Škola i ADHD

[kajpa]

mom2be kaže:

kako je moguce da dijete s ADHDom, izrazito agresivno prema vrsnjacima prodje ispod radara u vrticu?
nije li se s tim djetetom trebalo poceti raditi jos u predskolskoj dobi a ne cekati polazak u skolu?
u kojoj dobi se uopce postavlja dijagnoza?

Cest je problem sto roditelji ne prihvacaju stanje stvari kakvo je. Zatvaraju oci pred problemom i prave se da ga nema. (naravno, ne svi)
Svjedok sam nekoliko slucajeva gdje je dijete imalo problem i bez obzira sto im je receno (sto susjedski/prijateljski, sto od strane teta u vrticu), nisu poduzimali nista (ili skoro nista) do skole, jer su tada morali krenuti u skolu tj. ici na provjeru i ....tada ne mogu nista nego osvjestiti o cemu se radi i slusati (manje ili vise) sto im se kaze. Dok na savjete/upute/preporuke iz vrtica lako odmahnu rukom i ne cine nista.
Jedno od te djece je hiperaktivno. (druga dva su imala neke druge probleme) Kad je mali imao cca 2 godine, nekoliko nas je pokusalo ukazati roditeljima da mali ima problem, ali nije islo.
Taj mali je isto bio agresivan prema drugoj djeci (ne znam u kojoj mjeri, imala sam priliku samo tu i tamo biti svjedok), roditelji na njegove postupke nisu reagirali, sto je naravno posve pogresno ...jer bez obzira na problem dijete treba odgajati...usmjeravati, a ne zmiriti i pustiti ga da radi sto hoce, pa ce problem nestati sam od sebe jednog dana.
Kad je trebao krenuti u skolu, tek tada su se primili posla (bolje ikad nego nikad) i s vremenom su se stvari popravljale.

trocadero kaže:

Mislim da nije niti malo nevažno u sve ovakve priče, o svim ovim spomenutim problemima u školama (bilo ADHD, bilo nešto drugo), uvlačiti vrtić. Kad se dođe do škole možda i je kasno i možda je nevažno osvrtati se tada na ono što je bilo prije. A ne bi trebao biti nevažno, radi problema koji se ponavljaju iz godine u godinu, umjesto da se na vrijeme rješavaju.
Vrtić je ključan.

Slazem se. Ustvari, tocnije...trebao bi biti.

Čisto sumnjam da im je bilo koji problem, koji, štoviše, kasnije ovako eskalira (bez obzira koja je dijagnoza) mogao promaknuti. Vrtić primjećuje, ali to je sve. On ne pruža terapiju, samo upućuje roditelje na institucije koje mogu pomoći. Ali tu - na volji roditelja da problem rješava ili ne rješava uz stručnu pomoć, priča staje.

Bas tako. I sada...naravno, dobar dio njih odmah krene u rjesavanje problema, ukljuce se, trude, pomazu, rade s djetetom...
A neki okrecu glavu ... "nije nista" i jednostavno ne slusaju sto im se govori.
Niti cine ono sto bi trebali.

Zašto nema mehanizma da kad se problem primijeti, a primijeti se vrlo rano, da se stvari doista počnu rješavati, da se djetetu pomogne, uz educirane stručnjake, da se riješi problem koji se u ranijoj dobi može uspješnije prevladati. Uvjerena sam da do polovice ovakvih priča uopće ne bi došlo.

Tocno.
Zasto nema...tesko je roditelja natjerati na nesto. Prvi korak je da prihvati to da problem postoji, a taj korak (kod nekih) traje i traje.

mom2be kaže:

pitala sam za vrtic da vidim da li postoji sustav koji je dijete iz nekog razloga propustio detektirati

Tesko. Ako dijete ide 5-6 godina u jednu ustanovu tesko da se ne bi primjetilo da postoji problem. (ok, ne tvrdim da nije nemoguce)
Hoce li se sto poduzeti ovisi jasno o djelatnicima, ali prvenstveno o roditeljima jer iako ovi prvi odrade svoj dio "posla", ako roditelj ne suradjuje, nema nista od toga.
I umjesto da se svih tih godina s djetetom radi (bez obzira o kakvom se problemu radi), godine prolaze, problem postaje sve veci i kasnije se teze/sporije ide ka napretku.

trocadero je lijepo napisala kako bi stvari trebale funkcionirati

Da.
Preduvjet da roditelj bude pozitivan i aktivan je da to zeli. Kad ga se na nesto tjera...nije to to, nije ucinkovito.
Trebalo bi se valjda vise pozabaviti time da se roditelju osvjesti problem, kad se to dogodi...onda je vec lakse dalje.
Steta je da se to (ponekad) dogodi tek na provjeri za skolu, a moglo je i trebalo puno prije.