Akutni i prolazni psihotični poremećaj - F23

[Daracpoparac]

Srebrni-medvjed kaže:

Izgleda da ti ne znaš mnogo stvari. Zato preporučujem psihoterapiju. Što se tiče prijatelja, pa ne moraš imati pobratima, bitno je da imaš nekakav socijalni život

I to što kažeš, hvala svejedno , wish you all the best

[Ser Mark]

ovo sa izvanzemaljcima nije psihoza! takve stvari se znaju dogoditi na rubu jave i sna kada covjek udje u parailzu spavanja i slicnim alternativnim stanjima svijesti. u tom stanju su razno razne halucinacije potpuno normalne i sam sam ih dozivio mnogo puta. problem je jedino kako covjek interpretira takva iskustva, te da li ih smatra stvarnima ili produktom uma.

[Srebrni-medvjed]

Daracpoparac kaže:

I to što kažeš, hvala svejedno , wish you all the best

ozbiljno ti kažem za psihoterapiju. ako nemaš love, traži od svog doktora uputnicu koja ti vrijedi pola godine ili tako nešto. jedno je kad ti i ja čavrljamo na kavi, a drugo je kad razgovaraš sa profesionalcem koji zna razlučiti bitno od nebitnog i staviti fokus na važne stvari

[Daracpoparac]

Srebrni-medvjed kaže:

ozbiljno ti kažem za psihoterapiju. ako nemaš love, traži od svog doktora uputnicu koja ti vrijedi pola godine ili tako nešto. jedno je kad ti i ja čavrljamo na kavi, a drugo je kad razgovaraš sa profesionalcem koji zna razlučiti bitno od nebitnog i staviti fokus na važne stvari

Kontam da ću prvo vidjeti kakav ću biti bez tableta kad se budem skinuo, u biti zbog anksiznosti planiram jedan program primjeniti koji ukjlučuje relaksacijske skladbe, vježbe disanja i općenito skup pravila koja bi se trebao držati ,ali naravno bez primjene tableta, a što se tiče paranoje, kolko sam uspio saznati taj strah uzrokuje velikim djelom anksioznost pa pretpostavljam da ću se i toga rješiti kada se budem naučio nositi s programom kojeg planiram primjeniti . S tim da nekim ljudima psihoterapija je dobro rješenje za anksioznost, a opet neki ostanu doživotno na tabletama, program kojeg ja planiram primjeniti tvrdi da je jedino rješenje za anksiznost,a po onome što piše u njemu duboko vjerujem da i je tak da jedva čekam da ga primjenim pa ćemo vidjeti kako će biti dalje. Svejedno hvala na savjetu i želim ti što kvalitetniji život

[Srebrni-medvjed]

Daracpoparac kaže:

Kontam da ću prvo vidjeti kakav ću biti bez tableta kad se budem skinuo, u biti zbog anksiznosti planiram jedan program primjeniti koji ukjlučuje relaksacijske skladbe, vježbe disanja i općenito skup pravila koja bi se trebao držati ,ali naravno bez primjene tableta, a što se tiče paranoje, kolko sam uspio saznati taj strah uzrokuje velikim djelom anksioznost pa pretpostavljam da ću se i toga rješiti kada se budem naučio nositi s programom kojeg planiram primjeniti . S tim da nekim ljudima psihoterapija je dobro rješenje za anksioznost, a opet neki ostanu doživotno na tabletama, program kojeg ja planiram primjeniti tvrdi da je jedino rješenje za anksiznost,a po onome što piše u njemu duboko vjerujem da i je tak da jedva čekam da ga primjenim pa ćemo vidjeti kako će biti dalje. Svejedno hvala na savjetu i želim ti što kvalitetniji život

Anksioznost ćeš jedino pobijediti sa kontroliranim suočavanjem sa svojim strahovima

[sudoku22]

Srebrni-medvjed kaže:

Anksioznost ćeš jedino pobijediti sa kontroliranim suočavanjem sa svojim strahovima

Jel govoriš iz vlastitog iskustva? Kakve strahove si imao?

[Srebrni-medvjed]

sudoku22 kaže:

Jel govoriš iz vlastitog iskustva?

Da

Kakve strahove si imao?

Nema koje nisam
panični napadi od svega mogućeg.

u početku sam se bojao otići od kuće do trafike, ali sada sam ih praktički sve eliminirao

[marla sara]

fellow kaže:

Otvaram svoju prvu temu u nadi da će ljudi koji imaju neku f23 nešto dijagnozu podijeliti svoja iskustva...
Meni se dogodila situacija da sam bio hospitaliziran ove godine na mjesec dana u bolnici i izašao s dijagnozom akutni psihotični poremećaj.
Trenutno sam na AP terapiji i život mi se stubokom promijenio.
Ovo je treći put da sam imao psihotični napad nazovimo to tako, samo što sam prije to rješavao kod psihoterapeuta i kratkoročno uzimao AP svega koji mjesec dok simptomi nisu prošli i bilo mi je dobro skoro dvije godine dok nisam počeo raditi stresan posao i u to vrijeme konzumirao puno kanabisa pa mi se stanje opet pogoršalo i zabrijo sam neki svoj čudan film koji je dijagnosticiran kao f23.
Sad mene malo zabrinjava kako to ide s liječenjem, jer ne bih volio baš cijeli život biti na AP terapiji jer sam od takve terapije sav zatupljen, nemam volje za ništa i život više nije baš lijep kako je znao biti.
Ako ima vas koji su prošli sličnu situaciju volio bih da napišete svoja iskustva i podijelite, jeste li se ikad uspjeli skroz oporaviti i skinuti s lijekova?

(ups, mogu li moderatori premjestiti temu na psihokauč?)

Pozdrav
Od konzumacije droge se moze pogorsati stanje ali ja nevjerujem da se moze diagnosticirati psihoza. pogotovo f3 jer je to stanje bez uma i duha. Ako si uzimao kanabis imao si neki razlog zbog toga drustvo obitelj politika drzava. Ja znam momka koji je zbog tih razloga sadi travau i prijetio drugima nozem pa su mu doktori dali lijek da se ocisti od toksina i kucni pritvor i sad je uspjeo radi i pobjedio je dusmane koji su mu se rugali ovisnosti. Zato imaj nadu nitko nezasluzuje tek tako tu diagnozu i tragaj za istinoj i rasti kao covjek
Sretno

[marla sara]

fellow kaže:

Kad sam u psihozi za sebe ne mogu reći da sam bolestan već uviđam da je svijet oko mene bolestan. Ne kužim kako psihoza može biti bolest, to je samo drugačije stanje svijesti. Drugačija percepcija, drugačija obrada informacija, neko infantilno stanje svijesti... Osjećam se zapravo vrlo ranjivo kad sam u takvom stanju, poput djeteta koje se želi igrati jer imao sam gadnih trauma u djetinjstvu, a svijet je uvijek prema meni bio neprijateljski nastrojen. I mislim da je uzrok mojoj psihozi većinom samoshvaćanje da je kultura u kojoj živimo sasvim neprirodna, da sam zarobljen tehnologijom, da sam u matrici iz koje ne mogu van, da shvaćam druge dimenzije postojanja, jednostavno sam u svom filmu, a ne filmu onih "zdravih".
Kad sam na lijekovima, sve je usporeno, ne doživljavam užitak, nisam motiviran... Teško mi je tako živjeti kad sam cijeli život živio ubrzano.
Mislim, nije mi jasno, ljudi su prije "razgovarali s Bogom" , ajd ti danas "razgovaraj s Bogom" pa me zanima gdje ćeš završiti...
Smatram da je stanje psihoze posebno stanje i bi se s takvim ljudima trebalo posebno raditi i skrbiti. U povijesti su to bili proroci i slično, danas su svi "bolesni".
Bolesno je današnje društvo koje je čista represija. Sve je to kuluminiralo krizom, a kriza je samo odraz toga da je ovakav sustav neodrživ. Kad je čovjek svjestan svega toga nije baš kroz život jednostavno ići... Prije bih rekao da sam dijete zarobljeno u odraslom tijelu nego bolestan... Uglavnom, psihoze bi trebalo drugačije shvaćati jer onaj tko je nije doživio ne zna kako je to biti u psihozi.

Bravo!
Jer i ja mislim bas tako. Nema ga ko je psihicki poremecen. Svi smo stvoreni s nekim darom i nekom sudbinom. Ali sve ovo danas sto se događa u svijetu da izvines ide u kurac. I kad osoba ima mozak i znanje da to prihvati i stim se suoci sam postane preosjetljiv da zivi i netreba ga otupiti otrovom da se siri zlo i niskorist treba samo ljubav i paznju i slusat svoje srce

[Daracpoparac]

Srebrni-medvjed kaže:

Anksioznost ćeš jedino pobijediti sa kontroliranim suočavanjem sa svojim strahovima

Mislim da program to upravo i govori, s tim da kad bi počeo govoriti o svojim strahovima, mene općenito skoro sve plaši u životu, ponajviše smrt i da bi se nešto loše moglo dogoditi,ali nemam ideju kak bi se mogao s takvim strahovima suočit kad se manje više svi ljudi boje najviše toga, barem gledajući iz moje perspektive

[Pringles]

rejoflajt kaže:

htjela bih te pitati nešto- poznanica mi je ispričala da ju je muž prijavio policiji da se želi/namjerava ubiti, navodno da je policija došla, ona im je pokušavala objasniti da to uopće nije bila njezina namjera, no oni su je strpali u auto i u jankomir. dalje priča kako je bila mirna, ni agresivna ni nasilna, al da su je dva bolničara odmah svezala i nakljukali je lijekovima. za dan-dva premjestili su je na drugi odjel, ona je štrajkala glađu jer ju nitko nije doživljavao, tj. njezinu verziju priče.
jel to moguće-prvo da te policija na silu strpa u auto i odvede, drugo da te svežu i nadrogiraju iako nisi agresivan? zvuči mi ko zona sumraka.

Pa nisam baš sigurna koliko mogu komentirati nešto gdje nisam bila prisutna, znam samo zakonski, na papiru, kako nešto funkcionira i to ne baš u potpunosti.

Ali da, policija prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ima pravo osobu za koju se sumnja da je u stanju ugroziti svoj život i sigurnost (njen slučaj) ili život i sigurnost drugih sporevsti u nadležnu psihijatrijsku ustanovu pa neka liječnici dalje odlučuju. Oni reagiraju po prijavi, a tko bi bio odgovoran da je suprug prijavio suicidalne namjere, oni su došli i zbog toga što je bila mirna otišli, a ona nakon toga počinila samoubojstvo? Nisu ljudi koji imaju samoubilačke namjere baš nešto jako agresivni prema okolini, nego prema sebi, suicid i jest vrhunac autoagresije .

Za ovo s bolničarime koji su ju odmah svezali i sedirali ne znam što bih rekla, ali valjda ju je prvo zaprimio neki liječnik i odradio prijam?
Sputavanje i sediranje osobe za koju se sumnja da je suicidalna me ne čudi - ljudi su si znali oduzimati živote i tijekom liječenja, kada se mislilo da je osoba van opasnosti. Ne često, ali znalo se i to dogoditi. Ne kažem da je taj postupak super, nego da nije neuobičajno dok se ne vidi što je zapravo s osobom. I sami ljudi koji zaista jesu bili suicidalni često kažu da im je to bilo najgore iskustvo tijekom liječenja i da ga ne žele više nikad iskusiti.

I nije mi jasno na temelju kakvog ponašanja je suprug uopće došao na ideju zvati policiju. Ne tiče me se, samo želim reći da nije da ljudi zovu policiju iz čista mira, no ako je tome bilo tako onda imaju, blago rečeno, neobičan odnos.

[ray of light]

Pringles kaže:

Pa nisam baš sigurna koliko mogu komentirati nešto gdje nisam bila prisutna, znam samo zakonski, na papiru, kako nešto funkcionira i to ne baš u potpunosti.

Ali da, policija prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ima pravo osobu za koju se sumnja da je u stanju ugroziti svoj život i sigurnost (njen slučaj) ili život i sigurnost drugih sporevsti u nadležnu psihijatrijsku ustanovu pa neka liječnici dalje odlučuju. Oni reagiraju po prijavi, a tko bi bio odgovoran da je suprug prijavio suicidalne namjere, oni su došli i zbog toga što je bila mirna otišli, a ona nakon toga počinila samoubojstvo? Nisu ljudi koji imaju samoubilačke namjere baš nešto jako agresivni prema okolini, nego prema sebi, suicid i jest vrhunac autoagresije .

Za ovo s bolničarime koji su ju odmah svezali i sedirali ne znam što bih rekla, ali valjda ju je prvo zaprimio neki liječnik i odradio prijam?
Sputavanje i sediranje osobe za koju se sumnja da je suicidalna me ne čudi - ljudi su si znali oduzimati živote i tijekom liječenja, kada se mislilo da je osoba van opasnosti. Ne često, ali znalo se i to dogoditi. Ne kažem da je taj postupak super, nego da nije neuobičajno dok se ne vidi što je zapravo s osobom. I sami ljudi koji zaista jesu bili suicidalni često kažu da im je to bilo najgore iskustvo tijekom liječenja i da ga ne žele više nikad iskusiti.

I nije mi jasno na temelju kakvog ponašanja je suprug uopće došao na ideju zvati policiju. Ne tiče me se, samo želim reći da nije da ljudi zovu policiju iz čista mira, no ako je tome bilo tako onda imaju, blago rečeno, neobičan odnos.

hvala ti

rekla je da su se svađali i da je ona onako usput rekla da će se ubiti, a ovaj je to uzeo očito za ozbiljno pa zato sve ovo

[Maconddo]

Evo i ja sam dobila tu dijagnozu i terapiju da pijem rispolept (risperidon) narednih mesec i po. To je bilo zato (a i lekar se slaze) sto sam poslednje tri godine provela potucajuci se po azijskim selendrama. Ispoljilo se tako sto sam cula glasove, imala tripove da me snimaju kamerom svuda u stanu i da neki tip zeli da me ubije zbog jada koji sam mu napravila. Dok su mi govorili da me posmatraju i snimaju i da ovaj zeli da me ubije pitala sam se kako je to moguce, ali su glasovi zvucali toliko stvarno da sam se za svaki slucaj kupala u kupacem,odlazila da spavam u McDonaldsu koji radi 24 sata jer tamo ima ljudi, zvala poznanike da spavaju kod mene kuci, isla kod komsija, itd. Glasovi su totalno prestali nekoh nedelju dana posto sam se vratila kuci, ali mi je lekarka rekla da jos dva meseca ne idem nikuda, samo se odmaram i dolazim kod nje na preglede.

[Maconddo]

tamaradujm kaže:

Kada si u psihozi naravno da ne vidiš da si bolestan jer da vidiš onda i ne bi bio bolestan
Da, to je drugačije stanje svijesti, ali bolesno stanje svijesti jer taj svijet ne postoji u stvarnosti, ne može se potkrijepiti dokazima (osim onima u tvojoj glavi) i drugi ne vide isto što i ti.
Za ostale simptome bih prije rekla da su ti posljedica bolesti, a ne lijekova, ali kako su svi često protiv lijekova, onda oni vole takve simptome prepisivati upravo njima, a ne bolesti.



U psihozi možeš primjerice imati deluzije, kada si umisliš razne stvari koje nemaju temelja u stvarnosti. Ali, ne bih rekla da si u tom stanju psihotičnosti potpuno u nekom nestvarnom filmu, ja sam prije imala osjećaj kao da živim u dvije stvarnosti, u realnoj i umišljenoj.

ovo nije bas sasvim tacno, ja sam se recimo stalno pitala kako je to moguce da me neko ko se nalazi na drugoj strani globusa snima kamerom u mom rodjenom stanu (kako je mogao da je tu postavi?) i kako me moze ubiti. primetila sam da postoji stvarni problem tek kad sam videla da nista nisam u stanju da radim i da cu svaki posao izgubiti. taj isti dan mi je glas koji je stalno bio sa mnom (a koji je btw bio totalno prijateljski i pravio mi drustvo)rekao uplakano da sam ja dusevni bolesnik i da to vidi po nacinu na koji jedem.ja sam se inace pri kraju i ubedjivala s tim glasom da mi dokaze da je stvaran, da mi posalje anonimni e-mail o tome o cemu smo razgovarali, ali je on prikladno u tom trenutku otisao zbog nekog nesporazuma.

pisala sam po forumima ove simptome da saznam da li je to sizofrenija, ali niko nije znao da mi kaze sta je, a i jako malo ljudi je ucestvovalo gde god bih se ukljucila.taj prijateljski glas je ostao sa mnom do kraja, ali sam ga krila i od porodice i od doktorke jer sam mislila kako oni ne bi razumeli da je to s nekim telepatski razgovaram. sad je i on nestao, ima tome vec nekoliko dana, i u stanju sam da sagledam kako to sve zvuci.

[Free like a wind]

Spada li dg F23.2 pod akutne i prolazne psihotične poremećaje?

Zanima me boldano

[Almost Rosey]

F 23.2 podrazumijeva "akutni mentalni poremećaj sličan shizofreniji" i spada pod Akutna i prolazna mentalna oboljenja (F23).
klik

[Free like a wind]

Almost Rosey kaže:

F 23.2 podrazumijeva "akutni mentalni poremećaj sličan shizofreniji" i spada pod Akutna i prolazna mentalna oboljenja (F23).
klik

Prolazan uz lijekove ili je moguce nakon nekog vremena (duljeg) i bez lijekova a da je prolazan?
Hvala

[Almost Rosey]

Free like a wind kaže:

Prolazan uz lijekove ili je moguce nakon nekog vremena (duljeg) i bez lijekova a da je prolazan?
Hvala

Stvarno ne znam, pisala sam o podjeli unutar međunarodne klasifikacije bolesti (MKB).

[petko23]

Meni je dijagnosticiran F23 prije dvije ipol godine. Od tada uzimam antipsihotike. Umisljao sam da me susjed truje - preko vodovoda, svega sto imam posadeno u vrtu, i nisam htio piti tu vodu ni jesti nista iz vrta. Onda sam vjerovao da su me prijatelji silovali kada bi prespavao kod njih jer sam im se nesto zamjerio. Pa sam umisljao da sam dobio sidu kada su me silovali, a dokaz da imam sidu mi je bio to sto sam bio blijed u licu. Zatim da sam kriv za jedno ubojstvo,... svasta, svasta. Tko zna koliko bi jos toga bilo da nisam poceo uzimati lijekove. Nakon nekih 2 mjeseca od pocetka uzimanja antipsihotika te misli su nestale i srecom do sada se nisu vracale. I tko kaze da lijekovi ne pomazu, nije normalan.

[john newman]

čudesno pomažu riješiti nekontrolirane, prebrze, psihotične i ine misli i to u maloj miligramaži od 1 - 4 mg dnevno....