Quote:
Vina_Apsara kaže:
Čekaj, ti imaš problem s time što netko ''forsira'' psihijatre, a ti meni ovdje (to jest, svima nama) forsiraš vjeru u to da je Zemlja stara 3000 godina?
Ili to može biti bilo koja vjera? Ali poznavajući vas kršćane, to može biti samo ljekovita (gotovo psihofarmakološka) snaga Isusa Krista (diplomanta Medicinskog fakulteta ).
Gle, dozvoljavam da tebi nisu pomogli psihijatri (ili, što je izglednije, da si kod svakog otišla triput i kad ti nije ekspresno pomogao, odustala, što je simptom sam po sebi), ali to ne znači da bi, na primjer, netko tko ima shizofreniju trebao odustati od lijekova i psihijatra i hodati po ulici štićen Božjom ljubavlju. To je, da ti pravo kažem, svijet u kojemu ja ne bih voljela živjeti.
|
A gle, moje je mišljenje da iskreno preobraćenje i vjera može spasiti bilo koga i to isto tako imam pravo navesti kao što netko može reći da "će njega spasiti psihijatri".
Ajde sad razmisli kome je od onih koji su zatvoreni po tim bolnicama pomogao psihijatar. Koliki je postotak tih ljudi.
Mislim da su prije oni sami sebi pomogli ili im je "vrijeme izliječilo te rane", te su najčešće šopani lijekovima ( koji pomažu).
Zato mislim da po bolnicama većinom rade očajni psihijatri koji ne mogu pomoći nikom, a i sami su malo drmnuti...
ALI ima jedan minimalan postotak sjajnih psihijatara, a ja sam također kod jednog takvog išla i on me spasio na neki način.
ALI je problem takvog psihijatra naći!
To je moje mišljenje. Po tim bolnicama i preko uputnice možeš nabasati na svašta, što će te dodatno uništiti, ali što se tiče privatnih normalno ima jedan minimalan postotak ljudi koji su stvarno nadareni za to zanimanje, kakav je bio psihijatar Jelić, koji je fascinantan psihijatar.
SAd ima oko 80 godina pa je u penziji, ali čovjek mi je zbilja pomogao.
Zato ne kažem da dobrih psihijatara nema, već je na njih jako teško nabasati, a možeš lako nabasati na debile koji će npr. osjetljivog tinejđera dodatno uništiti i upropastiti, jer zapravo nisu ni najmanje za to zanimanje i upisali su tu specijalizaciju u nedostatku boljih na Medicinskom faksu...
A zapravo su i sami malo kuku nakon što su vidjeli na stotine i stotine malo kuku ljudi..
Dovoljno je da odeš u neku od tih bolnica i zatražiš razgovor s nekim od tih psihijatara, pa ćeš vidjeti i kako izgledaju i koliko ti mogu pomoći.
Vrlo vjerojatno će sjediti ispred tebe i gledati te zapanjeno kao da si vanzemaljac koji je malo prije sletio u njihovu ordinaciju...
A ne da će se uhvatiti ukoštac s tvojim problemom.
I posvetiti će ti 15 minuta, jer ih ispred ordinacije čeka još 15 ljudi, pošto je to BESPLATNO. ( A naš narod baš i ne voli previše plaćati doktore... iLi nema novaca)..
A ako odeš kod privatnika ćeš doći tamo, ako zakasniš 5 minuta, nevermind, sjest ćete se na kauč, on će uzeti svoje bilješke i izgledat će kao da nešto zapisuje, postavit ti par rečenica, izgledat kao da se nešto minimalon trudi i čekat da prođe 45 minuta, da bi sretan uskliknuo "vrijeme je završeno" i da mu daš tih 200 ili koliko već kuna. Za ubit se!
A doktor Jelić me primio besplatno i bio predivan, prekrasan i nije gledao na sat, nego me učio kako da opet stanem na svoje noge i počnem misliti, a ne da se oslanjam na psihijatre kao da su mi Bog!
Nego da nađem svojeg Boga u sebi. A ja sam nedugo nakon što sam otišla od njega našla i vjeru jer sam do tad bila ateist!
Što se tiče vjere, nije mi to prenio on , već jedna dobra prijateljica, koja mi je isto htjela pomoći.. I od tad da pokucam u drvo, nisam više nikad hvala dragom Bogu išla kod psihijatra.
Jednom sam imala neki poriv, jer sam kad sam upisala faks bila neko vrijeme usamljena, ali nakon što sam našla dobre prijatelje, zabavu i dečka, na sreću sam se preporodila i nisam ih više trebala.
I nadam se da ih više NIKAD NEĆU TREBATI. Zlu ne trebalo!