Svi smo navikli na pojam “vjerske slobode”, koje se odnose na pojedinca, te na “ravnopravnost vjerskih zajednica”, što se odnosi na organizaciju. Ali što je s onima koji su u tradicionalnom smislu riječi “nevjernici”, “bezbožnici”? Njima se priznaje pravo na osobno opredjeljenje, ali im se prešutno oduzima pravo na organiziranost, na stvaranje “zajednice”. Mogu osnovati i registrirati udrugu, ali Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica garantira niz posebnih prava vjernicima.
Zašto bismo ostali na tome? U naprednijim zemljama taj je problem odavno prepoznat. Godine 1950. Vijeće Europe donijelo je Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, u kojoj se, u članku 9, kaže da »svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi«. U daljem tekstu, uvijek se spominje »religion or beliefs«, tj. »vjeroispovijest ili uvjerenje«. (Jednako je u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948..) Ne-religijskim uvjerenjima garantiraju se ista prava, kao vjeri. Svatko uživa slobodu da »pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima«.
U nizu europskih zemalja organizacije koje okupljaju ateiste, agnostike, skeptike, slobodne mislioce, sekularne humaniste itd.. dobile su status ravnopravan statusu vjerskih zajednica. Trebamo tome težiti i u Hrvatskoj. Ne trebamo više biti osuđeni na osamljenost i privatnost. Prvi korak moramo učiniti sami.
Dakle, udružimo se! Prvo se treba osnovati udruga, po Zakonu o udrugama. To je jednostavan postupak, dovoljno je troje osnivača, ali mi bismo trebali krenuti ambicioznije. Ići na osnivanje kad se prikupi više desetaka ljudi, tako da već postoji određena organizacija, valjano postavljena, sposobna za dalji rast.
Tražit ćemo dopunu Zakona o vjerskim zajednicama, tako da se sve odredbe odnose i na zajednice uvjerenja. Vjerske zajednice su po zakonu poseban tip udruga, koje imaju niz dodatnih prava.
Međutim, pravno gledano, i po sadašnjem zakonu udruga sekularnih humanista mogla bi tražiti registraciju kao vjerska. Nije definirano da “vjera” mora podrazuijevati vjerovanje u nešto natprirodno, u Boga, bogove isl.. Često nam kažu “vi ste zapravo vrsta vjernika – vjerujete da Bog ne postoji”. OK, može se i tako reći. Onda tražimo i ista prava! Da naša organizacija bude financirana iz proračuna (dok to postoji), da organizira “vjeronauk” (odnosno “humanistički odgoj”) u školama (dok to postoji), da može organizirati škole i učilišta, ima razne porezne olakšice itd..
Ovaj zakon propisuje da neka udruga može dobiti status vjerske zajednice, ako ima barem 500 članova i postoji barem pet godina. U redu. Krenimo!
U Hrvatskoj ima više stotina tisuća ljudi, koji se izjašnjavaju kao ateisti ili agnostici, ili se odbijaju izjasniti, ili se samo iz inercije izjašnjavaju kao pripadnici neke vjerske zajednice.
Ako spadate među njih, ako u načelima sekularnog humanizma prepoznajete svoja uvjerenja, ako se želite družiti s ljudima istih nazora – pridružite nam se!
Da biste postali član Inicijativnog odbora, dovoljno je da prihvaćate
Minimalnu povelju humanizma, te da se javite e-mailom (ime i prezime, adresa i telefon) na sekularnihumanisti(et)gmail.com.
Zajednica ateista sekularnih humanista (inicijativni odbor)
Linearni mod
