Majka se upliće u moju vezu!

[calea]

Azaleja kaže:

Punoljetna si, to si postala sa 18 godina. Tvoji roditelji nisu ništa drugo nego otrovni roditelji i zapitaj se od kud ti depresija i anskioznost.
Početak ozdravjenja je selidba od njih. Bez one slavne rečenice, mi smo to sve radili za tebe.
Što se poslije događa, to dijete završi kod psihijatra , psihologa u fotelji.
Posljedice: prevelika roditeljska ljubav i držanje pod staklenim zvonom.
Zapitaj si od kud ti depresija i anksioznost, upravo od njih. Slušaj sebe, svoje srce i svoj razum. [B]Ti upravljaš svojim životom i ti imaš konce u svojim rukama, svatko od nas upravlja svojim životom, možeš kriviti sve ostale. Ti si u glavnoj ulozi.
Budi poslušna mamina i tatina curica.

Izjaviti za nečije roditelje na temelju par postova na forumu da su toksični, je u najmanju ruku, hrabra izjava.

Djevojka je mlada i mama je zabrinuta i potaknuta vlastitom trudnoćom u mlađoj dobi. Malo razumijevanja s jedne i druge strane i razgovora ne bi škodilo. Kao ni pokazivanje odraslosti od strane kćeri. Ne pričanje o njoj, već pokazivanje postupcima. Naravno da je žena zabrinuta i da joj želi sve najbolje, kao što je razumljivo s druge strane da kćer odrasta i da želi povjerenje i samostalnost u svojim odlukama. Nema potrebe raditi od roditelja neprijatelje u toj situaciji.

[miss busy bee]

calea kaže:

Izjaviti za nečije roditelje na temelju par postova na forumu da su toksični, je u najmanju ruku, hrabra izjava.

Djevojka je mlada i mama je zabrinuta i potaknuta vlastitom trudnoćom u mlađoj dobi. Malo razumijevanja s jedne i druge strane i razgovora ne bi škodilo. Kao ni pokazivanje odraslosti od strane kćeri. Ne pričanje o njoj, već pokazivanje postupcima. Naravno da je žena zabrinuta i da joj želi sve najbolje, kao što je razumljivo s druge strane da kćer odrasta i da želi povjerenje i samostalnost u svojim odlukama. Nema potrebe raditi od roditelja neprijatelje u toj situaciji.

a pogotovo jer se zna priča samo s jedne strane
Mislin da je ignoriranje i nebriga puno veći problem od brige pa makar i pretjerane, ne mogu se svi odma iselit a dok si doma moraš bar donekle poštivat pravila

A krivit nekog(nepoznatog) a pogotovo rodit.brigu za psihičke bolesti

[dejankockar]

Ti reci mami da čuvaš svoju nevinost za brak jer ne želiš da završiš kao ona.
Vjeruj mi nakon toga više neče gurat nos tam gdje ne mora.

[ZgSash]

a nakon toga, da je postala baka i da ima jos jedna usta za hraniti, kao jedna prava mlada slobodna emancipirana zena

[dejankockar]

ZgSash kaže:

a nakon toga, da je postala baka i da ima jos jedna usta za hraniti, kao jedna prava mlada slobodna emancipirana zena

Ima 23 godine,dečko ima sigurno više pa jebote ako želi živjeti nek se makne od mamine suknjice.

[ZgSash]

pa da se maknula, ne bi ni slusala majku
e ali, onda treba i zivjeti na svoju odgovornost i izvan zone udobnosti

[calea]

To bi sve bilo krasno kad bi bilo jednostavno osamostaliti se i imati mogućnosti tako nešto napraviti s 23 godine. Isto tako, nema nikakvog razloga da se s mamom ne uspostavi odnos u kojem će ona biti mirnija i manje kontrolirati stvari. Znate, onaj odnos kakav odrasli ljudi imaju s roditeljima.

[choupette]

miss busy bee kaže:

a pogotovo jer se zna priča samo s jedne strane
Mislin da je ignoriranje i nebriga puno veći problem od brige pa makar i pretjerane, ne mogu se svi odma iselit a dok si doma moraš bar donekle poštivat pravila

A krivit nekog(nepoznatog) a pogotovo rodit.brigu za psihičke bolesti

Psihički poremećaji u vidu depresije i anksioznosti velikom većinom potječu iz loših obiteljskih obrazaca.
A majka autorice prema napisanom ih očito ima.

Ignoriranje, kao i pretjerana briga su jednako ubitačne za duh. Dvije strane iste otrovne medalje. I da, često rezultiraju deprom i anksioznošću u odrasloj dobi.
Da se ta mater stvarno brine za svoju kćer, a ne prvenstveno za sebe i svoje strahove, onda ne bi dvadesettrogodišnju djevojku maltretirala s time što, u sasvim primjerenoj dobi, ima dečka.
Sama činjenica da je autorica osjećala potrebu skrivati jednu sasvim normalnu stvar o svom životu ukazuje na to kakav loš temelj odnosa je njen roditelj s njom uspostavio.

Ali svakakvi oblici nekorektnog ponašanja se tako fino daju umotati u celofan brige za drugoga.
"Svi" se mi roditelji brinemo za svoju djecu, ali ako se brinemo na zdrav način onda smo svjesni da stakleno zvono nije briga, nego zatvor i neživot.
Kad se čovjek brine za svoje dijete kako treba onda ga odgojem (koji se vrši prije punoljetnosti) opremi za život, da eventualno koji savjet kad smatra da je nešto loše i moli Boga da život prema njegovom pilencetu ne bude preokrutan.
Neiskustvo djeteta nije nikakav alibi za pretjeranu kontrolu i pasivnu agresiju.
Kako će uopće osoba steći iskustvo ako jednom ne starta kao neiskusna?
A autorica starta s 23 godine!

Autorice, mlada si, ali si odrasla osoba. Ne djeluješ problematično niti nerazumno. Nema nikakavih razumnih razloga da ne podvučeš svoju granicu prema svačijem ponašanju koje ti duboko ne odgovara. A tu granicu treba znati podvuči i prema vlastitom roditelju, ako ih on prelazi. To ti je jedan od znakova zrelosti i odrastanja.
Pamet u glavu i pomalo. Najebati ćeš u životu koji puta. Donijeti ćeš možda neke krive odluke. Tako je to u životu. Tako čovjek uči i napreduje. Ne može te od toga nitko zaštiti niti bi trebao.
Živi život i ne daj se jebati u mozak od nikoga. Jedino na taj način ćeš ga uspjeti održati u normali.
Sretno.

[choupette]

MaloJa kaže:

Dali je tvoja stara slučajno i moja stara?
Slušaj malecka, imam takvu istu doma majku, moja u mnogočemu prednjači, mogla bih napisati brdo stranica sto je sve radila i govorila
Za neke stvari je nepovjerovati

Ti imas 23 koliko sam skužila a pazi mene, sa 28 godina nisam smjela reci rođenoj materi da idem kod dečka prespavati Totalni turn off.

Sa 28 ljudi imaju djecu, u brakovima su. A glej mene. Moje spavanje kod dečka je uzbuna. Kad sam tamo bila zvala me telefonom da provjeri je li sve u redu i kad se vracam Kad sam došla kuci obavezno je ispitivala jel on ima svoju sobu i gdje sam ja spavala. Lagala sam da smo spavali odvojeno u dvije sobe. Ono, ja na kauču. Pa da se čovjek upuca jebote.
Pa mi solila pamet da se ne vracam kuci trudna jer nemam uvjete za dijete Čak je ulazila u moj sexualni život, gdje cu se seksati i kada

Pitas me kako sam je podnijela? Selim se. Imale smo gadan fajt. Urlikala na mene da je pola ulice čulo.

Svjesna sam da mi je mater zatucana, primitivnih razmšljanja i pogleda na svijet.

Imati ces svoj mir kad se odselis. Kako istrpiti takvu mater? Nikako.

Kako kažeš - nikako.
Svaka čast da si se na kraju otrgla i prekinula tu pupčanu vrpcu.
Jako je teško kad ti roditelj kroz godine uvrnutog odgoja ugradi matricu po kojoj udara kad god mu ne ideš uz dlaku. Štokolmski sindrom je pikin dim u odnosu na to.
Šteta je što od takvog roditelja nažalost ne možeš ništa posebno očekivati u budućnosti. Recimo da te život drmne, neće tu biti nikakve podrške, nego će ti još skakati po glavi "jer mama zna najbolje" i "lijepo ti je rekla...".
Zlo i naopako.

Pokušavam si zamisliti da mi odrasla kćer skriva da ima dečka.
Da se to dogodi ne bih nikada mislila da je to zato jer je nezrela ili lažljiva (kao što je netko komentirao za autoricu), nego bih prvo bila strašno razočarana sama sa sobom. Gledala bih to kao svoj neuspjeh da između sebe i djeteta uspostavim odnos povjerenja i otvorenosti u kojem mi ono može bez straha reći sve o sebi.

[Ertrinken]

miss busy bee kaže:

a pogotovo jer se zna priča samo s jedne strane
Mislin da je ignoriranje i nebriga puno veći problem od brige pa makar i pretjerane, ne mogu se svi odma iselit a dok si doma moraš bar donekle poštivat pravila

A krivit nekog(nepoznatog) a pogotovo rodit.brigu za psihičke bolesti

Postoji i razlika između poštivanja pravila i rušenja tuđe granice, te prava na privatnost. Ne znam da li si majka, ali postoji fina razlika između brige za dijete i "živim tvoj život" ;a ovaj slučaj više liči na ovo drugo.
Ne znam puno ljudi koji su anksiozni, a da roditelji nisu bili ti koji su poprilično uticali na to (fakat ne znam nikog kome nisu bili control freaks- di si bio, šta si radio, ko je disao blizu tebe...)

[calea]

Ertrinken kaže:

Postoji i razlika između poštivanja pravila i rušenja tuđe granice, te prava na privatnost. Ne znam da li si majka, ali postoji fina razlika između brige za dijete i "živim tvoj život" ;a ovaj slučaj više liči na ovo drugo.
Ne znam puno ljudi koji su anksiozni, a da roditelji nisu bili ti koji su poprilično uticali na to (fakat ne znam nikog kome nisu bili control freaks- di si bio, šta si radio, ko je disao blizu tebe...)

Moraš uzeti u obzir da čuješ samo jednu stranu ovdje i da majka sigurno brine za nju. Isto tako, ne bi li bilo uputnije mamu staviti na mjesto na kojem je mama i podrska ali ne organizira joj život, a ne na mjesto nekoga tko strepi nad njom i postaje joj neprijatelj? A nema potrebe da joj bude neprijatelj i da odrasli odnos izgrade odnosno razruše na takav način.

Čini mi se da je puno bolje vrijeme da ona postane odraslija i da sagleda malo i širu priču i da posjedne malo mamu i porazgovara i s njom, ali i da joj pokaže i nekim djelima da je odrasla i da zna brinuti o sebi.

Nije to niti lako niti ide preko noći, ali ovdje biraš hoćeš li se od mame udaljiti ili će ti biti najveća podrška u životu.

[Lord Byron]

Mama dvadeset-i-nesto godišnjakinje ima najmanje četrdeset godina.

Vjerovati da postoji jedan ili više razgovora koji će manipulativnu ili posesivnu ili kakvu već osobu te dobi pretvoriti u roditelja kakav bi trebao biti - a kakav nije već dvadeset i nešto godina - je, blago rečeno, optimistično.

Govorimo o razgovoru djeteta s roditeljem, ne o roditeljevoj terapiji.

Majka je posve sigurno već danas uvjerena kako je najveća kćerina podrška u životu i kako je sve što čini podrška kćeri - a ne sjebavanje kćeri.

[calea]

Svi mi radimo sve u životu onako kako najbolje znamo. I pritom se nadamo da to i jest najbolje. Puno puta smo i uvjereni da radimo najbolje, pa ispadne da smo pogriješili. I to sve samo za nas. A isti ljudi su i roditelji i nitko ne ide u školu kako odgajati dijete, a to je najteži posao.

Isto tako, svi mi postavljamo granice interakcijom ljudima oko sebe i oni se onda, u skladu s tim granicama, ponašaju prema nama. Ponekad nije lako roditelju prihvatiti da je dijete odraslo, a bome i počesto dijete misli da je odraslo prije nego zaista jest. Znam da i ja jesam tako. U nekim ranim dvadesetima nitko nije bio pametniji od mene i sve sam znala. Kasnije dođeš do nekih stvari na koje su te tad roditelji upozoravali. Ali to je kasnije.

Na nama je da, kako i s ostalim ljudima, tako i s roditeljima, postavimo granicu u našem odnosu. A to se ne mora napraviti na neprijateljski način. Ako mama previše brine, to se izravna odrastanjem i građenjem odnosa nakon djetinjstva, koji je ozbiljniji i drugačiji, i ne mora značiti da je posesivni manijak, nego samo zabrinuta majka koja voli svoje dijete i ne želi da ponovi njene greške.

Svaki roditelj je samo čovjek.

[Wayfaring S]

Imas strasno puno 'svi mi' generalizacija koje su totalno sranje u tom postu, ali na kraju ovaj slag je bas za izrigat se. Ne, time sto je netko postao roditelj nije postao i covjek. U punom smislu te rijeci. Za biti covjek treba malo vise od jeftinih izgovora.

Pazi ovo:

Otac me silovao.* No on je samo covjek. Treba ga razumjeti.
Majka me ostavljala samog prije nego sam prohodao i tukla me kad bih trazio hranu.* No, i ona je samo covjek. Treba je razumjeti.

*ne pricam o sebi

Kad napises 'svaki roditelj je samo covjek' time opravdas svakakve svinjarije.

[Lord Byron]

"Želja za ne ponavljanje roditeljevih grešaka" zajamčeni je put u roditeljski pakao. Svaka teorija koja traži razumijevanje za roditeljeva sranja uime činjenice da je roditelj samo čovjek, ili, još gore, uime minulog rada ili činjenice da se roditelje, ma kakvi bili, jednostavno mora poštovati, zajamčeni je put u još gori krug toga pakla.

Svakome bi roditelju koji zna što je najbolje za odraslog potomka, trebalo postaviti jednostavno pitanje: kako bi reagirao kada bi posve isti odnos potomak imao sa svojim partnerom?

Tanka je crta između majčinske I majmunske ljubavi, između postupanja uime potomkove dobrobiti ili pak skrivenoga postupanja uime svoje dobrobiti.

A pretpostavka da dijete treba štititi od grešaka koje je nekada davno napravio roditelj u svojoj je srži najprije idiotska, a potom je znak bolesnog doživljavanja djeteta kao nekakvog duplikata sebe, a ne kao samostalne, potpune osobe. Jebe se djetetu za roditeljeve greške, nek to roditelj riješi sam sa sobom ili s terapeutima.

[calea]

Ova majka nije niti silovala svoje dijete niti bivala manijakom. Ali imate pravo, najbolje da ju pribijemo na stup i kamenujemo.

[Wayfaring S]

calea kaže:

Ova majka nije niti silovala svoje dijete niti bivala manijakom. Ali imate pravo, najbolje da ju pribijemo na stup i kamenujemo.

Ajde ne pizdi. Kakvo kamenovanje? Nitko to ne priziva za tu majku (bome ni za ikog ne vidim da se trazilo kamenivanje sad), nego se prica o tvojim generalizacijama kojima se prosipas. Svaki roditelj je samo covjek, sjecas se?

[Lord Byron]

calea kaže:

Ova majka nije niti silovala svoje dijete niti bivala manijakom. Ali imate pravo, najbolje da ju pribijemo na stup i kamenujemo.

Posve nesvjesno, upravo si ilustrirala super način na koji roditelji sjebavaju dijete: za početak, uopće ne slušati drugu stranu, potom izmisliti ono što druga strana nije ni rekla ni pomislila, i konačno se s tom izmišljenom tezom obračunati šleperom pasivne agresije.

Do savršenstva fali samo pokušaj izazivanja krivice I glumljenje žrtve.

[little-big-one]

Moja iskustva sa ljudima koji se zale na roditelje su uglavnom.. losa.

Cesto znam vidjeti situacije gdje mladuncad ocekuje od roditelja bezuvjetnu potporu, razumijevanje, slaganje, you name it, bez obzira na njihovo tesko i nezrelo ponasanje. Bez da se oni sami potrude naci neko zajednicko razumjevanje. Ono, "Mama je, she owe me!!".

Roditelji su samo ljudi. Vi se ne slazete s njima i njihovim karakterom ali su krivi samo oni? Vi i vas karakter je sve super?
Ako je mama dominantnija osoba ili sklonija sarkazmu, a mladuncad to smeta, Dal je problem u mami ili inertnosti/osjetljivosti mladuncadi? Pitanje je.. sad?


Treba prihvatiti roditelje takve kakvi jesu, s manama i vrlinama, naci zajednicki jezik. A ne okolo kakit kak mamica nije odusevljena nasim novim izborom partnera.


@autorica, ja te vidim kao sedmogodisnjakinju. Umjesto razgovora i pronalaska zajednickog jezika s majkom, ti seruckas po internetu "Ali ona misli da sam nezrela beba!!".
Sunce drago, materi ces uvijek biti beba.

Mama je mama. Zamisli da je nema.

[Lord Byron]

Zanimljivo je, onak freudovski, kako "pronalaženje zajedničkog jezika" postavljaš kao djetetovu obvezu.