Nedavno sam tražeći nešto po Hrčku, zbirci znanstvenih časopisa, došao do jednog znanstvenog članka koji je, po mom ipak laičkom sudu, nedopustivo olako napravljen. Iz njega se da zaključiti da narod duvanjskog kraja tisuću godina, i više, čuva predaju o tome da je Tomislav tamo okrunjen, tj. da to nisu čuli 1800 i neke ili tek 1925.
Štoviše, po autoru članka, koji je čini se svu povijest crpio iz Klaića:
Quote:
|
Kada je Tomislav proglašen knezom, on je najprije oslobodio posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. Dukljanska kronika kazuje kako je Tomislav dugo ratovao s Mađarima, pobijedio ih i tako dobio posavsku Hrvatsku. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima, Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom i slobodnom. Zauzeo je nakon toga zapadnu Bosnu i Hum (Hercegovinu). Učinivši Hrvatsku snažnom, Tomislav je okrunjen na Duvanjskom polju između 920. i 925. godine. Zlatnom ga je krunom ovjenčao hrvatski biskup Grgur Ninski. Tako je Hrvatska postala kraljevinom. Kralj je Tomislav zatim uveo feudalni sustav, poput ostalih europskih vladara.
|
A ovo je "predaja":
Quote:
|
Kraljo Tomislavo, kada je u stara vrimena vlado Rvackom, bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom, a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju, ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja.
|
Zaključak?
Quote:
|
Zadivljujuće je narodno pamćenje o krunidbi kralja Tomislava, crkvi u kojoj se krunio, kao i o crkvi u kojoj se vjenčao.
|
Ovo je "povijesna predaja o dolasku Hrvata:"
Quote:
|
Među dvadeset jednim poljičkim naseljem kultno je mjesto Tugari koje i u suvremenom narodnome pripovijedanju baštini ime prema lijepoj djevojci duge zlatne kose i crnih očiju, Tugi koja je stolovala u tome mjestu i ondje izgradila Tugine dvore koji su kasnije prozvani Tugari: Daleko, daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije, nalaze se visoke gore, di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. To se gorje zove Karpati. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali, pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. Jedan od braće, najstariji zva se Hrvat, a sestre su bile Tuga i Buga. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja...
|
Sve je iz ovog malo nevjerojatnog rada, u kojem se nema nikakve analize, ničeg:
M. Dragić: Starohrvatske povijesne teme u suvremenom narodnome pripovijedanju
Ovaj "rad" koji završava s "opća poruka hrvatske tradicijske kulture i književnosti je da svoje treba voljeti i živjeti u skladu, a tuđe poštivati" je lako otpisati — možemo ga i komentirati — no postavljam ga kao povod za opću raspravu o odnosu povijesti i narodne predaje.
Recimo, koliko su uopće stare informacije u najstarijim narodnim predajama? Navodno u Australiji (dakako kod Aborigina) postoji predaja u kojoj je motiv o dolasku preko mora koji je star možda i nekoliko desetaka tisuća godina. Što je s ostalima?
Ima li naš dio Europe kakve posebnosti (osim bezbroj spominjanja Kraljevića Marka i sl.)?
Linearni mod
