Majka se upliće u moju vezu!

[Tox]

ex anais kaže:

Ne znam, meni pitanja koliko u sobi ima kreveta, tko je s kim spavao i sl. ne zvuče normalno.

"Normalno" je ako hoćeš umirit svoje strahove. No to ide nauštrb kvalitete odnosa sa potomkom. Ako si dovoljno sebičan, neće te smetat to narušavanje.

ex anais kaže:

Još manje kad ti mama kaže "nisi normalna". I "kakva je to veza di se upoznaješ s roditeljima". To ne djeluje razgovor pun povjerenja ni normalan razgovor.

Nažalost uz takve epitete ne.

ex anais kaže:

Ne treba te netko tući ili ti govoriti da si drolja da bi u tebi izazvao osjećaj manje vrijednosti, postiđenosti i utjecao na tvoju seksualnost, život i sve skupa. Uvijek je to ton, način, suptilne manire.

Velim, tema zasebna za sebe kao i spomenuta obiteljska dinamika gore. Pisani su mnogobrojni članci ako ne i knjige na tu temu.

Žena koja kći tretira kao djevojčicu i ispituje tako bedasta pitanja očito nije odgojila tu kći da bude žena nego da ostane djevojčica. Koja treba mamu.

Što zna biti slučaj u praksi gdje roditelji podsvjesno žele zadržati dijete uz sebe. Htio sam baš i autoricu priupitati u kakvom su odnosu njeni starci.
A ovim si komentarom na tragu nečega što sam i calei htio komentirati:

calea kaže:

Ponekad nije lako roditelju prihvatiti da je dijete odraslo, a bome i počesto dijete misli da je odraslo prije nego zaista jest.

Nije, no pitanje je kako će se roditelj s time nositi. Zrelo i nesebično ili na patološki način, ne dopuštajući potomku da odraste.

Konkretno, kod autorice teme ima puno pitanja i za sada se može samo nagađati. Ovo gore što sam pisao je više komentar o općenitim situacijama.
A i ovdje još ne znamo radi li se o nekim dozama nepovjerenja ili možebitnoj patologiji u cijeloj obiteljskoj dinamici. Po meni osobno tema je u svakom slučaju za kat niže.

[calea]

Tox kaže:

"Normalno" je ako hoćeš umirit svoje strahove. No to ide nauštrb kvalitete odnosa sa potomkom. Ako si dovoljno sebičan, neće te smetat to narušavanje.


Nažalost uz takve epitete ne.



Velim, tema zasebna za sebe kao i spomenuta obiteljska dinamika gore. Pisani su mnogobrojni članci ako ne i knjige na tu temu.


Što zna biti slučaj u praksi gdje roditelji podsvjesno žele zadržati dijete uz sebe. Htio sam baš i autoricu priupitati u kakvom su odnosu njeni starci.
A ovim si komentarom na tragu nečega što sam i calei htio komentirati:


Nije, no pitanje je kako će se roditelj s time nositi. Zrelo i nesebično ili na patološki način, ne dopuštajući potomku da odraste.

Konkretno, kod autorice teme ima puno pitanja i za sada se može samo nagađati. Ovo gore što sam pisao je više komentar o općenitim situacijama.
A i ovdje još ne znamo radi li se o nekim dozama nepovjerenja ili možebitnoj patologiji u cijeloj obiteljskoj dinamici. Po meni osobno tema je u svakom slučaju za kat niže.

Ok, ali ne bi li prvo bilo dobro vidjeti kako će se roditelj s time nositi, a tek onda ga svrstavati u toksične roditelje?

Ako doista to i jest, kako već i rekoh, onda se drugačije treba i postaviti prema cijeloj situaciji.

[Tox]

calea kaže:

Možda nije stvar u tome da mi mama ne vjeruje nego se samo boji i tako ispoljuje svoj strah.

Lako moguće, no taj strah se može izražavati na, kako i ex kaže jako toksičan način u vidu pretjerane kontrole i pokušaja manipulacije (ovdje nije slučaj, samo navodim kao mogućnost općenito). Nimalo produktivno za zdrav odnos roditelja i potomka.

calea kaže:

Treba svakako pokazati mami da zna živjeti svoj život i da će joj se obratiti ukoliko bude potrebno, ali da mora imati svoju privatnost.

i još da se poslužim kvoutom tvog posta otprije:

calea kaže:

Čini mi se da je puno bolje vrijeme da ona postane odraslija i da sagleda malo i širu priču i da posjedne malo mamu i porazgovara i s njom, ali i da joj pokaže i nekim djelima da je odrasla i da zna brinuti o sebi.

Privatnost kao jedan od uvjeta da nastane okoliš za pokazat roditelju svoje sposobnosti. Ok, no pitanje je što ako se ti uvjeti ne pružaju? Nije pitanje direktno upućeno tebi, već više kao komentar.

calea kaže:

Ok, ali ne bi li prvo bilo dobro vidjeti kako će se roditelj s time nositi, a tek onda ga svrstavati u toksične roditelje?

Ako doista to i jest, kako već i rekoh, onda se drugačije treba i postaviti prema cijeloj situaciji.

Bilo kakva impulzivnost u zaključcima ne štima, jasno. No, kako provjeriti kako se roditelj nosi sa odrastanjem? Nije baš da postoje standardizirani testovi. Mislim da je povjerenje prema djetetu jedan od pokazatelja. Ma obostrano povjerenje je bitno, a ono se gradi.

E sad kako je tko kao roditelj sposoban graditi odnos sa potomkom je druga priča. (jer u početku je roditelj taj koji je zadužen za njega a kasnije ono ide u oba smjera kada potomak poraste). Isto tako, roditelj siguran u kvalitetu svog odgoja (ali i emocionalno zreo) ne bi trebao imati problema u ovom segmentu života. Velim, tema za kat niže. Ovdje je prvenstveno bitno kako možemo konstruktivno pomoći autorici teme čim prije, a za daljnju diskusiju radi aktivnosti moždanih vijuga ćemo lako.

Kaj se tiče nekakvog svrstavanja u toksične roditelje i sl., budi svjesna da je osoba koja je to napravila imala dobre razloge i nije to napravila zato jer joj je eto došlo samo tako. Postoje ljudi sa iskustvom vrlo sličnim kao i autorica.
Ako je slučaj, kako veliš, postaviti se znatno drugačije.

[calea]

Tox, odnosi među ljudima nisu savršeni jer ni sami ljudi nisu savršeni. Dio onoga što te čini odraslim je način na koji pristupaš ljudima i međuljudskim odnosima, ali i sam sebi.

Svi mi imamo razloge zašto nešto radimo. Svjesno ili nesvjesno. Razlozi su tu. I s mamine strane su razlozi tu. Ali nju ne čitamo. Čitamo kćer u šturim informacijama koje nam je dala u kojima nisam vidjela nešto toliko problematično što nisam i sama prošla.

Ja ovdje odgovaram na temu kako je ona napisana, a ne na sve moguće odnose koji postoje.

[goddesoflove]

ispričavam se što nisam odgovarala na neke postove. bila sam zauzeta i sad sam pa sam odgovorila samo nekima.

little-big-one kaže:

Moja iskustva sa ljudima koji se zale na roditelje su uglavnom.. losa.

Cesto znam vidjeti situacije gdje mladuncad ocekuje od roditelja bezuvjetnu potporu, razumijevanje, slaganje, you name it, bez obzira na njihovo tesko i nezrelo ponasanje. Bez da se oni sami potrude naci neko zajednicko razumjevanje. Ono, "Mama je, she owe me!!".

Roditelji su samo ljudi. Vi se ne slazete s njima i njihovim karakterom ali su krivi samo oni? Vi i vas karakter je sve super?
Ako je mama dominantnija osoba ili sklonija sarkazmu, a mladuncad to smeta, Dal je problem u mami ili inertnosti/osjetljivosti mladuncadi? Pitanje je.. sad?


Treba prihvatiti roditelje takve kakvi jesu, s manama i vrlinama, naci zajednicki jezik. A ne okolo kakit kak mamica nije odusevljena nasim novim izborom partnera.

@autorica, ja te vidim kao sedmogodisnjakinju. Umjesto razgovora i pronalaska zajednickog jezika s majkom, ti seruckas po internetu "Ali ona misli da sam nezrela beba!!".
Sunce drago, materi ces uvijek biti beba.

Mama je mama. Zamisli da je nema.

Tko je tu spomenuo da djeca trebaju dobiti sve što žele? rekla sam samo da je bezobrazno da se ponaša prema meni kao da sam neko derište od 3 godine i da kontrolira s kim se vidim, s kim spavam i kakav je moj odnos s nekim itd. Tražim samo malo razumijevanja i poštovanja. a da ja sad vrijeđam mamu na temelju njenog ponašanja je glupo, jer imam respekta i puno mi je pomogla u životu.
moji starci su me hvala Bogu po pitanju poštenja i zahvalnosti dobro odgojili tako da i nisam baš razmažena, ali da, pravdanje roditelja koje ne poznajete je super, dok mene na temelju par postova ocjenjujete kao 7-godišnjakinju... Ali, u redu. Mogli ste već sami iščitati da sam razgovarala s majkom, ali da nije bilo toliko uspješno.

miss busy bee kaže:

Cura je 23.god studentica pati od depresije i anksioznosti zaljubljena al je tek 3 mj u svojoj prvoj ljubavnoj vezi! upoznaje mu roditelje i planira suživot s njim Ne radi i živi doma Da san joj i prijateljica a ne mama brinila bi se za nju pogotovo ako dođe do problema ili prekida..

Da ne quotan sve njene postove al da i šta je Calea rekla..

Da, patila sam od depresije. anksioznost još imam nažalost. sad se osjećam dosta dobro i borimse poraditi na sebi. dečka sam tek kasnije upoznala kada sam poradila na samopoštovanju. samo zato što sam bila depreisvna, ne znači da ću se sada ubiti zbog dečka ako me napusti ili nešto slično.

ne planiram sad odmah suživot. pričali smo samo ako bude sve ok da uselimo u neki stan jednog dana i ne vidim što je tu krivo? hvala Bogu, za sada sve ide dobro, 5 mjeseci smo sada skupa. također ne znam koja je to drama s upoznavanjem nečijih roditelja? u mojoj srednjoj su ljudi upoznavali roditelje s partnerima i išli na maturalnu svi skupa. ne znači upoznavanje odmah ženidba...

choupette kaže:

I da, brrrrrr, tek 3 mjeseca u svojoj prvoj ljubavnoj vezi! Koja drama Isuse!!!!
Što bi tek bilo da je imala prvu ljubavnu vezu s 18-19 godina. Ili kao 17-ogodišnjakinja?
A što bi trebala čekati do 35-te za prvu ljubavnu vezu?
I što onda da upoznaje roditelje?
Što smo na početku prošlog stoljeća, pa je dovoljno da muško prošeta s ženskom preko rive i odmah se moraju vjenčati?
I što ima loše u planiranju suživota? Znači nije da se seli sutra, samo razmatra mogućnost. Žensko od 23 godine. Hej, 23 godine!!! Pomišlja da počne živjeti sa svojim dečkom, upoznaje njegove roditelje....ajme drame i straha. Ne bi da je rekla da rade na bebi ili da je terminalno bolesna.
Stvarno ne znam kako je ta strašljivica od matere uspjela tako mlada nju napraviti. Čovjek bi rekao da će se takva konzervativna i plašljiva bojati pišulinčeve sjene.
I pliz nemoj o tome kako mama samo želi da kćer ne počini iste greške. To je borderline uvredljivo. Tko je uopće ovdje provalio priču o grešci? Ne sjećam se da je autorica trudnoću svoje majke s njom igdje povezivala s nekom greškom od koje sad nju mama treba štititi...

nisam stavila cijeli citat, jer će biti predugačko. moja mama je takva kakva je i nažalost je odrastala isto u maloj sredini gdje je svašta bilo "sramotno" i samo je čekala trenutak kada će odseliti. nije u redu da istresa neke svoje frustracije na meni, ali opet nju ne krivim. no, većinu napisanih stvari ste ispravno napisali.

Pak Lena kaže:

Koje je to potpuno nenormalno ponasanje mame iz ove price?
Citala sam ponovo postove i koliko kuzim, cura moze prenociti vani, nije joj zabranjeno ni da se druzi sa frendicama ni da ima decka.
.


Njoj ide na zivce sto je mama pita gdje ide i kako je bilo kad se vrati doma i to smatra bezobrazlukom s majcine strane.
Pa ima nacina izbjeci to, selidbom od kuce.

Uostalom, ne djeluje bas slabasno.

Pak Lena kaže:

Cura ide van, spava kod frendica, ide na izlete s drustvom i deckom ali mama ne bi smjela znati ni pitati s kim je ili kako je bilo?

Da je mama policajac tip, ne bi li bilo logicnije da joj zabrani izlaske uz naredbu "dok si pod mojim krovom radit ces kako ja kazem" umjesto da se zajebava s dahtanjem za vratom i policijskim ispitivanjem?

normalno je upitati kamo ideš? a drugo je pitati koliko je bilo kreveta kod nekoga i da li je bilo dečkiju? nije prvi i sigurno zadnji put ovakvim nebulozama.

anđeo tame kaže:

Meni nije jasno po čemu je ova mama toliko grozna
Više mi djeluje ko da je autorica zabrijala nešto

zabrijala nisam i mislim da niste s razumijevanjem pročitala što sam napisala.

ex anais kaže:

Ne znam, meni pitanja koliko u sobi ima kreveta, tko je s kim spavao i sl. ne zvuče normalno.
Još manje kad ti mama kaže "nisi normalna". I "kakva je to veza di se upoznaješ s roditeljima". To ne djeluje razgovor pun povjerenja ni normalan razgovor.

Ne treba te netko tući ili ti govoriti da si drolja da bi u tebi izazvao osjećaj manje vrijednosti, postiđenosti i utjecao na tvoju seksualnost, život i sve skupa. Uvijek je to ton, način, suptilne manire.

Žena koja kći tretira kao djevojčicu i ispituje tako bedasta pitanja očito nije odgojila tu kći da bude žena nego da ostane djevojčica. Koja treba mamu.

Hvala ex anais. sve riječi su na mjestu i jedna od onih koja je s razumijevanjem pročitala sve.

calea kaže:

U ovom dijelu se slažem s tobom, ali isto tako mi ovdje čujemo jednu stranu i to od cure koja je mami skrivala gdje je i s kim. Teško je izgraditi normalan odnos ili povjerenje s nekim tko sakriva stvari i laže. Samo da napomenem da razumijem da je lagala jer se nije osjećala dovoljno slobodna da kaže mami takve stvari. I jedna i druga rade greške u koracima, svaka iz svog kuta gledanja i reagiranja.

Možda mama nju još uvijek i gleda kao djevojčicu. Ali na djevojčici je da pokaže da ona to više nije i da zahtjeva drugačiji tretman.

sve je jasno da pokušavate sagledati kritički što sam rekla, ali opet mi se doima vaša reakcija da ja lažem što pričam. sakrila sam u početku vezu, jer sam se bojala njene reakcije. to vam sve treba govoriti. da imam povjerenja u mamu, rekla bih joj otpočetka kako stvari stoje. no, ja sam tek nakon 3.5-4 mjeseca rekla, jer sam smatrala da treba znati što se dešava s njenom kćeri i s kim hoda. želim da imamo normalan odnos, a ne di mene ona kontrolira.
ne znam tko je komentirao da moja majka ne želi da se ponovi njena greška od neželjene trudnoće. moji roditelji su me dobili sa 26 i 28 godina. nije neželjena trudnoća. tad su već bili u braku. ona strahuje da ja ne ostanem trudna s 23. razumijem da sam još po njoj mlada i neiskusna šta i jest velikim dijelom, ali ne može me zaštiti baš od svega. ovako već je sam dosta hendikepirana i nesamostalna pa "zaostajem" za vršnjacima. smeta joj i da za 2 dana odemo na more šta nema smisla. seks će se dogoditi neovisno o svemu i bilo gdje.

[Tox]

calea kaže:

Čitamo kćer u šturim informacijama koje nam je dala u kojima nisam vidjela nešto toliko problematično što nisam i sama prošla.

A čuj ......
Nekome šture, nekome sasvim dovoljne.

goddesoflove kaže:

moja mama je takva kakva je i nažalost je odrastala isto u maloj sredini gdje je svašta bilo "sramotno" i samo je čekala trenutak kada će odseliti. nije u redu da istresa neke svoje frustracije na meni, ali opet nju ne krivim.

Dobro je da ti shvaćaš majku i uzroke njene brige, bila ona pretjerana ili ne. Isto tako joj možeš razgovorom skrenuti pažnju na to da te "guši" sa takvom količinom brige i osvijestiti ju da se ona javlja radi nekih majčinih uvjerenja o "sramoti" i posljedično strahu o tome.

goddesoflove kaže:

sakrila sam u početku vezu, jer sam se bojala njene reakcije. to vam sve treba govoriti. da imam povjerenja u mamu, rekla bih joj otpočetka kako stvari stoje. no, ja sam tek nakon 3.5-4 mjeseca rekla, jer sam smatrala da treba znati što se dešava s njenom kćeri i s kim hoda. želim da imamo normalan odnos, a ne di mene ona kontrolira.

Nažalost, ti nemaš povjerenja u mamu ali niti ona u tebe. Gdje je to nepovjerenje uopće počelo i zašto se je javilo? Pitanje koje trebaš razriješiti sa njom u četiri oka.
Kontrola proizlazi najčešće iz straha. U kojem je on stupnju realan ili ne, i iz kojih uvjerenja sve proizlazi - pričati, pričati, sa mamom pričati.

goddesoflove kaže:

ne znam tko je komentirao da moja majka ne želi da se ponovi njena greška od neželjene trudnoće. moji roditelji su me dobili sa 26 i 28 godina. nije neželjena trudnoća. tad su već bili u braku. ona strahuje da ja ne ostanem trudna s 23. razumijem da sam još po njoj mlada i neiskusna šta i jest velikim dijelom, ali ne može me zaštiti baš od svega. ovako već je sam dosta hendikepirana i nesamostalna pa "zaostajem" za vršnjacima. smeta joj i da za 2 dana odemo na more šta nema smisla. seks će se dogoditi neovisno o svemu i bilo gdje.

Pitaj majku direktno zašto nema povjerenja u tebe?
Naravno da ne može, sve što roditelji općenito mogu je pripremiti te na neke životne situacije i pomoći ti proći kroz njih ukoliko je u njihovoj moći i ako to žele.

I jedno malo offtopic pitanje: Što bi rekla, u kojoj mjeri su te roditelji poticali na samostalnost?

[calea]

goddesoflove kaže:

sve je jasno da pokušavate sagledati kritički što sam rekla, ali opet mi se doima vaša reakcija da ja lažem što pričam. sakrila sam u početku vezu, jer sam se bojala njene reakcije. to vam sve treba govoriti. da imam povjerenja u mamu, rekla bih joj otpočetka kako stvari stoje. no, ja sam tek nakon 3.5-4 mjeseca rekla, jer sam smatrala da treba znati što se dešava s njenom kćeri i s kim hoda. želim da imamo normalan odnos, a ne di mene ona kontrolira.
ne znam tko je komentirao da moja majka ne želi da se ponovi njena greška od neželjene trudnoće. moji roditelji su me dobili sa 26 i 28 godina. nije neželjena trudnoća. tad su već bili u braku. ona strahuje da ja ne ostanem trudna s 23. razumijem da sam još po njoj mlada i neiskusna šta i jest velikim dijelom, ali ne može me zaštiti baš od svega. ovako već je sam dosta hendikepirana i nesamostalna pa "zaostajem" za vršnjacima. smeta joj i da za 2 dana odemo na more šta nema smisla. seks će se dogoditi neovisno o svemu i bilo gdje.

Mislim da si malo krivo povezala ovaj dio s lažima. Govorila sam o tome da lažeš njoj neke stvati i skrivaš, a tako se iskren odnos ne gradi, niti joj time pokazuješ da si odrasla i odgovorna.

Za ovaj dio s ponavljanjem greške ti se ispričavam, izgleda da sam krivo pročitala ili krivo zapamtila, ne da mi se tražiti sad, ali sad si pojasnila kako je bilo, pa nije do toga.

Poanta je bila da mama brine o tebi i da radi krive korake, ali si i sama radila krive korake do sad. 5 mjeseci nije puno, ona ga ne pozna, napeta je oko toga i poriče sve što se dešava i kao posljedicu gura te sve više od sebe. S druge strane, vidiš i sama kako stvari stoje. Znaš odakle dolaze njezini strahovi, znaš njezine poglede na svijet i njezin život i prije tebe. Razgovaraj s njom. Pokaži joj djelima da ti može vjerovati i da si odrasla i odgovorna i da si dobro. Da si dobro. To je ključno. Razgovaraj s njom o tome da ti pretjeranom brigom ne radi ništa dobroga i da ćeš joj se, ako bude potrebno, a bit će prije ili kasnije, sigurno obratiti za pomoć. Objasni joj da moraš nekad i neku grešku napraviti i da ni tu nema ništa loše i da ne možeš živjeti život kako ona misli da trebaš jer se radi o tvom životu. Sve to zahtjeva puno strpljenja, puno razgovora, ali i puno djela koja pokazuju da ono što govoriš doista i jest tako i da misliš ozbiljno.

[Lord Byron]

Kako bi to konkretno - a ponajprije, zašto bi to, 23-godišnja žena trebala ni manje ni više nego djelima pokazati 49-godišnjoj ženi da joj može vjerovati? WTF, treba se boriti za pridobivanje njezina povjerenja? Na primjer, konkretno, trebala bi raditi/govoriti/misliti - što, a majka bi trebala odlučiti o svome (ne)povjerenju - kako? 23-godišnja žena mora zavrijediti majčino povjerenje??? Ojebote.

Svijet je prepun pedesetogodišnjakinja kojima 23-godišnje kćeri objasne da moraju napraviti neku grešku i sve ostalo nabrojano, nakon čega pedesetogodišnje majke dožive prosvjetljenje i odnekud se čuje rajska glazba i sve je odjednom savršeno i razdragano i one se vole do kraja života i više nisu majka i kći nego i prijateljice.

49-godišnja majka ima zakonsku obvezu školovati 23-godišnju kćer, a sve što će njih dvije eventualno ostvariti preko toga je stvar obostrane i posve ravnopravne komunikacije, bez ikakva zavrjeđivanja povjerenja.

[deboto po bota]

Na tvon mistu bi odselila negdi s deckom... ili pak ako je prva opcija neizvediva, rekla materi da iden orgijat svaki put kad izadjen vanka, pa nek se misli. :P

[calea]

Lord Byron kaže:

Kako bi to konkretno - a ponajprije, zašto bi to, 23-godišnja žena trebala ni manje ni više nego djelima pokazati 49-godišnjoj ženi da joj može vjerovati? WTF, treba se boriti za pridobivanje njezina povjerenja? Na primjer, konkretno, trebala bi raditi/govoriti/misliti - što, a majka bi trebala odlučiti o svome (ne)povjerenju - kako? 23-godišnja žena mora zavrijediti majčino povjerenje??? Ojebote.

Svijet je prepun pedesetogodišnjakinja kojima 23-godišnje kćeri objasne da moraju napraviti neku grešku i sve ostalo nabrojano, nakon čega pedesetogodišnje majke dožive prosvjetljenje i odnekud se čuje rajska glazba i sve je odjednom savršeno i razdragano i one se vole do kraja života i više nisu majka i kći nego i prijateljice.

49-godišnja majka ima zakonsku obvezu školovati 23-godišnju kćer, a sve što će njih dvije eventualno ostvariti preko toga je stvar obostrane i posve ravnopravne komunikacije, bez ikakva zavrjeđivanja povjerenja.

Ne.

Odgovorit ću ti ponovo što sam ti već jednom odgovorila.

Ne govorim joj ništa loše, već samo da pokaže majci da je odrasla. Obje su radile greške i obje imaju svoje razloge za njih. Niti insinuiram da njezina mama nije dovoljno pametna da shvati stvari, niti da ona to nije. Dapače, radi se o pametnoj djevojci koja očito rezonira dobro i sagledava i majčinu stranu i našla se u situaciji da se bori s njom umjesto da imaju odnos kakav bi bio poželjan. Vjerujem s obje strane.

Ako bude radila od majke negativan lik, to neće postići. A nema ni potrebe. Kako je sama napisala, majka je pozitivan lik, dala joj je sve što je mogla, voli ju i brine o njoj. Jedino što treba je shvatiti da je ona odrasla i da je spremna sama živjeti svoj život. A na kćeri je da joj pokaže da to jest tako. Na taj način će izgraditi dobar odnos i za daljnji život, a vjerujem da obje žele to.

[Lord Byron]

Kraljevstvo za primjer.

Kako se to pokazuje majci da he odrasla????

[calea]

Tako što razgovaraš s njom.

Tako što joj ne lažeš ili skrivaš stvari.

Tako što joj ne dozvoliš da ti naturi svoje mišljenje.

Tako što joj pokažeš na primjerima da si odrasla osoba.

Ajde Bayrone, elokventan si i pametan i znaš i sam da ništa loše curi ne govorim. Zašto bi imala neprijatelja u mami koja joj je dala sve u životu i očito ju voli? Zašto bi im odnos postao sranje, ako ga mogu izgraditi da bude dobar?

Da se još razumijemo jednu stvar. Ja ovdje odgovaram kćeri. Da odgovaram majci, odgovor bi bio prilagođen njoj.

[Lord Byron]

calea kaže:

u mami koja joj je dala sve u životu

U svakom, ali svakom postu ti se omakne fraza slična boldanoj. Mama joj je, ah i oh! dala ni manje ni više nego sve u životu.

Meni se od takvih fraza bljuje.

Sve su te fraze manje ili više izmijenjene inačice kraljice svih manipulatorskih rečenica: "Ti meni tako vraćaš nakon svega što sam učinio/la za tebe!!!!". Izgovaraju ih roditelji koji možda fakat jesu puno učinili za dijete (ali, to je bila njihova odluka i volja, koja ničim ne obvezuje dijete na trpljenje pizdarija) - ali i oni koji svojim roditeljskim zaslugama smatraju puku činjenicu da je dijete doživjelo dvadesetu u roditeljskom domu. No, koji god slučaj bio na stvari, roditeljski minuli rad se nikad i nikako ne smije nabijati djetetu na nos kao argument u raspravi, a pogotovo ne kao argument za prisvajanje nekakvih kasnijih roditeljskih prava.

23-godišnja žena je odrasla osoba po definiciji - a suprotno se dokazuje. Kvaka 22: upravo nekakvo "dokazivanje odraslosti na primjerima" značilo bi da je majka nekakav sudac koji će presuditi je li ili možda nije njena kći odrasla.

Ako majka ne doživljava 23-godišnjakinju kao odraslu, ne samo da joj nije "dala sve u životu" nego bi se ozbiljno trebala zapitati gdje je i kako njezino roditeljstvo otišlo u krasni kurac.

[Walkman]

Lord Byron kaže:

Sve su te fraze manje ili više izmijenjene inačice kraljice svih manipulatorskih rečenica: "Ti meni tako vraćaš nakon svega što sam učinio/la za tebe!!!!". Izgovaraju ih roditelji koji možda fakat jesu puno učinili za dijete (ali, to je bila njihova odluka i volja, koja ničim ne obvezuje dijete na trpljenje pizdarija) - ali i oni koji svojim roditeljskim zaslugama smatraju puku činjenicu da je dijete doživjelo dvadesetu u roditeljskom domu.

Meni je to uvijek besmislen argument, kao da su svjesno obje strane (roditelji-dijete) sklopile nekakav sporazumni odnos od 0.
Tko je nju pitao da se stvori kad su je začeli na zadnjem sjedištu auta?

[calea]

Gdje sam ja rekla da bi kćer trebala pokunjeno šutjeti?

Ajde ne izvrći mi riječi.

Da, treba pamtiti što je netko dobro napravio za tebe. Ne samo majka ili otac, nego bilo tko u životu tko je napravio dobre stvari za tebe. Bio čovjek prema tebi. To ne znači da taj isti neće nikada pogriješiti i da neće nikada zabrazditi u nečemu.

I nemoj počinjati s onim "moji roditelji su krivi što sam ja ovakav i onakav". Jesu, da. Do granice u kojoj si ti odrasla osoba koja preuzima život u svoje ruke i krećeš ga živjeti kako ti želiš i sam na sebi mijenjaš ono što ti se ne sviđa.

Majka ne treba biti nikakav sudac, a ne bi ni kćer trebala biti.

I dalje stojim kod toga da bi trebale jedna drugu pokušati razumjeti i ne upropastiti odnos koji se inače ne čini loš i Godess ga nije opisala kao užasan niti je majku opisala kao užasnu. Dapače.

Poštujem da imaš svoje mišljenje, ja se ne slažem s tobom jer nisam za rušenje odnosa zbog ovakvih stvari niti za ovakvu isključivost kada mi se čini bezrazložno. Ionako se radi o kraćem još vremenu zajedničkog života, nakon kojeg će se kćer osamostaliti. I dalje ne vidim ništa loše u tome da se majci ukaže na neke stvari i poboljša odnos.

[Lord Byron]

calea kaže:

Gdje sam ja rekla da bi kćer trebala pokunjeno šutjeti?

Ajde ne izvrći mi riječi.

O čemu ti pričaš (ako ovo ide meni)???

I dalje stojim kod toga da bi trebale jedna drugu pokušati razumjeti

Da si ostala na ovome, da nema uvijek onoga nesretnog ficleka o majčinoj žrtvi, ne bih ti riječ rekao. Ali, čim kreneš s time da kći mora majci nešto pokazati, eto te u glibu manipulatorskog roditeljstva u kojemu majčinska ljubav služi kao jocker za sve majčinske pizdarije, jer će - ah, kako dražesno majčinski! - njezina Žaklina uvijek i zauvijek biti njeno dijete.

[calea]

Lord Byron kaže:

O čemu ti pričaš (ako ovo ide meni)???

Ako budeš želio razgovarati na nekoj razini koja nije podcjenjivačka i gdje ne omalovažavaš sugovornika, banaliziraš stvari do krjanjih granica, ponašaš se kao da su ljudi roboti bez emocija i izvrćeš rečeno, bit će mi drago razgovarati s tobom. Ovako, hvala, ne bih.

E: U niti jednom trenu nisam govorila o majčinoj žrtvi. Govorila sam o majčinoj ljubavi i djelima koja dokazuju da nije zlonamjerna, već samo prestrašena.

[Clandestine]

trebala si od početka biti transparentnija sa majkom,ona želi da ne ponoviš greške iz prošlosti kada si se vezivala za alpha muškarce

[Lord Byron]

calea kaže:

omalovažavaš banaliziraš izvrćeš

Napisala si da sam ustvrdio kako zagovaraš kćerinu pokunjenu šutnju.

Nisam.

Umjesto referiranja na navodnu moju objedu (i kakve-takve isprike na temu fakat, nešto sam zabrijala, toga nigdje u tvome postu nema - "trpljenje pizdarija" koje je spomenuto nema veze s ovom temom), dobivam tiradu o mojoj groznoći. I to je isto OK, nemam problem s tim.

Hoćeš li ti razgovarati sa mnom ili nećeš, to je tvoja stvar i tvoja odluka - ne treba ti njeno ovakvo teatralno ali, gospodine Hinko, Vi ste doista nečuveno drski!!! prenemaganje na razini domaćih TV-drama.

[roxene]

Odnos između mame i kćeri je poseban. I može i trebao bi biti prekrasan. A to zbližavanje i povjerenje kreće od malih nogu i ne može se tako lako nadoknaditi propušteno, mada ima iznimaka zbog specifičnih okolnosti. To je često kompleksan odnos.
Ima jedan lijep citat, otprilike ovako: kćer je samo malo dijete koje izraste u najbolju prijateljicu.