Iskrenost, i kako je živjeti

[adriatic]

nitko i ništa kaže:

Dakle: ako je neka ''iskrenost'' takva da okončava komunikaciju, nije li ona onda upravo suprotna od onoga što bi iskrenost trebala postići?
Jer, iskrenost bi - valjda - trebala poboljšati međusobno razumijevanje. Pretpostavka na kojoj počiva vrijednost iskrenosti je to: iskreni ljudi se međusobno bolje razumiju.

A možda i treba okončati komunikaciju s "neprijateljem"?

"Iskreni se ljudi bolje razumiju", ali što vrijedi moja iskrenost kada je drugi neiskren ?

U mladosti sam bio ekstremno iskren i puno puta dobio po glavi.
Danas sam uglavnom uljudan, a rijetki zaslužuju moju iskrenost.

Mislim da je od iskrenosti (u komunikaciji) puno važnija vedrina i ljubaznost.

[arna]

adriatic kaže:

U mladosti sam bio ekstremno iskren i puno puta dobio po glavi.
Danas sam uglavnom uljudan, a rijetki zaslužuju moju iskrenost.

Mislim da je od iskrenosti (u komunikaciji) puno važnija vedrina i ljubaznost.

Je li ti krivo što tvoja iskrenost nije bila cijenjena u mladosti?
Slično je bilo i samnom. Ono što na umu- to i na drumu. I nisam imala puno prijatelja, dapače doživljavali su me oštrom i neprijateljski, ali nisam se mijenjala. I dalje mi je iskrenost bila na prvom mjestu, zbog mene same, a ne zbog drugih. Danas sam ista, jednako iskrena, a isti oni ljudi koji su mi u mladosti to zamjerali, sada vele da sam jedina osoba u koju se uvijek mogu pouzdati da ih neću zeznuti, i jedina koja uvijek misli ono kaj veli. Na neki sam način shvaćena kao moralna vertikala u krugu ljudi s kojima se družim.

Vedrina i ljubaznost u komunikaciji su jako važni- ali samo ako su iskreni. Čemu glumatati i prikazivati stvari drugačijim nego što ih doživljavamo? Po mom mišljenju, bez obzira na cijenu, iskrenost je poput kapi vode na dlanu i treba je cijeniti kad je upućena nama, a kako će je prihvatiti oni kojima je mi pružamo- to je njihova stvar.

[blue bird]

volver kaže:

Na jednom drugom podforumu, naišla sam na pitanje: «Koliko čovjek treba, smije biti iskren, t.j. dokle treba ići sa iskrenošću, čak i sam prema samom sebi... Gdje je granica, koju se ne smije prijeći...»

...................

Da li se sjecate tko je u Carevom novom ruhu jedino bio iskren.... dijete

A child, however, who had no important job and could only see things as his eyes showed them to him, went up to the carriage.
"The Emperor is naked," he said.

[adriatic]

arna kaže:

...da sam jedina osoba u koju se uvijek mogu pouzdati da ih neću zeznuti, i jedina koja uvijek misli ono kaj veli. Na neki sam način shvaćena kao moralna vertikala u krugu ljudi s kojima se družim.

Ne bi trebalo brkati čestitost (poštenje, pouzdanost) sa iskrenošću.

Jako teško ću nešto obećati, ali ne mogu zamisliti da ne ispunim obećanje.
No kad smatram da nešto treba prešutjeti (ili čak izreći bezalenu laž) učinit ću to
bez puno predomišljanja, jer je većini ljudi obzirnost daleko važnija od iskrenosti.

[nitko i ništa]

PUPA16 kaže:

...prekid komunikacije i strah od toga je takodjer nepotreban jer izgleda je iskrena komunikacije nemoguca
znaci premda je ovaj moj post iskren ja sam opet na neki nacin "fulao"
tu se zasad krecu moje spoznaje
meni se cini da smo prehipnotizirani u smjeru "konsruktivne komunikacije" npr..ja u stvarnom zivotu nailazim na velike prepreke u istoj,u stvari vodimo neke monologe i glumimo da se kontamo

adriatic kaže:

A možda i treba okončati komunikaciju s "neprijateljem"?

"Iskreni se ljudi bolje razumiju", ali što vrijedi moja iskrenost kada je drugi neiskren ?

U mladosti sam bio ekstremno iskren i puno puta dobio po glavi.
Danas sam uglavnom uljudan, a rijetki zaslužuju moju iskrenost.

Mislim da je od iskrenosti (u komunikaciji) puno važnija vedrina i ljubaznost.

Slažem se, ne zastupam ja komunikaciju pod svaku cijenu. Nekad komunikacija ne ide, i nekad je najbolje priznati da ne ide.

No, htio sam naglasiti da onaj tko je na taj način brutalno ''iskren'' prema drugome (''predavanje ti je bilo glupo i dosadno'') može biti neiskren prema sebi, ako potom kaže: ''pa što se on naljutio, samo sam mu odgovorio iskreno na pitanje''. Ta nevinost u kojoj je on prav jer je bio iskren, a drugi kriv jer ne može podnijeti istinu je neiskrenost prema sebi. Iskrenije (prema sebi) je priznati da je to ''predavanje ti je bilo glupo i dosadno'' zapravo značilo kraj komunikacije (barem onakve kakva je bila do tad).

Dijete može reći ''car je gol'' i biti nesvjesno posljedica - odrasli, ako hini da nije svjestan posljedica, nije iskren prema sebi, odnosno, pretvara se da je još dijete.
Kad odrasli kaže ''car je gol'' on mora znati da je odgovoran za posljedice te iskrenosti.

To, naravno, ne znači da ne treba biti iskren - naprotiv; samo, ta iskrenost nosi i odgovornost za posljedice.

[pušimalboro]

adriatic kaže:

Ne bi trebalo brkati čestitost (poštenje, pouzdanost) sa iskrenošću.

No kad smatram da nešto treba prešutjeti (ili čak izreći bezalenu laž) učini ću to
bez puno predomišljanja, jer je većini ljudi obzirnost daleko važnija od iskrenosti.

Ljubaznost,ispred iskrenosti,preduvjet je dobrih susjedskih,uredskih i rodbinskih odnosa.U intimnijim odnosima,s osobama od povjerenja smo iskreniji.


Mi svakodnevno pristajemo na kompromise da bi se mi ili oni oko nas dobro osjećali.

Ja neću reći susjedi da mi njezin pas ide na živce,kad ujutro laje po hodniku i budi me,nakon toga neću imati od koga posuditi šećera
Neću reći baki da mi je dosadno vozit ju k doktoru,ona to zna i bez da joj kažem,al kad bih rekla,to bi je 'ubilo' jer puno stvari postane 'istina' tek kad se izgovore...etc

[Dragan]

nitko i ništa kaže:

A ne znam, radi se valjda o nekom nesporazumu.
Reći nešto na diplomatski i pristojan način, čini mi se, upravo znači igrati po neizrečenim a podrazumijevanim pravilima igre. Ne govorim o svjesnim igrama gdje netko manipulira nekim drugim; govorim o implicitnim granicama koje omogućuju komunikaciju, koje omogućuju neki odnos. Ako se u volji za brutalnom iskrenošću te granice prekorače, samim time se može onemogućiti daljnja komunikacija.
Ako čovjeku kažem ''predavanje ti je bilo glupo i dosadno'' to je kraj komunikacije. Ako kažem ''izgledaš kao strašilo'' to je kraj komunikacije.

Dakle: ako je neka ''iskrenost'' takva da okončava komunikaciju, nije li ona onda upravo suprotna od onoga što bi iskrenost trebala postići?
Jer, iskrenost bi - valjda - trebala poboljšati međusobno razumijevanje. Pretpostavka na kojoj počiva vrijednost iskrenosti je to: iskreni ljudi se međusobno bolje razumiju.
Ako neka ''iskrenost'' postiže suprotno, ako ona znači nemogućnost daljnje komunikacije, nije li ona zapravo nešto ne-iskreno?

Veoma je tesko razumeti se jer su nam mozda pocetne pretpostavke razlicite (iako se radi o kvazi imaginarnoj situaciji - barem za mene). Puno stvari bi morale biti jasno definisane glede kolege, tebe, predavanja.

Ja, pre svega izbegavam farmalne "partyje" (vencanja, rodjendane, pogrebe, firmine zakuske...). To mi daje imidz cudaka, ali sa druge strane ogromnu slobodu da budem gde hocu, kada hocu i sa kim hocu. Cak i ako "moram" da napravim neki kompromis pravim ga zato sto je moja procena da ga mogu sa zadovoljstvom za obe strane "odraditi".
Osim toga ucinim to diplomatski (ljubazno, vedro, odlucno), sto znaci da kazem iskreno da ne volim takve vrste priredbi i da u tome nema niceg licnog - ostajuci istovremeno u dobrom kontaktu sa osobom koja me poziva.
Kada ja nekoga pozivam na nesto slicno, uvek ostavljam dovoljno "manevarskog prostora" da moze da odbije sa lakocom (ne, necu se uvrediti i biti povredjen).
Itd. Zvuci komplikovano, mozda cak i hladno i nedrustveno, ali funkcionira savrseno i u skladu je sa tim kakav ja jesam.

Ovo je sve uvod na tvoj (konkretan?) primer sa kolegom i predavanjem (nuala je jako lepo napisala o primeru sa tetkom - btw jako mi je drago da mogu citati kvalitetne postove nuale, volver, enchi i ostalih filozofkinja, jer se u RL retko srecu zene koje imaju ti filozofsku strunu).

Nabacacu sada nekoliko razmisljanja na tu temu pa ti izaberi sta ti odgovara ili neodgovara.

1. nemoguce je da je celo predavanje bilo glupo i dosadno - ako bi to bio slucaj, onda ti je kolega neki idiot, te se postavlja pitanje otkud ti uz njega i cemu posecivanje predavanja
2. u najmanju ruku bilo bi mi interesantno da vidim kolegu u akciji, da saznam sta njega interesuje i zasto ga to interesuje
3. posle predavanja mu sigurno ne bih rekao da je bilo "glupo i dosadno", ne iz neiskrenosti, ili straha da ce se odnos prekinuti, vec zbog prethodne dve tacke - rekao bih mu da mi se cini da je predavanje imalo niz propusta iz mog ugla vidjenja i naveo tacno o cemu se radi, ali bih pokusao da dam konstruktivnu kritiku - pricao bih sa njim zainteresovano da bih video sta on u tome nalazi (mozda je nesto ipak interesantno), dao bih mu par saveta o tome kako bi nesto mogao tehnicki bolje da napravi, pitao bih ga za njegovu vlastitu ocenu i dozivljaj sebe, publike... (cesto se desi da i sam predavac kaze nesto u stilu "bila je katastrofa"-a ja ga tada ne bih demantovao i tesio ), negde uz put bih verovatno i rekao da me ta tema ne interesuje puno jer..., ali da je mozda u vezi sa nekom drugom koja nas obojicu interesuje.

U svakom slucaju
- rekao bih svoj iskren stav o predavanju (pa ako je to dovoljan razlog za prekid odnosa ok)
- trudio bih se da razgovor u celini bude pozitivan zato sto nema teme koja je potpuno neinteresantna i zato sto covek koji je predamnom zasluzuje podrsku u svojim nastojanjima - strucnu ( u vezi teme), kao i ljudsku (kao bliznji).

Ako mu je ovo predavanje bilo katastrofa, ne znaci da mu naredno, ili za par godina, na osnovu tog iskustva nece biti fantasticno.
Ako je "nepopravljiv" slucaj, onda ce mu moja dobronamerna kritika otvoriti oci i spasiti naredne generacije kolega od dosadnih predavanja.

Malo je sve nabacano i nedostaje live ugodjaj (mimika, osecaji...), ali valjda je dovoljno da se shvati sta mislim pod iskreno, ali "pristojno". I to nije nikakva igra sa moje strane, vec zivi interes za druge i podrska.

PS
Na osnovu dosadasnjeg iskustva ovakav nacin delovanja uglavnom produbljuje odnos i cini ga zdravijim (+ ono sto je arna navela - cak i oni koji se u trenutku nadju "uvredjeni" kasnije shvate dobronamernost; u svakom slucaju postuju te kao coveka sa kicmom, koji ne govori iza ledja drugacije).
PPS
Ovaj post ispod, od arne, je upravo primer nacina na koji i ja razmisljam i pokusavam da delujem.

[arna]

adriatic kaže:

Ne bi trebalo brkati čestitost (poštenje, pouzdanost) sa iskrenošću.

Jako teško ću nešto obećati, ali ne mogu zamisliti da ne ispunim obećanje.
No kad smatram da nešto treba prešutjeti (ili čak izreći bezalenu laž) učinit ću to
bez puno predomišljanja, jer je većini ljudi obzirnost daleko važnija od iskrenosti.

Vidi, po meni nema čestitosti bez iskrenosti.
No to nikako ne znači da ću ja svojoj voljenoj tetki (netko je spomenuo tetku) reći da je besramno debela, iako je, ako me sama o tome ne pita. Nema potrebe da joj naturam svoju iskrenost. Ali ako me upita- mislim li da je debela, reću ću da mislim. I neću to reći grubo, već ću ju zagrliti, dati joj pusu, i reći da joj je rit ko Velebit. Uvrijedi li se, njena stvar, neka me drugi put ne pita.
Kada mi se prijateljica žalila na muža sklonog preljubu, a nju sam poznavala dulje od njega, iskreno sam joj rekla da je gad i neka ga ostavi, ali ne!- ona je povjerovala njemu, moje prijateljstvo odbacila na njegovo traženje, te rodila još jedno dijete prije nego ju je konačno ostavio. Nikada više nismo bile bliske, ali meni je savjest čista- kad me pitala rekla samo joj iskreno ono što sam znala, a sve slijedeće odluke bile su na njoj. Sebi sam protumačila da nam prijateljstvo i nije bilo tako jako, te se zadovoljavam razmišljanjem da smo ostale u poziciji znanica.
Uostalom, kojim pravom sebe stavljamo u poziciju da odlučujemo može li se netko nositi sa našom iskrenošću, ili ne? Zar on nije jednako pravna osoba i sam odlučuje što će napraviti s onim što mu kažemo? Kojim pravom mislimo da smo mi ti koji trebamo određivati što je za nekoga bolje? Vode li nas zapravo vlastiti interesi da kalkuliramo svojom iskrenošću?
Iskreno, meni je u interesu da budem uvijek iskrena. Tko se s time može nositi, dobro. Tko ne može, opet dobro.

[labellina]

blue bird kaže:

Da li se sjecate tko je u Carevom novom ruhu jedino bio iskren.... dijete

Djeca znaju biti okrutna u svojoj iskrenosti.
Ovisno o onome što nam kažu toliko su nam simpatična ili antipatična.
Ne osjećamo se jednako kad nam nečije dijete,pri prvom susretu, kaže:
'lijepa si'
ili kad nam,na naš osmijeh,odgovori: 'ti si glupa'.

Iz navedog proizlazi
da je za odnos presudnija ljubaznost,pažnja,lijepe riječi
U to se pretežno i zaljubljujemo
to prevagne na kraju,ne iskrenost.
Nju osluškujemo drugim čulima,( vančulnim )
u koje,po pravilu, sumnjamo,ukoliko nam se ne sviđa ono
što nam ukazuju, a kosi se sa lijepim rječima i postupcima aktera

A lažu i djeca.
Čak i ona najmanja,prije nego čestito progovore.
Plaču bezveze,kad im nije ništa,traže pažnju.

Mene je moja pokušala prevariti sa godinu i pol

Stavila sam je u krevet,na popodnevno spavanje
a ona se svakih 10-ak sec. vraćala k meni u kuhinju...
a ja bih hinjeno ljuta vikala:'u krevet',i ona bi poslušno trčala natrag,u sobu

A onda se primirila cijelih 5-10 min...
pa pojavila na vratima;ozbiljna,samouvjerena...
s dudom u ustima,i gazicom...s tim je inače spavala,
kad bi zaista i spavala...
i 'neiskreno',umjetno, vesela, uzviknula:'doooobro juutroo'
Prvi put!
Bilo je to prvo 'dobro jutro',nakon onog;'mama' ,'tata','daj mi','neću'...
a u funkciji prevare
Ipak me oduševila

Tko zna koliko se mentalno iscrpila dok je došla na ideju da me prevari?
( cijenila sam TAJ napor,zbog mene )
S odrastanjem joj sve bolje i bolje ide...

Uočila sam da nema potrebe za laganjem kad se ne boji osude
i osjeća sigurna u moju ljubav i onda kad 'nije dobra'

Možda bi i moja i vaša iskrenost bila veća da nismo skloni kritiziranju,
da prihvaćamo ljude,i opraštamo,onako kako prihvaćamo svoju djecu
i opraštamo svojoj djeci ?

[blue bird]

labellina kaže:

Možda bi i moja i vaša iskrenost bila veća da nismo skloni kritiziranju,
da prihvaćamo ljude,i opraštamo,onako kako prihvaćamo svoju djecu
i opraštamo svojoj djeci ?

U svakom slucaju non-judgemental okolina pogoduje otvorenijm osjecajima i vecoj iskrenosti.

.....ili recimo extazy milje - svi su puni ljubavi i otvoreni

....ili: ja sam sa svojim pesom totalno iskrena..real-deal -no -bull

I jedno pitanje - nije li neiskrenost usla sa jezikom!?

[arna]

labellina kaže:

Iz navedog proizlazi
da je za odnos presudnija ljubaznost,pažnja,lijepe riječi
U to se pretežno i zaljubljujemo

Neki da, ali neki ne. Osobno mi je iskrenost važnija od ljubaznosti- iako to dvoje uopće ne mora isključivati jedno drugo.

labellina kaže:

to prevagne na kraju,ne iskrenost.
Nju osluškujemo drugim čulima,( vančulnim )
u koje,po pravilu, sumnjamo,ukoliko nam se ne sviđa ono
što nam ukazuju, a kosi se sa lijepim rječima i postupcima aktera

Što će mi ljubazna, a neiskrena osoba? Zar da stalno čitam između redova? Da se opterećujem time što je ustvari mislila, iako se topila od ljubaznosti? Život je pre kratak da bih se bavila onim što mislim da je netko htio reći. Preferiram iskrenost i onda kad ne dovodi vodu na moj mlin- barem znam na čemu sam, pa se prema tome mogu i sama postaviti.

[Volver]

blue bird kaže:

U svakom slucaju non-judgemental okolina pogoduje otvorenijm osjecajima i vecoj iskrenosti.

Čemu treba pružiti priliku. Jer, u protivnom, pretpostavljanje da nećemo naići na željeno razumijevanje, da bi nešto mogli izgubiti a nepotrebno i bez stvarnog razloga ili da nam je tako jednostavno lakše i lagodnije, ne reći nešto - ne dajemo ni priliku drugom da se nosi s tom našom iskrenošću, pokaže ili ne pokaže razumijevanje, sebe, jednom riječju... i time zapravo propuštamo dati svoj vlastiti važan udio ovom ozračju kojeg spominju i labellina i blue bird.

arna kaže:

Preferiram iskrenost i onda kad ne dovodi vodu na moj mlin- barem znam na čemu sam, pa se prema tome mogu i sama postaviti.

Također, arna... i to je upravo u skladu s ovim gore što sam pisala.

[labellina]

blue bird kaže:

I jedno pitanje - nije li neiskrenost usla sa jezikom!?

pa je! Vidiš da postoji od Adama
zbog te nejasnoće nam i trebaju riječi za istinu
inače bi je iščitavali na druge načine,drugim osjetilima,
a kroz postupke i ljubaznost

[labellina]

arna kaže:

Neki da, ali neki ne. Osobno mi je iskrenost važnija od ljubaznosti- iako to dvoje uopće ne mora isključivati jedno drugo

Meni vidiš nije.
Ja volim da je prodavačica ljubazna meni
jebe mi se dal je to iskreno ili nije
O tome pričamo...

Što će mi ljubazna, a neiskrena osoba?

ljubaznost je preduvjet da s nekim uopće progovorim
poslije,u hodu,ja imam izbor i postavljam granice bliskosti

[labellina]

volver kaže:

... i to je upravo u skladu s ovim gore što sam pisala.

Mi ne dajemo ni ljubav svakome u istoj mjeri
najviše dajemo onima u koje imamo povjerenja,koji nas razumiju
Kao što ne možemo iznuditi ljubav,OD SVIH,ne možemo ni iskrenost
Iskrena sam kad mislim da će me razumjeti.
Inače, kažem ljudima ono što žele čuti,instantno ih usrećim,
to mi izgleda ljudskije nego da su tužni.
Nisu svi spremni na istine.Istine znaju biti tako ružne i tužne,
a tko voli lošeg glasnika?

[blue bird]

volver kaže:

Čemu treba pružiti priliku. Jer, u protivnom, pretpostavljanje da nećemo naići na željeno razumijevanje, da bi nešto mogli izgubiti a nepotrebno i bez stvarnog razloga ili da nam je tako jednostavno lakše i lagodnije, ne reći nešto - ne dajemo ni priliku drugom da se nosi s tom našom iskrenošću, pokaže ili ne pokaže razumijevanje, sebe, jednom riječju... i time zapravo propuštamo dati svoj vlastiti važan udio ovom ozračju kojeg spominju i labellina i blue bird.

Ne, volver - to se zove takticnost.... i kao sto kaze moja bella - nemos sa svakim tako....poznatim i nepoznatim...niti u svakoj situaciji...

Mislis li da male 'bijele' lazi i pesucivanja, doista ista govore o casnosti i iskrenosti nekog covjeka?

[arna]

labellina kaže:

Ja volim da je prodavačica ljubazna meni
jebe mi se dal je to iskreno ili nije
O tome pričamo...

OK. I ja volim ljubaznu prodavačicu više od mrgudne. Ma pogotovo volim i kad je iskrena.
Lani isprobavam svjetlo ljubičastu tuniku ( obožavam ljubičasto u svim nijansama i dala bi muževo lijevo jaje za dobar lila komad obleke ), oči mi se cakle od zadovoljstva dok se gledam u špiglu, prodavačica nabacila osmijeh od uha do uha, cvrkuće kak je stvar napravljena baš za mene, kak mi stoji ko saliveno, za tak nekaj se isplati pljunuti tolika lova......ja sve upijam, odobravam jer se i meni sviđa, već se vidim ko zvijezdu većeri....a onda mi žena koja je naknadno ušla u butik tihim glasom veli: gospođo, tunika je lijepa, dobro vam stoji, ali kako ste svijetle puti- čini vas bezličnom. Što je ovoj, valjda bi ona uzela ovaj dragulj- mislim si ja i uzimam tuniku.
Doma mi moji vele kak u tom izgledam isprano. Jebote, drugi dan i sama postanem svijesna da taj lila komad ubija moje lice, vraćam se u dućan i zamjeram prodavačici nagovaranje, na što ona kaže da je to rekla samo zato što sam ja izgledala tako oduševljeno! Čovječe! Mogla sam izbjeći šetanje simo- tamo, zamjenu za nešto što mi zapravo ne treba, a samo da je ženskica rekla da sam malo bledunjava u tome- pa bi se i ja pogledala objektivnije.
Eto, toliko o ljubaznosti i neiskrenosti prodavača, i o tome što je bolje. No to su sitni problemi nastali iz neiskrenosti...

[labellina]

arna kaže:

Eto, toliko o ljubaznosti i neiskrenosti prodavača, i o tome što je bolje. No to su sitni problemi nastali iz neiskrenosti...

Zato ja volim da su samo ljubazne.
Čim koja zine,i dekoncentrira me, ja joj iskreno kažem da mi ne treba savjet
( ja te stvari znam )

Nego,povucimo sad paralelu...
Koliko ima takvih 'prodavačica' oko nas u danu
Svatko nešto 'prodaje' il 'kupuje'

( Volver,oprosti,al 3 žene i eto nas na shopingu )

[Volver]

blue bird kaže:

Mislis li da male 'bijele' lazi i pesucivanja, doista ista govore o casnosti i iskrenosti nekog covjeka?

A, ne. To se osjeća i vidi i zna na jednoj dubljoj razini.

[Volver]

labellina kaže:

Mi ne dajemo ni ljubav svakome u istoj mjeri
najviše dajemo onima u koje imamo povjerenja,koji nas razumiju
Kao što ne možemo iznuditi ljubav,OD SVIH,ne možemo ni iskrenost

S ljubavlju je sve prirodno. Tu nema drugog posrednika, osim nje same.

labellina kaže:

Iskrena sam kad mislim da će me razumjeti.

Kad mislim da će me razumjeti, tad je to povjeravanje s kojim već u misli komuniciram kao što dišem, i tad nemam nikakvih dvojbi a u komunikaciji se taj odnos samo realizira.
Međutim, i onda kada mi je nešto važno iskomunicirati a uopće nisam sigurna da li će me ispravno razumjeti i misao je puna dvojbi, iskrenost će prevagnuti ( a stavljeni grumenčić na vagi odnosa ) očitati neku novu vrijednost kao istinu što se u njoj uspostavlja.

labellina kaže:

Volver,oprosti,al 3 žene i eto nas na shopingu )

Volim da ste tu.