Rehabilitiran vođa četničkog pokreta Draža Mihailović

[Zuta voda]

bubi mir kaže:

Cemu to?
Da je ziv, jos bi i razumio jer bilo bi mu ponovo sudeno i presudeno da je bio zlocinac kakav je i bio, samo ovoga puta bez proceduralnih pogresaka.
On je mrtav i ne moze mu se ponovo suditi ( ili moze, pa da lakrdija bude potpuna ? ) , a presuda mu je odbacena zbog proceduralnih pogresaka i time se zlocinca de facto proglasava nevinim ( odbacena mu je optuznica ).
Nebitno sto cisto pravno to mozda i nije tako u glavama ljudi to je tako i to se ebeno znalo kada se sa tim krenulo.
Cemu to ?

Tu se radi koliko o političkim razlozima (želji nekih organizacija i univerzitetskih profesora, protivnika komunizma), toliko i o porodičnim, potpuno recimo, privatnim.

Sadašnjom presudom Draži su vraćena građanska prava i pravo na imovinu, koju porodica, ma koliko u kasnijem periodu partizanska, ipak potražuje i na koju ima pravo. Takođe, ima pravo i na istragu o grobnom mestu, žele da znaju gde se nalazi mesto pokopa. Za porodicu to nisu male stvari, oni imaju pravo da znaju. Da se odmah razumemo, to pravo imaju i svi drugi.

Želja onih koji su, zajedno sa porodicom pokrenuli proces je upravo u tome da se dokaže da krivični postupak protiv Draže nije bio sproveden na zakonit način. U presudi suda to je jasno rečeno (situacija sa advokatima, namerno napijanje, nemanje prava na žalbu, da ne ponavljam sve što već tamo stoji). Ako uzmemo u obzir načelo da su pred zakonom svi ljudi jednaki i da svi imaju pravo na pravično suđenje (pa i Draža), podsetimo se da su mnoge presude u prošlosti tako padale. Meni je najsvežiji primer suđenje ubicama porodice Zec, na primer, gde se zna da su to napravili ti ljudi, ali eto, nije ispoštovana procedura u potpunosti. Naravno, tu može biti i slučaj Stepinca, ali i mnogi drugi, pa se postavlja pitanje zašto to ne bi bilo moguće i u slučaju suđenja Draži. Neko je ovde kao primer „pobedničke pravde” navodio Nirnberški proces, ali, koliko god stajao taj epitet suda (pobednički), nesporno je da su okrivljeni imali advokate koji su ih pratili od početka do kraja, imali pravo da pozivaju svedoke itd, itd i da je poštovana procedura.

Sasvim je druga stvar da li su ovom rehabilitacijom Draža i njegov pokret rehabilitovani ili abolirani od načinjenih zločina. Moje je mišljenje (kao i mnogih u Srbiji) da nisu. Nema tog suda koji to može da napravi, sve se zna, ko, gde, kako i zašto je nešto napravio, postoji dokumentacija, izjave svedoka, fotografije i to su nesporne stvari. Kao što uostalom, na svetlost dana izlaze i zločini partizana (koji ovde nisu tema, ali za koje se svakako može što-šta reći).

I možda još jedna stvar. Zločine Dražinih formacija ne treba vezivati i posebno ih izdvajati samo ka hrvatima i muslimanima, a vidim da je to ovde manir. Itekako je takvih zločina bilo i po Srbiji, a preko kojih se lakonski prelazi.

Iz ovoga jasno proizilazi da, ma koliko to neki želeli (pristalice Draže ili oni koji bi ovu priliku iskoristili za rehabilitaciju ustaškog pokreta), ova presuda pre svega i jedino tretira sudsku praksu, odnosno poštovanje sudskih procedura. Uprkos tome što su se na suđenju pojavili brojni svedoci zločina čija su svedočanstva neupitna, sud nije poštovao proceduru, nije okrivljenom omogućio pošteno suđenje.

Ni manje, ali ni više od toga. Sve drugo (da li nje pokret bio antifašistički ili ne, saradnja sa nacistima, odlikovanje za pilote itd, itd, a ima toga dosta) je političko nadgornjavanje i želja da se na osnovu ove presude ušićari nešto za svoju stranu.

[Sforza Aspang]

Viši sud u Beogradu i sudac Aleksandar Trešnjev osobito je istaknuo,da se ograđuje od utvrđivanja da li je Mihailović zločinac ili nije,već da je sud vodio proces da Mihailović nije imao pošteno suđenje 1946 godine.

[Zuta voda]

Ja sam Ante kaže:

Tito je svojedobno rekao Ivanu Meštroviću o žrtvama Bleiburga i križnih putova: "Morali smo dopustiti da se Srbi ižive" ... Isto su napravili i na politički montiranom procesu Alojziju Stepincu! Ono što su sluganski hrvatski komunisti oduvijek radili bilo je ... kako zadovoljiti velikosrpske apetita na uštrb vlastita naroda!

Fiat justitia et pereat mundus ... pa kom' krivo, a kom' pravo!

A Stevo Krajačić je u Jasenovcu rekao „malo smo vas, Srba, ovde pobili”. Mislim, o čemu ti govoriš i dokle misliš da takav pristup može da te odvede?

Tamo je bila i gomila četnika i drugih vojnih formacija, ne samo ustaša i domobrana, između ostalih i jedan moj dalji recimo, polu-rođak. I šta ćemo sad, računati samo Hrvate?

Koliko ti primera treba da su Srbi prolazili na isti način da bi shvatio da partizani, tj komunisti nisu znali ni za boga ni za naciju? Jesi li čuo nekad za „pasje groblje” ili „leva skretanja” u Crnoj Gori i Hercegovini? Za ubijanja četničkih porodica po Srbiji?

Bogami je Powerlock u mnogo toga u pravu samo izgleda nema ko da čita, dugi su mu postovi. Najlakše je kratkim postovima praviti zabavu po forumu.

[Zuta voda]

Sforza Aspang kaže:

Viši sud u Beogradu i sudac Aleksandar Trešnjev osobito je istaknuo,da se ograđuje od utvrđivanja da li je Mihailović zločinac ili nije,već da je sud vodio proces da Mihailović nije imao pošteno suđenje 1946 godine.

Doduše, ima i onih koji umeju i sa kratkim postom dobro da poentiraju.

[cave troll]

ZGzima kaže:

Evo, to su argumenti za rušenje optužnice čovjeka koji je direktno odgovoran, optužen i osuđen za klanje, silovanje i likvidaciju ukupno je procjena oko 50.000 ljudi.
Nije li te sram gospon ???????????????????????????????????????

Možda kao antikomunist pati za Moljevićevom Jugoslavijom koja je bila alternativa AVNOJ-u.
Tad bi on bio rođen u Srbiji, u srpskoj Dalmaciji. Bio bi Srbin i pričao bi srpski.
Komunisti su srušili te snove.

[John_Wayne]

Sforza Aspang kaže:

Viši sud u Beogradu i sudac Aleksandar Trešnjev osobito je istaknuo,da se ograđuje od utvrđivanja da li je Mihailović zločinac ili nije,već da je sud vodio proces da Mihailović nije imao pošteno suđenje 1946 godine.

Pa upravo to smo i utvrdili u ovoj raspravi. Ovaj proces se uopce nije doticao pitanja je li Mihailovic pocinio ili naredio zlocine ili nije, vec se samo bavio pitanjem da li je imao posteno sudjenje. Kada je utvrdjeno da nije, presuda je ponistena. I to je citava prica.

[John_Wayne]

Zuta voda kaže:

Tu se radi koliko o političkim razlozima (želji nekih organizacija i univerzitetskih profesora, protivnika komunizma), toliko i o porodičnim, potpuno recimo, privatnim.

Sadašnjom presudom Draži su vraćena građanska prava i pravo na imovinu, koju porodica, ma koliko u kasnijem periodu partizanska, ipak potražuje i na koju ima pravo. Takođe, ima pravo i na istragu o grobnom mestu, žele da znaju gde se nalazi mesto pokopa. Za porodicu to nisu male stvari, oni imaju pravo da znaju. Da se odmah razumemo, to pravo imaju i svi drugi.

Želja onih koji su, zajedno sa porodicom pokrenuli proces je upravo u tome da se dokaže da krivični postupak protiv Draže nije bio sproveden na zakonit način. U presudi suda to je jasno rečeno (situacija sa advokatima, namerno napijanje, nemanje prava na žalbu, da ne ponavljam sve što već tamo stoji). Ako uzmemo u obzir načelo da su pred zakonom svi ljudi jednaki i da svi imaju pravo na pravično suđenje (pa i Draža), podsetimo se da su mnoge presude u prošlosti tako padale. Meni je najsvežiji primer suđenje ubicama porodice Zec, na primer, gde se zna da su to napravili ti ljudi, ali eto, nije ispoštovana procedura u potpunosti. Naravno, tu može biti i slučaj Stepinca, ali i mnogi drugi, pa se postavlja pitanje zašto to ne bi bilo moguće i u slučaju suđenja Draži. Neko je ovde kao primer „pobedničke pravde” navodio Nirnberški proces, ali, koliko god stajao taj epitet suda (pobednički), nesporno je da su okrivljeni imali advokate koji su ih pratili od početka do kraja, imali pravo da pozivaju svedoke itd, itd i da je poštovana procedura.

Sasvim je druga stvar da li su ovom rehabilitacijom Draža i njegov pokret rehabilitovani ili abolirani od načinjenih zločina. Moje je mišljenje (kao i mnogih u Srbiji) da nisu. Nema tog suda koji to može da napravi, sve se zna, ko, gde, kako i zašto je nešto napravio, postoji dokumentacija, izjave svedoka, fotografije i to su nesporne stvari. Kao što uostalom, na svetlost dana izlaze i zločini partizana (koji ovde nisu tema, ali za koje se svakako može što-šta reći).

I možda još jedna stvar. Zločine Dražinih formacija ne treba vezivati i posebno ih izdvajati samo ka hrvatima i muslimanima, a vidim da je to ovde manir. Itekako je takvih zločina bilo i po Srbiji, a preko kojih se lakonski prelazi.

Iz ovoga jasno proizilazi da, ma koliko to neki želeli (pristalice Draže ili oni koji bi ovu priliku iskoristili za rehabilitaciju ustaškog pokreta), ova presuda pre svega i jedino tretira sudsku praksu, odnosno poštovanje sudskih procedura. Uprkos tome što su se na suđenju pojavili brojni svedoci zločina čija su svedočanstva neupitna, sud nije poštovao proceduru, nije okrivljenom omogućio pošteno suđenje.

Ni manje, ali ni više od toga. Sve drugo (da li nje pokret bio antifašistički ili ne, saradnja sa nacistima, odlikovanje za pilote itd, itd, a ima toga dosta) je političko nadgornjavanje i želja da se na osnovu ove presude ušićari nešto za svoju stranu.

To je to. Odlican opis citave situacije oko ponistenja presude. Stvar je cisto formalno-pravne prirode. Ako nije postivana procedura, sudjenje se smatra nistavnim.

[dragobrat]

i ja sam shvatio da on i nije rehabilitovan ( to kaze i sam sudija), vec sudjenje nije bilo po pravilima, odnosno bilo je zbrda zdola, dakle hocemo ponovljeno sudjenje na kojem ce svejedno biti optuzen i osudjen za objektivne stvari za koje i jest realno kriv.

[Guns of Brixton]

Tulkas kaže:

Da ne citam svu ovu debilanu raznih Draza fanova postavio bih jedno pitanje.
Da li vi zaista vjerujete u tu bajku o antifasizmu cetnickog pokreta?
Evo, vrlo jednostavno pitanje da bi i kretenoid mogao odgovoriti.

Aj ne budi, s oproštenjem, naivan. Da vjeruju da je Draža stvarno bio antifašist, ne bi ovdje padali u zanos. Antifašizam je posprdna riječ u hrvatskom jeziku ali četnici su in. Get real. And get a barf bag.

[PowerLock]

Ja sam Ante kaže:

Dal' si možda postavio pitanje zbog čega: dal' zbog toga da ih spasi, poput židovske djece, od progona ili ...?

Pa sve što je napisano i naglašeno u tom postu napisano je sa svrhom da ljudi postave baš to pitanje. Kužiš? Da promisle i nešto sami zaključe, a ne da im ja sve serviram na gotovo. Eto, ti si promislio, iako i dalje misliš da sam ja budala koja ne zna što piše

cave troll kaže:

Možda kao antikomunist pati za Moljevićevom Jugoslavijom koja je bila alternativa AVNOJ-u.
Tad bi on bio rođen u Srbiji, u srpskoj Dalmaciji. Bio bi Srbin i pričao bi srpski.
Komunisti su srušili te snove.

Eto, neka se u ovu raspravu javio i autentični glasnogovornik stavova Stjepana Mesića, tko zna što bi sa nama bilo da ne čujemo i njegovu pokoju umotvorinu s vremena na vrijeme. Što se mene osobno tiče puno je vjerovatnije da bi bio rođen u talijanskoj a ne srpskoj Dalmaciji, pričao bi talijanski, a ne srpski - i ponekad pomislim da to možda i ne bi bilo tako loše

dragobrat kaže:

i ja sam shvatio da on i nije rehabilitovan ( to kaze i sam sudija), vec sudjenje nije bilo po pravilima, odnosno bilo je zbrda zdola, dakle hocemo ponovljeno sudjenje na kojem ce svejedno biti optuzen i osudjen za objektivne stvari za koje i jest realno kriv.

Nema ponovljenog suđenja jer ni jedno pravosuđe na svijetu još nije osmislilo pravnu proceduru koja bi se primjenjivala protiv preminulih optuženika. Ono suđenje na kojemu je Draža osuđen proglašeno je ništavim, pa je Draža via facti postao nevina osoba. Kome drago a kome krivo.

Da je komuniste išta na ovom svijetu zanimalo osim njihovih vlastitih guzica i patetičnih poriva za boljševičkom revolucijom, onda bi odradili suđenje kako Bog spada i donijeli poštenu presudu koju nitko nikada ne bi mogao poništiti, pa bila ona osuđujuća ili oslobađajuća. Ali to ih nije zanimalo. Željeli su jedino klati i ubijati sve od reda koji bi im bilo kada i bilo gdje na području bivše države mogli dovesti u pitanje njihov samoproglašeni monopol na državnu vlast. I zato je danas Draža nevin. Get used to it.

[Ja sam Ante]

dragobrat kaže:

i ja sam shvatio da on i nije rehabilitovan ( to kaze i sam sudija), vec sudjenje nije bilo po pravilima, odnosno bilo je zbrda zdola, dakle hocemo ponovljeno sudjenje na kojem ce svejedno biti optuzen i osudjen za objektivne stvari za koje i jest realno kriv.

U redu ... Nego, reci mi, molim te, dal' je sudac obrazložio tu svoju izjavu kako suđenje nije bilo po pravilima ... Mislim o kakvim je tj. čijim pravilima tu riječ i što mu znači konstatacija zbrda-zdola ...?

Vrhovni sud FNRJ - Vojno vijeće sastavljeno od pukovnika Mihaila Đorđevića kao predsjedavajućeg, te sudaca potpukovnika Milije Lakovića i Mihaila Jankovića i sekretara poručnika Todora Popadića, po kaznenom predmetu protiv Dragoljuba-Draže Mihailovića i dr. radi kaznenih djela iz Zakona o krivičnim djelima protivu naroda i države i Zakona o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i razdora, a na osnovi optužnice Vojnog tužioca JA od 31.svibnja 1946.godine, broj 711/46 i Rješenja istog suda od 1. lipnja 1946. godine, održao je u Beogradu glavnu, javnu usmenu raspravu od 10.lipnja do 11.srpnja 1946. godine, na kojoj je optužnicu zastupao zastupnik Vojnog tužioca JA pukovnik Miloš Minić i to u prisustvu optuženog Dragoljuba-Draže Mihailovića i njegovih branitelja Nikole Đonovića i Dragić Joksimovića, oba odvjetnici iz Beograda!

Pitanja:
Da li je Dragoljubu-Draži Mihailoviću suđeno po tada važećem zakonu FNRJ? Da!
Da li je proces vođen pred legitimnim sudskim tijelom tadašnje FNRJ? Da!
Da li je suđenje bilo otvoreno za javnost? Da!
Da li je optuženom Dragoljubu-Draži Mihailoviću bila osigurana obrana? Da!
Da li je optuženi Dragoljub-Draža Mihailović proglašen krivim? Da!


I što je sad' tu nejasno ili sporno?

[Zuta voda]

Ja sam Ante kaže:

I što je sad' tu nejasno ili sporno?

Mnogo toga. Ti si sagledao samo jednu stranu, a oko druge se nisi baš previše interesovao. Iz nekog razloga tvoj stav me podseća na onu Napoleonovu (parafraziram): „dajte mi samo jednu rečenicu, naći ću dovoljan razlog da čoveka koji ju je izgovorio osudim na smrt”.

Ako te zaista zanima, najbolje će ti poslužiti ovaj link na tekst u listu „Vreme”, koji slovi za jedan od najobjektivnijih nedeljnika u Srbiji.

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1298078%20

Za one, koji nemaju strpljenja da čitaju ceo tekst, evo i dela članka koji sam odabrao.

Proces koji je vođen protiv Dragoljuba Mihailovića, prema rečima sudije, nije bio sproveden uz poštovanje svih prava okrivljenog, kako po standardima današnjeg prava, tako i ondašnjeg. Branioci su tokom celog sudskog postupka, samo pet puta uspeli da razgovaraju sa optuženim i to svaki put uz prisustvo organa vlasti. To, naglasio je sudija Trešnjev, jasno govori do koje je mere sud ometao odbranu Dragoljuba Mihailovića.

I pored toga što nema zapisnika iz istrage, može se zaključiti da je ona vođena. Mihailoviću nije data mogućnost da pre podizanja optužnice uzme branioca. To mu je dopušteno tek 21. maja 1946. godine, četiri dana pre podizanja optužnice, što pokazuje da je bio onemogućen da se delotvorno brani u fazi istrage, uz stručnu pomoć odbrane.

Uskraćeno mu je i pravo da pre glavnog pretresa ostvari uvid u većinu dokaza, uključujući i njegovu zaplenjenu arhivu zbog čega mu je, takođe, onemogućeno pripremanje odbrane. Tadašnja vlast nije dozvolila braniocima da prikupe određene dokaze, uključujući i činjenice koje se odnose na saslušanje svedoka koji su bili u inostranstvu i koji su želeli da dođu i svedoče u korist odbrane Dragoljuba Mihailovića. Osim toga u toku postupka su korišćeni i falsifikovani dokazi – obrazložio je predsednik veća.

Sudija Aleksandar Trešnjev je u obrazloženju odluke o poništenju presude iz 1946. rekao da su kao dokazi korišćena i tri pisma koje je navodno sačinio Dragoljub Mihailović od kojih su dva poslata zagrebačkom nadbiskupu Alojzu Stepincu i hrvatskom poglavniku Paveliću. Treće je, naredba koju je Mihailović navodno izdao svojim komandantima u Crnoj Gori datirana 20. decembra 1941. godine.

«Istoričari u ovom postupku izjasnili su se da je tokom naknadne istoriografske obrade jasno utvrđeno da je reč o falsifikatima. Upravo u pogledu ovih dokaza, odbrana je stavila primedbu da joj oni nisu bili dostupni, na šta su sud i tužilac odgovorili da to i nije moguće, da bi nakon toga tužilac izjavio da je to nebitno jer je cilj postupka utvrđivanje materijalne istine» – rekao je obrazlažući odluku sudija Trešnjev.

Treba imati u vidu, naveo je udija Aleksandar Trešnjev, i da je advokat Đonović skrenuo pažnju već 15. juna 1946. da su zaplenjeni blanko papiri sa potpisom generala Mihailovića i pečatom Jugoslovenske vojske u otadžbini. Dva papira se danas nalaze u Vojnom muzeju. Jedan od njih imao je i Vladimir Bakarić i dao ga je Vladimiru Dedijeru za objavljivanje njegovog dnevnika.

«Odbrani nije dopušteno čak ni da predloži dokaze da je glava Dragoljuba Mihailovića bila ucenjena od Nemaca, prvi put 1941, a potom 1943. godine na 100.000 rajh maraka u zlatu. Sama atmosfera suđenja, kako to proizilazi iz stenografskih zapisnika, nije bila uobičajena. Publika je često glasno govorila što je za posledicu imalo da predsednik veća opominje na mir u sudnici. Optuženi su tokom izlaganja često bili prekidani od tužilaštva ili publike, što je sve imalo za posledicu da se nije moglo govoriti o regularnim uslovima za suđenje. Dragoljubu Mihailoviću nije sudio nezavisan i nepristrastan sud, već su članovi veća bili visoki oficiri Narodnooslobodilačke vojske – jedan pukovnik i dva potpukovnika. Oni su bili ne samo njegovi politički protivnici, nego i učesnici četvorogodišnjih oružanih borbi protiv Jugoslovenske vojske u otadžbini na čijem je čelu bio upravo Mihailović – kazao je sudija Trešnjev, koje je između ostalog konstatovao da je Mihailoviću je tokom čitavog postupka 1946. davan alkohol od četvrt litre rakije dnevno da bi se to završilo sa litar i četvrt jer se navikao.

Nepravilnosti ima još i navedeni su u daljem delu teksta, pa koga zaista zanima, može da se uveri u različite načine kršenja prava optuženog. Onima koje to zanima svakako savetujem da pročitaju ceo tekst koji zaista vrlo podrobno objašnjave sve aspekte slučaja.

Inače, u svetu prava (iako nisam pravnik, da se ogradim), dovoljna bi bila samo jedna od navedenih nepravilnosti da se ceo slučaj poništi i suđenje ponovi.

Drago mi je što je u javnosti odjeknula lažna vijest da je tek sada rehabilitiran Draža Mihajlović. On je rehabilitiran još krajem 80-ih uoči velikosrpskih klanja na prostoru bivše Jugoslavije, sada mu je tek, kao iznimci, priznato da nije dobio pravedno suđenje. On je nesumnjivo bio i ostao neovisno o presudi krvolok koji je pobio desetine tisuća Hrvata i zagovarao velikosrpsku ideju, no kao jedna od beskonačno mnogo žrtava komunističkog sistema, on je imao tu čast dobiti čak ispriku za nepravedno ili nelegitimno suđenje. Nešto što njegove žrtve s hrvatske strane nisu imale, baš kao ni oni deseci tisuća Hrvata i Muslimana pobijenih na Križnom putu.

U vezi te tobožnje rehabilitacije, bitno je Hrvate koji pamte u prosjeku ko zlatna ribica neprestano bombardirati vijestima iz regiona. Bitno ih je neprestano podsjećati tko su im prvi susjedi prije nego opet zakorače u neku novu maglu.

Ono što su hrvatske vlasti odavno trebala učiniti u pogledu ovog slučaja jest službeno se odrediti spram Draže Mihajlovića jednako kao i spram Tita i ostalih krvoloka Hrvata kao zločinaca i stratišta njihovih zločina jasno označiti, a žrtvena mjesta propisno obilježiti i sjećati ih se onako kako se Pupovac sjeti svakog Srbina koji je stradao u nekom trenutku povijesti, bilo od strane ruke povampirene ustaše, bilo jer je pao sa stabla u jeku jesenjeg branja jabuka.

Mene kao Hrvata zaboli kurac za Dražu Mihajlovića i njegovo pravo na pravedno suđenje. On je mnogim Hrvatima presudio bez pravde i prava, a da ne spominjemo koliko još nedužnih Hrvata kriju jame diljem ove lijepe države koji nikada neće dobiti svoju zadovoljštinu zbog komunističkog strahoterora, pa odakle uopće ideja da mene bude briga za krvoloka Dražu?

Mene zanima kada će se Hrvatska jasno odrediti spram komunističkih zločina i uklonit ime krvoloka Hrvata s Kazališnog trga? To što je jedan britanski agent presudio Draži zarad Tita mene niti najmanje ne dira. Oboje su krvoloci hrvatskoga naroda i takvima ih se u ovoj Lijepoj Našoj treba i tretirati.

A što se tiče ovih trollerskih usporedbi blaženog Alojzije Stepinca i Draže krvoloka Hrvata Mihajlovića, to sigurno ne dolazi od strane niti jednog Hrvata, tako da se nepotrebno palite.

Takve gnjusne usporedbe preko svojih tipki mogu istipkati samo četnici i njihove kuje, nitko normalan niti dobronamjeran.

Suza suzu goni za Dražom Mihailovićem:

Već u rujnu 1941. g. Mihailović je dostavio izbjegličkoj vladi u Londonu program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugog svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji:

"b) omeđiti ‘de facto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj."

"d) u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi..."

"g) izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice."

"v) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom."[1]


Nakon toga, 20. prosinca 1941. g. Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. "Instrukcije" u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana. U Instrukcijama nalaže:

“... Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke...”

“... Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata...”

“... Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa...”

Dalje se kao cilj navodi kažnjavanje svih ustaša i muslimana koji su krivci za "srpsku aprilsku katastrofu" (misli se na osnivanje NDH) te naseljavanje Crnogoraca na očišćene teritorije.[2]

Ugledni Vladimir Žerjavić je 1998. g. iznio približnu brojku od oko 29 000 muslumanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava,[3] odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.[4] Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.[5]

Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su:[6][7][8][9][10]

srpanj 1941., Bileća i Stolac - oko 1150 Hrvata i Muslimana
pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. - 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941. - 62 hrvatske žrtve
Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g. - oko 240 pobijenih Hrvata
kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) - oko 300 Muslimana
kolovoz i rujan 1941. g., Boričevac (Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) - oko 2500 Hrvata i Muslimana
studeni 1941. g., kraj Donjeg Lapca - 44 Hrvata
prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: Foča i Goražde - oko 2050 odnosno 5000 uglavnom Muslimana, Srebrenica oko 1000, Vlasenica 2000 - 3000, Rogatica i Višegrad po oko 1000 Muslimana
kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) - oko 1000 Muslimana
kolovoz 1942. g., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) - oko 2500 uglavnom Muslimana
rujan 1942. g., Foča - oko 2200 Muslimana
rujan 1942. g., Zabiokovlje - oko 160 Hrvata
listopad 1942. g., Mostar - oko 200 Hrvata i Muslimana
listopad 1942. g., Hercegovina (Prozor-Rama) - oko 1250 Hrvata i Muslimana
listopad 1942. g., Zagora - oko 240 Hrvata
veljača 1943. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) - oko 9200 Muslimana
siječanj i veljača 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) - 140 Hrvata
lipanj 1943. g., središnja Bosna - 42 Muslimana
veljača 1944. g., Zagora - 67 Hrvata
svibanj 1944. g., Goražde - oko 50 Muslimana
do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice - 4635 uglavnom Muslimana
listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna - 25 Hrvata
prosinac 1944. g., Vinodol (Bribir, Grižane, Tribalj) - 32 Hrvata
siječanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) - 27 Hrvatica

wikipedia.hr

[ZGzima]

howard reed kaže:

Drago mi je što je u javnosti odjeknula lažna vijest da je tek sada rehabilitiran Draža Mihajlović. On je rehabilitiran još krajem 80-ih uoči velikosrpskih klanja na prostoru bivše Jugoslavije, sada mu je tek, kao iznimci, priznato da nije dobio pravedno suđenje.

Naravno.
Pa odavno tom fašističkom smeću stoje spomenici i u Srbiji i u tzv. "RS".
Ovo je sve samo korak po korak guranje velikosrpske istine o Srbima, žrtvama i borcima za pravdu, i Hrvatima rođenim fašistima.

I gledamo bezumnu ignoraciju tog velikosrpskog propagandnog procesa od strane "hrvatskih" medija i politike.

[dragobrat]

Ja sam Ante kaže:

U redu ... Nego, reci mi, molim te, dal' je sudac obrazložio tu svoju izjavu kako suđenje nije bilo po pravilima ... Mislim o kakvim je tj. čijim pravilima tu riječ i što mu znači konstatacija zbrda-zdola ...?

Vrhovni sud FNRJ - Vojno vijeće sastavljeno od pukovnika Mihaila Đorđevića kao predsjedavajućeg, te sudaca potpukovnika Milije Lakovića i Mihaila Jankovića i sekretara poručnika Todora Popadića, po kaznenom predmetu protiv Dragoljuba-Draže Mihailovića i dr. radi kaznenih djela iz Zakona o krivičnim djelima protivu naroda i države i Zakona o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i razdora, a na osnovi optužnice Vojnog tužioca JA od 31.svibnja 1946.godine, broj 711/46 i Rješenja istog suda od 1. lipnja 1946. godine, održao je u Beogradu glavnu, javnu usmenu raspravu od 10.lipnja do 11.srpnja 1946. godine, na kojoj je optužnicu zastupao zastupnik Vojnog tužioca JA pukovnik Miloš Minić i to u prisustvu optuženog Dragoljuba-Draže Mihailovića i njegovih branitelja Nikole Đonovića i Dragić Joksimovića, oba odvjetnici iz Beograda!

Pitanja:
Da li je Dragoljubu-Draži Mihailoviću suđeno po tada važećem zakonu FNRJ? Da!
Da li je proces vođen pred legitimnim sudskim tijelom tadašnje FNRJ? Da!
Da li je suđenje bilo otvoreno za javnost? Da!
Da li je optuženom Dragoljubu-Draži Mihailoviću bila osigurana obrana? Da!
Da li je optuženi Dragoljub-Draža Mihailović proglašen krivim? Da!


I što je sad' tu nejasno ili sporno?

Ispada da je ova zadnja presuda nejasna. Jer rehabilitacije u stvari nema.Ali , budimo realni ( ovo je sad moj stav), kad bi teoretski bilo moguće novo suđenje, D. M. bi objektivno bio za određene stvari kriv, npr. njegove su jedinice ( ovo je popisano) , na području današnje RH u doba 2. sv. rata pobile oko 3000 ljudi od čega oko 1000 Srba .

[dragobrat]

ZGzima kaže:

Naravno.
Pa odavno tom fašističkom smeću stoje spomenici i u Srbiji i u tzv. "RS".
Ovo je sve samo korak po korak guranje velikosrpske istine o Srbima, žrtvama i borcima za pravdu, i Hrvatima rođenim fašistima.

I gledamo bezumnu ignoraciju tog velikosrpskog propagandnog procesa od strane "hrvatskih" medija i politike.

U Srbiji mislim da ima tri obilježja, na Ravnoj gori u šumi, zatim u rodnoj Ivanjici, ali to sam čuo da je spomenik koji je naslonjen na lokalni muzej gdje je i spomenik NOB-u i u muzeju je postavka sa eksponatima oba pokreta, te u malom mjestašcu Lapovo.

[Zuta voda]

dragobrat kaže:

Ispada da je ova zadnja presuda nejasna. Jer rehabilitacije u stvari nema.Ali , budimo realni ( ovo je sad moj stav), kad bi teoretski bilo moguće novo suđenje, D. M. bi objektivno bio za određene stvari kriv, npr. njegove su jedinice ( ovo je popisano) , na području današnje RH u doba 2. sv. rata pobile oko 3000 ljudi od čega oko 1000 Srba .

Tako nekako i meni ispadne. Koliko ja razumem, rehabilitovan je u smislu samog sudskog procesa, da mu nije pružena adekvatna šansa da se brani kako zakoni nalažu, ali ne i od počinjenih akata njega i njegovih podređenih.

Što se tiče žrtava, da mu se sudilo kako treba, ili da je živ, pa da se ponovi, teško bi se od ovoga odbranio (obratiti pažnju, između ostalog, i na srpske žrtve).

Zločini četnika u Drugom svetskom ratu
http://sh.wikipedia.org/wiki/Zlo%C4%..._svetskom_ratu

U ovoj raspravi je glavni problem to što bi uslovno rečeno, „druga strana” htela to isto i za svoje.

Po mom mišljenju, to je već drugi padež, jer su okolnosti za „drugu stranu” bitno drugačije, no to je stvar za neku drugu raspravu.

[ZGzima]

Zuta voda kaže:

Tako nekako i meni ispadne. Koliko ja razumem, rehabilitovan je u smislu samog sudskog procesa, da mu nije pružena adekvatna šansa da se brani kako zakoni nalažu, ali ne i od počinjenih akata njega i njegovih podređenih.

Što se tiče žrtava, da mu se sudilo kako treba, ili da je živ, pa da se ponovi, teško bi se od ovoga odbranio (obratiti pažnju, između ostalog, i na srpske žrtve).

Zločini četnika u Drugom svetskom ratu
http://sh.wikipedia.org/wiki/Zlo%C4%..._svetskom_ratu

U ovoj raspravi je glavni problem to što bi uslovno rečeno, „druga strana” htela to isto i za svoje.

Po mom mišljenju, to je već drugi padež, jer su okolnosti za „drugu stranu” bitno drugačije, no to je stvar za neku drugu raspravu.

Čitao sam u srpskoj štampi prije oko pola godine tekst o jednom "partizanskom selu" u užoj Srbiji i kako je prošlo u četničkoj kaznenoj ekspediciji.
Došli noću, pobili nasumično nekoliko desetaka ljudi, a pritom silovali i ubili i tri djevojke.

Njihova klasična špranca djelovanja. Ubitačni za civile i vrlo ograničeno upotrebljivi u vojnom smislu.

Nema dvojbi da su četnici pobili i tisuće Srba, uglavnom lijevo orijentiranih, nema dvojbi i da su njih partizani likvidirali po kratkom postupku desetine tisuća.
Nema dvojbe da i mnogi od likvidiranih četnika od strane partizana nisu bili koljači.

I, nema dvojbe da je Draža Mihajlović fašist i odgovaran za genocid nad neSrbima.

[ZGzima]

dragobrat kaže:

Ispada da je ova zadnja presuda nejasna. Jer rehabilitacije u stvari nema.Ali , budimo realni ( ovo je sad moj stav), kad bi teoretski bilo moguće novo suđenje, D. M. bi objektivno bio za određene stvari kriv, npr. njegove su jedinice ( ovo je popisano) , na području današnje RH u doba 2. sv. rata pobile oko 3000 ljudi od čega oko 1000 Srba .

Najdirektnije je Draža Mihajlović odgovoran za masovni genocid nad Bošnjacima i Hrvatima Istočne Bosne jer nad tim četničkim jedinicama je imao direktnu komandu.
I vrlo lako dokazivo pismima koje je izmjenjivano.

„23-eg decembra Lukačević bio kod mene. Za sada prema Turcima bićemo mirni sem ako oni ne napadnu u kome slučaju Voja će ih po našem običaju napasti sa četiri strane i to od Čelebića, od Priboja, od Šehovića i od pravca zapadno od Ćajniče. Pavle je istog mišljenja.[3]“
(Depeša generala Draže Mihailovića majoru Petru Baćoviću od 25. decembra 1942.)

„Povodom projekta za raščišćavanje Turske u oblasti Čajniča naredio sam Pavlu da sa Vojom izvrši potrebne pripreme za polovinu januara... Voji sam naredio da uhvati direktnu vezu sa Vama.[5]“
(Depeša generala Draže Mihailovića majoru Petru Baćoviću od 2. januara 1943.)

Pavle Đurišić je nakon izvršenog pokolja u okolini Bijelog Polja 10. januara 1943. podneo Mihailoviću izveštaj u kome kaže:

„Akcija na desnoj obali Lima u srezu Bjelopoljskom završena je. Ista je izvedena tačno po utvrđenom planu. Rezultat ove borbe je:

1) Potpuno su uništena sledeća muslimanska sela (Sekcije: Plevlje, Sjenica, Peć i Kolašin): Voljevac, Gubovača, Radijelja, Ušanovići, Presečenik, Batuiiće, Donji Vlah (sekcija Plevlje), Mirovići, Solja, Radojeva Glava, Mediše, Pobretiće, Donja Kostenica, Stablo, Vrh, Zminjac, Sipovice, Negobratina, Osmanbegovo selo, Dupljaci, Jasen, Koštice, Kaševar, Ivanje, Godijevo, Žilići, Gornja Crnca, Gornji Radulići, Vrba, Crhalja, Kradenik, Sipanje, Ličine (Sekcija Sjenica—Peć) Ukupno 33 sela.
2) Žrtve: Muslimana boraca oko 400 (stotine) Žena i dece oko 1000.[6]“
(Izveštaj Pavla Đurišića Draži Mihailoviću od 10. januara 1943. o rezultatima akcije u bjelopoljskom srezu)

[Cuka]

Na pdf.Politika ova rasprava je završila a nastavit možete na na temi SRB - Republika Srbija (zbirno - dio IV) https://www.forum.hr/showthread.php?t=832861&page=469