Penelopeja - komentari

[xibalba]

Vi koji se ne bućkate u moru, možete početi s komentarima.
Moj stiže malo kasnije.

[xibalba]

Kao klinka jako sam voljela grčke mitove i cijela mi je ta mitologija bila iznimno zanimljiva. U malo odraslijoj dobi počelo me zanimati prikazivanje ženskih likova u mitovima, legendama i književnosti općenito. Umjesto uzdisanja nad junacima širokih prsa i blistava pogleda, zapitala sam se tko im pere gaće i liječi ranjeni ponos.

Atwoodica i inače u svojim knjigama propituje ulogu žena i njihove međusobne odnose (s naglaskom na rivalstvo, prisutno u mnogim njezinim djelima). Zato mi je već sama ideja da će ona napisati Penelopinu priču u ediciji Mitova zvučala jako zanimljivo.

Penelopa je uvijek prikazivana kao gotovo savršena žena: poslušna kći, dobra žena, dobra majka, oličenje vjernosti, mudra, spremna oprostiti, u potpunosti odana mužu koji je - budimo iskreni - macho sirovina, lukavac, lažljivac, prevarant i beskrupulozni ubojica. (Otprilike Vuco, Mamić, Sanader i Paravinja u jednom.)

Kakva bi bila njezina priča, da ju je imala priliku ispričati?

Kći jedne od Najada, koja ju uopće ne doživljava, i oca koji ju je pokušao utopiti u želji da sebi produlji život, stalno u sjeni lijepe, ali isprazne rođake Helene (zbog čijeg lica "…krenu tisuću brodova, i spaljene su gorde kule trojanske", a pamet na razini prosječne hrvatske starlete), udana mlada za lukavog Odiseja, odvedena iz rodnog doma zbog miraza, ubrzo ostavljena sama s malim djetetom, strepeći nad sudbinom muža koji je otišao u rat, prisiljena da se dvadeset godina sama brine o sinu i cijelom imanju, Penelopa doživljava prisilnu emancipaciju.

Atwoodica je priču posložila tako da imamo mješavinu raznih stilova (čak i sudski proces!), a najneobičniji su dijelovi koje pjevaju/pričaju obješene sluškinje. Iz njih izbija gorčina, ljutnja, ali i rezigniranost. Njihovi životi ionako nisu bili njihovi, a bez obzira na to jesu li ih Penelopini prosci silovali ili su im se same podale na Penelopin zahtjev, nisu imale izbora. Zašto ih je Odisej objesio? Da ih ušutka (za slučaj da je Penelopa ipak pokleknula, a one za to znaju) te si tako olakša vjerovanje u Penelopinu beskrajnu odanost, vjernost i ljubav? Da sreže Penelopinu moć (ako odaberemo vjerovati onu tezu o Božici)?
Slika njihove smrti grozna je, a one su mi najtragičniji dio Penelopine priče. Ona ih je odgojila, bile su joj zamjenske kćeri, a opet, kad ih je trebala, bile su samo oruđe i nije se nimalo dvoumila da ih iskoristi za svoje ciljeve.

Koliko je Penelopa zapravo bila sretna kad se Odisej napokon vratio? Godinama je slušala priče o njemu (stvarne ili preuveličane, nije važno, jer osnovni je zaplet bio jednako težak za probaviti u obje verzije), o tome kako je godinu dana svaku noć ljubio čarobnicu pa onda sedam godina nimfu, i tko zna koliko drugih. A ona je cijeli život imala kompleks manje vrijednosti u odnosu na Helenu. Kad je muž napokon došao kući, ona je bila dvadeset godina starija (i on, doduše, ali to u pričama - a i u životu - često nije važno), što je vjerojatno dodatno poljuljalo njezinu sigurnost u sebe. Jedini adut u rukavu bila joj je ta vjernost i činjenica da je dovoljno pametna da je uspjela sačuvati dobar dio bogatstva. (Premda joj ta spoznaja i nije bila neka utjeha u svim samotnim danima i noćima kad je Odisej poslije opet otperjao i ostavio je samu.)

Koliko je puta poželjela popustiti i prihvatiti nečiju prošnju, ma koliko lažan bio ljubavni pjev pohlepnih prosaca? Mogla se pretvarati da vjeruje u to jednako kao što se odabrala pretvarati da vjeruje u Odisejeve priče. Mogla se udati, a ako se Odisej poslije vrati, neka ide u rat za nju i svoju imovinu jednako kao što se borio za tuđu ukradenu ženu. Nije baš da bi joj život bio gori.

Penelopina je vjernost zapravo samo nuspojava njezine borbe za preživljavanje. Ali je li bila borac zbog unutrašnje snage ili zato što je mislila da nema drugog izbora? Njezina netrpeljivost prema Heleni ukazuje na to da bi možda i ona radije bila fufica i šmizla, da je za to imala prilike. Jer Helen se dobro zabavljala i u zagrobnom životu, dok je Penelopa i ondje samo nastavila više-manje zacrtanom putanjom.

Penelopa je u Atwoodičinoj obradi samo žena - i to ne neka posebna žena, vrijedna da je se opjeva - ni savršena ni manjkava u svojoj dualnosti. I žrtva i snažna žena, i nježna i beskrupulozna, i dobrodušna i zlobna, i nesebična i sebična, i mudra i naivna, i za života i poslije (u zagrobnom životu i u Homerovu epu) sputana nametnutim okvirima i nametnutom ulogom.

Drugim (tuđim) riječima: (samohrana) majka, žena, kraljica. Nikako bižuterija, poput Helene.
(Huljićka i Atwoodica rame uz rame - )

Bolje da stanem, prije nego što se ovo pretvori u najdulji post na forumu.

Kako se vama svidjela knjiga?
Znam da se bktr nije nimalo svidjela, ali možda nekome jest.

[srceko25]

Penelopeju sam pročitala prije kojih tjedan dana, pa su se dojmovi pomalo slegli. Knjiga mi je onako, nit' smrdi, nit' miriši.
Sviđa mi se ideja - uzeti mitološki lik o kojem se malo zna i razraditi ga u posebnoj -eji, ne sviđa mi se što nam govori iz sadašnjeg vremena.
Sviđa mi se pitak i lagan stil, ne sviđa mi se banaliziranje i psihologiziranje.
Sviđa mi se zamisao promjene stilova pisanja, ne sviđa mi se u potpunosti realizacija (možda je i do prijevoda).

Penelopa mi nije izazvala neke pretjerane emocije, nisam se mogla skroz uživjeti u lik, nekako kao da se sama iz sebe sprda kroz cijelu knjigu (ili to Atwoodica radi namjerno?). Povremeno imam osjećaj kao da joj je žao što ona nije sluškinja, jer one tako slobodno žive, društvene su itd., dok je ona kao princeza uvijek sama. Ono što je intrigantno je to što je na kraju ostalo otvoreno je li ona zaista odbijala sve te prosce ili je ipak imala ljubavnike među njima.

Sluškinje, tako, one imaju neku svoju priču, dosta su mračne i pokazuju onu drugu stranu služinčadske priče - silovanja, pokoravanja, beskrajne nizove poslova...i onda još na kraju nastradaju, po njima, nezasluženo.

Odisej, hm, reklo bi se j***vjetar , uvjerljiv u pričama, ali zapravo voli samo sebe. Kao romantičarka, nadala sam se da ipak barem malo voli tu svoju Penelopu.... Oh, well. Ni mitovi nisu što su nekad bili.

[bktr]

Već sam se izjasnila na chatu, ali da ponovim.

Penelopeja nikako nije tip knjige za mene.

I ja sam kao klinka obožavala mitove i baš zato mi ovakva verzija nikako ne sjeda, kao da se autorica sprda iz njih.
Ta "moderna spika" mi baš loše zvuči, već sam rekla - kao da slušam Carrie Bradshaw (Sex i grad).

A povrh svega, neposredno prije nje sam pročitala Gonič zmajeva, Tisuću žarkih sunaca, Sluškinje, Igra prijestolja - tako da su mi očekivanja i kriteriji ovih dana malo previsoki da bi ih jedna ovakva knjižica zadovoljila.

Ne mogu čak procijeniti jel ta knjiga dobra ili nije, jednostavno - nije za mene.

P.S. Eto... kad niste htjeli glasat za Korekcije

[chrissy]

srceko25 kaže:

Penelopeju sam pročitala prije kojih tjedan dana, pa su se dojmovi pomalo slegli. Knjiga mi je onako, nit' smrdi, nit' miriši.

Ne bućkam se u moru nego u uredu, ali svejedno nalazim nešto vremena za klub - imala sam sreću da je ove knjige bilo u knjižnici...
No, komentar.
Prije čitanja me kao i ostale povukla znatiželja - zanimalo me kako bi mogla zvučati Odisejeva priča iz nečije druge perspektive.
Knjiga mi je bila prilično pitko štivo, brzo sam pročitala; ali nije ostavila neki dojam na mene - kak veli srceko - nit smrdi nit miriši.
A i nije da smo doznali baš puno od druge strane priče...

srceko25 kaže:

Penelopa mi nije izazvala neke pretjerane emocije, nisam se mogla skroz uživjeti u lik, nekako kao da se sama iz sebe sprda kroz cijelu knjigu (ili to Atwoodica radi namjerno?).

Što se ovoga tiče, nekako mi se čini da se Penelopa više sprda iz svih oko sebe (oca, majku, Helenu, svog muža... općenito iz mita) nego iz same sebe...
Pa kad ti ona opiše Odiseja - makar samo što se fizičkog izgleda tiče, a dalje da ne pričam, više ne zvuči tako... junački.
Odisej mi je po ovoj varijanti priče bio simpatičan samo na početku, kad su se tek vjenčali pa je on s njom pričao u krevetu..

[xibalba]

bktr kaže:

I ja sam kao klinka obožavala mitove i baš zato mi ovakva verzija nikako ne sjeda, kao da se autorica sprda iz njih.

Meni je to jedan od razloga zašto mi se sviđa, to rušenje zacementiranih predodžbi, svojevrsno svetogrđe.

Ta "moderna spika" mi baš loše zvuči, već sam rekla - kao da slušam Carrie Bradshaw (Sex i grad).

Mislim da su pojedine žene u svim društvima i u svim povijesnim razdobljima bile svojevrsne Carrie Bradshaw i Samanthe i Mirande i NeMoguSeSjetitiKakSeZoveČetvrta. Pogotovo one iz viših slojeva.

Samo što smo ih mi, kao klinke, zamišljale drukčije - kao nobl, moralne, dobre, divne naravi, velikodušne, nesebične... Sad kad smo odrasle dolazi do nemonovnog rušenja s pijedestala i bajke postaju i ostaju samo bajke. Kao što kaže srceko:

srceko25 kaže:

Oh, well. Ni mitovi nisu što su nekad bili.

bktr kaže:

A povrh svega, neposredno prije nje sam pročitala Gonič zmajeva, Tisuću žarkih sunaca, Sluškinje, Igra prijestolja - tako da su mi očekivanja i kriteriji ovih dana malo previsoki da bi ih jedna ovakva knjižica zadovoljila.

Penelopeja mi je najslabija Atwoodičina knjiga, vjerojatno zato što je ipak nastala kao naručeno djelo, a i zato što je doživljavam više kao esej, studiju, što li nego kao roman.

Ali ako imaš volje i želje, preporučujem ti da potražiš neke druge njezine knjige (ako čitaš na engleskom, svakako pročitaj "The Blind Assassin"), jer nijedan od gore navedenih autora - premda jako volim Hosseinija, a Martinova je serija vraški zanimljiva - nije pisac Atwoodičina kalibra.

P.S. Eto... kad niste htjeli glasat za Korekcije

Pa, mislim da bi Korekcije svakako bolje prošle.

[marges]

Ima već nekih mjesec dana kako sam pročitala knjigu pa su mi pojedinosti malo ishlapjele. Dojam nije, meni se knjiga svidjela. Svidjele su mi se promjene stilova pisanja. Svidjela mi se sudnica 21. stoljeća. Doživjela sam taj dio kao autoričin komentar: neke stvari se nikad ne mijenjaju, ni naše vrijeme neće osuditi nasilje nad ženama već će ga na neki način opravdati (bila su drugačija vremena, takve stvari se događaju u ratu, i sl.).
Svidjelo mi se ironiziranje i sprdanje, Odisej prikazan kao lažov s kratkim nogama i kurviš... Kako je samo morala bit isfrustrirana Penelopa sjedeći doma sa svekrvom i ekipom dok joj muž banči po kuplerajima... Zbog one predstave sluškinja nisam načisto je li mu bila vjerna ili nije. Postala mi je draga pa mi se ne uklapa verzija da ih je Odisej pogubio da bi sačuvao dobru sliku o svojoj ženi. Više želim vjerovati da je to zakuhala dadilja jer je bila kivna.

[srceko25]

Uh, dadilja me uzasno zivcirala, kao i sve takve slicne babe

[haralampije]

Meni je knjiga fino legla, onako kao jedna prava ženska knjiga; da ne bi bilo zabune, pod ženskom knjigom ne mislim na jeftino i plitko, banalno štivo. Kao i Xibalbi svidjelo mi se sprdavanje s mitovima i vrijednostima koje idu na ruku antičkom muškarcu, a bome i suvremenom.

Moram priznati da mi je veličanje Penelopine vjernosti oduvijek išlo na živce. Dvadeset godina godina čekati muža koji će se možda vratiti, a možda i neće, vucara se po svijetu s božicama i nimfama, more bit i sa smrtnicama, sigurna sam da je i njih bilo dok njoj najbolje godine prolaze u čamotinji i to kraj pune kuće prosaca. Pa je li to normalno? Meni nije bilo, ali ja nisam tako razumna i pametna kao Penelopa. Promaklo mi da se nigdje ne veliča njezina ljepota, nisam se ni dosjetila da se ona u međuvremenu morala postarati te da je poželjna udavača samo zbog bogatstva i kraljevstva. Znala je ona ona što bi uslijedilo i da ne bi doživjela da zbog nje muškarci ratuju kao zbog njezine sestrične. Atwoodičina Penelopa, kao i Homerova, nije imala iluzija o sebi

Usput, da su svi oni silni junaci krenuli u rat zbog prelijepe Helene i da bi oprali Menelajevu čast, pušila sam samo kao klinka. Htjelo im se pustolovine i ratnog plijena. Haračiti su počeli prije nego su prispjeli pod zidine Troje.

Odisej je prikazan onakav kakvim ga znamo od prije: nizak, zdepast, širokih prsa, kratkonog, rječit, lukav, a da je bio lažljivac, Homer nije morao posebno naglašavati. Čitajući mitove, sasvim smo dovoljno puta svjedočili njegovim besramnim lažima i prevarama. Ne može mu se osporiti inteligencija i hrabrost, ali na njegovom junaštvu ima punu mrlja.

Kao klinka sam se čudila što sve te nimfe i božice vide u njemu. Da su ludovale za Ahilejem, to bi mi bilo jasno, ali za Odisejem... Poslije mi se kazalo samo. Kad me zašprehao jedan, fizički sličniju Odiseju nego Ahileju.

Sad moram prekinuti i primiti se posla.

[Ima]

meni je baš uljepšala dan, pa da se oglasim, iako sam Penelopeju čitala prije... ima već...
i ja sam obožavala Schwabove prilagodbe grčkih mitova kad sam bila mala, toliko da sam se prebacila na Metamorfoze u srednjoj školi.
mene su, kao pravo malo žensko (sad mi je to jasno ), privukli ti složeni međuljudski odnosi u grčkoj mitologiji
(iliti 'ko je kome šta reko' podloga svih važnih stvari u životu, od mjene godišnjih doba do osvajanja Troje hehe )

e, pa, Penelopeja mi je došla kao neki nastavak svega toga za moje zrele tridesete,
zgodno poigravanje idejom
što mi to sve Grci ustvari 'nisu htjeli reći' o međuljudskim odnosima dok sam bila mala...
jako zabavno, nasmijalo me, a vidim i da se prevoditeljica trudila i odradila posao s ljubavlju.

neobični su mi komentari žena koje smatraju da im je atwood 'pokvarila' sjećanje na pričicu o penelopi?!
ako se nismo spremne poigravati stvarima, kako nam nije dosadno?

a pogotovo ako odbijamo preispitati ono što su nam govorili kad smo bile male...
tako barem ja to vidim.
zanima me kako bi to objasnile žene koje 'ne diraju' u doslovnost priča i mitova? što ih onda tu veseli?!


imam sličnu priču s petrom panom.
obožavala sam tu knjižicu kad sam bila mala,
poslije sam se zabrinula kakve su mi poruke likovi petra i wendy slali,
ali nisam zato izbrisala lijepa sjećanja iz djetinjstva.
rekla je jednom jedna moja profesorica
'sve što vrijedi čitati ionako ćete pročitati više puta u životu'
pa zašto to ne bi bilo i svaki put u drugom ključu?

[Gafsi]

Dižem temu nakon 10 godina.
Ova knjiga je sada na popisu lektire i imam je za lektiru (4. razred gimnazije). Ima li pdf te knjige na Hrvatskom (našao samo na Srpskom)?