Da li se više identificirate sa državom ili sa etničkim identitetom?

[denacifikator]

Na ovim prostorima države i narodi su često vodili ratove. Primećujem da se EX-YU narodi više identifikuju sa etničkom pripadnošću nego sa državom. Čak i kada šovinisti iz jednog tabora vređaju one iz drugog tabora, nikada ne vređaju državu nego narod. Recimo "Srbe na vrbe" ili "ubi Hrvata da Šiptar nema brata" se često može čuti na stadionima, ali nikada nećemo čuti "smrt Hrvatskoj ili smrt Srbiji"...

Ovde će se ljudi više ponositi pripadnikom svog naroda koji je postao poznat u kulturi, nauci i sportu nego svojim sugrađaninom koji je postao poznat ali je pripadnik druge narodnosti.

Srbi su voleli princip "jedan čovek - jedan glas" ali u tvorevini gde su oni bili većina. HRvati i Bošnjaci su voleli princip "jedan čovek - jedan glas" u tvorevinama gde bi oni bili većina. Dakle, nije bitno ime države već je bitno koja etnička pripadnost ima većinu... Zato stičem utisak da se ljudi na ovim prostorima više ponose etničkom nego državnom pripadnošću, iako se naravno ponose i državnom.
To ovaj prostor bitno razlikuje od ostatka sveta. Italijanofoni čovek u Švajcarskoj će više voleti Švajcarsku nego "italijansku stvar".

[Michael Collins]

Ovoo što ti misliš, na građanski nacionlizam, to u Europi postoji samo u Švicarskoj, nakon druge polovice 20. stoljeća u Austriji i vjerovao ili ne, ali sada je moderni Škotski nacionalizam takav.
Ali to su teške iznimke. Takva vrsta nacionalizma se razvila u Argentini, Čileu, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu.
Primjećuješ obrazac? To su sve države Novog Svijeta.

U Europi, nacionalizam je i danas mnogi više etnički nego građanski.

Čak i tamo gdje je "građanski nacionalizam" nekoć bio jak (Španjolska, Britanija, Belgija) doživjeo je teške poraze u zadnje vrijeme. U SSSR-u i drugim državama nije ni zaživjeo.
Osim toga, teško je i reći da je recimo Britanski nacionalizam bio ikada "civični" budući da je on podrazumijevao zajedništvo Engleza i Škota te Velšana, ali ne Irskih katolika, koji su bili diskriminirani. Dakle ipak govorimo o nadnacionalnom nacionalizmu, više nego "građanskom".

Isto možemo gledati odnos prema Albancima u SFRJ.

No da ne lutamo s teme, NE, ni u Hrvatskoj, ni u Sloveniji, ni u Norveškoj ni u Portugalu, ni Grčkoj ni Srbiji, ne radi se o identifikaciji s državom, nego identifikaciji s narodom.
Grk će i dalje zaneseno pričati o Grcima na Siciliji ili u Maloj Aziji, Portugalac se ponosi svojim kolonijalnim carstvom, Slovencu će i dalje biti bliži Slovenac iz Koruške ili Udinea, nego što mu je blizak Hrvat ili Bosanac iz iste zgrade. Mogu biti prijatelji, pa i najbolji, ali neće ga nikada gledati kao pripadnika svoje nacije.
Čak i kod Bošnjaka koji najviše javno govore o "Bosancima triju vjera" a onda bez nekih problema govore o "Bošnjacima Kosova i Makedonije".

[Michael Collins]

Uotalom, pogledaj recimo i ovo, tamo gdje se država i jezik zovu prema narodu, Portugal, Grčka ili Bugarska, koliko god teška bila ekonomska ili politička krize, te se države nikada nee raspasti.

S druge strane "umjetne države" kao što je bogata Belgija, su u tolikim problemima da su morali uvesti čak i tri etnička parlamenta i ukinuti građansku državu, te su postali federacija.

[KLCCLK]

Jednim dijelom si u pravu, no osobno se puno više identificiram s državom. A mislim i da ima dosta ljudi kod kojih bi to u suštini na kraju izašlo na slično.

Zamislimo sport. Evo, recimo da Marin Čilić igra za BiH i da je od početka igrao za BiH. I dalje je Hrvat iz Međugorja. A sad zamisli da igra na Wimbledonu protiv odličnog hrvatskog tenisača Miloša Stojanovića. Ili Gianluce Rossija iz Rovinja. Ili Radeka Nedveda iz Grubišnog Polja. Što misliš za koga bi ljudi u Hrvatskoj navijali?

Tako da mislim da na kraju i u konačnoj instanci država biva važnija od etniciteta. Na nižoj razini vrlo vjerojatno kod većine prevladava etnicitet pa je Hrvat iz Mostara "ej, ti si naš", a Srbin iz Knina se gleda podozrivo. Ali u onom trenu kada taj Srbin iz Knina konkretno predstavlja Hrvatsku u nečemu, a s druge strane stoji Hrvat iz Mostara koji predstavlja BiH, golema većina će biti na strani ovoga koji predstavlja Hrvatsku.

[KLCCLK]

To kod nas ima otežavajući faktor u ratovima koji su jednim dijelom uvijek imali i karakter građanskog rata, ali mislim da bi dosta reakcija na razne situacije ipak dovelo do toga da se ljudi više povezuju s državom. Evo kao još jedan primjer - u inozemstvu si, možda i dugo, i to negdje gdje nema baš puno naših. Ideš ulicom i vidiš auto osječkih registracija. Pomisliš - "netko naš!!" naravno. Iako je to možda Srbin, Čeh ili Mađar. Ako vidiš bosansko-hercegovačke ili austrijske ili srpske registracije - nećeš pomisliti to, iako je možda baš to Hrvat. I opet ispada - državni simbol (registracija) ti izaziva osjećaj "ovo je nešto moje".

A, i trenutno je opterećujuć odnos uglavnom samo sa Srbima. Pa će u samom startu možda biti podozrivosti ako je u tom autu osječkih registracija Jovan Milosavljević. Jer će ponekom možda prolazit kroz glavu "di je taj bio devedesetih, tko je on, što je radio, što misli..." itd. Ali ako se zove Zdenko Blažek i rođen je u Osijeku i cijeli život živi u Osijeku bit će "tvoj". I bit će ti Hrvat (ali sada u državnom smislu, jer etnicitetom očito nije, u ovom primjeru je recimo Čeh) vjerojatno više nego Ivan Horvat koji cijeli život živi u Subotici ili Stuttgartu.

[Michael Collins]

KLCCLK kaže:

Jednim dijelom si u pravu, no osobno se puno više identificiram s državom. A mislim i da ima dosta ljudi kod kojih bi to u suštini na kraju izašlo na slično.

Zamislimo sport. Evo, recimo da Marin Čilić igra za BiH i da je od početka igrao za BiH. I dalje je Hrvat iz Međugorja. A sad zamisli da igra na Wimbledonu protiv odličnog hrvatskog tenisača Miloša Stojanovića. Ili Gianluce Rossija iz Rovinja. Ili Radeka Nedveda iz Grubišnog Polja. Što misliš za koga bi ljudi u Hrvatskoj navijali?

Tako da mislim da na kraju i u konačnoj instanci država biva važnija od etniciteta. Na nižoj razini vrlo vjerojatno kod većine prevladava etnicitet pa je Hrvat iz Mostara "ej, ti si naš", a Srbin iz Knina se gleda podozrivo. Ali u onom trenu kada taj Srbin iz Knina konkretno predstavlja Hrvatsku u nečemu, a s druge strane stoji Hrvat iz Mostara koji predstavlja BiH, golema većina će biti na strani ovoga koji predstavlja Hrvatsku.

Nisi ti u krivu, ali tu se više radi o navijačkim dvostrukim kriterijima nego ičemu.

Uzmimo ovo, 2020. ofenzivni vezni Mensur Ibrahimović, Bošnjak iz Pule, igra za Hrvatsku protiv BiH, za koju igra stoper/bek Tomislav Bubalo, Hrvat iz Mostara.

Navijač Ivan Peričić iz Mostara, sa svojom ekipom mostaraca, će se jako veseliti kada Mensur predribla Bubala i zabije gol Bosni i Hercegovini.

Njemu će i dalje Bubalo biti "naš" a Mensur "njihov", dakle riječ je o sportskim "dvostrukim kriterijima", koje imaju svi navijači u ovom ili onom smislu.

[Michael Collins]

KLCCLK kaže:

Evo kao još jedan primjer - u inozemstvu si, možda i dugo, i to negdje gdje nema baš puno naših. Ideš ulicom i vidiš auto osječkih registracija. Pomisliš - "netko naš!!" naravno. Iako je to možda Srbin, Čeh ili Mađar. Ako vidiš bosansko-hercegovačke ili austrijske ili srpske registracije - nećeš pomisliti to, iako je možda baš to Hrvat. I opet ispada - državni simbol (registracija) ti izaziva osjećaj "ovo je nešto moje".

A, i trenutno je opterećujuć odnos uglavnom samo sa Srbima. Pa će u samom startu možda biti podozrivosti ako je u tom autu osječkih registracija Jovan Milosavljević. Jer će ponekom možda prolazit kroz glavu "di je taj bio devedesetih, tko je on, što je radio, što misli..." itd. Ali ako se zove Zdenko Blažek i rođen je u Osijeku i cijeli život živi u Osijeku bit će "tvoj". I bit će ti Hrvat (ali sada u državnom smislu, jer etnicitetom očito nije, u ovom primjeru je recimo Čeh) vjerojatno više nego Ivan Horvat koji cijeli život živi u Subotici ili Stuttgartu.

No treba reći da su recimo Česi davali 50% pripadnika ZNG u jednom trenutku u Zapadnoj Slavoniji, da je masa Bošnjaka poginulo u DR, i da tu doista vidimo neke natruhe "građanskog nacionalizma".
Pogotovo kada je riječ o malim katoličkim manjinama tipa Česi, Slovaci, Mađari i poneki Nijemci, koji u Slavoniji su danas posve asimilirani u Hrvate osim u par kompaktnijih sela.
Ali opet, tu se ne radi o poistovjećivanju sa Republikom Hrvatskom kao državom, nego se ti ljudi, ili barem unuci tih ljudi danas doista smatraju Hrvatima.
Republika Hrvatska, Republika Srbija a pogotovo Bosna i Hercegovina, su manje bitne kao države a više kao nacionalna ideja.
Ljudi navijaju "za Hrvatsku" ne za "Republiku Hrvatsku" i kao što i sam kažeš, njima je Mostar bliži od Donjeg Lapca, kao što je Srbinu Bijeljina bliža od nekog većinski mađarskog ili bugarskog sela unutar Republike Srbije.

Ništa različito od bilo koje Europske zemlje, osim Švicarske i Austrije.

Možda Škoti doista tu nešto promjene, sa svojom lijevom verzijom građanskog nacionalizma, gdje čak i doseljenici iz Engleske glasuju za SNP (Scottish National Party).

[Blank Page]

KLCCLK kaže:

Jednim dijelom si u pravu, no osobno se puno više identificiram s državom. A mislim i da ima dosta ljudi kod kojih bi to u suštini na kraju izašlo na slično.

Zamislimo sport. Evo, recimo da Marin Čilić igra za BiH i da je od početka igrao za BiH. I dalje je Hrvat iz Međugorja. A sad zamisli da igra na Wimbledonu protiv odličnog hrvatskog tenisača Miloša Stojanovića. Ili Gianluce Rossija iz Rovinja. Ili Radeka Nedveda iz Grubišnog Polja. Što misliš za koga bi ljudi u Hrvatskoj navijali?

Tako da mislim da na kraju i u konačnoj instanci država biva važnija od etniciteta. Na nižoj razini vrlo vjerojatno kod većine prevladava etnicitet pa je Hrvat iz Mostara "ej, ti si naš", a Srbin iz Knina se gleda podozrivo. Ali u onom trenu kada taj Srbin iz Knina konkretno predstavlja Hrvatsku u nečemu, a s druge strane stoji Hrvat iz Mostara koji predstavlja BiH, golema većina će biti na strani ovoga koji predstavlja Hrvatsku.

Da, ali opet se na kraju svodi na narod.

Novak Đoković. Ako se ne varam, njemu je stara (?) Hrvatica. Jel mu stari čak Crnogorac (čak nije ni bitno)? Ugl, on je rekao da je on Srbin. I kaj se mene tiče, to je to. On je Srbin. Pa i nastupa za Srbiju, logično.
Samo da napomenem da ovdje nije poanta u tome kaj je drito Srbin (nemojte se sad hvatat njega osobno), nego u tom odnosu, jel.

Ne znam, to je ona rasprava što neku osobu čini pripadnikom nekog naroda.

Jer u čemu je stvar kod zapravo cijele Europe - granice su se kroz povijest mijenjale. Za razliku od država Novog svijeta (ovo kaj Collins veli) koje nisu imale takvih drastičnih promjena kroz povijest, ovo tu sve se mijenjalo milijun puta, i svi su bili u kojekakvim raznim tvorevinama itd. Tak da je uvijek samo narod bio taj koji je nosio to određenje.
A u priči sa nama i našim susjedstvom to se sve još dodatno potencira zbog brojnih sukoba kroz povijest i dolazimo do nekih trenutnih situacija koje su nemala politička pitanja.

[deckozgslavonac]

Michael Collins kaže:

No treba reći da su recimo Česi davali 50% pripadnika ZNG u jednom trenutku u Zapadnoj Slavoniji, da je masa Bošnjaka poginulo u DR, i da tu doista vidimo neke natruhe "građanskog nacionalizma".
Pogotovo kada je riječ o malim katoličkim manjinama tipa Česi, Slovaci, Mađari i poneki Nijemci, koji u Slavoniji su danas posve asimilirani u Hrvate osim u par kompaktnijih sela.
Ali opet, tu se ne radi o poistovjećivanju sa Republikom Hrvatskom kao državom, nego se ti ljudi, ili barem unuci tih ljudi danas doista smatraju Hrvatima.
Republika Hrvatska, Republika Srbija a pogotovo Bosna i Hercegovina, su manje bitne kao države a više kao nacionalna ideja.
Ljudi navijaju "za Hrvatsku" ne za "Republiku Hrvatsku" i kao što i sam kažeš, njima je Mostar bliži od Donjeg Lapca, kao što je Srbinu Bijeljina bliža od nekog većinski mađarskog ili bugarskog sela unutar Republike Srbije.

Ništa različito od bilo koje Europske zemlje, osim Švicarske i Austrije.

Možda Škoti doista tu nešto promjene, sa svojom lijevom verzijom građanskog nacionalizma, gdje čak i doseljenici iz Engleske glasuju za SNP (Scottish National Party).

Boldano naprosto nije istinito, Česi na zadnjem popisu stanovništva čine skoro 20 % u gradu Daruvaru. Istina je da u samom ratu i razdoblju odmah nakon rata su bili mnogi se pisali kao Hrvati, ukidale su se češke škole i kulturne ustanove, pa se to onda ipak vratilo u normalu. Ne kao prije ali ne može se nikako reći da su se asimilirali. ( tj asimilirao se samo manji dio )

[u prolazu]

Sa narodom naravno...
Drzava...ona ima odredjenu vrijednost...ako je drzava mog naroda kao sto je Hrvatska jos i vise...ali ona je tu zbog naroda a ne narod zbog nje.

Pogledajmo samo EU koja u jednu ruku jeste drzava kojoj i mi pripadamo.
Meni je blizi neki Hrvat iz Bih nego Slovenac da ne odlazimo sada gore put Finske.......mada smo i mi Hrvati iz Hrvatske i Slovenci dio vece zajednicke drzavne zajednice.

[Michael Collins]

deckozgslavonac kaže:

Boldano naprosto nije istinito, Česi na zadnjem popisu stanovništva čine skoro 20 % u gradu Daruvaru. Istina je da u samom ratu i razdoblju odmah nakon rata su bili mnogi se pisali kao Hrvati, ukidale su se češke škole i kulturne ustanove, pa se to onda ipak vratilo u normalu. Ne kao prije ali ne može se nikako reći da su se asimilirali. ( tj asimilirao se samo manji dio )

Krivo si me shvatio, rekao sam "asimiliraju se osim u kompaktnim selima".
Dakle oko Daruvara su sačuvali svijest, ali u drugim dijelovima Slavonije mnogo manje. Isto je sa Madjarima, da ne govorim o Nijemcima.

Pogledaj recimo etničke karte iz 1910., imaš ih na temi na forumu

[u prolazu]

Nemojmo isto zaboraviti da se asimilacija vrsi prema narodu a ne drzavi...
Nisu ti Cesi ili Madjari ili Njemci postali Jugoslaveni, vec su se asimilirali u vecinski narod kojim su bili okruzeni, kod nas u Hrvate a u Vojvodini u Srbe.

[bubi mir]

Tesko pitanje..
Smatram da je Hrvatska drzava u qurcu i da treba bjezati glavom bez obzira, pa nije da se nesto ponosim.
Sa druge strane... gdje god da dodem ja sam Hrvat i rado cu i ponosno to reci, ali ce mi biti jednako drago sresti nekoga iz Hrvatske, pa bio on etnicki Hrvat ili ne, tada prevlada osjecaj da smo iz iste drzave.

[KLCCLK]

Blank Page kaže:

Da, ali opet se na kraju svodi na narod.

Novak Đoković. Ako se ne varam, njemu je stara (?) Hrvatica. Jel mu stari čak Crnogorac (čak nije ni bitno)? Ugl, on je rekao da je on Srbin. I kaj se mene tiče, to je to. On je Srbin. Pa i nastupa za Srbiju, logično.
Samo da napomenem da ovdje nije poanta u tome kaj je drito Srbin (nemojte se sad hvatat njega osobno), nego u tom odnosu, jel.

Je, on je tako rekao, ali ajmo se dotaknut Tesle i njegove čuvene izjave - Novak je isto tako mogao reći "ja sam Hrvat" ili "ja sam Crnogorac" - ALI "Srbija je moja domovina i igram za nju". On se i jest izjasnio kao Srbin i tu nekakvo prebrajanje krvnih zrnaca nema smisla. Ali se isto tako mogao izjasnit kao nešto drugo, a da i dalje smatra Srbiju svojom domovinom - opet normalno, jer je tamo rođen, odrastao, postao to što jest.
I kod exyu naroda to nešto lakše prođe jer je sličan jezik, slična prezimena, itd. Ali recimo igrao je za srpsku nogometnu reprezentaciju jedan Albanac, zaboravih mu ime. On teško baš da je mogao izjaviti "ja sam Srbin", ali je igrao za svoju domovinu. E sad, neki srpski patriot je sigurno za njega vatreno navijao kad je igrala reprezentacija.

Mada slažem se da su na ovim prostorima te dvije priče zapravo izmiješane podosta. Baš zato jer smo svi skupa živjeli dosta izmiješano i u zajedničkim državama itd. Pa je nekad teško odijeliti etnicitet od države.

Tako da se i opet jednim dijelom slažem s Collinsom i ima istine u onom što priča. Reklo bi se da dosta ovisi o situaciji i da nekad prevladava etnicitet (u stilu "draži mi je Mostar od Donjeg Lapca") a nekad država ("e ali u finalu Wimbledona ću navijat za Dejana Jovanovića iz Donjeg Lapca koji igra za Hrvatsku, a ne za Tomislava Bubala iz Mostara koji igra za BiH").

bubi mir kaže:

Tesko pitanje..
Smatram da je Hrvatska drzava u qurcu i da treba bjezati glavom bez obzira, pa nije da se nesto ponosim.
Sa druge strane... gdje god da dodem ja sam Hrvat i rado cu i ponosno to reci, ali ce mi biti jednako drago sresti nekoga iz Hrvatske, pa bio on etnicki Hrvat ili ne, tada prevlada osjecaj da smo iz iste drzave.

To isto. Tu na lokalnom terenu možda jest nekom draži Mostar, ali to je grad koji je praktički donedavno bio u istoj državi s nama i u kojem žive Hrvati pa je prirodno da ga mnogi osjećaju našim.
Ali da odeš na Jamajku i tamo sretneš Srbina iz Zagreba (koji je normalan čovjek i nije nekakav protivnik Hrvatske) vjerojatno će većini bit više "naš" nego Hrvat koji cijeli život živi u Njemačkoj, Kanadi ili Beogradu. Jer s njim imaš sličnu životnu priču, slično odrastanje, slične okolnosti su vas "stvorile"...Hrvat iz nekakve Mississague je u smislu mentaliteta - Kanađanin.

[KLCCLK]

deckozgslavonac kaže:

Boldano naprosto nije istinito, Česi na zadnjem popisu stanovništva čine skoro 20 % u gradu Daruvaru. Istina je da u samom ratu i razdoblju odmah nakon rata su bili mnogi se pisali kao Hrvati, ukidale su se češke škole i kulturne ustanove, pa se to onda ipak vratilo u normalu. Ne kao prije ali ne može se nikako reći da su se asimilirali. ( tj asimilirao se samo manji dio )

To je točno, ali možda Collins nije mislio to.
Ne znam što je mislio, ali možda je gledao to iz kuta Hrvata i tu već ima istine. Odnos s Česima je oduvijek prijateljski, žive ovdje i odrastaju ovdje pa govore hrvatski a ne češki i čak i ako njeguju svoju kulturu, uče svoj jezik, imaju svoje škole i kulturne ustanove, ljudi ih nekako gledaju kao Hrvate - ne u nekom ružnom ili negativnom smislu (da im se brani da budu Česi) nego jednostavno prijateljski narod, slične neke osnovne odrednice (povijest, vjera, Slaveni...).
Sa mnom je u razred išao i svirao u bendu dečko koji je Čeh i znao sam da je Čeh ali nekako to uopće nije bio "issue". To kao da nije postojalo, bilo je potpuno nebitno. Mislim, nacija i treba bit nebitna u prijateljstvu, ne želim to reć, nego ono...nije se osjećala apsolutno nikakva razlika. Da je bio Marokanac ili Kinez ili Argentinac to bi ipak bilo drugačije. Čeh je "naš".

I velim, ne mislim to u nekom ružnom smislu, a pogotovo ne za ove druge u smislu "mi smo bolji od Kineza". Nego ono, on je Kinez, on je drugačiji. I ja sam drugačiji njemu. A Čeh iz Hrvatske je nekako i Hrvat. Iz naše perspektive. Kinez nikad neće biti Hrvat iz naše perspektive.

[mravac8]

Nemam nikakve potrebe identificirati se ni sa državom ni sa narodom. Ne vidim ni kako bi se mogla identificirati sa državom. I u državi i u narodu ima dosta toga s čime se niti mogu niti želim identificirati.

Bliski su mi oni ljudi koji dijele moje stavove, ideje, poglede na život i svijet bez obzira iz kojeg kutka planete bili i kojim jezikom govorili.

[Detektor]

Dok sam još bio nezreo,narodi država su mi predstavljali neku veliku važnu,povijest znam dosta dobro iako nisam povjesničar a danas me boli briga za to. Što će mi uhljeb-država i etnicitet sa kriminalnim mentalitetom od vrha do dna (od krađe za kunu,sto ili milijun,svejedno,svako prema položaju gdje je krađa pravilo) ? Proučavajući amaterski biologiju,evoluciju,genetiku ,identifikacija se svela na "s kim si-takav si". Nužno je samo da siromašni imaju manje djece ili uopće nemaju a da bolji slojevi imaju ili više djece ili po potrebi jer smanjivanjem broja produktivnih i povećavanjem broja neproduktivnih se događa revolucija i propast civilizacije,svega ovoga što poznamo. Države koje se ne mogu same prehaniti treba rasformirati i utopiti u drugu državu.

[Michael Collins]

KLCCLK kaže:

To je točno, ali možda Collins nije mislio to.
Ne znam što je mislio, ali možda je gledao to iz kuta Hrvata i tu već ima istine. Odnos s Česima je oduvijek prijateljski, žive ovdje i odrastaju ovdje pa govore hrvatski a ne češki i čak i ako njeguju svoju kulturu, uče svoj jezik, imaju svoje škole i kulturne ustanove, ljudi ih nekako gledaju kao Hrvate - ne u nekom ružnom ili negativnom smislu (da im se brani da budu Česi) nego jednostavno prijateljski narod, slične neke osnovne odrednice (povijest, vjera, Slaveni...).
Sa mnom je u razred išao i svirao u bendu dečko koji je Čeh i znao sam da je Čeh ali nekako to uopće nije bio "issue". To kao da nije postojalo, bilo je potpuno nebitno. Mislim, nacija i treba bit nebitna u prijateljstvu, ne želim to reć, nego ono...nije se osjećala apsolutno nikakva razlika. Da je bio Marokanac ili Kinez ili Argentinac to bi ipak bilo drugačije. Čeh je "naš".

I velim, ne mislim to u nekom ružnom smislu, a pogotovo ne za ove druge u smislu "mi smo bolji od Kineza". Nego ono, on je Kinez, on je drugačiji. I ja sam drugačiji njemu. A Čeh iz Hrvatske je nekako i Hrvat. Iz naše perspektive. Kinez nikad neće biti Hrvat iz naše perspektive.

Hvala, manje više bi to bio neki moj sažetak

[Sforza Aspang]

Država,društvo je identitet kojim se koristim...Etnički vrlo malo ili nikako...Naime u porijeklu imam nekoliko nacija pa ne znam koju bih odabrao.
Ovako je najpoštenije...