Epidaur i Laus su vjerojatno osnovani od Grka u 4. st. pne. Ali ne idu u istu rečenicu. Epidaur je bio metropola u Antici i kasnije a Laus izgleda manje ribarsko/trgovačko sklonište/lučica. Pala je u vodu teorija bazirana na ideji da dalmatoromanski
laus - "strma obala" na grčkom,
ripa (obala ranije, a strmina u Srednjem vijeku) na latinskom predstavlja kameni otočić odvojen od kopna koji je naseljen Epidauranima. Ništa nije bitno nasipano, ispod Straduna je pješčana plaža koja je spajala kopno sa stjenovitim završetkom, nekakav poluotok ili proširenje.
Laus svejedno ostaje ime starijeg naselja i to su Porfirogenetovi Lauzejci - "stanovnici strme obale". Potom se u razvoju dalmatoromanskog to mjenja u Rausia kako se bilježi dalje. Ispod katedrale su pronađeni ostaci 2 starije crkve, starija je iz 5. st. što znači da je sigurno postojalo naselje sa lukom.
Zanimljivo je da je Katičić 1989. god obradio zapise o nastanku Dubrovnika u DAI, kod Popa Dukljanina,... (AEDIFICAVERUNT RAGUSlUM ET HABITAVERUNT IN EO, Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa). Tada nije znao što je ispod katedrale, znao je za neki pronalazak iz 1981. da ima nešto starije ispod katedrale što bi moglo značiti veću starost grada od 7. st. ali ništa više. Pa se posvetio zapisima.
Zaključio je da je Porfirogenet koristio 2 izvora o nastanku Dubrovnika, jedan o izbjeglicama iz srušenog Epidaura i drugi o izbjeglicama iz Salone koje je iskombinirao u jedan zapis. Po tom bi ispalo da su izbjeglice došle s 2 strane. Car kao vrijeme svog pisanja tog dijela označava godinu 949. a dolazak Salonitanaca u Laus smješta 500 god. prije što ispada 449. god. a to se ne podudara s padom Salone. Zbog toga Katičić misli da je došlo do greške pri prepisivanju broja koji se na grčkom pisao slovima pa je 'tau' prešao u 'fi' što znači da se promjenio zapis broja stoljeća itd. Pretpostavlja da je spominjanje Salonitanaca greška ili da je ipak točna informacija ali ne i datacija.
Međutim s novim saznanjima možda bi se mogla datacija dolaska Salonitanaca u Laus oko 449. smatrati točnom. To car ionako navodi u zadnjem dijelu svog opisa nastanka Dubrovnika i ne direktno povezano sa slavenskim rušenjem kako govori za Epidaurane. To bi moglo značiti da je crkva iz 5. st. možda podignuta od Salonitanaca koji su doselili u 5. st. i čak car u DAI navodi imena nekih useljenika (Gregorije, Arsafije, Viktorin, Vital, Valentin arhiđakon, Valentin otac protospatarija Stjepana) što bi bio možda prvi patricijat tog novog Lausa. Možda je to bilo podizanje gradića lučice na bazi manjeg postojećeg ribarskog/trgovačkog skloništa/lučice koji je preostaio od nekadašnje grčke kolonije. A sa masovnijim dolaskom Epidaurana u 7. st. to prerasta u grad Rausia.
Lauzejci su profitirali dolaskom Salonitanaca u 5. st. a naročito dolaskom Epidaurana u 7. st. i evoluirali u Rauzejce po imenu iz vremena DAI?
Tako bi strastvena ljubav Tereze Kesovije prema Splitu bila jasnija, Lesi se vraća kući.