Oružja koja su mijenjala svijet

[TIGR]

Da dodam:

For many years it was popular wisdom to associate the end of infantry predominance and rise of the cavalry arm with the Gothic victory over the Roman legions at Adrianople in 378 AD. And this was presumed to be due in part to the Gothic cavalry using stirrups. The falsity of this view was rather well known by the time White wrote and he correctly points this out. The victory was not especially due to cavalry, nor did the Goths have stirrups. But he still assumes that cavalry replaced infantry for technical military rather than for other reasons. And he attempts to discount any groups other than the Franks initiating this shift. White does not explain why the introduction of the stirrup was necessary to get the Franks to "see the light" and become cavalrymen or why the Goths had been so successful as cavalry for centuries prior without stirrups.

http://www.fordham.edu/halsall/med/sloan.html

Kako izgleda, starija teorija je bila da su Goti kod Adrianopolisa pobijedili zbog konjice i stremena. Novija teorija odbacuje da je bila presudna konjica a isto tako tvrdi da Goti nisu imali stremen.

Zanimljivo je i ovo:

An even more convincing set of evidence is found in the drastic change in the group of weapons used by the Franks at that time. The fransisca and the ango, both staples of the Frankish infantry, disappeared while swords used for horsemen became longer. Also, the Franks developed a spear with a heavier stock and spurs below the blade, which soon became the typical Carolingian wing-spear, featuring a cross-piece. These spurs prevented too deep a penetration of the lance — which could only have occurred with the full momentum of a horse, fitted with stirrups, and rider wielding the lance under his arm — thus making it easier for the rider to withdraw his lance from his opponent. Under previous conditions — without stirrups — a horseman could never have impaled his enemy so deeply as to require the need for barbs on his spear. Such it was that Charles Martel took advantage of this technology, and with the combined force of rider, horse, stirrups, and lance, changed the face of the medieval battlefield for decades to come.

Pojava franackog konjanickog koplja s usima ukazuje da su Franci ocigledno razvili stremen. Pomocu stremena konjanici su mogli zadati puno jaci udarac kopljem a usi su sprecavale da se koplje preduboko zabije u metu.

Some historians point to the grave of an Alemanic chieftan in Alsace to prove the Germans did not have stirrups in the late seventh century, as evidence by the lack of stirrups in this prominent chieftain’s grave, which was found with a complete set of horse equipment but no stirrups. These historians believe the stirrup did not arrive in Germany until the early eighth century.

U Njemacku je stremen ocigledno stigao tek u ranom osmom vijeku jer knezji grobovi sa konjanickom opremom iz 7. stoljeca jos ne sadrze stremen.

The stirrup does not show up in Middle Eastern or Byzantine art until the late eighth or early ninth century, and there is a similar lag in Western art, though Frankish art does begin to depict stirrups a few decades earlier than Greek art. Two horsemen wearing stirrups do appear on panels of the altar of Sant’ Ambrogio in Milan around 840. Also, in the Golden Psalter of St. Gall from the second half of the ninth century, there are seven riders in its miniatures who are shown wearing stirrups.

IZVOR

Slicno je sa Vizantinskom vojskom. Prvi prikazi stremena se javljaju tek u kasnom osmom ili ranom devetom stoljecu. Doduse, neki autori nagađaju o koriscenju vec u 6. pa cak 5. stoljecu!!!

Zanimljivo:

Christodolou points out that the Strategikon is the first military manual to mention stirrups (written between 619 abd 628 AD) but that a famous fresco painting of Emperor Justinian II, 688 AD, depicts him on horseback without stirrups. In issue #116 David Putt draws attention to a little used source, the "Aethiopica" of Heliodorus, in which the fully armored Byzantine cataphract is depicted charging into battle on his fully armored horse in the early 4th century. The fascinating detail relevant to the discussion of stirrups is that the lance is supported by straps around the horse and only guided by the rider. If true, this would negate the problem White and some others have of a lancer retaining his seat upon impact of his lance.

http://www.fordham.edu/halsall/med/sloan.html

Justinjan II dakle 688 prikazuje se bez stremena ali bi Maurikijev Strategikon trebao biti knjiga u kojoj se pominje.

[žalac_1]

TIGR kaže:

Da dodam:

http://www.fordham.edu/halsall/med/sloan.html

Kako izgleda, starija teorija je bila da su Goti kod Adrianopolisa pobijedili zbog konjice i stremena. Novija teorija odbacuje da je bila presudna konjica a isto tako tvrdi da Goti nisu imali stremen.

A Alani? točnije, alanska teška konjica. Literatura kaže da su u bitci sudjelovali alanski konjanici, dok su Goti većinom pješaci. A i radi se o malom broju od vjerojatno par stotina ljudi i konja koji su teško mogli ostati zamjećeni kroz arheologiju pa da danas imamo materijalne dokaze o tome ( a kako struka veli, bez dokaza nema ni znanja ni istine).
Zapravo cijela ta priča oko stremena u 4.st. vrti se oko Alana- istina, sve je više manje na pretpostavkama, temeljenim na rimskim crtežima, trijumfima i legendama koji su opisivali Alane i Sarmate (ali ipak sa stremenom). Autori koji su pisali o tome vjerojatno su se vodili za time da su Alani kakve su zapamtili Rimljani morali ostati vjerni svojim tehnikama i tehnologiji i kroz početne faze seobe naroda.

Sad svi ovi kasniji pronalasci diljem Europe, iz 8. i 9.st., pitanje je koliko oni imaju veze sa iransko-azijskim utjecajima preko Avara npr., a koliko imaju veze sa utjecajima iz Franačke i njenom ekspanzijom kada u Europi nastaje europska feudalna konjica.
Kao u slučaju Bizanta, ako je stremen korišten u 6.st. preuzet je vjerojatno od Avara, ako se prvi puta pojavio u 9.st. Avara više nema a glavni protivnik je Franačka, znači vjerojatno je morao doći sa zapada.

[TIGR]

žalac_1 kaže:

A Alani? točnije, alanska teška konjica. Literatura kaže da su u bitci sudjelovali alanski konjanici, dok su Goti većinom pješaci. A i radi se o malom broju od vjerojatno par stotina ljudi i konja koji su teško mogli ostati zamjećeni kroz arheologiju pa da danas imamo materijalne dokaze o tome ( a kako struka veli, bez dokaza nema ni znanja ni istine).
Zapravo cijela ta priča oko stremena u 4.st. vrti se oko Alana- istina, sve je više manje na pretpostavkama, temeljenim na rimskim crtežima, trijumfima i legendama koji su opisivali Alane i Sarmate (ali ipak sa stremenom). Autori koji su pisali o tome vjerojatno su se vodili za time da su Alani kakve su zapamtili Rimljani morali ostati vjerni svojim tehnikama i tehnologiji i kroz početne faze seobe naroda.

Sad svi ovi kasniji pronalasci diljem Europe, iz 8. i 9.st., pitanje je koliko oni imaju veze sa iransko-azijskim utjecajima preko Avara npr., a koliko imaju veze sa utjecajima iz Franačke i njenom ekspanzijom kada u Europi nastaje europska feudalna konjica.
Kao u slučaju Bizanta, ako je stremen korišten u 6.st. preuzet je vjerojatno od Avara, ako se prvi puta pojavio u 9.st. Avara više nema a glavni protivnik je Franačka, znači vjerojatno je morao doći sa zapada.

Dobro, imas li mozda neki link ili citat gdje se mogu naci slike tih alanskih konjanika sa stremenom na rimskim crtezima, trijumfima i slicno? Ja sam malko istrazivao ali jos nisam nista nasao.

[žalac_1]

TIGR kaže:

Dobro, imas li mozda neki link ili citat gdje se mogu naci slike tih alanskih konjanika sa stremenom na rimskim crtezima, trijumfima i slicno? Ja sam malko istrazivao ali jos nisam nista nasao.

ja nemam...to se autor od kojega sam pisao naslanja na pisanje arheologa Ewart-Oakeshotta i njegovu "Archeology of weapons" (i na par diskusija na netu ga kritiziraju baš zbog teza oko stremena)

moram priznat da sam i ja sad malo gledao oko ovoga i da nisam ni slutio koliko je problematika oko stremena kontroverzna i koliko tu ima teorija i koliki je to vremenski raspon (od 4. do 9.st)

a 100% potvrđeno je sa Avarima, to je točno i ja to ni najmanje ne pobijam (nit imam žašto, a nit sam stručnjak za to), no muči slučaj sa stotinama km udaljenim skandinavskim ratnicima Thegn za koje je uvriježeno mišljenje da su počeli koristiti stremen u 6.st.(bar po google tražilici,a vjerojatno nije izmišljeno, neku stručnu referencu o tome ne mogu naći)

[TIGR]

žalac_1 kaže:

ja nemam...to se autor od kojega sam pisao naslanja na pisanje arheologa Ewart-Oakeshotta i njegovu "Archeology of weapons" (i na par diskusija na netu ga kritiziraju baš zbog teza oko stremena)

moram priznat da sam i ja sad malo gledao oko ovoga i da nisam ni slutio koliko je problematika oko stremena kontroverzna i koliko tu ima teorija i koliki je to vremenski raspon (od 4. do 9.st)

a 100% potvrđeno je sa Avarima, to je točno i ja to ni najmanje ne pobijam (nit imam žašto, a nit sam stručnjak za to), no muči slučaj sa stotinama km udaljenim skandinavskim ratnicima Thegn za koje je uvriježeno mišljenje da su počeli koristiti stremen u 6.st.(bar po google tražilici,a vjerojatno nije izmišljeno, neku stručnu referencu o tome ne mogu naći)

Aha, vidim ovdje:

Why did the Goths develop into such formidable cuirassiers, sweeping all the forces of Rome before them for more than a century? Because of two things: one, that by dwelling for generations on the plains of south Russia and Central Europe they had become horsemen; and two, by reason of a simple and obvious piece of equestrian equipment, stirrups, without which horsemen could never have fought as the Goths and their successors did, in heavy armour with lance and sword. Their origin is obscure; it is generally known that Greeks and Romans never used them, and that the Norsemen did.

Str. 85

U svakom slucaju, u knjizi nema citata. Lose urađen posao.

[žalac_1]

malo o barutu...

Barut

Svima je vjerojatno poznat Kublaj kan, osoba koja je vladala ogromnim imperijem od Žutog mora do ruskih stepa, ambiciozan lider koji je htio nadmašiti svog pretka Džingis-kana.
U jeku svog osvajačkog rata u južnoj Kini, odlučio se na riskantan potez i 1274. poslao mornaricu "preko kanala" na Japan. Na brodovima korejskih mornara nalazilo se 40 000 mongolskih vojnika. Njih je dočekalo 120 000 japanskih samuraja i vojnika. Iako su Japanci bili trostruko brojniji, Kublaj-kanove trupe uspješno su potisnule otočane i stekle prednost na terenu koja je obećavala.
Srećom za Japance, "božanski vjetar" je poharao obale japanskog otočja i razbio većinu mognolskog brodovlja. Mongolski zapovjednici ostali su tako kratkih rukava i bili prisiljeni na obustavu svih operacija te se odmah povlače u Kinu.

izgled mongolske lađe korištene u invaziji na Japan

Kublaj-kan nije odustajao, 1280. poslao je novu ekspediciju na Japan, ovaj puta čak sa 150 000 vojnika. I ponovno su Mongoli odbili Japance, ali ovoga puta otpor je bio tvrđi i žilaviji. Japanci su na mjestu iskrcavanja 1274 izgradili dugi kameni zid, a na tom mjestu došlo je i do iskrcavanja i 1280. Zid je bio osiguran mnoštvom samuraja i običnih vojnika koji su tako pasivnom obranom nadzirali i kontrolirali napad neprijatelja.
Tijekom jedne noći samuraji su u svojim malim brodicama napali mongolske brodove kako bi ih uhvatili na prepad i zapalili. Napad je djelomično uspio, planovi mongolskog vodstva su nakratko poremećeni, što je dalo par dana vremena japanskoj obrani da učvrsti svoju poziciju iza zida. Kako bi izbjegao ponovnu blamažu, mongolski admiral je odlučio premjestiti flotu na sigurniju lokaciju, i upravo pri premještanju zadesio ih je još jedan kamikaze. U strašnom nevremenu poginulo je 30000 Mongola, a potopljeno 4000 brodova.
Poklopilo se da je vjetar u oba navrata spasio Japan invazije. No za Japance je to bilo više od puke slučajnosti. Bila je to pomoć poslana od bogova, božanski vjetar (kamikaze).

japanski samuraji na obrambenom zidu:
http://upload.wikimedia.org/wikipedi...HakataWall.jpg
poslije "svetog vjetra":
http://picture-book.com/files/userim...d.kamikazi.jpg

Zahvaljući tim kamikaze fenomenima, do danas su ostali nepobitni dokazi koji možda objašnjavaju zbog čega su Mongoli bili tako superiorni Japancima prije nevremena i zobg čega bi povijest Japana možda mogla krenuti drugim smjerom. U nedavnim istraživanjima podmorja na mjestu stradavanja mongolske flote pronađene su keramičke posude koje su bile napunjene barutom- Tetsuhau. Pretpostavlja se da su takve posude sa zapaljivim fitiljima bile izbacivane mehaničkim napravama na japanske branitelje, te unosile nered među njihovim redovima.
U japanskim legendama ostale su žive priče u kojima su Mongoli napadali "raketama" japanske samuraje, a u prilog tomu idu i prikazi na crtežima i freskama koji prikazuju japanske vojnike i oko njih eksplozije mongolskih "bombi".


japanski samuraji u napadu Mongola- lete strijelice i "bombe"

mongolske "granate"- Tetsuhau, izvađene iz mora kroz arh.istraživanja

U vrijeme mongolskog napada na Japan, barut je već bio poznat u Europi ali ne postoje dokazi da je korišten u borbama. O tome ne postoje čisti dokazi ni u samoj Kini, mističnoj domovini baruta, a barut ne spominju ni putnici u tu daleku zemlju (Marko Polo i Giovanni Carpini). Ali ostaci mongolskih brodova iz 13.st. dokazuju da je barut tada korišten i da je standardni "dio opreme".
Arapi koji su poznavali barut prije Europljana imenuju osnovni sastojak baruta KNO3 kao "snijeg iz Kine". Dakle kod njih dolazi kao kineski proizvod. Nadalje, Europljani upoznavaju učinak baruta za vrijeme mongolske invazije, kada su osvajači Kine "uletjeli" u Europu. Pitanje je gdje su u tome svemu Kinezi, nesumnjivo izumitelji baruta ali nejasna je uloga tog baruta u Kini.

Čini se da sami Kinezi ispočetka nisu nešto previše doživljavali barut kao sredstvo od kojeg bi imali velike koristi u vojnim operacijama. Točnije, koristili su ga uglavnom za izradu pirotehničkih sredstava ili za civilne potrebe. Neki stručnjaci iznijeli su teoriju da su Kinezi tijekom 12.st. izrađivali i koristili primitvne ručne granate- bili su to cjevasti komadi bambusa i papira ispunjeni nabijenim barutom i komadićima razbijenog porculana. Stotinjak godina kasnije pojavili su se bamboo guns ("oružje" slično navedenim primitivnim granatama, samo s otvorom na jednom kraju bambusove cijevi). No tadašnji kineski barut bio je slabe kvalitete i manje eksplozivan, pa takvi slabašni "topovi" nisu privukli pažnju vojnika i vojnih stručnjaka. Kao takav, ostao je u uporabi tek kao sredstvo kojim se zaplašivalo protivničke konje- ili vojnike koji nisu nikad vidjeli bljesak baruta (kao u slučaju sa Japanom).
Po pukovniku H.W.Hineu orijentalni barut izrađivao se od nerafiniranog KNO3 s puno nekorisnih tvari, koje su ga "prljale" i onemogućavale u razvijanju snažnije eksplozije.

http://www.grandhistorian.com/chines...boogeneral.jpg
kineski top od bambusa (bamboo gun)

Na tim "spravama" od bambusa je razvojni put baruta na istoku završavao. Ratnici u Kini bili su percepirani od strane pučanstva i društvenih elita kao razbojnici i lopovi bez "crte" za inovativnost i napredak, uljezi kojima nitko nije htio izići u korist. U susjednoj Mongoliji, Mongoli kao nomadi nisu imali tradiciju potrage za novim tehnologijama i znanjima, pa su koristili tek ono što bi pronašli kod susjeda, uz eventualne sporadične i minimalne izmjene. No ionako gotovo ništa osim njihovog luka i konja ih nije ni zanimalo i u toj kombinaciji su vidjeli svoj ključ za postizanje pobjeda. Ostali narodi Istoka su u tomu svemu ili potpuno beznačajni ili poput Turaka i Arapa sljedili put Mongola i fanatičnu vjeru u svoje kljuse i strijelice.

S dolaskom Mongola barut je svoju priču nastavio u Europi. Prvi spisi o barutu potječu od Rogera Bacona, alkemičara, franjevca i filozofa, koji opisuje sastojeke baruta i za razliku od svih dotadašnjih izvora daje informacije o postupku pročišćavanja KNO3.
Europa je za razliku od Azije žudila za nečim novim- ratovi protiv muslimana u Svetoj zemlji pokazali su nedoraslost europskih vitezova lakoj arapskoj konjici i njihovim streličarima na otvorenom. U zapadnoj Europi nije se moglo parirati istočnjacima treniranjem konjanika-strijelaca jer sama konfiguracija terena, močvare i gusta pošumljenost takvo što nisu omogućvale, dakle trebalo je ići drugim putem i otvoriti prostor i najčudnijim rješenjima.
No i bez križarskih ratova Europa je bila jedno veliko bojno polje. Podjeljena u stotine kraljevina, kneževina, grofovija i gradova, napučena ratničkom aristokracijom i plaćenicima, u njoj se stvarala atmosfera konstantne potrage za oružjem koje će omogućiti što lakšu pobjedu nad neprijatlejem i isticanje moći među konkurencijom. Konstantni ratovi dovodili su i do stalnih modifikacija postojećeg i kreiranja novog oružja.


Roger Bacon

I dok je tako Europa izradila prvo vatreno oružje, Kina, majka baruta, ostala je u sjeni i unaprijedila svoja znanja o barutu tek kad je upoznala tehnologiju europskog vatrenog oružja. Njeni susjedi Japanci vatreno oružje susreli su tek u 16.st., zahvaljujući svojoj izoliranosti i potpunom ignoriranju zapadnjačke kulture. Pored toga, i kad su u Japan došli prvi topovi, vladajući slojevi samuraja kočili su ikakav razvoj i proizvodnju vatrenog oružja (vidjeli su da tim oružjem bezvrijedni seljak može s lakoćom ubiti plemenitog samuraja).
Europljani su kroz prv astoljeća eksperimenata sa barutom unaprijedili proizvodnju baruta i povećali mu kvalitetu povećanjem udjela KNO3 u smjesi, unaprijedili mješanje smjese kako bi se postigao što ravnomjeniji mix sastojaka.
Sve to stvorilo je preduvjete za nastanak i razvoj efikasnog vatrenog oružja....

najstariji europski crtež vatrenog oružja, 1326., Walter Millemete


o topovima i sličnim igračkama "na barut" drugom prilikom.

[Gamer71]

Malo o WW2:
Šmajser ili MP40 naziv je za automatsku pušku koju su koristile njemačke vojne snage tokom 2. svjetskog rata. Ovo oružje koristile su i hrvatske vojne snage tokom Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.

To je oružje koje je fakat odlično (koristili Hrvati)


Karabiner 98 Kurz (ili često skraćeno Kar98k ili K98k) bila je puška koja je prihvaćena kao standardna puška u pješaštvu Wehrmachta za vrijeme Drugog svjetskog rata.Samo šteta šta su ju sjebali u jugoslaviji i nazvali je "M48"



MG 42 (skraćena iz njemačkog: Maschinengewehr 42, ili "strojnica 42") je 7.92mm univerzalna strojnica koja je razvijena u nacističkoj Njemačkoj i ušao je u službu sa Wehrmacht u 1942. To se najviše koristilo kao oružje na tenku!isto carsko oružje


STG 44 (Sturmgewehr 44 ili "jurišne puške model 1944") bio je jurišne puške razvijen u Nacističkoj Njemačkoj za vrijeme Drugog svjetskog rata.Bilo je puno modela te puške a koristile su je mnoge zemlje!


I još nešto

slika govori 1000 riječi

To su bila oružja koja su po meni promjenila svijet,a sve su to Njemačka oružja,jer njemačka je bila sposobna sama proizvest sva ta oružja,tako da zaslužuje pažnju!

[Hawker]

Promjenili su svijet,da.
A ovo je promjenilo Njemacku.

LINK

[Gamer71]

Hawker kaže:

Promjenili su svijet,da.
A ovo je promjenilo Njemacku.

LINK

Jako je to promjenilo njemačku

[ares212]

Hawker kaže:

Promjenili su svijet,da.
A ovo je promjenilo Njemacku.

LINK

hahahaovo me baš nasmijalo...slažem se s time....heheh...
nego jedna kkritika autoru...pošto je ovo tema o oružju..zar ne bi trebala biti na Vojnoj povijesti it tehnologiji????

[žalac_1]

ares212 kaže:

hahahaovo me baš nasmijalo...slažem se s time....heheh...
nego jedna kkritika autoru...pošto je ovo tema o oružju..zar ne bi trebala biti na Vojnoj povijesti it tehnologiji????

svakako kritika na mjestu, mislio sam se i ja gdje s ovim započeti. zato sam i naveo na početku da su sve kritike dobrodošle.

krenuo sam s idejom da onako "rekreativno" prevedem tekstove o 50ak skupina oružja iz povijesti(usput i sam čitam te tekstove po prvi puta) i da to eventualno potakne raspravu (kao što je nedavno bilo oko stremena)
i gladajući malo materijal koji sam htio ubaciti na ovu temu sve se vrtilo oko stare povijesti (ko što se i vidi dosada), dok koliko sam vidio na podforumu Vojna povijest i tehnologija(na kojem rijetko sudjelujem) dominiraju modernije teme, iz 20.-21.st.,a i ekipa je zagrijanija za novije.
...pa sam ostavio za početak na Povijesti,a i tu sam više "domaći".

no kako zapravo sve više "članci" idu ka modernom oružju, možda bi joj bilo mjesto tamo...nek stoji još dok ne ispucam planirano oko starina (katapulti, oklopi i sl.) pa kuda koji.

[žalac_1]

Potkopi, tuneli .......

detaljčić iz AM građ.rata:
Dok se vojska Unije pod zapovjedništvom gen. Granta približavala Richmondu, s druge strane nalazile su se trupe gen. Leeja. Na sjevernim prilazima gradu Lee je organizirao stabilnu i čvrstu obrambenu liniju, te je Sjevernjacima jedino preostalo obuhvatom napasti Leeja sa južne strane istovremeno zadržavajući njegove trupe na fortifikacijskoj liniji sjeverno od Richmonda.
No Lee je predvidio kretanje protivnika i odmah zapoceo s utvrdivanjem svojih položaja na južnim prilazima, oko Petersburga. Glavnina posla oko izgradnje fortifikacija već je bila dovršena prije dolaska Jenkija. Izgraden je veliki sustav rovova,zemljanih bunkera i zemunica, koji je pokrivala snažna topnicka podrška iz centralne utvrde na uzvisini. Napad snaga Unije na tom sektoru predvodio je gen. Burnside, zapovjednik 9. korpusa. Njegovi ljudi uspjeli su ispočetka ostvariti nekakvo napredovanje, no sve je stalo kada su došli do neprijelaznih rovova oko 150m od centralnog utvrđenja. Vatra iz topovskih cijevi sa utvrđenja bivala je sve jača i nije se moglo više ni metra naprijed.

"Mogli bismo raznijeti prokletu utvrdu ako bi do nje ikako mogli prokopati podzemni rov", ostala je zapisana izjava jednog vojnika iz 48. Pensilvanske pješacke. Ta "cetrdesetosma" bila je popunjena ljudstvom iz pensilvanskog distrikta poznatog po rudnicima antracita, pa je i vecina vojnika iz jedinice bila upoznata s rudarskim poslovima. Zapovjedniku pukovnije, puk Pleasantsu svidjela se ideja (prije rata zaradivao je kao rudarski inženjer), pa se uputio na konzultacije kod divizijskog zapovjedništva i inženjeraca. No u razgovoru sa casnicima njegov prijedlog je odbijen,s jednostavnim objašnjenjem- "neizvedivo". Naime, tunel do zidova utvrde trebao je biti dug oko 150 metara, previše za optimalno ventiliranje hodnika.
No Pleasants nije odustajao i odlucio zaobici mišljenje inženjeraca. Na koncu je tvrdoglavošcu i upornošcu uspio uvjeriti nadredene, cak i samog generala Georgea Meadea, da je "projekt" izvediv i efikasan. Meade je kontaktirao Granta, da bi par dana kasnije na stol stožera 9. korpusa stiglo naredenje o pocetku priprema za miniranje utvrde i probijanje puta prema Petersburgu. Zapovjednik 9. korpusa, Burnside, je bio oduševljen- napokon je docekao trenutak u kojem ce iskupiti svoje "grijehe" zbog neuspješne ofenzive kod Frederiksburga 1862.

Peasants i Burnside

Planirao je da ce iznenadna eksplozija tunela pobiti vecinu posade unutar utvrđenja i zastrašiti vojnike u okolnim rovovima i zaklonima. Nakon eksplozije, jurišni odredi sastavljeni od svježih trupa 4. divizije (vecinom crnci) bi jurnuli naprijed oko kratera i probili se do Petersburga. Njih bi pratio drugi val, kojem je zadatak proširiti "klin" unutar probijene neprijateljske linije obrane i osigurati bokove od mogucih protunapada snaga Konfederacije.
Dok su casnici 9. korpusa i 4.divizije razradivali plan napada, Pleasantsovi ljudi su bez prestanka kopali tunel prema utvrdenju. Pomoc inženjerijskih postrojbi im je uskracena (dijelom i zbog osobnih prepucavanja časnika sa Peasantsom), pa su bili prisiljeni na improvizaciju i snalaženje- izradili su svoje alate i jedva od zapovjedništva "isprosjacili" trupce kako bi pojacali zidove tunela. Sam Peasants, iako skromnih mogucnosti i nedovoljnog znanja, izveo je sustav za prozracivanje tunela. Nakon dana kopanja, na 153. metru, došlo se do kraja. Peasants je procjenio da je tunel dovoljno dugacak, kraj tunela je proširen s nekoliko manjih ogranaka, te je napunjen sa 4 tone baruta.

Sve je bilo spremno za akciju. No u zadnjem trenu gen. Meade je promjenio plan. Odlucio je da crnacke trupe 4. divizije nisu spremne za vodenje napada, te ih je zamjenio trupama pod zapovjedništvom Jamesa Ledlieja (a taj Ledlie je imao ozbiljnih problema s alkoholom i bio na lošem glasu među kolegama casnicima). Unatoc tomu što su bili trenirani za ovakav tip napada, Afroamerikanci iz Burnsideove 4. divizije su degradirani i umjesto predvodnicke
uloge sada su po novom planu zadnji ulazili u napad.
Ledlie Meade

Eksplozija tunela pracena zaglušujucom bukom prestravila je i sjevernjacke i južnjacke vojnike. Na mjestu Konfederacijskog uporišta nastao je krater dug 60 metara, širok 20 metara i dubok 10 metara. U toj eksploziji nestala je baterija topništva i jedna cijela pješacka pukovnija. Neiskusni Ledlijevi pješaci krenuli su u juriš, dok je njihov zapovjednik ostao u svom bunkeru uz caše ruma. No stigavši do kratera, nisu nastavili po planu vec su se zaustavili u razgledavanju razornih posljedica eksplozije. Neki su išli i korak dalje pa popadali u jamu, na što je uskoro dobar dio ljudstva pojedinih jedinica bio angažiran na izvlačenju kolega iz jame.
Vojnici i casnici iz ostalih divizija, jednako neiskusnih i netreniranih kao Ledlijeva, pridužili su se svojim kolegama u bauljanju oko kratera -i u krateru. Crnacka divizija, jedina izvježbana za eksploataciju "procjepa" zatekla je po dolasku samo radoznalu i zbunjenu masu svojih bjelih kolega. Sav taj nered omogucio je snagama Konfederacije da se pregrupiraju, prikupe pricuvne snage i izvrše protunapad. Eksperiment oko tunela i kratera završio je porazom Unije, i neslavnim povlacenjem Meadeovih trupa uz velike gubitke.

Kod Amera poznato kao Bitka za krater ( http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_the_Crater )

-----

Nešto slično je pokušano tijekom WW1, kroz prve dane bitke na Sommi. Kao dio priprema za napad na njemačke rovove, britanski mineri su sa 18 tona eksploziva minirali njemačko uporište nazvano Hawthorn Ridge. Eksplozija je odjeknula u 7:20, desetak minuta prije općeg napada. U razornom "vulkanu" izginula je sva posada uporišta, no obližnji prikriveni položaji sa strojnicama ostali su netaknuti. Uvjereni u uspjeh pripremne akcije Britanci su krenuli u juriš. No kriva procjena britanskih vođa dovela ih je do katastrofe- njemačke strojnice posmicale su britanske pješake. Tek nekolicina se uspjela približiti njemačkoj crti obrane, a krvavi dan ostao je zapamćen kao najstrašniji dan u povijesti britanske vojske u kojem je izginulo 20000 ljudi.

Hawthorn (slikano oko 500m od mjesta eksplozije)
danas: http://www.battlefield-tours.com/Hawthorn3.jpg



Začeci korištenja potkopa (podzemnih rovova) u ratne svrhe sežu još u prapovijest (?). Potkopavanje neprijateljske obrane tijekom antike i srednjeg vijeka postalo je vjerojatno najpopularnija metoda "diverzije" u opsadnom ratovanju, fantomska prijetnja koja je tjerala strah u kosti svakom zapovjedniku obrane. No nestankom kamenih utvrđenja i ono je izgubilo svoj nekadašnji značaj.
Kroz povijest u vojnoj vještini ostala su zapamćena dva osnovna principa zaštite od potkopavanja. Prvi, naširoko poznat u srednjovjekovnoj fortifikacijskoj arhitekturi, je izrada opkopa oko branjenog objekta. U tim vremenima "primitvnih" metoda opsadnog rata, napadač nije ni na koji način mogao prokopati rov do zidina grada, ispod jarka, bez opasnosti od prodora vode u tunel. Svi pokušaji završavali su nesupjehom i urušavanjem tunela.
Drugi način obrane od potkopavanja i miniranja je presretanje neprijateljskih minerskih aktivnosti kopanjem tunela sa vlastite strane (tzv. countermining). Kako bi locirali kopače u rovu, branitelji su se služili raznim metodama- od prisluškivanja u tunelima do ispitivanja buke i vibracija na površini.



podzemni rat, crtež iz 17.st.
http://www.ukheritage.net/images/st_...s_castle_3.jpg

ostavština "krtica"...
http://admin.hero.ac.uk/sites/hero/r...7s_brutal_.jpg

Kada su Turci opsjedali Konstantinopol, jedan od likova koji su carskim vlastima pomogali u otkrivanju "krtica" bio je njemački (?, negdje škotski) učenjak Johann Grant. On je u tom prilikom dao savjet da se u zemlju tik do zidina do pola ukopa dugačak niz bubnjeva i lonaca. U svaki bubanj stavio je nekoliko zrna suhog graha.
Vibracije koje su se stvarale na stjenkama posude tjerale su grah na "poskakivanje", te je tako Grant sa popriličnom sigurnošću mogao otkriti smjer djelovanja turskih kopača. Sve što je branitlejima preostalo nakon toga bilo je da udare kontru i kopaju u susret napadaču te ga presretnu i neutraliziraju- neke su turske tunele raznijeli barutom, neke ispunjavali otrovnim sumpornim plinovima nastalim izgaranjem sumpora, neke punili vodom. U krajnjem slučaju, ako ništa od navedenog nije bilo pri ruci, Grant je slao odrede pješaka u tunele koji su onda likvidirali goloruke kopače i stražu te zatim popalili potpornje.

Osim opkopa i potkopa obrane gradova su se često oslanjale i na neke druge neuobičajenije načine borbe protiv podzemnih napadača. Tako su vitezovi ivanovci, branitelji Rodosa, za vrijeme turske opsade grada konstruirali improvizirani trebočet/trebuše koji je mogao izbacivati velike kamene gromade. Njegov domet nije bio velik, no dovoljno snažan da prebaci zidine i konstantnim gađanjem poremeti stabilnost ciljanog potkopa. U jednoj takvoj akciji, zabilježeno je da je pod udarom jedne stjene urušen cijeli jedan turski rov.
Sam Sulejman Veličanstveni zapisao je u svom dnevniku da su branitelji Rodosa iz svojih tunela u otkrivene turske potkope ubacivali zapaljenu naftu, što bi u "najblažem" slučaju dovodilo do gušenja kopača u tunelu (ako bi izbjegli opekline ili urušavanje plafona nad izgorenim potpornim stupovima).

Barut se u potkopavanju zidina koristi od sredine 15.st., otkad potječu i prvi zapisi o tomu da su ga kopači koristili za rasplamsavanje vatre prikikom paljenja potpornih stupova u potkopu pod zidinama.
Prvo dokumentirana uporaba baruta kao primarnog sredstva u miniranju zidina dogodila se 1500.god. kad su kršćanske snage zaposjele tursku utvrdu Kefaloniju. Dotadašnji cijeli proces "miniranja" svodio se na unošenje drveća, granja i slame unutar prokopa, što bi se onda zapalilo i za sobom u pepeo povuklo i potporne zidove tunela.

Vjerojatno jedna od najspektakularnijih europskih epizoda podzemnog rata odigrala se tijekom bitke za Beč 1683. Turski napad brzo se pod bečkim bastionima pretvorio u pozicijsku iscrpljujuću opsadu, a kako se napadač zbog austrijskog topništva nije mogao približiti zidinama gradskih utvrđenja sve svoje napadačke mogućnosti je bacio u kopanje prokopa. Na turske "krtice" Austrijanci su odgovorili protumjerama sa svoje strane zidina i ubrzo se ispod nepomične površine razvio živi podzemni rat.
Tijekom opsade grada, Austrijanci su u jednom danu angažirali čak 8000 ljudi u razbijanju turske mreže potkopa. Zbog velikih gubitaka operacija je završena s djelomičnim uspjehom, a ostali dio (tj. glavninu) posla odradile su jake jesenske kiše koje su pokopale sve nade Turaka u brzu pobjedu i probijanje obrane.

[Legion]

Žalac... ponovo i i za post ali jedno mi ipak nije jasno... kak je to potkopavanje promijenilo svijet

[žalac_1]

ovo mijenjala svijet čitati s navodnicima

[82000]

žalac_1 kaže:

Bodno koplje kod konjice u engleskoj literaturi naziva se lance (stručniji hr naziv ne znam)

Hrvatski stručni naziv ti je koplje.

Za pillum koji nazivaš "pila" je hrvatski naziv sulica (a srpski džilit).

[82000]

žalac_1 kaže:

Galije

Ovu temu si potpuno fulao! Naslov je trebao biti VESLARKE! Galije su ti samo jedan mali podskup veslarki (istina najsavršeniji stadij) što tebi izgleda nije poznato!

[žalac_1]

Nije tu bilo neke filozofije, samo sam preveo engl. termin galley sa našim galija. Krivo?
Zar zbilja antičke bireme i trireme ne spadaju pod galije.
Veslarke sam izbjegavao jer, pretpostavljam, pod tim pojmom podrazumjevaju se sva plovila na vesla, pa i npr. male ormanice. To je puno širi pojam.
Meni je oduvijek ovaj oblik ratnog broda bio galija (ko i vjerujem 99.99% ljudi, amatera). #ebiga, ako sam pogriješio, nisam stručnjak.

[82000]

Pa vidi se da si prevodio po puno detalja; Ali kod terminologije uvijek treba biti oprezan jer ista riječ ima različito značenje u različitim jezicima.
Veslarke (odnosno veslarice) zaista jesu sva plovila na vesla i baš zato taj termin obuhvaća sva plovila koja si naveo. A jedna ormanica je puno srodnija galiji nego trirema. Zato su je često nazivali i galijica...

[žalac_1]

@82000
što je onda galija, al precizno, po terminologiji pomorske struke. I kad se ona pojavljuje ako je u antičkih Grka nema (tj . ako nije birema, trirema itd).

[žacko1]

Pošto sam laik za povijest,iako me tematika zainteresirala opširnim Žalac 1 opisima,molio bih da mi se pojasni pojam gorespominjani -Katyshe--
Hvala.
Pozdrav!