Istiniti horrorični događaji

[JozoMurinjo]

Svatite da ima zlih ljudi na svakom koraku a taj simbol može bit iskorišten kao nečija loša namjera i ništa čudno.

[JozoMurinjo]

Jack-Daniels kaže:

Nisam sklon strahovima,ali sam se gadno pripao prije koji dan.Ovako,radin u polju u blizini veceg mjesnog groblja,i cesto me uvati mrak i obicno idem cestom tik uz zo groblje put kuce to se nalazi na sjeveru mjesta di nema kuca u blizini cca 300.m,groblje je zavuceno u obrasloj borovini i sikari.I tako,uvijek sam prolazio tuda nocu,mada su mnogi pricali da nije pozeljno setat nocu pored groblja,zli duhovi bla bla,sve do ovog puta nije me bija strah,ali neki dan prolazim i povise grobova,gore put kapelice zacujem krikove,kao neko uvrnuto mijaukanje macke,a odma sam spoznao da bi prije mogao biti.ljudski glas,jer mi je tako djelovalo,i uistinu nakon toga neko se otamo onako sarkasticno nasmije ka u horor filmu,prosli su me nevideni trnci ko nikad u zivotu,put je neosvitljen cca 200 metara,i nakon sto sam prosa to i pocea se spustat prema kucama,u glavi mi je se.motalo sta.je i.ko to moga bit,a najiglednije je sotonist/i,mrak,groblje,i jos pun mjesec ajme,opet se najezim,a posebno kad se sjetim da sam prije svega sta se desilo osjetija neku negativnu energiju prije nego cu proci tuda!

Sotonisti 99% kolko god mislio da nije.Btw moj ti savjet da ne prolaziš tuda sam po noći.ko zna šta se njima mota po glavi a primjetili.su te da često tud prolaziš.

[Mihail Suslov]

Jack-Daniels kaže:

Nisam sklon strahovima,ali sam se gadno pripao prije koji dan.Ovako,radin u polju u blizini veceg mjesnog groblja,i cesto me uvati mrak i obicno idem cestom tik uz zo groblje put kuce to se nalazi na sjeveru mjesta di nema kuca u blizini cca 300.m,groblje je zavuceno u obrasloj borovini i sikari.I tako,uvijek sam prolazio tuda nocu,mada su mnogi pricali da nije pozeljno setat nocu pored groblja,zli duhovi bla bla,sve do ovog puta nije me bija strah,ali neki dan prolazim i povise grobova,gore put kapelice zacujem krikove,kao neko uvrnuto mijaukanje macke,a odma sam spoznao da bi prije mogao biti.ljudski glas,jer mi je tako djelovalo,i uistinu nakon toga neko se otamo onako sarkasticno nasmije ka u horor filmu,prosli su me nevideni trnci ko nikad u zivotu,put je neosvitljen cca 200 metara,i nakon sto sam prosa to i pocea se spustat prema kucama,u glavi mi je se.motalo sta.je i.ko to moga bit,a najiglednije je sotonist/i,mrak,groblje,i jos pun mjesec ajme,opet se najezim,a posebno kad se sjetim da sam prije svega sta se desilo osjetija neku negativnu energiju prije nego cu proci tuda!

a jebote

[Leo Pannonicus]

Često vele da se ne treba bojati mrtvih, nego živih... A to što kaže čovjek, budalama može svašta pasti na pamet.

Evo jedne moje, nije strašna niti niš, meni je zanimljiva..

Baka mi je pričala kako je moj pradjed (bakin tata) imao u svojem selu nekakav spiritistički kružok dok je bio mlad (to bi bile nekakve 20. ili 30. godine prošlog stoljeća), imali su poseban drveni masivan stol za kojim su sjedili (u kojem nije smio biti metal tj čavli, valjda da ne "ometaju" prijem), crni zastori prek prozora, petrolejke i sl. Uvijek su imali jednog koji je sjedio sa strane dok su se s tim bavili, on nije bio u krugu (valjda kao svojevrsni control group) i znalo je biti svega kaže, kuckanja, pomicanja predmeta po sobi i sl. "Pitali" su uz pomoć viska. Baka se detaljno sjećala jedne priče i ta mi je bila jako zanimljiva i ostala mi je u sjećanju jer ju je par puta ispričala. Uglavnom, bilo ih je u tom kružoku jedno 3 ili 4 i imali su dogovor valjda par puta mjesečno. Uglavnom okupili su se svi osim jednog, ako se ne varam čovjek se Marko zvao i čekali su ga da dođe. Ali bilo je ružno vrijeme i počela je kiša padati, grdo vjetar puhati i sl. I krenuli oni ispitivati visak gdje je Marko, što se s njim dogodilo itd. Koliko sam upoznat s tim viskom, pitaš ga "da" ili "ne" pitanja, pa zna potrajati. Uglavnom, selo nije bilo tako veliko i nakon par pitanja visak im je "odgovorio" kako je Marko kod pojilišta za životinje na drugom kraju sela i kako ima neki problem, ali da je živ i zdrav. I dobro, prošao taj pljuska i vjetar, došao napokon Marko, pitali ga oni di je bio, kaže "kod napojišta se sklonio dok kiša ne prestane". Pitali jel sve u redu s njim, rekao boli ga noga jer dok je trčao se skloniti od kiše, krivo je stao i ozlijedio nogu. Ovi pali na guzicu, nisu nikad do tad visak ikada pitali za žive. Eto, nije strašno, ali meni je priča uvijek bila jako interesantna :klap:

[House`s Mistres]

Ja se s viskom znam i dan-danas konzultirati o skroz banalnim stvarima, kad glupača zametnem osobnu ili neku drugu iskaznicu i slično... Sasvim korisna stvarca

[Caxito]

Zombie,u tvom kraju uvijek nekakvi horori,sad i kod tebe i tvoje obitelji

Ako je 5% od svega sto si ovdje pisao istinito neznam sta bih rekao.A djeluje
mi da ne izmisljas..

[WIKY]

visak reagira na vlastitu podsvijest, a ne pomicu ga nikakvi duhovi, andeli ili demoni
visak je kao neko sredstvo za razgovor sa samim sobom

[prac1X2]

Evo meni su se od početka godine dogodila dva "paranormalna" događaja,a ispričat ću vam i jedan koji mi je mama pričala.

1.)U noći sa 14. na 15.siječanj sanjao sam kako ja,moja mama i moja baka šećemo nekakvom livadom.Vrijeme je bilo tmurno,oblačno i maglovito.I odjednom nas troje odlazimo do nekakve žičane ograde.I onda je,s druge strane te ograde iz magle(a sve je u tom snu bilo jako maglovito) izašla moja prabaka(koju nisam nikad upoznao,znam kako izgleda samo sa starih slika).Izgledala je sasvim vjerno,točno onako kako je zaista izgledala.Nas troje smo se s njom pozdravljali kao da je to što smo je sreli najnormalnije,sjećam se sa sam ju zagrlio.Onda je ona,na neki način,prešla na drugu stranu te ograde i nastavila šetati sa nas troje.
Tad sam se probudio.Taj san mi je bio neobičan i onda sam počeo razmišljati o prabaki i sjetio se kako je njen rođendan negdje u siječnju,ali ne znam koji točno datum.Išao sam to provjeriti među njenim starim dokumentima i,naravno,rođenja je u 2 ujutro 15.siječnja 1902.-znači točno u doba kad sam je sanjao!
2.)Ovaj san sam sanjao prekjučer,u noći s petka na subotu(17. i 18.3.) i dosta je sličan ovom prvom.Sanjao sam kao da ležim na svom krevetu i gledam TV,a da iznad mene stalno lebdi nekakva svjetlost,kao mala kuglasta munja.U snu mi je prva asocijacija bila da je to duša mog čukundjeda(oca prabake iz priče broj 1).Čukundjed,kako sam si ja to u snu objasnio,ne može na nebo zato što je počinio samoubojstvo(inače je patio od nekog oblika šizofrenije,pa se objesio u bunilu),a ne želi u pakao pa je zato ostao na zemlji i sad bdije nadamnom(inače,čukundjedov duh mi se već jedamput ukazao kad sam bio dječak,učenik 6.razreda,a o tome sam već pisao na ovoj temi).
Kada sam se ujutro probudio,prisjetio sam se i sna iz priče broj 1 te sam otišao pogledati među dokumentima kada se točno čukundjed ubio.I,već pogađate,ubio se u noći s 17. na 18.ožujak 1932!!

Mislim da mi se i prabaka i čukundjed javljaju u snu i bdiju nadamnom zato što inače proučavam rodoslov svoje obitelji i na taj način ih štitim od padanja u zaborav.Također sam im ja najmlađi potomak i njihov jedini pra/čukun-unuk.Čukundjed je inače bio učitelj,a i ja sam po zanimanju učitelj tako da je moguće da mi se i zato javlja(ono,kao kolega kolegi ).

----
Priča koju mi je pričala mama također se odnosi na moju prabaku,a njenu baku.Kad je prabaka umrla,moja mama joj nije mogla otići na sprovod.U noći nakon dana sprovoda,mama je sanjala prabaku koja joj je rekla:"Ti nisi došla meni,pa sam ja sad došla tebi".Mama nema razloga da ovo izmisli,a kaže da je san bio skroz realističan.

[FIGICA]

Ja sam sanjala svoga djeda s kojim sam bila jako povezana.Došao je na vrata,kao da se pozdravlja,bila je velika svjetlost,neki grč,bol me uhvatila u prsima,ružan osjećaj,kratko sve trajalo. Tu noć je umro, saznala sam ujutro.. Kao da mi se došao javiti

[cunyzg]

Kad ste već kod snova ja sam znao sanjati svakakve pizdarije, od čudovišta i zvijeri koje me ganjaju, ja bježim i svako malo padam, do raznih demona i vragova, da me neki psihopat muči, da ja mučim nekoga, puno puno krvi, ali to je bilo uglavnom u fazi kad sam gledao puno horora, uglavnom meni najstrašniji san koji sam sanjao je bio prije nekih 10-12 godina i ide ovako nekako, sanjam prekrasan sunčani ljetni dan, nebo bez oblačka, veliku livadu punu cvijeća, ptičice cvrkuću, na livadi prekrasna cura u koji sam zaljubljen (naravno prvi put je vidim, ali kao da je poznajem godinama), cura ima malo dijete i psa sa sobom i zajedno se igraju, izgledaju presretno, u podsvjesti mi nešto govori da je to raj, ja ih gledam i isto se osjećam sretno, toplina me cijelog obuzela "leptirići u trbuhu", ja još mašem i pokušavam nekako doći do nje, ali tada shvaćam da me ona ne vidi, kao da nisam tamo, kao da sam duh, nakon nekog vremena pas počne lajati prema meni, ta cura pogleda u mom smijeru i prostrijeli me pogledom, vidim da joj lice naglo počinje stariti, nebo se počinje oblačiti tmurnim crnim oblacima, kako se nebo sve više oblači mene počinje hvatati osjećaj panike, bojim se, ne mogu disati, odjednom ona počinje nestajati i pretvarati se u pepeo, kako polako nestaje mrtvo ozbiljno me gleda u oči, a nešto mi govori da je sagriješila i sad to dolazi na naplatu???, ja se budim u panici u hladnom znoju, sljedećih par dana u depri zbog sna, par mjeseci kasnije počinjem sanjati gotovo isti san, ali negdje u pola sna uplašen jer već znam šta će se desiti sam sebi zatvaram oči i govorim da prestane i prestalo je...Jel ima neki tumač snova ovdje?

[dersu]

Nepoznata zena/cura u snu pretstavlja godina zivota koja je pred tobom. Kakva ce biti zena i poruku koja nosi sa sobom, takva je godina pred tebe.

[JAYE]

Budući da me strašno zanimaju jezive priče o duhovima,ukletim kućama itd.jako me zainteresirao članak o jednoj ukletoj kući koja se nalazi blizu mjesta u kojem živim,u toj kući su se davno događale vrlo neobične i jezive stvari,danas je preuređena u veoma popularan i fini objekt koji mnogi hvale,baš zbog te strašno neobične i zanimljive prošlosti jedan dan smo odlučiti posjetiti tu kuću i vidjeti kako danas izgleda.Evo ovako,dan je bio oblačan,kišica je pomalo padala,uputili smo se autom prema njoj,kada smo stigli ispred nje parkirala sam auto i uzela kišobran,međutim,odjednom je počeo takav strahoviti pljusak da nismo mogli ni izaći koliko je padalo,odlučili smo čekati da se malo smiri da možemo ući,nakon pet minuta pljusak se pomalo počeo smirivati i prestajati padati,uzimam kišobran,kažem "idemo sada" ali ono što je nevjerovatno,čim sam kročila da ću izaći iz auta kiša je ponovo počela liti ko iz kabla,baš da ne možeš izaći,ispred smo stajali otprilike 45 minuta,to se ponavljalo cijelo vrijeme,kad god smo odlučili izaći kao da nam nešto nije dalo da izađemo iz auta i uđemo u taj objekt,onda smo odlučili da možda bolje ne forsirati i otići,kada smo odlazili,kiša se pomalo počela sve više smirivati ali mene dandanas kopka to što se dogodilo taj dan,jednostavno mi nije jasno što je to bilo,previše mi je to neobično da je slučajnost,sada znam da će biti komentara tipa onih,bili ste napušeni i slično ali tko vjeruje,tko ne ne ulazim,oni koji su bili sa mnom kažu da ne bi više išli tamo za ne znam što.

[Tomo1972]

JAYE kaže:

Budući da me strašno zanimaju jezive priče o duhovima,ukletim kućama itd.jako me zainteresirao članak o jednoj ukletoj kući koja se nalazi blizu mjesta u kojem živim,u toj kući su se davno događale vrlo neobične i jezive stvari,danas je preuređena u veoma popularan i fini objekt koji mnogi hvale,baš zbog te strašno neobične i zanimljive prošlosti jedan dan smo odlučiti posjetiti tu kuću i vidjeti kako danas izgleda.Evo ovako,dan je bio oblačan,kišica je pomalo padala,uputili smo se autom prema njoj,kada smo stigli ispred nje parkirala sam auto i uzela kišobran,međutim,odjednom je počeo takav strahoviti pljusak da nismo mogli ni izaći koliko je padalo,odlučili smo čekati da se malo smiri da možemo ući,nakon pet minuta pljusak se pomalo počeo smirivati i prestajati padati,uzimam kišobran,kažem "idemo sada" ali ono što je nevjerovatno,čim sam kročila da ću izaći iz auta kiša je ponovo počela liti ko iz kabla,baš da ne možeš izaći,ispred smo stajali otprilike 45 minuta,to se ponavljalo cijelo vrijeme,kad god smo odlučili izaći kao da nam nešto nije dalo da izađemo iz auta i uđemo u taj objekt,onda smo odlučili da možda bolje ne forsirati i otići,kada smo odlazili,kiša se pomalo počela sve više smirivati ali mene dandanas kopka to što se dogodilo taj dan,jednostavno mi nije jasno što je to bilo,previše mi je to neobično da je slučajnost,sada znam da će biti komentara tipa onih,bili ste napušeni i slično ali tko vjeruje,tko ne ne ulazim,oni koji su bili sa mnom kažu da ne bi više išli tamo za ne znam što.

Ako se smije znati blizu kojeg mjesta je ta kuća i kada je bio spomenuti događaj?

[Logicus]

Pozdrav ljudi, ne bijah dugo tu, ali evo.. Ukoliko sam falio PDF, molim modove da prebace temu/post na prikladno mjesto.

Pa da podijelim jedno čudno i izrazito jezivo iskustvo. Pošto radim mjesec dana ko čuvar jednog jednog autosalona, otud kreće priča. Kunem se svime da od riči do riči pišem točno kako sam doživia.

Inače, vjernik sam, dosta toga sam proša u životu al nisam baš vjerova u ovakve stvari, mada mi je stara, i baba čak, pričala o inim iskustvima s duhovnim bićima, energijama ili čemu već.

Radimo ja i kolega u cik-cak (12 sati smjena), od 8 navečer do 8 ujutro, dan ja dan on. Za ne falit, on mi je priča isto neke stvari nakon šta sam mu reka šta se dešavalo.

Imam tek 4 smjene odrađene, al od početka sam se osjeća čudno u tom uredu gdje radim, čudni zvukovi, lupkanja po par puta na montažnu kućicu u nekim čudnim intervalima, neobjašnjivo, izletia bi vani u gardu, računam neko je uletia, upa, lupa, nigdi nikog, pomicanje stvari, žuljanje po metalnim vratima (štok gumen, skupa vrata, prilikom otvaranja, zatvaranja a i guranja i upiranja se ne čuje ni z). I ajde, rekoh, zvukovi, ništa strašno. Al malo mi se ježila koža, i nikako se nisam osjeća lagodno.

Prijatelj mi priča da su se vrata od vanjskog WCa otvorila ko da ih je neko nogom razbia, 10 metara od ureda, zaključana i zatvorena, vjetar ne puše. Da je izletia, počea trčat prema tamo da vidi ima li koga nikog. Upali mu se sam interni alarm u 03:00 i nemože da se ugasi ni manualno ni na daljinski, nakon nekog vremena ugasi se sam od sebe. Čak je mene zva šta da radi i kako da ugasi, proba sve, neće.

Salon je ograđen ogradom, kamerama svim živim. Znači, ako je osoba prisutna tu, uhvaćena će bit na kameri, a i ako ide bježat nakon nekih akcija, tipa lupanje po montažnoj kućici vratima, WC-u treba vremena za preskočit ogradu, popet se, otić, čulo bi se i vidilo.

I sinoć, izađem zapalit ispred ureda, skuvam kavu, 03:00, i zagledam se u livadu iza salona, i stvarno djeluje jezivo (slike u privitku su s upaljenim svjetlom koje obasja 2 metra livade iza ograde). Prostrana livada, mrkla mrakača, nije lagodno. I gledam, i osjetim neku jezu neobjašnjivu, te potom vidim neku sjenu/maglu kako se makne, pa se premjesti, kako se pogledam na nju, premjesti se na drugo mjesto i nikako da razaznam šta je točno.. I odjednom čujem zvuk, brutalno jak, neopisiv, nakon 3 sata razmišljanja nisan moga dokučit šta bi to moglo proizvest, mješavina krika, jauka i huka, 3-4 sekunde trajalo. I zaledi mi se krv u žilama. Nemogu da maknem par sekundi, okrenem glavu čekam oće li opet išta, ništa. Pogledam opet put te livade iza ograde, i osjećaj, kunem se svime, da je nešto prisutno i da me gleda, osjećam to. Nisam sam.

I priberem se za par sekundi, neznam šta da radim, nije mi lagodno, dolazi mi da doslovno odem s posla, iz smjene. Stanem ispred vrata od ureda, između dvi montažne kućice, vjetra nema, ključa nema ni u jednim vratima, meni u jaketi ni jedan, od auta u uredu, od ureda na stolu u uredu, nigdi metala, i čujem ko da neko zvoni ključima kraj mene, ko da drži u ruci snop ključa i trese njima i paralelno s tim ko zvuk čegrtuše. Paraliza par sekundi, ulazim u kuću, sjedam za stol i mislim, koji kurac, jebote led. Doslovno stanem, izmolim vjerovanje, Očenaš, neznam šta drugo da radim. Priberem se tako malo. Nakon nekog vremena moram na wc, odem, vraćam se, dolazim ispred vrata i neka sjena se miče u tom žbunju na toj livadi, i opet ko da me nešto gleda, neopisiv osjećaj. Izvadim mobitel i idem slikat, računam poslat ću prijatelju kako je jezivo, al ne vidim šta je točno osim šta sam vidia ko da je nešto tamo i tri put se premjestilo, al nikako da uhvatim šta.

I evo slike u privitku. Standardna i zoomana. Sad, alkohol ne pijem, droge ne konzumiram, spavam uredno, nemam nikakve paralize sna i slična sranja. Jel ovo sve igra slučaja ili ne, pojma nemam, al znam da ovako nešto nikad nisam osjetia ni doživia u svojih 28, ni blizu.

Zoomana slika
https://postimg.cc/image/ekfsqfrw9/

Normalna slika
https://postimg.org/image/455e6glap/

[Tomo1972]

Logicus kaže:

Zoomana slika
https://postimg.cc/image/ekfsqfrw9/

Normalna slika
https://postimg.org/image/455e6glap/

Mene je prvo podsjetilo na crnu panteru (samo ne znam što bi ona radila tamo) ili na neku crnu mačku, ali mi izgleda preveliko.

[Klepsidra]

Logicus kaže:

Pozdrav ljudi, ne bijah dugo tu, ali evo.. Ukoliko sam falio PDF, molim modove da prebace temu/post na prikladno mjesto.

Pa da podijelim jedno čudno i izrazito jezivo iskustvo. Pošto radim mjesec dana ko čuvar jednog jednog autosalona, otud kreće priča. Kunem se svime da od riči do riči pišem točno kako sam doživia.

Inače, vjernik sam, dosta toga sam proša u životu al nisam baš vjerova u ovakve stvari, mada mi je stara, i baba čak, pričala o inim iskustvima s duhovnim bićima, energijama ili čemu već.

Radimo ja i kolega u cik-cak (12 sati smjena), od 8 navečer do 8 ujutro, dan ja dan on. Za ne falit, on mi je priča isto neke stvari nakon šta sam mu reka šta se dešavalo.

Imam tek 4 smjene odrađene, al od početka sam se osjeća čudno u tom uredu gdje radim, čudni zvukovi, lupkanja po par puta na montažnu kućicu u nekim čudnim intervalima, neobjašnjivo, izletia bi vani u gardu, računam neko je uletia, upa, lupa, nigdi nikog, pomicanje stvari, žuljanje po metalnim vratima (štok gumen, skupa vrata, prilikom otvaranja, zatvaranja a i guranja i upiranja se ne čuje ni z). I ajde, rekoh, zvukovi, ništa strašno. Al malo mi se ježila koža, i nikako se nisam osjeća lagodno.

Prijatelj mi priča da su se vrata od vanjskog WCa otvorila ko da ih je neko nogom razbia, 10 metara od ureda, zaključana i zatvorena, vjetar ne puše. Da je izletia, počea trčat prema tamo da vidi ima li koga nikog. Upali mu se sam interni alarm u 03:00 i nemože da se ugasi ni manualno ni na daljinski, nakon nekog vremena ugasi se sam od sebe. Čak je mene zva šta da radi i kako da ugasi, proba sve, neće.

Salon je ograđen ogradom, kamerama svim živim. Znači, ako je osoba prisutna tu, uhvaćena će bit na kameri, a i ako ide bježat nakon nekih akcija, tipa lupanje po montažnoj kućici vratima, WC-u treba vremena za preskočit ogradu, popet se, otić, čulo bi se i vidilo.

I sinoć, izađem zapalit ispred ureda, skuvam kavu, 03:00, i zagledam se u livadu iza salona, i stvarno djeluje jezivo (slike u privitku su s upaljenim svjetlom koje obasja 2 metra livade iza ograde). Prostrana livada, mrkla mrakača, nije lagodno. I gledam, i osjetim neku jezu neobjašnjivu, te potom vidim neku sjenu/maglu kako se makne, pa se premjesti, kako se pogledam na nju, premjesti se na drugo mjesto i nikako da razaznam šta je točno.. I odjednom čujem zvuk, brutalno jak, neopisiv, nakon 3 sata razmišljanja nisan moga dokučit šta bi to moglo proizvest, mješavina krika, jauka i huka, 3-4 sekunde trajalo. I zaledi mi se krv u žilama. Nemogu da maknem par sekundi, okrenem glavu čekam oće li opet išta, ništa. Pogledam opet put te livade iza ograde, i osjećaj, kunem se svime, da je nešto prisutno i da me gleda, osjećam to. Nisam sam.

I priberem se za par sekundi, neznam šta da radim, nije mi lagodno, dolazi mi da doslovno odem s posla, iz smjene. Stanem ispred vrata od ureda, između dvi montažne kućice, vjetra nema, ključa nema ni u jednim vratima, meni u jaketi ni jedan, od auta u uredu, od ureda na stolu u uredu, nigdi metala, i čujem ko da neko zvoni ključima kraj mene, ko da drži u ruci snop ključa i trese njima i paralelno s tim ko zvuk čegrtuše. Paraliza par sekundi, ulazim u kuću, sjedam za stol i mislim, koji kurac, jebote led. Doslovno stanem, izmolim vjerovanje, Očenaš, neznam šta drugo da radim. Priberem se tako malo. Nakon nekog vremena moram na wc, odem, vraćam se, dolazim ispred vrata i neka sjena se miče u tom žbunju na toj livadi, i opet ko da me nešto gleda, neopisiv osjećaj. Izvadim mobitel i idem slikat, računam poslat ću prijatelju kako je jezivo, al ne vidim šta je točno osim šta sam vidia ko da je nešto tamo i tri put se premjestilo, al nikako da uhvatim šta.

I evo slike u privitku. Standardna i zoomana. Sad, alkohol ne pijem, droge ne konzumiram, spavam uredno, nemam nikakve paralize sna i slična sranja. Jel ovo sve igra slučaja ili ne, pojma nemam, al znam da ovako nešto nikad nisam osjetia ni doživia u svojih 28, ni blizu.

Zoomana slika
https://postimg.cc/image/ekfsqfrw9/

Normalna slika
https://postimg.org/image/455e6glap/

Meni izgleda kao neka zivotinja, tipa psa, ne znam....pas ne moze na drvo...vidim na drvetu je...

Ako je tu tako sablasno zasto vas nocu ne bude dvojica?bar neko vrijeme dok se nenaviknete?zasto to ne predlozite glavnom i odgovornom? moze bit svasta, ...ono osjetila sam strah iz tvog pisanja ,zato ti i pisem.

Probaj da zamolis nekoga da bude tu sa tobom nocu, cisto da se uvjeris da i taj neko sve to cuje i osjeca. I pitaj glevne i odgovorne da li su se ranije radnici zalili na to? Nisi valjda ti prvi i taj tvoj prjatelj.

Na kraju...ako vam to puca po zivcima bjezi od tog posla da ne poludis...

[Nightb1rd]

Logicus kaže:

Zoomana slika
https://postimg.cc/image/ekfsqfrw9/

Normalna slika
https://postimg.org/image/455e6glap/

Evo provukao ja kroz filtre - zbiljam horror-

https://ibb.co/gjwv85

[Logicus]

Tomo1972 kaže:

Mene je prvo podsjetilo na crnu panteru (samo ne znam što bi ona radila tamo) ili na neku crnu mačku, ali mi izgleda preveliko.

I mene, al kad san pogleda iz neke udaljenosti, izgleda mi ko humanoidno lice crne boje, naravno, svako od nas vidi istu stvar različito, al evo, kad san kolegi i još par prijatelja pokaza šta vidim, vidili su isto, i ko kandžu sa strane. I ima kao kapuljaču preko glave neku, možda i kaput, neznam.

Mislio sam opalit par metaka u tu šumu, kad sam vidio sjenu kako se miče, al me bilo strah da ne ubijem slučajno koga, probudim ljude, ipak je gluho doba noći, pravdam što je bilo itd. Pa nisam, i bolje da nisam.

Klepsidra kaže:

Meni izgleda kao neka zivotinja, tipa psa, ne znam....pas ne moze na drvo...vidim na drvetu je...

Ako je tu tako sablasno zasto vas nocu ne bude dvojica?bar neko vrijeme dok se nenaviknete?zasto to ne predlozite glavnom i odgovornom? moze bit svasta, ...ono osjetila sam strah iz tvog pisanja ,zato ti i pisem.

Probaj da zamolis nekoga da bude tu sa tobom nocu, cisto da se uvjeris da i taj neko sve to cuje i osjeca. I pitaj glevne i odgovorne da li su se ranije radnici zalili na to? Nisi valjda ti prvi i taj tvoj prjatelj.

Na kraju...ako vam to puca po zivcima bjezi od tog posla da ne poludis...

Nama ko obris humanoidnog lica. Ko pas/životinja mi je izgledalo kad bi izbliza gleda. A dvojica nismo jer radimo po 12 sati i radi obaveza van toga nismo u stanju svaki dan na posao dolazit, a i nemožeš odmorit u tom slučaju. Mada smo razgovarali i o tome, al zasada ok.

Jezivo je bilo, al sad se ne bojim, ni ić tamo, mada maloprije pričah s kolegom, taman se sprema doma, kaže da nije ništa bilo ekstra, jedino neki udarac u krov, i ko stope preko parketa unutra, al to je to. Inače je sve bilo OK.

Prije toga nitko nije radio tu kao čuvar, ovo je izvanredna situacija, te nas je zaposlilo na mjesec dana. Što se tiče ostalih radnika, nisam nikog ništa pitao, oni rade dnevne smjene od 8ipo ujutro 8 navečer kada ja preuzimam smjenu do 8 ujutro.

A vidit ću, ako se bude ponavljalo, onda ću nešto poduzet.

Nightb1rd kaže:

Evo provukao ja kroz filtre - zbiljam horror-

https://ibb.co/gjwv85

hahahahha

Di baš nju?

[Klepsidra]

Logicus kaže:

I mene, al kad san pogleda iz neke udaljenosti, izgleda mi ko humanoidno lice crne boje, naravno, svako od nas vidi istu stvar različito, al evo, kad san kolegi i još par prijatelja pokaza šta vidim, vidili su isto, i ko kandžu sa strane. I ima kao kapuljaču preko glave neku, možda i kaput, neznam.

Mislio sam opalit par metaka u tu šumu, kad sam vidio sjenu kako se miče, al me bilo strah da ne ubijem slučajno koga, probudim ljude, ipak je gluho doba noći, pravdam što je bilo itd. Pa nisam, i bolje da nisam.



Nama ko obris humanoidnog lica. Ko pas/životinja mi je izgledalo kad bi izbliza gleda. A dvojica nismo jer radimo po 12 sati i radi obaveza van toga nismo u stanju svaki dan na posao dolazit, a i nemožeš odmorit u tom slučaju. Mada smo razgovarali i o tome, al zasada ok.

Jezivo je bilo, al sad se ne bojim, ni ić tamo, mada maloprije pričah s kolegom, taman se sprema doma, kaže da nije ništa bilo ekstra, jedino neki udarac u krov, i ko stope preko parketa unutra, al to je to. Inače je sve bilo OK.

Prije toga nitko nije radio tu kao čuvar, ovo je izvanredna situacija, te nas je zaposlilo na mjesec dana. Što se tiče ostalih radnika, nisam nikog ništa pitao, oni rade dnevne smjene od 8ipo ujutro 8 navečer kada ja preuzimam smjenu do 8 ujutro.

A vidit ću, ako se bude ponavljalo, onda ću nešto poduzet.



hahahahha

Di baš nju?

Ne znam o cemu se radi, djeluje kao da radis u nekoj tvornici daleko od civilizacije. I tvoj drugar cuje isto nesto nocu. Inace planinarka sam i mogu ti reci da zvukovi nocu mogu da budu deset puta bucniji od onih danju a recimo iste su jacine, evo za primjer: zec nocu moze da pravi buku kao da je medvjed u zbunju a ne zec. Ta buka kod ljudi proizvede velike oci i usi pa misli da je u najmanju ruku neka ogromna zivotinja u zbunju, hah dinosaur....ali sad si ispricao pricu da je tvoj drug cuo neke korake na parketu, znaci unutar tih prostorija....hm...neobicno. Da li je prostorija unutra pokrivena kamerama?Mozete li pratiti te kamere? Evo opet sam gledala slike koje si snimio, doista mi izgleda kao pas. Mozes li mi reci koliko su daleko prve kuce od tog tvog radnog mjesta?Imas li internet tu da imamo "direktan prijenos" ako jos nesto snimis da odmah postavis hahaha malo sale, ne smeta ti. Bez obzira sto je za sad sve ok i sto te nije strah ne bi bilo lose da sa tim upoznas vlasnike neka znaju, jer ljudi ne znaju mozda, a mozda imaju objasnjenje..takodjer ne bi bilo lose da pitas u blizini ljude ima li tu kakvih zivotinja. Eto pa javi se

[muzički tobogan]

Hmm, nadasve zanimljivo.
Pa da zakuhamo do kraja. Logicus, vidin da si iz Dalmacije ka' i ja, ako čak ne i iz Splita, pa... Jel ti mogu pravit društvo koju noć. Pogotovo sad, kad mjesec raste, skoro je pa pun. I last but not least, imam noćnu optiku, a mogu nabavit i kameru sposobnu snimat po noći. Mo'š i na PM javit. Hvala.