Korelacija između psihičkih poremećaja i kvocijenta inteligencije

[zelenbrijeg]

Taroth kaže:

ovak... inteligencija nije nesto sto je izmisljeno bezveze... postoje mnoge vrste kognitivnih sposobnosti i moze se vrlo precizno izmjeriti svaka od njih.
Pri tome se (koliko ja znam) strucno rjedje govori o 'inteligenciji' a vise o vrstama kognitivnih sposobnosti.

danas postoje postupci psiholoske egzaminacije gdje mozes svaku od njih izmjeriti. Svi danasnji testovi inteligencije su napravljeni tako da mogu izmjeriti sve razine inteligencije, od najvisljih do najnizih, te ispitivac ne mora biti vrhunski genijalac da prepozna takvog, nego mu samo da ispit i onda samo provjeri rezultate sa onima koje ima upisane na drugom papiru

jedino za sto je zaista potrebno da druga strana bude na odredjenoj razini je psihoanaliza... sam psihijatar (psihoanaliticar - subspec. psihijatrije) mora i sam proci dugotrajnu psihoanalizu (pored edukacije) kako bi bio u stanju kvalitetno obaviti svoj posao.

e sad, najlakse je reci za one koji su inteligentni i koje mi ne razumijemo da imaju poremecaj licnosti, narcisoidnost i sl, ali meni to opet vuce na ogranicenost (promatraca, ne promatrane osobe) i odbijanje prihvacanja da postoje nacini razmisljanja, obrasci ponasanja, motivi i sl. koji su jednostavno drugaciji od nas...
da podsjetim, radi tih istih stavova o razlicitostima smo do sada uništili indijance, Asteke, aboriđine i druge kulture koje smo smatrali.... manje vrijednima...

osobno, mislim da bi se trebala razvijati 'kultura' postivanja razlicitosti, a nakon toga i postivanja onih koji su jednostavno svojim intelektom, nadarenoscu i sl. nase drustvo ucinili boljima, naprednijima, ljepsima... i postaviti si pitanje zasto su uvijek ti ljudi najcesce bili izoliranima...
mozemo reci za Michelangela da je imao aspergerov sindrom, za Teslu da je bio cudak, ali pored njihove inteligencije, redovno su imali i plemenitost/empatiju, tako da (barem meni osobno) to cini crte osoba koje su iznad nas po necemu...

Uh što ste svi stručni.

Složio bih se s konstatacijom da inteligencija u načelu stvara veću osjetljivost, oštriju percepciju, ali i mehanizme da se s time nosi, tj. brine se za uravnoteženje cijele stvari.

- različitost interesa
- uočavanje veza i stvari i pravilnosti koje drugi ne primjećuju
- čuđenje i razočaranost što ljudi "ne vide" ... bla bla

Uglavnom, inteligencija može prouzročiti krize u traganju za vječnim odgovorom "tko sam ja", "što je svijet", u definiranju odnosa s okolinom...

Što ne znači da se inteligentna osoba mora ponašati u skladu sa svim normama i definitivno ne znači da će izazove s kojima se suočava na intimnom planu rješavati na uobičajen način. Ali načelno to znači da paralelno uz izazove postoji i JAČI POTENCIJAL za USPJEŠNO suočavanje s izazovima, i ZA USPJEŠNU INTERAKCIJU.

Autoru posta: sorry ako nije baš na tragu "autoritativnih tekstova".

[Taroth]

[Natch]

zelenbrijeg kaže:

.

- različitost interesa
- uočavanje veza i stvari i pravilnosti koje drugi ne primjećuju
- čuđenje i razočaranost što ljudi "ne vide" ... bla bla
:

da. i cesto to spontano i duboko uvidjanje veza i odnosa po kojima stvari funkcioniraju zna dovesti do jedne bolecive, depresivne rezignacije i "odustajanja" od proaktivnog pogleda na svijet.
isto tako, spoznaja da stvari mozes napraviti brze i bolje od vecine, s puno manje truda otvara vrata vrlo nezdravoj lijenosti i dosadi. a znamo kakav je dosada vrag

[riche]

Uh sto komplicirate.
Visoko inteligentni ljudi nisu neki cudaci i usamljenici. To je stereotip koji nema nikakvu podlogu. Ne moze se zakljucivati na temelju jednog primjera kao sto je npr. Tesla.

Jos davno je provedeno jedno poznato istrazivanje na nadprosjecno inteligentnom djecom.Treman je testirao djecu i nakon toga je odabrao 1400 najinteligentnijih i njih pratio tijekom zivota. Testirao ih je svakih 10 godina i osim toga prikupljao podatke o njihovim obiteljima, tjelesnim znacajkama, psihickom i fizickom zdravlju, crtama licnosti, uspijehu na poslu.... Nakon smrti Tremana pracenje te djece nastavili su drugi. To istrazivanje je pokazalo da umjesto podrzavanja stereotipa o genijalnoj djeci kao bolezljivima, socijalno neprilagodenima i slicno ta djeca (tj. tada vec odrasli ljudi) su se pokazala zdravijima, bogatijima, profesionalno uspijesnijima pa cak i sretnijima od vecine drugih u zivotu. Zanimljivo je da kad su navrisili 60 godina pitali su ih kojim aspektima zivota su najvise zadovoljni i vecina ih je navela svoje obitelji a ne bogatstvo, socijalni polozaj ili profesionalni usjeh kao najveci izvor srece.

[zelenbrijeg]

Natch kaže:

da. i cesto to spontano i duboko uvidjanje veza i odnosa po kojima stvari funkcioniraju zna dovesti do jedne bolecive, depresivne rezignacije i "odustajanja" od proaktivnog pogleda na svijet.
isto tako, spoznaja da stvari mozes napraviti brze i bolje od vecine, s puno manje truda otvara vrata vrlo nezdravoj lijenosti i dosadi. a znamo kakav je dosada vrag

Da se razumijemo: ja nisam genijalac i odbacujem bilo kakve objede u tome smislu s gnušanjem !!! (mada imam i vlastitih iskustava u smislu "nerazumijevanja s okolinom" - vjerojatno to ima pomalo i veze s onim testovima koje sam ispunio par puta, a prilično dobro su ispali.).

Lijenost i dosada: naučio sam u njima uživati. Jupiiii! Ali da mogu bit - živa istina.

Meni je sve to "proaktivno" itd. onak. Šta me briga i kak ja mogu biti sudac? Mogu jedino reći da se MENI nešto ne sviđa i da bi JA drugačije. A koji je to kriterij? Stoga - nek radi i nek se ponaša tko kak hoće. A prijedlozi i sugestije - dat ću ih ako ljudi to od mene zatraže, tj. ako SAMI ZA SEBE procijene da nisu na "razini zadatka" pa mi se obrate za pomoć, ili pak ako dođemo u sukob s obzirom na različite interese, a isto važi i u obrnutom smjeru..

[zelenbrijeg]

riche kaže:

Uh sto komplicirate.
Visoko inteligentni ljudi nisu neki cudaci i usamljenici. To je stereotip koji nema nikakvu podlogu. Ne moze se zakljucivati na temelju jednog primjera kao sto je npr. Tesla.

.............. ta djeca (tj. tada vec odrasli ljudi) su se pokazala zdravijima, bogatijima, profesionalno uspijesnijima pa cak i sretnijima od vecine drugih u zivotu. Zanimljivo je da kad su navrisili 60 godina pitali su ih kojim aspektima zivota su najvise zadovoljni i vecina ih je navela svoje obitelji a ne bogatstvo, socijalni polozaj ili profesionalni usjeh kao najveci izvor srece.

Ne znam - ja Teslu ne doživljavam kao "čudaka". Bio je jednostavno takav - zašto bi ga se moralo mjeriti isključivo kroz standardne općedruštveno prihvaćene kriterije "uspješnosti".

Inteligencija jednostavno postavlja veće izazove, ali nudi i alate za njihovo svladavanje. Stoga, i meni je nategnuta teza da bi inteligencija trebala značiti pojačan rizik od psihičkih problema.

[zelenbrijeg]

Taroth kaže:

Glede potpisa:

Glasam za eure (dosta više lijepih riječi!). 'o'š žiro račun?

[Tinchi]

Nisam stručna ali ovako napamet mi se čini da su pod najvećim rizikom oni emocionalno labilni.

[Natch]

Tinchi kaže:

Nisam stručna ali ovako napamet mi se čini da su pod najvećim rizikom oni emocionalno labilni.

khm, to je sigurno. ali ovdje je pitanje ima li emocionalna nestabilnost veze s kvocijentom inteligencije

[left here]

*_spike kaže:

Postoji li?

Mislim i generalno (znači je li veća vjerojatnost za nekog s višim IQ-om da dobije bilo koju psihičku bolest) i na određene slučajeve (tipa da od opsesivno kompulzivnog obolijevaju mahom ljudi s višim IQ-om). Pa ako netko zna.

Molio bih i potkrijepu citatom.

odgovoriti cu koliko sam ja zasad pokopcala, nakon duzeg vremena bavljenja psihologijom itd.


period razvoja licnosti , znaci prvih cca 4 godine zivota je isto period koji determinira IQ. tako da, veza nije samo prividna nametnuta medijima nego i doslovno postoji. Ako razvoj licnosti krene u bilo kojem krivom smjeru (neuobicajenom) tokom te prve 4 godine vece su sanse da se odrazi i na apstraktno razmisljanje, a to je inteligencija.

Psihicki bolesne osobe -a vecinom su to ostecene na ovaj ili onaj nacin tokom te prve 4 godine, (tj.dobar postotak psihicki bolesnik su takvi, pa cak i skloni depresiji) -su bile na neki nacin primorene da u odredeno doba kad nisu bile bezbrizne sto je rezultiralo da dobiju psih bolest, razvijaju apstraktno razmisljanje.

Jako logično, osim toga, nitko ne moze sporit da bi neke statistike pokazale da psihicki bolesnici nemaju znantno veci IQ.

Sto se tice labilnosti, to je druga stvar, to se ubraja u psihicku bolest, a ne inteligenciju... a veza je izmedu tog dvoje je upravo u razvojnom periodu..


jos jedan podatak koji podupire moju teoriju: procitala sam da nema nekog profila koji je skloniji ptsp-u, pa tako te osobe nemaju u prosjeku veći IQ.... jer ptsp se moze dobit u bilo kojem periodu zivota a ne samo u prve 4 godine...

nadam se da nisam jako zapetljala svoju misao

[Ona007]

Natch kaže:

khm, to je sigurno. ali ovdje je pitanje ima li emocionalna nestabilnost veze s kvocijentom inteligencije

Ne emocijalna nego psihicka

[Natch]

Ona007 kaže:

Ne emocijalna nego psihicka

jesi sigurna da nije emocijalna?

[Taroth]

mislim da se strucno kaze psihicka nestabilnost/labilnost

[Taroth]

left here kaže:

Psihicki bolesne osobe -a vecinom su to ostecene na ovaj ili onaj nacin tokom te prve 4 godine, (tj.dobar postotak psihicki bolesnik su takvi, pa cak i skloni depresiji) -su bile na neki nacin primorene da u odredeno doba kad nisu bile bezbrizne sto je rezultiralo da dobiju psih bolest, razvijaju apstraktno razmisljanje.

....
nadam se da nisam jako zapetljala svoju misao

nisi

pojasni ovo 'u odredjeno doba kada nisu bile bezbrizne... razvijaju apstraktno razmisljanje'

[Natch]

Taroth kaže:

mislim da se strucno kaze psihicka nestabilnost/labilnost

emocijalna se sigurno ne kaze

[Taroth]

tocno... to je neka Natch rekla...

[left here]

Taroth kaže:

nisi

pojasni ovo 'u odredjeno doba kada nisu bile bezbrizne... razvijaju apstraktno razmisljanje'

pa ono, dobar dio (cak i shizofrenia, manicna depresija, sklonost depresiji, alkoholizmu, ovisnostima, poremecaji licnosti..etc. u biti tko zna sto sve nije determinirano o nama i nasoj licnosti i psih zdravlju u prve 4 godine) bolesti se razvije (ili sklonost njima) ako okolina, uvjeti ili virtualni dogadaj (percepiran kao nenormalan od strane djeteta) ili neki 'dogadaj u glavi djetata krene u krivom smjeru.. dakle dijete dozivi neku stresnu situaciju pa nije bezbrizno..tako se moze rec....... i naravno da ga to prisili da razvije apstraktno razmisljanje.....

[Taroth]

mislis, previse ga natjera da razmislja, da razvija inteligenciju?

[left here]

Taroth kaže:

mislis, previse ga natjera da razmislja, da razvija inteligenciju?

hm... da tako nekako

osim sto ja ne bi definirala inteligenciju kao svjesnu sposobnost razmišljanja, nego nesvjesnu moć apstrakntog razmišljanja što rezultira kasnije u toj vidljivom IQ-u


nepredvidljiva situacija dijete dovede do toga da mora na stres reagirat apstrakcijom -sve bi rekla da je to nesvjesno..a poslije ukorijenjeno..

.... pa kaj tebi to nije sve logično?

[palottina]

Ona007 kaže:

Koliko ja shvacam, ovi ljudi kao djeca primjecuju detalje i rezoniraju na vishem nivuo od 'obicnih' klinaca.. cesto su im interesi 'negdje drugdje' tj cesto su opsjednuti jednim subjektom, a zanemaruju ostale, tako da se u 'obicnom svakodnevnom zivotu' loshe snalaze.. opterecuju okolinu
tim svojim ekstremin znanjem i interesom.. stoga su i manje prihvaceni u drustvu.. i cesto su loneri..

Mozda Aspergeri???