Socijalna fobija - opća tema

[blisser]

Prvi sastanak je sljedeći tjedan! Osmero nas je, može još!

[zarata]

blisser kaže:

Prvi sastanak je sljedeći tjedan! Osmero nas je, može još!

Kad ponovo imate sastanak? Rado bih se pridruzio!!!

[prettyll]

Raja, kako je proslo?

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

[juventuzer]

Kako nekom "laiku" objasniti sto je socijalna fobija i kakav problem predstavlja onome tko pati? Mozda je najlakse obijasniti usporedjujuci sa strahom od zmija, Mnogi se ljudi boje zmija i jos vise je onih koji se ne boje ali kad bi je ugledali u blizini osjetili bi nelagodu i nervozu. Sad zamisli da takvu nelagodu i nervozu osjecas kad si u kontaktu s drugim ljudima tj. stalno. Nisam toga bio svjestan kad sam bio mladji ali kako tece zivot naucis neke stvari. Od kad znam za sebe oduvijek sam bio sramezljiv i svaki kontakt ocima s nekim me je presjecao kao nozem. Nisam za to puno mario nego jednostavno zivio na taj nacin ali to je krivi nacin. Godine su prolazile strah je rastao a problem sam krenuo rijesavati s alkoholom jer nisam se mogao opustiti pred drugim ljudima pa je lakse bilo uz pomoc cuge. I tako malo po malo doslo je do toga da sam poceo svaki dan piti i to je potrajalo 6 godina. Jednostavno sam bio usao u zacarani krug iz kojeg sam morao na neki nacin izaci jer poceo sam padati u velike depresije. I tako sam procitao o socijalnoj fobiji i skuzio sam da je kod mene malo ekstremniji primjer. Odlucio sam se za posjet psihijatru i rekao sam svima da imam taj problem i tu sam se zeznuo jer dolazim iz male sredine i odlazak kod psihijatra je ravno onom kao da si bio na vrapcu. Mnogi "prijatelji" su me poceli gledati drugim ocima sto je mene dosta pogodilo ali sta se moze zivot i dalje i prilagodjavas se. Najgore od svega je to sto nemas s kim o tome pricati, kod kuce je misao da ja to moram sam sa sobom rijesiti ali da mogu sam rijesiti nebi mi se to dogodilo. Danas imam 30 godina krenuo sam u promijene u zivotu ali idu polako. Nadam se da ima netko s istim problemom tko bih se htjeo dopisivati ili mozda upoznati i na taj nacin olaksati dusu. Vjerujem da ce mi tako biti puno lakse jer znam da u tome necu biti sam.

[tns]

blisser kaže:

Ljudovi sa socijalnom fobijom!!!

Idemo napravit grupu u Zg za kognitivno-bihevioralnu terapiju od desetak članova. Da se sastajemo, djelimo iskustva, družimo i naravno provodimo grupnu terapiju KBT (CBT). Po ideji članice foruma "tns"! Hvala tns odlična ideja, treba brdo takvih grupa, previse je ljudi sa socijalnom fobijom, ždere nas tiho al u velikim zalogajima.

U knjizi po kojoj se KBT za SF najuspješnije koristi navedeno je da je za KBT nužan rad u grupama za optimalan tretman i najbolje rezultate.
Knjiga je "Overcoming Social anxiety: Step by Step" od Dr. Thomas Richardsa, za slučaj da ne znate. Evo prijevod na hrvatskom:
http://socijalnafobija.blogspot.hr/2...ansa-br-1.html

Zainteresirani javite se u box!
Idemo sažvakat i ispljunut SFobiju! 2016

Vidim da si u roku 2 dana uspio sakupiti 8 ljudi ovim vedrim postom ne razumijem zato nije bio toliki odaziv na moj post, a sve sam fino napisala...vjerojatno nije bio toliko obecavajuc.
Ali ono za sto mi je najvise zao je to sto ste se vi sad actually nasli a ja nisam bila neko vrijeme na forumu i prospustam parti, ne znam zasto toliko nemam srece, pa cak ni kad odlucim dati silne pare za privatnu terapiju, opet sam na stand byu

kako vam je bilo, ima li pozitivnih pomaka?
ja bi h se rado prikljucila.. vjerujem da nisam previse zakasnila.
ionako sam prosla prvi dio tih seansi pa se mogu prikljucit sada.

[grace90]

katarina32 kaže:

Na temi o soc. fobiji bavimo se nekim druženjem preko skype...ne znam bi li neko bio zainteresiran za to, možda bi mogli podijeliti uspješne metode?

druzite li se jos uvijek preko skypa, i ja bi

nazalost nisam iz Zagreba pa druzenja uzivo otpadaju, ali bilo bi mi drago da mi se netko javi sa ovim problemom na pp pa da malo popricamo
ja sam, koliko vidim, malo tezi slucaj, bilo kakva komunikacija sa ljudima mi stvara anksioznost

[nevenka123]

Ja bi isto se družila, imam nekih poteškoća vezano za SF....

[blured]

Imate strah od komunizma some say komunisam is the wave of the future bang

[Nosonja_]

Ja sam u prošlosti bio sramežljiv, nedostatak samopouzdanja je bio ogroman, teško sam uspostavlja kontakt s ljudima ali jednom uspostavljeni konkakt sam održava. Pretpostavljam da to nije socijalna fobija?

Najviše me zanima u vezi jedne osobe s kojom sam radio, tip je stalno izgleda nekako preplašeno, pogotovo zbunjeno, toliko tih da smo ga nazvali neprimjetni Zanimljivo je daje fizički itekako primjetan, 195cm i nabildan.

Nikad nije prvi progovorio, kad bi ga nešto upita, odgovara barem nakon 5 sekunde stanke, toliko tiho da se naprežeš čuti, obavezno gleda u pod. Kako sam napisa, ja bi uspostavio konkakt i polako bi se otvara, ovaj baš nikako, koliko god bija ljubazan prema njemu, socijalna fobija?

Strašno se tip znoji, znate one ogromne kapi znoja koje padaju s čela nakon teške fizičke aktivnosti na suncu, samo što bi on bio tako oznojan a da nije skoro ništa radio...

Da li je kod socijalne fobije isto primjetan nedostatak samopouzdanja?

Žele li se takve osobe uopće družiti?

[oblačna]

Nosonja_ kaže:

Da li je kod socijalne fobije isto primjetan nedostatak samopouzdanja?

S obzirom da se socijalna fobija uglavnom razvije iz niskog samopouzdanja - svakako je primjetan.

Žele li se takve osobe uopće družiti?

Ne može se generalizirati, ovisi je li osoba introvert ili ekstrovert. Ili ambivert U svakom slučaju, strah ih koči u ostvarivanju socijalnih kontakta pa ispadaju nedruštveni, iako to zapravo uopće ne moraju biti.



Koliko vas smeta nedostatak socijalnih vještina u svakodnevnom funkcioniranju ? Ja imam nekolicinu ljudi s kojima sam ful opuštena i brbljava, ali izvan te komforne zone sam posve izgubljena. Ne padam zbog toga u depresiju, ali me smeta jer vidim da me ljudi percipiraju bahatom i bezobraznom. Živcira me što ostavljam potpuno krivi dojam, jer sam zaista miljama daleko od nekog bezobrazluka i arogancije. Na kraju se to manifestira na način da ljudi prema meni postanu drski, hladni, osorni, gledaju me ispod oka, ...
Kako se vi nosite s ovim ?

[Nosonja_]

oblačna kaže:

S obzirom da se socijalna fobija uglavnom razvije iz niskog samopouzdanja - svakako je primjetan.


Ne može se generalizirati, ovisi je li osoba introvert ili ekstrovert. Ili ambivert U svakom slučaju, strah ih koči u ostvarivanju socijalnih kontakta pa ispadaju nedruštveni, iako to zapravo uopće ne moraju biti.



Koliko vas smeta nedostatak socijalnih vještina u svakodnevnom funkcioniranju ? Ja imam nekolicinu ljudi s kojima sam ful opuštena i brbljava, ali izvan te komforne zone sam posve izgubljena. Ne padam zbog toga u depresiju, ali me smeta jer vidim da me ljudi percipiraju bahatom i bezobraznom. Živcira me što ostavljam potpuno krivi dojam, jer sam zaista miljama daleko od nekog bezobrazluka i arogancije. Na kraju se to manifestira na način da ljudi prema meni postanu drski, hladni, osorni, gledaju me ispod oka, ...
Kako se vi nosite s ovim ?

kako se nosim s čime?

nemam neki strah od kontakata s drugim ljudima, prije donekle. To je teško objasniti, zna sam biti jako brbljiv, a ponekad mi je bija problem progovoriti.
Za razliku od tebe ja sam dojma da me je okolina smatrala isuviše neozbiljnim za svoje godine, mada zapravo i nisam bio u osnovi. Jednostavno kako da kažem, nisam zna kako se ponašati u toj i toj situaciji, a sve to ima u korijenu nedostatak samopouzdanja.

Iša sam kod psihičke radi toga, sve mi se to učinilo bezveze s prevelikim razmacima. Jednostavno sam počeo razmišljati zašto je to tako, što to drugi imaju, kakve su oni živote vodili a kakav ja, i puno sam čitao na temu samopouzdanja.

i mogu reći da sam sebi pomoga te po tome zaključujem da kod mene nije bilo socijalne fobije. Mada ima nekih stvari koji nalikuju, npr znam da mi je jednom prilikom u srednjoj školi bilo čak neugodno kupiti kuglu sladoleda

Malo off, sve te podjele i klasificiranja raznih stanja, mislim da to kadkad i psihijatrima nije posve jasno..d

[Who9]

Jeste li živi?

[The Maystor]

Život je splet čudnih puteva { bez obzira na fobije, polufobije i fobofilozofije}

[Markoh305]

Pozdrav svima koji muku mucite sa privremenim stanjem socialne fobie(anksioznosti)

[Markoh305]

Želio bih podijeliti svoje iskustvo s Vama.
Prije 10 ak godina pocelo mi se dogadati u normalnoj komunikaciji s ljudima da mi je neugodno, da se crvenim i znojim bez razloga. Dogadalo bi mi se kada bi prolazio kraj tramvaja punog ljudi da sam imao osjecaj da svi zure u mene i to mi je stvaralo neopisiv osjecaj anksioznosti. Oblivao bi me znoj u sred zime. Tek sam prije godinu dana googlajuci saznao da imam promlem sa socijalnom fobijom. Morate to gledati kao privremeni problem.
Poceo sam sa seansama koje imate prevedene na googlu i one su mi puno pomogle. Ali treba im pristupit disciplinirano, zapisivati sve bitne informacije na papir i ponavljati ih svaki dan, jer drugacije ne ide.

Molio sam Boga, Isusa Krista, Duha Svetoga i Blazenu djevicu Mariju da me izljece i postio petkom. Znam da su oni odigrali najvazniju ulogu u mome izljecenju.

Treca stvar koja mi je pomogla bilo je shvacanje da kada me netko ili nesto razljuti i kad takav ljut idem u svijet s namrgođenim licem, sasvim mi je svejedno tko sta misli o meni. Osjecao sam neku vrstu moci. U takvim sitvacijama ljutitog raspolozenja nije bilo ni s od socijalne fobije.

OVO MI JE UZ VJERU U BOGA POMOGLO NAJVISE
Shvatio sam da kada napravim lice s laganim podsmjehom, kao da s podsmjehom promatram svijet i druge ljude s kojima komuniciram, nema ni s od socijalne fobije. Lakse govorim, bez nervoze, salim se i nasmijavam druge ljude, smijem se sa drugima sto mi je prije bilo nemoguce. Ali taj lagano cinican izraz lica sam uvjezbavao ispred ogledala dok ga nisam mogao izvesti u svim zivotnim sitvacijama.
Znaci sad kad prolazim pored tramvaja napravim taj izraz lica i momentalno osjetim sigurnost, cak su mi vecina ljudi postali smjesni. Ruzno je to reci, ali tako se osjecam. Poceo sam ih u tom smirenom stanju bolje promatrat, citat njihova lica, primjecivat mane u njihovom govoru, tj. prestao sam bit fokusiran na sebe. Znaci naďite neki izraz lica koji ce Vam biti obrana kad se pocnete osjecati anksiozno i uvjezbajte ga do savrsenstva da ga mozete izvesti u bilo kojoj zivotnoj sitvaciji.

Sporo citanje knjiga na glas i spori govor s razumjevanjem pomazu neopisivo u komunikaciji s ljudima. Dobijete osjecaj kontrole i autoriteta u komunikaciji. Pricekajte kad vam netko nesto kaze koju sekundu, i razmislite sta cete reci, ne skacite na prvu kao da morate nesto reci. Cijenite svoj govor pa ce ga i drugi cijeniti.

Svakodnevnom tjelovjezbom sagorjevamo negativne emocije i raste nam samopouzdanje.

Dokazano je da polozajem tijela i izrazom lica odredujemo nas unutarnji osjecaj.

Uvjeren sam da ce moja prica nekome pomoci, odmoci nece sigurno.

Zaustavljanje AUTOMATSKIH NEGATIVNIH MISLI tj. svih misli koje Vas uznemiruju morate nauciti, a to imate u seansama koje morate postepeno obraditi. Uzmite 3-4 mjeseca ili koliko god je potrebno za izljecenje, tjedno obradujte po jednu seansu.
Srdacan pozdrav svima i vjerujem u vase izljecenje

[DalajLama]

Ja isto imam nekih poteskoca sa socijalnom fobijom i prolazim ove seanse a soc fobiju i mogu rec da su mi pomogle da racionalnije razmisljam i ne opterecujem se toliko s time sta netko misli o meni i sl. Jedini problem sad je to sto sam dosla do najbitnijeg dijela,bihevioralnih seansi a bas i nemam gdje vjezbati taj bihevioralni dio jer nemam velikih kontakata sa ljudima osim s deckom s kojim ionako nemam soc fobiju i obitelj i tu i tamo kad sretnem nekog poznatog. Btw ako je netko iz Rijeke tko bi htio da zajedno krenemo u taj bihevioralni dio moze mi se javiti na PM pa da zajedno krenemo u to

[La Rochelle]

Ne znam do koje si točno seanse došla (ja sam na 5-oj) mogu ti jedino dat savjet iz vlastitog iskustva. Vježbaj s nepoznatim ljudima i počni od malih stvari. Ja isto nemam baš nekih socijalnih kontakata s ljudima, pa recimo za vježbu si uzmem otić u neki dućan bilo s odjećom ili nečim drugim što trebam i raspitujem se o proizvodu, probavam odjeću i sl., i unaprijed prije toga pripremim govor i kad dođem u dućan pitam za to što trebam, nekad tak znam samouvjereno odglumit da se sama sebi divim. Uglavnom vježbam se na takvim nekim malim obvezama, imaš dosta tih malih stvari na kojima se možeš vježbat. Možeš i sa susjedima ak živiš u zgradi, pogotovo sa starcima koji se raspričaju (ja onda nešto iskomentiram pošto se ne usudim sama počet razgovor, a ak sama započnem obično neš pitam, npr. zašto lift ne radi i sl.) i tak. Ili upiši neku aktivnost koja te zanima.

[La Rochelle]

Ne znam do koje si točno seanse došla (ja sam na 5-oj) mogu ti jedino dat savjet iz vlastitog iskustva. Vježbaj s nepoznatim ljudima i počni od malih stvari. Ja isto nemam baš nekih socijalnih kontakata s ljudima, pa recimo za vježbu si uzmem otić u neki dućan bilo s odjećom ili nečim drugim što trebam i raspitujem se o proizvodu, probavam odjeću i sl., i unaprijed prije toga pripremim govor i kad dođem u dućan pitam za to što trebam, nekad tak znam samouvjereno odglumit da se sama sebi divim. Uglavnom vježbam se na takvim nekim malim obvezama, imaš dosta tih malih stvari na kojima se možeš vježbat. Možeš i sa susjedima ak živiš u zgradi, pogotovo sa starcima koji se raspričaju (ja onda nešto iskomentiram pošto se ne usudim sama počet razgovor, a ak sama započnem obično neš pitam, npr. zašto lift ne radi i sl.) i tak. Ili upiši neku aktivnost koja te zanima.

[Fuerteventura]

Za socijalnu fobiju preporucam paroksetin/Deprozel.

[addx]

Markoh305 kaže:

Shvatio sam da kada napravim lice s laganim podsmjehom, kao da s podsmjehom promatram svijet i druge ljude s kojima komuniciram, nema ni s od socijalne fobije. Lakse govorim, bez nervoze, salim se i nasmijavam druge ljude, smijem se sa drugima sto mi je prije bilo nemoguce. Ali taj lagano cinican izraz lica sam uvjezbavao ispred ogledala dok ga nisam mogao izvesti u svim zivotnim sitvacijama.
Znaci sad kad prolazim pored tramvaja napravim taj izraz lica i momentalno osjetim sigurnost, cak su mi vecina ljudi postali smjesni. Ruzno je to reci, ali tako se osjecam. Poceo sam ih u tom smirenom stanju bolje promatrat, citat njihova lica, primjecivat mane u njihovom govoru, tj. prestao sam bit fokusiran na sebe.

Bravo, to je to!

Osmjeh mijenja sve, jer uzrokuje promjenu anticipacije, ocekuje se nesto vedro osmjehom.

Inace, iskren osmjeh je uhardkodiran u jednom dijelu mozga, cak i ljudi kojima je oduzeta jedna strana lica ipak mogu s obe strane lica se iskreno nasmijat. Ali kad pokusaju namjerno, lazno se nasmijat radi im samo jedna strana lica.
Izrazi lica za odredjene emocije su "uhardkodirani" u mozak kao dio sisavacke neverbalne komunikacije, zato se svi slicno smijemo kad je nesto zbilja smijesno. Svijest onda primjeti koji se misici micu kad se smijes pa moze oponasat.

I ispada da kad i oponasas smijesak to je dovoljno da te izbaci iz anticipacije negativnih stvari u anticipaciju pozitivnih. Kao je taj "prolaz" dvosmjeran, kao da vedrina kao emocija uzrokuje taj sisavacki zahardkodirani osmjeh tj. grimasu na licu, ali i ako ti namjerno uzrokujes tu grimasu, pojavi se i emocija..

Ulgavnom to je mozda najbitnija istina, pristupati svemu sa smijeskom