kreveta te kinderbet je pocela dozivljavati kao kaznu. Jedina prednost kaj je sa nama u krevetu sto se manje budi po noci i zahtijeva nekaj ...
Pretprosli vikend smo gledali malo krevete u pevcu, sve 5, njoj se svidaju oni koji su poviseni, imaju iskoristen prostor ispod kao ormar, ali glavno pitanje je;

di bu tata spaval? LOL
...jer tate nema po cijeli dan i noc je njihovo doba ...